e . rosiinstnofivo Guam Neka g. čitatelj sudi, da li su moji dokazi bez reda i logike, te da ne budem ,Cicero pro domo sua“ prelazim pa daloje »Dubrovnikovo“ glupos- jovlje, pozivajući ga da mi dokaže neistini- tost mojih citata, da mi dokaže, u kojim se povjestničkim dokumentim Srbija naziv- lje Slavonijom. g. Fabrisu, povijest ne pobija ge lažim, kao što Vi to mislite. Potezom pera po- vijest se ne ništi. G. Fabris umuje, da je ,od davnijeh vre- mena Hrvatska i Slavonija sastavnio dio Ugarske“ ; koliko je to istina neka g. Fabris prolista moju radnju ,Hrvatska Zemlja“, koju mu na recensiju poslah, pak će onda inače misliti i pisati, samo ako nije primoran, što mi se čini da je, onako pisati, kao što piše hvaleći srpstvo šuplju frazu i gorku obmanu. Obzirom na činjenicu što dubrovački senat ,hije nikada dijelio od Ugarske Hrvatsku i Sla- voniju“ to mora da znade g. Fabris, da se to od- nosi na njihova zajedničkoga vladara. U ostalom, dubrovački senat nije ništa nikad imao zajed- ničkoga sa Ugarskom nego sa Hrvatskom i Slavo- nijom. Ma znade li g. Fabris urednik » Dubrovni- ka“ dubrovačku povijest ? Koliko g. Fabris ,profesor“ i urednik poz- naje dubrovačku povijest dokazvje njegovo pisa- nje: ,poznato je i utvrgjeno, da su najživlje tr- govačke veze Dubrovnika bile sa starom srpskom Državom, koju ne u jednom već u stotinama do- kumentima dubrovački senat zove: ,Schiavonia, Sclavonia“, što svak, ko je prelistao ,Srpske Spo- menike“ Meda Pucića to znade.“ Naši Srbi rado ističu u dokaz tobožnjega du- brovačkoga srpstva, kako su stari Dubrovčni uvi- jek gojili najbolje odnošaje sa srpskim kraljevima i knezovima. Ma da bi to bilo od neznatne vaš- nosti za dokaz jedne narodnosti, osobito kada se znade, da su Dubrovčani trgovali po Srbiji, ipak — da budemo g. Fabrisu i Srbima na ruku u njihovoj tvrdnji poslužiti ću ih jednim dokazom još iz god. 1371. Republika je te godine poslala dva vlastelina ser Dobre de Calich et ser Johan de Grede, da se u ime Boga et misser sancto Bla- sio sa strane iste prikažu hrvatsko-ugarskome kralju i da mu se potuže na veksacije, koje trpe sa strane Srba (Rašijana). Nadasve imadoše na- log, da se potuže na nekoga župana Nikolu, a to: uDerzo ca intra tutti li altri baroni de Russa a vegna che tutti sia falsi et iniqui, esso he lo pizor uomo plui arogante el traditor.“ Evo g. Fabrisu, prijateljskih odnošaja izme- dju Dubrovnika i Srba, koji su za Dubrovčane bi- li i danas uvijek ,falsi et iniqui“ i ,lo pizor uo- mo plui arogante el traditor“ ; evo kako Dubrov- nik ne može živjeti bez srpske zemlje. Je li i o- vo bez logike, je li i ovo citat bez reda? Ali da; g. Fabrisu profesoru i uredniku može se kazati sa Rizom begom Kapetanovićem : Nemoj ..... pokazivat umjetnosti nikad svoje, Jer koji se slijep rodi, odkud znade što su boje? Hajdemo dalje. Dubrovčanin Joakim Stulli tumači riječ. Sr- bin: ,Sirb, drba, Sarbalj, ablja, m. serviano, ho- mo ex servia. — Sirba, e, f. serviana, mulier ex servia. — Shrblji, a, e; Dirbski, a, o di servia, servianus.“ 1) Rieč Hrvat: ,Hirvacsicca, e, f don- na di Croazia, mulier ex Liburnia. — Harvacski ili Harvatcski, sa, 0, Croato, Liburnicus. — H4r- vatcska zemlja ili Hirvacsia, e, f, Croasia, Libur- nia. — Harvat, ata, m.; Harvatac, atca, m. uomo di Croasia, vir ex Liburnia.2) Rieči Sloven: Slo- vin, ica, m.; Slovinac, inca, m. womo illirico, sla- vo, homo illyricus. — Slovinja, e, f.; Slovinka, e, £. donna illirica, slava, mulier illyrica — slovin- kinje slavne vile tebi goje slavno voche. — Slo- vinkovavati, ijem, ovosam, saper illirico, parlar sllirice, lingusm illyricam calere, illyrice loqui. — Slovinski, & 0, sllirico, illyricus — na slovinski redom svukoliku sem- morrs, lju svoi do pliscine mrisne 1ćdom.) — Slovinski, : : Stulli: ,Rjecsoslozje, u komu d potreb- urednia, mucen ia iočich DO osjetie Passlal u MDCCOVI.“ str. | ' ma -— a a ———=— adv. pa slovinsku, all illirica, illyrico more. 4) Dakle i po samomu Dubrovčaninu Stulli-u rieč ,Slovin“ ne znači Srbina nego Hrvata, jer evo kako on tumači riječ ,illyricus“ nlllirico, add, — slovinski, hrovatski, hor: vatski, bi-vatski, illyricue, a, um. Sust. m, — slo- vac, slovin, slovinac, hrovat, hrvat, harvat, vir illyrus. Sust. f — slovinka slovinkinja, hrovsc- sica ec mulier. ill, Saper illirico, parlar illirico, — gslovinkovati, linguam slavam calere, illyrice loqui. All illirica, — slovinski, hrovatski ecc na glovinsku ecc. illyrico more, slavorum more. Fatto di costumi, o di lingua illirica, pobarvatjen, qwi illyriorum linguam didicit, vel eorum mores in- duit.“ 5) Iz ovoga neoborivog dokaza razabiremo, da je slovinski isto što i hrvatski, a ne srpski; da se izraz ,paexe di Schiavonia“ ne može ni ne smije prevagjati srpska zemlja. Eh! moj g. Fabrisu, izpod vašega članka, stenjajućega brda ,smiješan mišić na dvor hmili.“ (slijedi.) Facit indignatio versum. Nezaboravni pobratime ! Uvijek si mi u pa- meti, mnogo puta spomen na tebe bio mi je slat- kim drugom u mojim ,jadim krutim i nevoljam ljutim“, ali sada, kad se je našao nečovjek, te se je rijetkim cinismom, bez straha božjega i srama ljudskoga drznuo, — novi Tersites, novi Efijaltes — da dira na najprostačkiji način u svetu uspomenu Zrinjskih i Frankopana, sada se još živiji spomen na tebe budi. Moja mašta biva kaleidoskopom po- moći kojega intuiram tvoje žarke osjećaje, tvoja nepokvarena čuvstva; cijelu tvoju duševnu darinu. Ti, Jurje Tomljenoviću, kao Titan visoko se di- žeš prednamnom a onaj — uvrijedio bih tvoju mi- lu uspomenu, kad bih njegovo ime napisao do tvoga — kao Pygmejac isčezava u zaborav. Tvo- ja uspomena učini, te je nestalo ijeda u mojoj duši radi njegove drskosti; bilo mi je kao da mi reče: ,ne ijedi se; crevljar nije mogao da sata- riše Apelesovu slavu, on..... presićušan je, da može svojim piskaranjem okaljati uspomenu ta- kovih divova.“ Ob, kako si mi se veličajan, gordi prikazao! Tvoje čelo sijevalo je aureolom otačbeničtva, tvoj pogled zabliještio je zamjernim blijeskom svijesti i ponosa, istine i uvjerenja; bilo mi je kao da slušam iz tvojih ustiju krasnu vilinsku melodiju : kao da na božanstvenim strunam zuje tvoji žarki osjećaji, kojima si ti ovjekovječio zlatnu tvoju kojižaicu ,Katarina Zrinjska“. I zaredali daljnji spomeni na naše prijatelje- vanje: oni me preniješe u nedaleku prošlost, kad još bijaše živ, kad sam se divio i žario zanosom i uvjerenjem tvojih riječi, kad si mi plemenitim entuzijazmom govorio: ,Zrinjski i Frankopani bili bi veliki i za veliki narod a Katarina prevelika je i za cijeli svijet.“ Slatkih li časova koje sprovev s tobom u tvojoj skromnoj malenoj sobici na Strossmajero- vom šetalištu. I ja sada vapim sa Aleardijem: »Mi ridona, mi ridona, o Signore, un' Or8..... » onog minulog vremena. Bilo je jedne zimske noći. Vedrim nebom zasjale zvijezde a srebrni mjesec pun puncat zaplovio azurom. Sava, kao da nije mogla da u sebi uzdrži premoć svojih sila, nabu- jala razlila se, kao da su to osjećaji, te sukljaju, provaljuju iz čuvstvima prenatrpanog srca. Kao more zacaklila se Sava, kao živa zasrebrila se, & šumila je da bi bio rekao: Jadran plaka dalma- tinske žale. Tvoje zjene udivljenjem su bludile, pasale gu divan prizor nabrekle Save, pak okrenuv se meni izlanu: ,Oh, da mi je izrazit riječima ono što ćutim u svome srcu, bio bih blažen kad bih morao i svojom krvi opisati bajuost naše domovi- ne, prodičiti slavu naših slavnih pregja.“ I tvoja je bila uslišana, jer nekolik» dana poslije pusti rukopisi, koji su se rašili na tvo- me stolu a na kojima su se vijali plodovi tvoga bogatog uma, a još bogatijeh srca, bili su omaš- teni tvojom krvi. Klica klete sušice zarazi te. Još tada a i sada vrzaju mi se po glavi sjetni stihovi: Ko i taj odlazi Žusta raje svad ostaje“, itonaj Menandrov : »lolad umire kog bogovi vole“, Kolika razlika megju tobom i njime! Ti s' ljubavi nijetio svoj patriotizam, & od hoće da kivnom i hadskum mržnjom na svoje be- re ime patriote. Istina, Tolstoj je rekao, da je patriotizam ljubav koja mrzi, ali kad bi i bila ova njegova istinita, pa svaki način ljubav bi mrzila tugje, a- li na svoje, a ko svoje mrzi, ko mješte da se di- či slavom svojih otaca, želio bi da se blatom na- baca na njih, da iskali na njih silnu žuč, te mu natrpava dušu, za takvog je već Dante smislio Antenoru, Nego ,prolazna je mržnja, ljubav je vječna“; ako i ima energumena koji će možda begenisati takovome nedjelu, to ipak mora da nadogje čas, kad će i takovim pasti mrena s očiju i prezirom okrenuti od njega glavu uz poputbinu: Apa- ge Satana! Takovi Matamori mogu da časomično fana- tizuju profanum vulgus, ali i takav se fanatizam brzo raspline. Krivi idoli brzo se u prašinu vit- laju; dočim ti siguran sam slatko počivaš, jer po- činka si i zaslužio; za cijelog svog života, krat- kog godinama predugog patnjama napio si se; svega si dobrog bio lišen, samo ljubavi je obilja u tebi bilo, a ljubav ti je i bila busolom, da ni- jesi uz sve protivštine zabasao s puta poštenja i čeličnosti, ljubav ti je i nadahnula one stranice tvoje ,Katarine Zrinjske“, pak kao što je ljubav vječna, mora da bude vječao i njezino sjeme. Berislav. Naši dopisi. Boka Kotorska, početkom Septembra. Dovršili su svukud u Boki općinski izbori. Mi smo prezadovoljni s uspjehom postignutim na ovim izborima. U svim dosadašnjim hrvatskim op- ćinama, bez ikakve oporbe, jednoglasno, bili su izabrani hrvatski predloženici naše stranke, koja se zove jedino hrvatska stranka, a ne nikako drukčije. Bilo bi vrijeme da već ovo upamti spljet- sko , Jedinstvo“, koje, ispravljeno, još u Boki vi- di njeku narodnjačku stranku. Srpska radikaloa stranka sve to više gubi amo terena. Budva, Lu- štica, Paštrovići i Grbalj to najbolje svjedoče. Po- čela se je već tresti zastupnička stolica Trojano- viću i Vukotiću. O Kvekiću i Kamenaroviću ne govorimo, jer da su oni, što nijesu, bili bi davno položili svoje mandate. — Mi idemo veselo u su- sret budućnosti. Kotor, 4 Septempra. Dr. Rade Kvekić, dne 1 tekućega, ostavio je Kotor i otišao je u Trst, da se ondje nastani. Njegov odlazak, da pravo rečemo, niko ne žali. On nije bio čovjek na svome mjestu. Najradosniji je, kako čujemo, Dr. Trojanović, što je dr. Kvekić otišao u Trst, jer se nada da će sad lakšnje za- dobiti njegov mandat za carevinsko vijeće, zabo- ravljajuć da zato ispod vode radi već davno, za se, Gjuro Vukotić. Svak zamijera Kvekiću, što nije barem sad okupio bokeške birače, da im dade račun svog rada-nerada, kad nije nikad do sad. Deveta je Kvekiću: bokeški birači. Odrekao se mandata nije, a i neće lako. Znade Kvekić šta radi .. ..! Začudno nam je, kako zadnji ,Dub- rovuik“ ne bilježi odlazak Kvekićev. Šta to hoće reći? Stalno nije bez njeke. Općina Janjina, 10 septembra. Borba je na selu pri izborim teža od one u gradovima radi više manjih razloga, ali je glavni što po selima fali ljudi sposobnih da borbu vode. U gradovima svaka stranka ima svojih odvjetnika, bilježnika i drugih učenih ljudi, koji poznaju za- kone, a mogu se bavit u dokolici i izbornim po- slom, dapače mnogim je to i zabavno. Na selim toga fali, a hoćete li da se jedan trgovac ili po- sjednik posveti tomu poslu? To je puno od njega tražit u današnja teška ekonomićna vremena. Oy- ćina ima uvijek svojih raspoloživih ljudi na platu i bez, u vrijeme izbora oni se dadu na taj posao i kako je naravno uspiju. U izbornim imenicam bude u barem trećina nevaljalih glasova, mrtvih Ako pojedi- ni učine utok, to bude samo jer se dotični nagje uvrijegjen što nema glasa. Općina premda zna da listine nijesu u redu, krsti se belaja da ih sama popravlja, jedino za one na koje može računat da su njezini providi za svakoga — po zakonu na- ravno — jedan ili više glasova. Iza svega ovoga što spomenusmo i izostavi- smo dolazi dan izbora. Načelnik presjeda komisi- ju & imenuje u ovu odana za svaki slučaj, i