sec& juna, imađu wvijek po polovinu ar godinu flor. +:60, na po godine tior. 2:25; sa ustro- Ugarsku, # i A sio 8 2:60; sa inosemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Naša idealna žurnalistika. Megju tolikijem otkrićima — ili bolje no- vostima — koje imamo zahvaliti električnom vi- jeku, jamačno najglavnija je žurnalistika. S njom je iznagjena ništa manje no jedna nova sila. Au- gier u svojuj drami ,Bezvbrazni“ ukazao je svi- jetu pretežuost te sile. Parlamenti su nam doka- zali njezinu svemogućnost. Žurnalistika — taj novi ,Bog“ — potakla je pošljednjeg kumira; zlatno tele: novac. Jupiter ubio svog oca Krona i samosilnik Olimpom vlada. Ocalno pero nadbilo zlatni dukat: duh potukao materiju. Doisto je žurnalistika prvijenac-sinak, miljenče devetnaestog vijeka. Prvi su ljudi vojevali kamenim sjekiram, dru- gi željeznim kopljima ; treći demeškinjam sabljam ; četvrti puškam; peti Krupp-ovijem i Armstrong: ovijem topovima; a današnji novinam. Sada nije moguće pomislit ni napretka, ni odgoja, ni mira, ni borbe, bez novina. Možemo skovat novu pos- lovica, koja će bit izuzetak, jer istinita: ,Da se upoznaš s harakterom jednog naroda, čitaj njego- ve novine.“ S ovijem smo zaisto ostavili daleko za sobom Buffon-a. Ne znam jeli se kogod promučio da uspore- di naše sa tugjim novinarstvom. Meni dajbudi ta- ka radnja nije poznata. A ipak nema tu velike poteškoće ni truda, dok je s druge strane — ko- rist, koja bi se mogla otonle crpsti; zamašna dos- ta. Pokušaću da u tom smjeru natuknem štogod — biva da izvadim njeke zaključke — i to koli- ko mi jedan članak u ovom malenom listu uzbu- de dopustit. Uzmimo koju mu drago evropejsku glavniju političku novinu. Troje nam oskače u njoj: 1) u- vodni članak, 2) telegrami, 3) feljetou. Uvodni čla- nak činka dnevnu političku aktualnost dotične zemlje, Telegrami javljaju svakojakijeh vijesti is domovine i izvan domovine, Feljeton prikazuje nam kritičku literarnu novost, u najširem smislu riječi. To je kostur svake velike novine, a daje se prikazati pravilnijem planimetričoijem likom : trokatom. Naši su listovi — na oko — po istom kalupu stučeni, samo što odmah oskače jedna za- mašna razlikost — četvrta stranica — : mnim do- pise, Da, dopise iz sela A, B, C. Ovi su dopisi u velo pretežni. Oni vam u. p. javljaju kako taj i taj činovnik nije mio gragjanima ni seljanima — videlicet dopisniku — iz toga i toga razloga. Ja- til HHH Miji: dili strejimi List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: subotu mje- ula, avgusta, sia i oktobra. Broj prije i broj poslije w više. Cijena je listu saopeeća u Otpravništvu sa u kuću i sa : ma godinu fior. 6, na p6 godine fior. i ž E i dy mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- " priopćeno, sahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, s oglasi koji'10 vih praznika | i lista: na gazni potok najdublje dosadnosti, i uzrokom su što uglagjeniji našinac s njekijem nepovjerenjem i na prezoko škiljeć uhvati u ruke naše domaće novine. Zato sam baš odmah s početka na njih na- pao, jer nahodim da se opiru jednome od najglav- nijih zakona, kojoj se dobra žurnalistika pokorava. Prvi je općeniti zakon: da se novine uzbu- du rado čitat, i prema tome, da zahvate maha i glasa u narodu, ne smiju biti dosadne. Taj zakon vrijedi za sve novine kod svijeh naroda i pukova. Za novine zemaljske, kano i za novine planeta Marte i Venere. Drugi je općeniti zakon: da mo- raju bit napisane lijepijem, biva lakijem s ošeti- jem stilom. Treći je — i to partikularni zakon — da moraju bit poučne. Prvijem dvama ne mo- že se nijedna novina otet; treći je relativan pre- ma ćudi i kulturi pojedinijeh naroda. Očito je da se mi ne možemo prispodobit ni s ingleškijem ni s francuskijem ni s njemačkijem narodom glede na kulturu, na trgovinu i na bo- gastvo. Prema tome red je da kod nas i novinar- ski aparat čedniji bude, dok nema razloga da u- tjecaj ne uzbuae relativno isti. Općeniti zakoni, koji vrijede za ostale novine, red je da vrijede i za nas. I jednako, mi — prosti učenici — treba da se služimo s onom metodom, koju drugi — na- ši učitelji i uzori — rabe. Zaisto neće niko iskat od našijeh listova onu grdobnu skupu silesiju te- legrafskijeh vijesti, e nahodimo kod tugjijeh. Ali za to čitatelj ima pravo da traži smoždeni uvod- ni članak, aktualni, a ne iz Matuzalemovijeh do- ba, generalni, & ne partikularni, politički, & ne u- ličarski rešetljav. Ima pravo tražit, da mu se taj članak napiše čisto i bistro, ugodnijem tekućijem stilom, lijepijem jezikom i najpače da mu ga ne skupusi koji mu drago neznalica, koji će prekrit hinbijsku tminu svoga mozka neproziraom maglom Maeterlinck-ovijeh fraza, ja li trivjalnošću, ja li po- rugljivijem doskočicam, opetovanijem 366 puta na godište. Čitatelj ima takogjer pravo na feljeton. Čovjeka ne sabavljaju samo političke vijesti, ne- go jednaku — ako ne više — literarne, znans- tvene, ekonomske. Samo što ove vijesti moraju bit nove, & ne iskopane i prenešene iz dna egipatski- moim onu polemiku — imala bi da zahvati, najmanji i najzakutniji dio lista U nas zahvaća uvodne članke ! Sve bi naše novine morale bit zadahnute i vogjene jednijem duhom.Svi članci beg razlike i- mali bi bit tako stučeni, da ujedno prikazuju i u- i ii let i s : BiliH : : i z <. € z i NARODNA REPUBLIKA H'VAT&KA NAUCNA BIBLIOTEKA, DUBRC RAK Za oglase. vie e E o O a saa se ne vraćaju. Listove a O 1 iddeje sa upoom, «rane. Hrvati, s Datstvnčkm, 93,9) ne no prima ni uredništvo ni uprava. še ideje koju ou zastupa. Stoga je najviše do na- še učene mladeži i do uglagjenijeh, zdrelijeh i opitanijeh ljudi, koji u sebi ćute snagu i volju, najviše je do njih — velim — da se ova općeni- ta želja pretvori u djelo. Falanga takijeh ljudi, skupljena okolo našijeh novina, vrijedila bi više no sila, novac i pravica. A. G. * * * Primjetba Uredništa. — Priopćujuć ovaj člančić nenovinara, pero nam želja vuče, da i mi s naše koju nadodamo, po ono malo iskustva, što smo ga brčkajuć po papiru stekli. Naše novinstvo ne može se ni iz daleka mjeriti s novinstvom engleskim, njemačkim i fran- ceskim — jednostavno s toga, što se naš narod ne može s da uporedi sa onim narodim. Razmi- jerna razlika opaža se u svemu — pa i u žurna- listici. Dajte nam jedan grad sa milijunom duša, četiri, pet sa po milijuna; dajte nam burse, ban- ke, parlamente, tvornice, industriju, trgovinu, sve- učilišta, biblioteke, akademije, brodovlje kao što imaju i oni, pak ćemo i mi imati Times, Temps, .. Kiolnische Zeitung — možda još ljepše i više ne- go li oni. Ali kad toga fali, mora da se naše n0- viustvo kreće u najčednijim granicam. Lijepo je spomenut brzojave, koje veliki en- gleski listovi dobivaju sa svih strana svijeta, Ne- go ti listovi vrijede milijuna šterlina, oni se pro- daju u stotine hiljada eksemplara, a, što je naju- nosnije, u njih oglasuje hiljade i hiljade trgovace i fabrikanta. A na naprotiv kolika je naša naklada ? koliki li je broj domaćih oglasnika ? Europejski poslovni čovjek ne moše da živi bez novima. Tr- govac, novčar, fabrikant nalazi u njima bursovne . pralja iste umale oglase,“ a da joj se pruši sgo- dno mjesto. A u nas? Mi smo još na takom ste- penu, da većina, apsoluta& većina naših po- vinstvo naše ne moše razviti SW, DAS di io to ipak u naroda od 4 milijuna moglo. Napredak novinstva ide usporedo sa napretkom i blagostanjem narola. Dodajte još k tome rak-ra- nu koja mori naša štampu: netačno plaćanje pret- plate. O tome bi svi novinari hrvatski mogli da pričaju stotine anekdota, po kojim bi mnogi ro- doljub mogao da upesna, koji grijeh na duši ima, kada list prima a ne plaća i koliko od toga no- vina trpi. Možemo dapače reći, da bi dosta bilo, da predbrojnici budu tačai, pak bi naše novinstvo već time stalo na daleko višem stupnju nego li 80 sada nalazi. —- A dopisi? Istina neki dopisi 1 uredaika poludi: 64