+ mam ku novu organizaciju stranke, koja je za naše 0: kolnosti i prosti narod teško izvedljiva. Prije je stra imala organizeciju koja ie bila zgodna i uspješna. Nikad ne oplakani R:fo Arceri bio je član središnjeg odbora i umni vcgja u našem ko- taru. On je odnosno stranka imao u stakoj općini i ovećem selu svojeg pouzdanog povlerenika i ostalo, stranka je bila dobro organizovana, dobro vogjena i dobro napredovala. Pak sremda je ona- ko bilo dobro dapače najbolje, ipak se ovo zaba- cilo, & stvorena druga organizacija za koju treba- lo bi da težak baci motiku pak pogje na tečaj za par tjedana dok nauči sva pravila stranke i ost., a to će biti nikada. Bez organizacije stranka je nemoćna stoga je ova i neka dišiplina apsolutno potrebna. Mi smo kod našijeh izbora opazili da neki ako ima se može vjerovat pravaši uprav su se odlikovali i bili desna ruka svim onim sgitaci- jama u prilog narodnjaka. Ako čovjek silom okol- nosti primoran je da bude obziran, to donekle ra- zumijemo, ali kad se hotimice te bez potrebe ga- zi i od časa do časa postane ljuti protivnik na- čela što se ispovjeda, to je što mi smrtnici ne ra- zumijemo. Jedno iz iskustva znamo, da svi oni što razvikuju njihovo pravaštvo, što daju lekcije najboljim ljudima u stranci, što su na kakvom sastanku ushićeni i govore da bi žensko srce pla- kalo. Oni obično kad je zgoda da se iskažu po- gju na dopust, a puštaju nek se drugi bori do boljih vremena! Ovo je žalosna istina kojoj treba lijeka tražit. S ovijem zavezujemo. Slano, 14 Septembra. Na 30 ov. mj, na sv. Jeronima, proslaviće se ovdje 500 godišnjica zasnovanja franjevačkog samostana. Naš domaći povjesničar O. Lovro Ce- kinić piše o tomu u jednom rukopisu, koji se na- lazi u biblioteci Male Braće u Dubrovniku: ,1399 ,— Il Convento di Slano dedicato a S. Girolamo, splendore e gloria della nostra nazione Ill rica, _fu in quest' anno fabricato dalli frati della Vica- ,ria di Bosna colle limosine de benefatori e col- gle rendite delle Bastie del deccano di Lisac“. I neke druge isprave kao i svi naši domaći po- vjesničari slažu se u tomu. (Te iste godine — 1399 — Dubrovčani su kupili Slano od bosansko- ga kralja Stjepana Ostoje). Odbor za priregjenje proslave počeo je pripremama, te se nadamo da će se lijepo svršiti. Onomadne su bili u pohodu nam dva gla- sovita arheologa: gg. prof. dr. Neumann i naš dični Bulić. Pregledali su samostan i crkvu fra- njevačku, te odmah otplovili put Lopuda s finan- cijalnim parobrodom, kog su im bili stavili na raspoloženje. Zaista nijesu ga mogli bolje ni upo- trebiti. a. Pogled po svijetu. Položaj u Austriji. — Presjednik parla- menta dr. Fuchs sazvao je sve načelnike klubova, da vijećaju o tom, kako bi se omogućio parla- mentarni rad. Ali ta konferencija neće imati ni- kakva uspjeha, jer opstrukcijoniste zahtijevaju pri- je svega ukinuće jezičnih naredaba. — Govori se o bržoj demisiji Thunova kabineta. Drefussova afera. — Dreyfuss je osugjen na 10 godina zatvora. Pošto ih je već učinio 5, to. bi mu ostalo drogijeh 5 godina, dok neki tvr- de, da ono 5 prvih, kao samotni zatvor vrije- de dvostruko. Ova osuda proizvela je u Eugleskoj, Nje- mačkoj, Italiji, Americi pravu buru proti France- ske, jer tamo su svi bili čvrsto osvjedočeni, da će Dreyfuss biti oslobogjen. Zato je došlo do nemi- lih iskaza, a industrijalci se spravljaju da boycot- tiraju parišku izložbu. Ova agitacija ne proiztiče iz nikakva čuvstva pravednosti, zato se ne može uzeti simpatijama. Narodi koji ,ogorčeni“ viću, imaju na duši teški- jeh grijeha. Oro je politički rat proti Franceskoj, da je oslabe i rastruju, a Dreyfuss je došao kao dobar izgovor. Domaće vijesti. Hrvatska stranka. — Novine, iz toga što su pravaši i narodnjaci u ujekim mjestima, napose u južnoj Dalmaciji skupa radili, ističu da se je stvorila nova stranka pod nazivom hrvatska. Ne, nije se stvorila nikakva nova stranka, nego je zdrav razum i patrijotizam, gdje je trebalo, ovako od- govorio ,zapovijedima“ inskih skutonoša i be- dastim sloćama IE ne dopuštajuć da se gasi načelo, niti da w prkosu e stvar. To- liko na razjašnjenje. Imenovan. — Naš i vatreni bo- Sanski Hrvat dr. Luka imenovan je voj“ ničkim svećenikom u Gracu. k Novi odvjetnik. — Gosp. dr. J. Smodia- ka otvorio je u Spljetu samostalnu odvjetničku u. Svakom srećom! Smodlaka je jedan od ponajboljih nsših mlsgjih ljudi. vatstvo iz Zagreba! Namire glase na 23000 di- nara. Eh! da je moguće pročitati još koje nami- re, koje ne bijahu pismeno izdane . . Gradska Kronika. Zadušnice. — U ponedjelnik obdržao je u stolnoj crkvi presvj. biskup dr. Marčelić sve- čane zadušnice za blagopokojnu kraljicu Jelisavu u prisuću svih oblasti. Pir — U četvrtak vjenčaće se dražesna gjica Gizela Mandolfo, sestra našeg dr. S. Man- dolfa sa gosp. Julijem Ungarom željezničkim či- novnikom u Sarajevu. Mladome paru naše srdač- ne čestitke! Izlet. — Prošle nedjelje nije se mogao o- držati izlet ,Hrvatske Radničke Zadruge“ radi ružna vremena. Taj će izlet, naravno ako vrijeme dopusti, biti sutra, u nedjelju, a društvo će kre- nuti iz svojih prostorija na 2 sata po podne, zato neka se svak na tu uru tamo nagje. a. — U utornik, srijedu i četvrtak čula se u Dubrovniku 12 puta trešnja, a neke pute uprav vrlo jaka. Da nije to posljedica onih kiša, koje se izliše? Novi parobrod. — Parobrodarsko Društvo »Napried“ odredilo je da sagradi novi parobrod kod gg. Craig & Taylor u Eogleskoj, jednom od najboljih kantijera, sa mašinom tvornice Blaier trostruke expansije, oskrbljen sa svim modernim aparatim. Isti će nositi oko 3600 tonelata, a vrijediće 31.500 lira šterlina. Biće gotov za februara g. 1900. Gradnja željeznice Južne Dalmacije osta- la je na Dubrovačkom Društvu , Konavle.“ Kragje i provale. — Ovih dana u Du- brovniku i okolici baš učestale provale, tako da je javna sigurnost po noći postala dosta ugrožena. U Cavtatu provališe u crkvicu sv. Roka na groblju, u kojoj na sreću ne nagjoše što tražiše. Uhvaćen je jedan, na kog pada temeljita sumnja. U noći od nedjelje uvukoše se u tvornicu masti Tomaševića, provaliv vrata od magazina, a- li nevješti rasporedu ne mogoše da se dočepaju ičega vrijedna. Prošlih dana takogjer gosp. Ivan Lucić na- šao na vratima svoje pisarne jasne tragove zloči- načke ruke, kojoj nije uspjelo da izvede svoju na- misao. Ali provala, koja je u gradu pobudila naj- veću senzaciju jest svakako ona u Gospe od Mi- losrgja, koja je izvedena u noći od utornika na srijedu. Tu se jasno vidi, da je bila dobra četa, koji su vješto znali udesiti svoj plan. Oni uzeše m (skalu) iz dvorišta prve kuće na putu od ruža, pak su ih ponijeli i prešli zid ograde, iza kako su pomnjivo otukli staklo, da nebi porezali ruku. Zatim pokušaše da pilom raspilaju vrata, ali su vrata tvrda i okovana, te im bijaše vrlo teško, pak su razlomili vrata i našli ljes- tve duge 7 met. Izvadiše ih te se popeše na krov crkve poviše velikog otara. Iza kako su otkrili kupe i uredno ih naslagali nagjoše da je ispod kupa kameniti svod, okaniše se toga , su otkrili crkvu na dnu, kod vrata, vrhu trijema. Razlomiše onda jednu stranu prozora, uvukoše tu dugu ljestvu i spustiše se na trijem u crkvu. U crkvi razlomiše svekolike ormare i spreme, ali ne nagjoše šta da u. Ono malo zlata što je i ni pogledali, nego ne, u kojoj su ečnice, kušajuć na sve načine da razlome brave, ali to im nikako ne za rukom, osvem što ih pokvariše, da se ne mogaše otvoriti. livre Krivica je novih sad zemana, Ako putnik Dubrovnik obagje I ne nagje u njem Dubrovčana. To je bilo rečeno mataforiko,a sad evo valja kon- venjat da je tako. Ivo. — Nije se čudit. Živjeli smo kako u škatulici tisu- ću godina una vita a parte. Danas smo zamiješani u veliku pulentu od partita, idea i nacijonalitati i od velike politike di una grande potenza. Hajde ti sačuvaj u temu bulikanu staru improntu dubrovač- ku !?... Zato se nama sve čini čudno i neobično. A ja govorim: uzdržimo jezik, ime i narodni pro- gram, to je prinčipalo. Viaho. — Tanto pil što se, dopo tutto, ne možemo tu- žit. Ako je u nas invazijon, Dubrovčana opet ima po svemu svijetu. Pak i u Austriji Dubrovčani ne mogu se tužit: coprono delle cariche.... ja bi re- ko, da bi prije drugi mogli oservat nama. Ivo. — Itemu bi se dalo što rijet. Nego da pasamo gkruške na jabuku, po gradu se govori da ćemo brzo imat ovdi jednu veliku skupštinu srsku. Jesi li ti što čuo? Vlaho. — Ja ne ništa. Ma ne bi me ni sačudilo, jerbo su mnogi od opinioni, da valja počet iznova i u to ime dogovorit se megjusobom za fondat partit ka- ko ide i toka, a bacit sovrnju, koja prijeti. Ivo. — Kakvu sovrnju ? Vlaho. — Klerikale, kalogjere s Milašom, jerbo da će oni rovinat svekoliko. To bi bila najprva opersci- jon. Zatim bi došla kvestijon od Crne Gore. Ivo. — Kako? Vlaho. — Lijepo. Ona hi puno komprometi. Ne vidiš kako su sad promijenili tatiku; ne pjevaju hosana! Lovćenu, ne suju one u Bosni, ne pišu kontra Ka- laju — sve se nekako umirilo, a na mjesto onijeh tremendijeh tirada, počele su polemike o storiji i filologiji s foljima hrvatskijem. Ivo. — Difatti, njihova je pisanija sad assai moderata. Vlaho. — Assai! Da su vigjeli, da će na oni način s gla- vom u mir. A meni je reko još i Jovo, da su tu bile po srijedi tajne influenze. Da je bilo poručeno od jednoga gospara, kako valja asolutamente virat di bordo, jerbo da će komprometit sve, & nadasve njega i onega koji je poviše njega i koga su tako spleli, da sam višeQnezna što čini. Ivo. — Koji je to gospar ? Vlaho. — Jovo mi se zakleo da mi ne može rijet, jerbo da je sekret. Insomma, što je glavno, oni su ga su- bito poslušali, a on je obećo da će se prestat koli- ko više uzmože. Ivo. — Rada bi znat ime tega gospara. Vlaho. — Zalodu, nećemo učinit ništa. Znaj, da sad »Dubrovnik“ od tamo prima diretivu kako se ima vladat Anci, govori se pozitivo, da su mu bili pos- lani neki eotrefileti, koje je on publiko. Ivo. — Vigji ti vraga! Dunque valja nam se čuvat, Vlaho. — A zašto? Narod je s nama; dokle je puk s nama ne bojmo se mi ni gospara ni gom..... Je li tako Ivo? Ivo. — Duše mi tako je. Reci Jovu, da mi njima i temu im prijatelju želimo svaku sreću. A ovo je jedna prova više, da je onomadne ,,Crljena imala razlog, kad je ukazala gje se nadahnjiva srska propaganda. Ja idem kupit koju zimicu. Vlaho. — Neću Ištećen mi je stomak. Adio. PRIOPĆENO.) Na odgovor sbuteptvoci od na Petra I. Orepića štampano u br. 32, 9 bra tek. Crvene Hrvatske“, izjavljujem što g Visoko Namjesništvo svojim otpisom 31/7 1897 Br. 9574/VI izjavilo je da sam SN uo- blašten toliko mapravljati nove, ko načinjati već oporarijeno mjere. Što se tiče pak saopštena od gosp. Petra I. Orepića, svak u Du- brovniku koji se služi kod moje radionice, koja opstoji već od nazada 38 godina vrlo dobro sna jerene, a radnja po zanatu izvrše- na, te lako će se uvjeriti da i račun predat gosp. Orepiću nije ni najmanje prećeran. U Dubrovniku, 14. Septembra 1899. Ivo Mihoč. : m —————————————————————=—==—=—=—=——=—<—=———————= Frano Supilo upravitelj, isdavatelj | odgovorni urednik Tipografja Dragutina Pretnera u Dubrovnika. Hennebergova Svila oi 3 00 00/2 ME m e e Ba čajem | aeortima. — u modernim porto i poreza kuća. Usorke E talhrsmag.orz maga sz (6 i kt »Ihe Gresham“ Englesko društvo na život u Londonu. Aktiva društva do 81 decembra 1891 kr. 100.947,50. —