+ mam

ku novu organizaciju stranke, koja je za naše 0:
kolnosti i prosti narod teško izvedljiva. Prije je
stra imala organizeciju koja ie bila zgodna i
uspješna. Nikad ne oplakani R:fo Arceri bio je
član središnjeg odbora i umni vcgja u našem ko-
taru. On je odnosno stranka imao u stakoj općini
i ovećem selu svojeg pouzdanog povlerenika i
ostalo, stranka je bila dobro organizovana, dobro
vogjena i dobro napredovala. Pak sremda je ona-
ko bilo dobro dapače najbolje, ipak se ovo zaba-
cilo, & stvorena druga organizacija za koju treba-
lo bi da težak baci motiku pak pogje na tečaj za
par tjedana dok nauči sva pravila stranke i ost.,
a to će biti nikada. Bez organizacije stranka je
nemoćna stoga je ova i neka dišiplina apsolutno
potrebna. Mi smo kod našijeh izbora opazili da
neki ako ima se može vjerovat pravaši uprav su
se odlikovali i bili desna ruka svim onim sgitaci-
jama u prilog narodnjaka. Ako čovjek silom okol-
nosti primoran je da bude obziran, to donekle ra-
zumijemo, ali kad se hotimice te bez potrebe ga-
zi i od časa do časa postane ljuti protivnik na-
čela što se ispovjeda, to je što mi smrtnici ne ra-
zumijemo. Jedno iz iskustva znamo, da svi oni
što razvikuju njihovo pravaštvo, što daju lekcije
najboljim ljudima u stranci, što su na kakvom
sastanku ushićeni i govore da bi žensko srce pla-
kalo. Oni obično kad je zgoda da se iskažu po-
gju na dopust, a puštaju nek se drugi bori do
boljih vremena! Ovo je žalosna istina kojoj treba
lijeka tražit. S ovijem zavezujemo.

Slano, 14 Septembra.

Na 30 ov. mj, na sv. Jeronima, proslaviće
se ovdje 500 godišnjica zasnovanja franjevačkog
samostana. Naš domaći povjesničar O. Lovro Ce-
kinić piše o tomu u jednom rukopisu, koji se na-
lazi u biblioteci Male Braće u Dubrovniku: ,1399
,— Il Convento di Slano dedicato a S. Girolamo,
splendore e gloria della nostra nazione Ill rica,
_fu in quest' anno fabricato dalli frati della Vica-
,ria di Bosna colle limosine de benefatori e col-
gle rendite delle Bastie del deccano di Lisac“.
I neke druge isprave kao i svi naši domaći po-
vjesničari slažu se u tomu. (Te iste godine —
1399 — Dubrovčani su kupili Slano od bosansko-
ga kralja Stjepana Ostoje). Odbor za priregjenje
proslave počeo je pripremama, te se nadamo da
će se lijepo svršiti.

Onomadne su bili u pohodu nam dva gla-
sovita arheologa: gg. prof. dr. Neumann i naš
dični Bulić. Pregledali su samostan i crkvu fra-
njevačku, te odmah otplovili put Lopuda s finan-
cijalnim parobrodom, kog su im bili stavili na
raspoloženje. Zaista nijesu ga mogli bolje ni upo-
trebiti. a.

 

Pogled po svijetu.

Položaj u Austriji. — Presjednik parla-
menta dr. Fuchs sazvao je sve načelnike klubova,
da vijećaju o tom, kako bi se omogućio parla-
mentarni rad. Ali ta konferencija neće imati ni-
kakva uspjeha, jer opstrukcijoniste zahtijevaju pri-
je svega ukinuće jezičnih naredaba. — Govori se
o bržoj demisiji Thunova kabineta.

Drefussova afera. — Dreyfuss je osugjen
na 10 godina zatvora. Pošto ih je već učinio 5,
to. bi mu ostalo drogijeh 5 godina, dok neki tvr-
de, da ono 5 prvih, kao samotni zatvor vrije-
de dvostruko.

Ova osuda proizvela je u Eugleskoj, Nje-
mačkoj, Italiji, Americi pravu buru proti France-
ske, jer tamo su svi bili čvrsto osvjedočeni, da će
Dreyfuss biti oslobogjen. Zato je došlo do nemi-
lih iskaza, a industrijalci se spravljaju da boycot-
tiraju parišku izložbu.

Ova agitacija ne proiztiče iz nikakva čuvstva
pravednosti, zato se ne može uzeti simpatijama.
Narodi koji ,ogorčeni“ viću, imaju na duši teški-
jeh grijeha. Oro je politički rat proti Franceskoj,
da je oslabe i rastruju, a Dreyfuss je došao kao
dobar izgovor.

Domaće vijesti.

Hrvatska stranka. — Novine, iz toga što
su pravaši i narodnjaci u ujekim mjestima, napose
u južnoj Dalmaciji skupa radili, ističu da se je
stvorila nova stranka pod nazivom hrvatska. Ne,
nije se stvorila nikakva nova stranka, nego je zdrav
razum i patrijotizam, gdje je trebalo, ovako od-

 

govorio ,zapovijedima“ inskih skutonoša i be-
dastim sloćama IE ne dopuštajuć da
se gasi načelo, niti da w prkosu e stvar. To-
liko na razjašnjenje.

Imenovan. — Naš i vatreni bo-
Sanski Hrvat dr. Luka imenovan je voj“
ničkim svećenikom u Gracu. k

Novi odvjetnik. — Gosp. dr. J. Smodia-
ka otvorio je u Spljetu samostalnu odvjetničku
u. Svakom srećom! Smodlaka je jedan

od ponajboljih nsših mlsgjih ljudi.

vatstvo iz Zagreba! Namire glase na 23000 di-
nara. Eh! da je moguće pročitati još koje nami-

re, koje ne bijahu pismeno izdane . .

Gradska Kronika.

Zadušnice. — U ponedjelnik obdržao je
u stolnoj crkvi presvj. biskup dr. Marčelić sve-
čane zadušnice za blagopokojnu kraljicu Jelisavu
u prisuću svih oblasti.

Pir — U četvrtak vjenčaće se dražesna
gjica Gizela Mandolfo, sestra našeg dr. S. Man-
dolfa sa gosp. Julijem Ungarom željezničkim či-
novnikom u Sarajevu. Mladome paru naše srdač-
ne čestitke!

Izlet. — Prošle nedjelje nije se mogao o-
držati izlet ,Hrvatske Radničke Zadruge“ radi
ružna vremena. Taj će izlet, naravno ako vrijeme
dopusti, biti sutra, u nedjelju, a društvo će kre-
nuti iz svojih prostorija na 2 sata po podne, zato
neka se svak na tu uru tamo nagje.

a. — U utornik, srijedu i četvrtak
čula se u Dubrovniku 12 puta trešnja, a neke
pute uprav vrlo jaka. Da nije to posljedica onih
kiša, koje se izliše?

Novi parobrod. — Parobrodarsko Društvo
»Napried“ odredilo je da sagradi novi parobrod
kod gg. Craig & Taylor u Eogleskoj, jednom od
najboljih kantijera, sa mašinom tvornice Blaier
trostruke expansije, oskrbljen sa svim modernim
aparatim.

Isti će nositi oko 3600 tonelata, a vrijediće
31.500 lira šterlina. Biće gotov za februara g. 1900.

Gradnja željeznice Južne Dalmacije osta-
la je na Dubrovačkom Društvu , Konavle.“

Kragje i provale. — Ovih dana u Du-
brovniku i okolici baš učestale provale, tako da
je javna sigurnost po noći postala dosta ugrožena.

U Cavtatu provališe u crkvicu sv. Roka na
groblju, u kojoj na sreću ne nagjoše što tražiše.
Uhvaćen je jedan, na kog pada temeljita sumnja.

U noći od nedjelje uvukoše se u tvornicu
masti Tomaševića, provaliv vrata od magazina, a-
li nevješti rasporedu ne mogoše da se dočepaju
ičega vrijedna.

Prošlih dana takogjer gosp. Ivan Lucić na-
šao na vratima svoje pisarne jasne tragove zloči-
načke ruke, kojoj nije uspjelo da izvede svoju na-
misao.

Ali provala, koja je u gradu pobudila naj-
veću senzaciju jest svakako ona u Gospe od Mi-
losrgja, koja je izvedena u noći od utornika na
srijedu. Tu se jasno vidi, da je bila dobra četa,
koji su vješto znali udesiti svoj plan. Oni uzeše
m (skalu) iz dvorišta prve kuće na putu od

 

ruža, pak su ih ponijeli i prešli zid ograde, iza
kako su pomnjivo otukli staklo, da nebi porezali
ruku. Zatim pokušaše da pilom raspilaju vrata,
ali su vrata tvrda i okovana, te im bijaše vrlo
teško, pak su razlomili vrata i našli ljes-
tve duge 7 met. Izvadiše ih te se popeše na krov
crkve poviše velikog otara. Iza kako su otkrili
kupe i uredno ih naslagali nagjoše da je ispod
kupa kameniti svod, okaniše se toga ,
su otkrili crkvu na dnu, kod vrata, vrhu trijema.
Razlomiše onda jednu stranu prozora, uvukoše tu
dugu ljestvu i spustiše se na trijem u crkvu. U
crkvi razlomiše svekolike ormare i spreme, ali
ne nagjoše šta da u. Ono malo zlata što je

i ni pogledali, nego
ne, u kojoj su

ečnice, kušajuć na sve načine da razlome brave,
ali to im nikako ne za rukom, osvem što
ih pokvariše, da se ne mogaše otvoriti.

 

livre

Krivica je novih sad zemana,
Ako putnik Dubrovnik obagje
I ne nagje u njem Dubrovčana.
To je bilo rečeno mataforiko,a sad evo valja kon-
venjat da je tako.

Ivo. — Nije se čudit. Živjeli smo kako u škatulici tisu-
ću godina una vita a parte. Danas smo zamiješani
u veliku pulentu od partita, idea i nacijonalitati i
od velike politike di una grande potenza. Hajde ti
sačuvaj u temu bulikanu staru improntu dubrovač-
ku !?... Zato se nama sve čini čudno i neobično.
A ja govorim: uzdržimo jezik, ime i narodni pro-
gram, to je prinčipalo.

Viaho. — Tanto pil što se, dopo tutto, ne možemo tu-
žit. Ako je u nas invazijon, Dubrovčana opet ima
po svemu svijetu. Pak i u Austriji Dubrovčani ne
mogu se tužit: coprono delle cariche.... ja bi re-
ko, da bi prije drugi mogli oservat nama.

Ivo. — Itemu bi se dalo što rijet. Nego da pasamo
gkruške na jabuku, po gradu se govori da ćemo
brzo imat ovdi jednu veliku skupštinu srsku. Jesi
li ti što čuo?

Vlaho. — Ja ne ništa. Ma ne bi me ni sačudilo, jerbo
su mnogi od opinioni, da valja počet iznova i u to
ime dogovorit se megjusobom za fondat partit ka-
ko ide i toka, a bacit sovrnju, koja prijeti.

Ivo. — Kakvu sovrnju ?

Vlaho. — Klerikale, kalogjere s Milašom, jerbo da će
oni rovinat svekoliko. To bi bila najprva opersci-
jon. Zatim bi došla kvestijon od Crne Gore.

Ivo. — Kako?

Vlaho. — Lijepo. Ona hi puno komprometi. Ne vidiš
kako su sad promijenili tatiku; ne pjevaju hosana!
Lovćenu, ne suju one u Bosni, ne pišu kontra Ka-
laju — sve se nekako umirilo, a na mjesto onijeh
tremendijeh tirada, počele su polemike o storiji i
filologiji s foljima hrvatskijem.

Ivo. — Difatti, njihova je pisanija sad assai moderata.

Vlaho. — Assai! Da su vigjeli, da će na oni način s gla-
vom u mir. A meni je reko još i Jovo, da su tu
bile po srijedi tajne influenze. Da je bilo poručeno
od jednoga gospara, kako valja asolutamente virat
di bordo, jerbo da će komprometit sve, & nadasve
njega i onega koji je poviše njega i koga su tako
spleli, da sam višeQnezna što čini.

Ivo. — Koji je to gospar ?

Vlaho. — Jovo mi se zakleo da mi ne može rijet, jerbo
da je sekret. Insomma, što je glavno, oni su ga su-
bito poslušali, a on je obećo da će se prestat koli-
ko više uzmože.

Ivo. — Rada bi znat ime tega gospara.

Vlaho. — Zalodu, nećemo učinit ništa. Znaj, da sad
»Dubrovnik“ od tamo prima diretivu kako se ima
vladat Anci, govori se pozitivo, da su mu bili pos-
lani neki eotrefileti, koje je on publiko.

Ivo. — Vigji ti vraga! Dunque valja nam se čuvat,

Vlaho. — A zašto? Narod je s nama; dokle je puk
s nama ne bojmo se mi ni gospara ni gom..... Je
li tako Ivo?

Ivo. — Duše mi tako je. Reci Jovu, da mi njima i temu
im prijatelju želimo svaku sreću. A ovo je jedna
prova više, da je onomadne ,,Crljena imala razlog,
kad je ukazala gje se nadahnjiva srska propaganda.
Ja idem kupit koju zimicu.

Vlaho. — Neću Ištećen mi je stomak. Adio.

 

 

PRIOPĆENO.)

Na odgovor sbuteptvoci od na Petra
I. Orepića štampano u br. 32, 9 bra tek.
Crvene Hrvatske“, izjavljujem što g

Visoko Namjesništvo svojim otpisom 31/7
1897 Br. 9574/VI izjavilo je da sam SN uo-
blašten toliko mapravljati nove, ko načinjati
već oporarijeno mjere. Što se tiče pak
saopštena od gosp. Petra I. Orepića, svak u Du-
brovniku koji se služi kod moje radionice, koja
opstoji već od nazada 38 godina vrlo dobro sna
jerene, a radnja po zanatu izvrše-
na, te lako će se uvjeriti da i račun predat gosp.
Orepiću nije ni najmanje prećeran.

U Dubrovniku, 14. Septembra 1899.

Ivo Mihoč.

:

m —————————————————————=—==—=—=—=——=—<—=———————=
Frano Supilo upravitelj, isdavatelj | odgovorni urednik
Tipografja Dragutina Pretnera u Dubrovnika.

Hennebergova Svila

oi 3 00 00/2 ME m e e
Ba čajem | aeortima.

— u modernim
porto i poreza kuća. Usorke

E talhrsmag.orz maga sz (6 i kt
»Ihe Gresham“

Englesko društvo na život
u Londonu.
Aktiva društva do 81 decembra
1891 kr. 100.947,50. —