suzama mE PRARNARIZIIPRAM IMANANAMINNANNIMNNRCSSSI Br. 88. subote kroz godinu Ugarska, i 00 medine tior. 2:25; sa Austro- inu s 2:50; sa snosemastvo fior. 4:50, Pojedini broj stoji 10 novč. troškovi. e e se Gdje je lijek? U istinu, sve kad kogod ne bi htio na ni- kakav način da vjeruje, da se narav teško osveti svakome koji pogazi njezine zakone i radi protiv njih, toga bi bez dvojbe uvjerio hrvatski marod; uvjerio bi ga svojom sudbinom, koja ga prati sve do dana današnjeg. Mislimo da teško ima naroda na čitavom svijetu, koji se tako malo za sebe brinuo; sebe tako zanemarivao, gotovo kao da je držao da je stvoren za drugoga, a ne ni najmanje za sebe, te se po tom sa svom dušom i snagom svojom dao, da tu svoju misiju što slavnije ispuni. Kroz čitavu svoju prošlost, vidimo ga gdje se bori, kao lav; mač mu može se reći iz ruku i ne ispada, uvijek je u kakvom boju, uvijek krv lijeva, lijeva bez ikakva milosrgja prema samom sebi, kao, da i ne osjeća, kao da mu je krv voda! I sve te muke i ljute nevolje koje ga kroz čitavu njegovu prošlost prate kao slijepca tmina, sve on to podnosi za drugoga i samo za drugoga! Kad čitaš povijest našega naroda tek mo- žeš koju stranicu obrnut, a da ti se srce ne stis- ne i od jada suze na oči ne navre; u tolikoj ga bijedi vidis, Ali isto tako tek možeš stranicu da okreneš, a da ti se opet — suza u oku ne zavrti, ali ne više od jada, već od radosti i ponosa zbog nevidjenog junaštva, u kom se prikaživa pred tvo- jim duhom kao siloi div. Da, kad čitaš ona slav- na junačka njegova djela, u sebi osobiti ponos ćutiš, gdje možeš reć: i ja sam Hrvat! Pa ipak sva ta junaštva nijesu Hrvati poči- nili da sebi koriste; ne, najvećim dapače dijelom oni su tim sebi naškodili. Sve se to bilo u korist tugjina, da spase tugjina. Moguće da su Hrvati, mješte da se u ta svrhu sa Turcima biju, primili ih u svoju domovinu kao što su i one primili, koji su im tad u domovini gospodarili i bili im ne više pokorni nego njima, da bi mnogo i mno- go bolje bili stali, a od svijuh onih muk4 i ne- volja ni stoti dio ne bi ni vidjeli bili; a što je glavno dan danas po svoj prilici možda bi imali ono što i Srbija i Bugarska ima. Ali Hrvati ne samo da to nijesu htjeli i da su držali to sebe nedostojnim: ali tad, kad su oni bili na neki na- čin gospodari momenta, kad je sve 0 tom zavisi- lo kako će i što će oni učinit, i kad bi i polovi- nom junaštva i energije, što su drugih puta za E na godinu for. 6, sa p& godine for. U DUBROVNIKU 16 Septembra 1899. VENA HRVAD elu , izuzev 5 i to: joga je i ta, se dek prije e poslije ovih : ioni 4 dopis ala sa rini arka ile. Cijena je lista aaaprijeda u Otoraondiru ; ma ne list kad mu kuću i sa | sto donašanjem u az | Za ogan se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje sa redništva. pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doše- 5) priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji 30 a po Porod | iure načraakicane nb prima ni uredništvo ni uprava su Nijemci činili u Hrvatskoj bijaše nepodnošljiv. , ki da ne mogu biti poznate istoričke isprave i Ali to još njima ne bijaše dosta. Dok su Hrvati krv lijevali negda za kršćanstvo, a najvećim dije- lom za te svoje ,saveznike“, oni su njima, svojoj braći katolicima, da im se do kraja oduže, malo po malo cijepali im i slabili domovinu himbom kad ne mogoše silom. Kolikogod bila teška ta posljedica i pogi- beljna za naš narodni opstanak, ipak je druga mnogo žalosnija i pogibeljnija. Ona vječita samozataja i spremnost žrtvovat se svaki čas za drugoga bez ikakve nade na uz- vrat i zahvalnost; one neprestane patoje i muke, od kojih nikakve koristi nikada nije vidio, niti je kad za njih nagrade primio; pak ona prekomijer- na pokornost prema svojim protivnicim, učini po svoj prilici, da je narod usvojio onu: nekome je na- mijenjeno da zapovijeda, a nekomu da sluša, i sebe dakako uvrstio u ove zadnje. Nije s toga nikakvo čudo, što vidimo, gdje se naši ljudi tako lakoumno odriču onoga, za što bi ste put prije imali poginut: prava, samostalnosti na- rodne, pa dapače i imena. Pa eto i dan danas, do- movina nam je tako raskidana, a od nekadašnjih svojih prava, tek mrvice nam se dobacuju. Na sve to ni malo ne reagiramo. Gdje kad se bilo u novinama, bilo na skupštinama energično pro- testira proti nasiljima i nepravdama i to 8e na- ma čini da se baš energično brani, dapače iza ta- kih prosvijeda obuzme nas strah, da ne postupa- mo i preenergično. Ako se pak katkad to dogodi, da nam u kom mjestu dadu kakvu školu, ili nam gdje dozvole da se i svojim imenom zovemo, a ne samo po naredbi (jer naš narod ima i imena po naredbi) eto nas već u triumfa; čini nam se da nam više ne treba ništa, da narod sve ima. Evo u ovo nas je još stjerala politika samo- zataje. Koja li razlika izmegju Hrvata i Nijemaca, koji se bune i revolucije čine, što u Českoj gdje njih ima 2 mil. a čeha 4 mil, Česima bi podije- ljena ravnopravnost jezika, koju do tad nijesu i- mali, a koja li razlika izmegju narodne svijesti i narodnog ponosa kod jednih i kod drugih! Velika silna u istinu; ali i koja razlika izmegju prošlosti jednih i prošlosti drugih! Najnovije ,,Dubrovnikovo“ Gluposlovlje. (piše Ivan Andrović.) elitno 00 gem, siidoo quisque ora ia. ore be “ — Horatiws. NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUZROVNIK dokumenti te kako se oni imađu tomačiti. »Poznato je, da je današnja Hrvatska'i Sla- vonija od davnijeh vremena sastavni dio kraljevi- ne Ugarske, i te zemlje dubrovački senat nije ni- kada dijelio od Ugarske. Poznato je i utvrgjeno da su najživlje trgovačke veze Dubrovnika bile sa starom srpskom državom, koju ne u jednom već u stotinama dokumentima dubrovački senat zove »Schiavonia, Sclavonia“, što svak ko je prelistao ,Srpske Spomenike“ Meda Pucića, to znade; što više nalazi se u unogijem dokumentima: ,Bel- gradi in Sclavonia“, što se ne može prevesti: »Biograd u Slavoniji“, već Biograd u Srbiji.“ Pošto na hrvatskomu jeziku nejmamo još. »Fliegende Blatter-a“, niti ,Kikeriki-a“ to tekstu-. alno iz ,Dubrovnika“ prenašam, da čitatelji puk- nu od smijeha. Tekom odgovora i ostalo ću. prenijeti. Sada na stvar. Ja sam dakle za ,Dubrovnika*; — ,razvi- kani mrčilac po hrvatskijem listovima.“ Istina je, da sam ,mrčilac“,-pa i ,razvika- ni“ svega što je protivno hrva ja sam ,mr- čilac“ čeda Beča i Zadra: ,v “ grpstva 1), koje ,mrčiti“ moram, uz ostalih o- su blagodarim na kvalifici, koja bi i njegovoj ,ve- leučenosti“ bila prepotrebna, kada ustaje proti hrvatstvu i Hrvatim, ili, kako g. Fabris u svom neznanstvu, nepoznavajući ni najelementarnije po- četke slovnice, koja kaže, da se imena pišu kim slovim, piše: hrvati. Obetajem, da ću i u duće ,mrčiti“ laži Dubrovnikove, pa da će uvijek kao i do sada ostati Fabrisov ,Dubrovnik“ .... zi 1. iz Slavonija“ isto što i Hrvatska i Dalmacija; 2 iz ,Hubnerisches Staats-Zeitungs und Conversation Lexicon-a“, str. 902 da Hrvatska | H : : | ss i : 3 i iti Hi!