KE
Jezično pitanje u Dalmaciji.
Presvijetli gospodin predsjednik prizivnog
suda u mirovini Antun pl. Brčić, na našu molbu,
da nam izloži svoje mnijenje u ovom pitanju, u-
dostojio se je poslati izjavu već tiskanu u proš-
lom broju ,Crvene Hrvatske“, kvju nalazimo shod-
nim, da ovdje pretiskamo a glasi :
Gospodin bi pravnik mogao bit hrgjavo obaviješten
gdje kaže, da ja, za mojeg presjedvikovanja, vraćao sam
podregjenim Sudovima izvješća, te su bila hrvatski napi-
sana. Reć ću pak, da mema zakona, nema naredbe,
koji propisuju, da unutrnji jezik prvomolbenih
Sudova u Dalmaciji ima bit talijanski, pošto Dvor-
ska Odluka g. 1815 to propisuje samo za prizivno Sudi-
šte. Puki običaj, faktična poraba uvedoše u unutrnju služ-
bu tih Sudova talijanski jezik, a održaše se neograničeno
dokle su ih sužile Ministarstvena Naredba g. 1872 i ra-
zjasnitba, što je toj naredbi dao ministar Pražak, po kojoj
ti je bilo, niti imade sada zakona i naredaba, po
kojim u poslim formalnog uredovanja Sudova, 9-
bičaju bi se pripisala krijepost, kao što mu je
kadgod daje $ 10 gragjanskog zakonika u poslim
tvarnog prava.“
Ova izjava koja dolazi od visokog lica, od
jednog presjednika prizivnog suda, govori što smo
i mi govorili, dapače više i mnogo više nego smo
ini u našim člancima rekli.
Analizirajući tu izjavu nalazimo u njoj četi-
ri dokazane tvrdnje, koje za nas vrijede zlata, i
koje kod visokih vladajućih krugova ne mogu da
ostanu neopažene.
Gospodin predsjednik
Prvo: Poriče da je on ikada vratio podre-
gjenim sudovima hrvatska izvješća. Time pobija
lažno govorkanje naših neprijatelja, koji nemajući
čime da obrane svoje krivo stanovište, rasglasiše
tu lažnu okolnost, da time dokažu, da i osvjedo-
čeni Hrvat predsjednik Brčić nije priznavao, da se
mogu unutrnja izvješća hrvatski praviti.
Drugo : S nami se slaže da nema zakona ni
naredbe koja propisuje da unutrnji jezik prvomol-
benih sudova mora da bude talijanski, dosljedno
moše da bude i hrvatski.
Treće: Upoznava nas s razjasnitbom, koju je
ministar Pražak dao u mini-tarstvenoj naredbi od
god. 1872: da hrvatski jesik ima bit rabljen u
sjednicama sbornih sudova — dakle i kod pri-
zivnog suda — kad se vijeća o poslima vrh ko-
jih presuda ima bit isdana na hrvatskom jesiku.
Usprkos toj razjasnitbi znademo da pod predsjed-
ništvom blagopokojaog Gjunija, došla je bila na
okružne sudove zabrana da se unutrnji zapisnici
vatskom jeziku,
zapisničar morao da žapisoik glasanja učini tali-
jaski, a satim da prevede na hrvatski
du navedene razloge. Zoademo i to da se
dandanas u takovim slučajevima vijeća
=-
4
ED tit
sea u a namamiti zidni
elu godinu, izuzev 5 puta i
oktobra. Broj prije i br:
, : sa donalanjem u kuću i s0 sto polugodište
Mei einer , 6, na_pd godine flor.
—mmnmsm====smm=mm=mmm= amami
hrvatski jezik ima bit rabljen u sjednicam zbor- gospodinu predsjedniku Brčiću zato što se je m-
nih Sudova, kad se vijeća o poslim, svrh kojih pre- | šoj molbi ozvao. Jedan pravnik.
suda ima bit izdana pa hrvatskom jeziku. Ali ni- ——
s >
rr gem I VE RE ZTIT
U DUBROVNIKU 7 Oktobra 1399.
a rr niji
list kad mu pretplata mine, smatra
Za oglase. priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novi. po retku, a oglasi koji se
ota takala po pogodi U iitove nafrankicane no prima ni uredništvo ni uprava
plin i
u Otpravnsštvu
više
može se imati obzir samo u onih slučajevih, gdje
se zakon na njih p ziva.“ To, naravno, samo u
materijalnom pravu, dočim u formalnom pravu —
a to je baš i jezik kojim se imamo služiti u nu-
trnjem uredovanju — ne može se imati nikad ob-
zira na običaj jer zakon to ne odregjuje.
Iza ove izjave nama ne preostaje drugo ne-
go toplo preporučiti nadležnim faktorima, neka nam
ne stegnu prava, koja nam ih nikakav zakon ne
steže, jer su oni stavljeni da dijele pravicu i vrše
zakone, i jer jedino takovim postupanjem steći će
ugled i poštovanost kod naroda, umiriće se uzpe-
mireni duhovi, prestaće mnogi i mnogi izvori tr-
venja, prepiranja, neprijateljstva.
Pozivljemo pak sve naše prijatelje neka nam
svaku, koja se tiče ovog pitanja saopće, te zak-
ljučujemo izrazajući najtopliju zahvalu presvijetlom
ji je promijenuo tri vjere i 0 stranci onoga, koji
promijeni fri stranke. Mlsgji ljudi neće da slijede
tu natezavicu.
Ovo raspoloženje osobito vlada u Daloaciji.
Pravaška inteligencija Dalmacije misli o Franku
isto onako, kako što misli opozicija u Banovini.
Izuzmite njeke, koji usprkos školama nemaju poj-
ma zašto su ih učili. Neutralnost dalmatinskih
pravaša plod je umora, dosade, a i srčbe, da si
prisiljen toliko vremena mlatiti osu praznu slamu,
iz koje nikada zrnja ispasti neće. Dodijalo im !
Kako se vara Frank, ako tu neutralnost shvaća
sebi u prilog! Da on znade kako uueutralci* 0
njemu sude!...
Nego pasivnost koja je zavladala naprama
stvarima, te se u Banovini zbivaju, odviše je po-
gibeljna po Hrvatstvo. Nemojmo da ova pasivnost,
uz ohlagjenje odnošaja megju rodoljubima s ovu
i s onu stranu Velebita, donese u sebi otrovnu
klicu, koja bi, uz namjere što se # nama imaj
glede Bosne, mogla donijeti pogubna ploda.
počinjemo gubiti mnijenje o rodoljubima u
vini; mi smo postali njihovi oštri sudci, kao
su oni u svemu krivi, da se tugja ruka preko
kulanata igra ovako kristalizacijom opozicije.
im sudimo, a zaboravljamo, da od njih nijesm
ništa bolji. Podigosmo se na njeke umišljene vi-
gine bez ikakvih realnih zasluga i želimo da se
ogradimo pasivnim neutralitetom, koji škodi bra-
ći, nas ubija, a domovini usluga ne donosi. Uz ta-
kove pojave — evo nam na obzorju kažu bosan-
sko pitanje, sa svojom željezničkom i ekonomič-
kom budućnosti. Slika je zamamljiva, ali jaoh na-
,Mrtvilo u Banovini.“
Pod ovijem naslovom bijasmo napisali jedan
mali člančić, koji imade čast da bude preštampan
u ,Hrvatkoj Domovini“,
Hrvatsko Pravo“ našlo zgodno da ga ek-
sploatiše u svoje svrhe, pa o mrtvilu u Banovini
napisalo seriju od kakovih 15 članaka. Ne prima-
mo ,Hrv. Pravo“, no upozoreni od prijatelja htje-
dosmo da ih vidimo.
Što se tamo piše i kako se piše, o tom je
suvišno govoriti. Jezgra, namjera pisca, što je htio
da istakne u ovim maogobrojnim člancima, sinte-
tizira se u malo riječi: stranka prava u Banovini
kriva je svemu, zato što nije pustila, da je vodi
naš gazda — Jozip Frank!
I mi priznajemo. Ona se nije dala voditi od
čovjeka, koji je prošlošću i sadašnošću svojom po-
kazao, da nije pravaš, da mu nije stalo van do
osobnosti.
I on je onda navijestio rat svim rodolju-
bim, sijuć užasnom pisanijom svojom razdor i
smutoju u narodu, eda se nešto u mutnu ulovi.
Terorizam psovanja i ruženja zarazi i ustupi mje-
sto načelu; niko ne bje poštegjen, ošvem ovo par
zavedenih zagrebačkih radnika, koji, jer za Franka,
izielir
bijahu uzor političke uvigjavnosti. A svaka i ma- | a njegovih pristaša ? Bog oprostio Franku, ali
io oštra zesboija sa strano rodbljuka uveljegjosih. | 9. MAWA?" teči 50 Dia oprostiti sve one
vodila se pred sud i sudovi su izdavali Franku | smutnje, koje ih na njemu poćiti. :
svjedočbe političke nevinosti. Odatle zgagjenje bo-
lih, odatle apatija nesebičnih, odatle mrtvilo u Svršimo veći
Banovini. Veleč. dum Ivo Prodan nikako neće da nas
N ODNA REI
. 3UBLIKA i
NAUCNA BISTIOTEKA, DUBO
ti S A
..