Fošto u došastu subotu list neće izaći, ovaj
broj imade svoj prilog.

Sa Drave.

I.

= Samo tako možemo razumjeti, što se to po
hrvatskim krajevima zbiva protiva nama Hrvati-
ma. Ta gdje bi mogao pametan Srbin ma bilo
gdje biti proti Hrvatu ?! Šta može imati Hrvat, &
da ne dijeli sa bratom Srbinom. U hrvatskim kra-
jevima upravo mora razuman Srbin podupirati
hrvatsku misao. Jer hrvatski napredak, napredak
je i srpski. Da smo mi različiti narodi, kao što su
Magjari i Hrvati: onda je razumljiva opreka. Ma-
gjari rade gdje mogu proti opstanku Hrvata; tu
je razumljiva borba. Kada su Srbi proti nem Hr-
vatima u svim hrvatskim krajevim ... to je upra-
vo samoubojstvo i ništa drugo. I ne možemo toga
nikako drugčije razumjeti, nego vizantinskim cin-
carskim fanariotskim odgojem zastrovan srpski na-
rod. Samo ona ćud carigradskog fanara mogla je
uštrcati u srpstvo tu sotonsku mržnju na sve što
je hrvatsko i katoličko.

Nego taj grijeh slijepe mržnje osvećuje se
već sada na samim Srbima. Pogledajmo koju bru-
ku, koju sramotu čine Srbi iz svoje Šumadije,
kraljevine Srbije. Mi bi mogli pljeskati rukama,
te se i kako radovati nad nedaćom srpskom tamo
u kraljevini Srbiji, eto čitavom svijetu na vidiku,
koju pokoru čini od kraljevine Srbije prvi kralj
Srbije grof takovski. I to već odavna. Mi baš ne
volimo radikala, jer i ti su vodili šumadinsku
bratoubojnu politiku proti nama Hrvatima, što vi-
še napunili sa Srbiju hajducima; mješte da pred
svojimi vratima metu, oni su počeli mesti po Hr-
vatskoj, plaćali su izmećare ,Srbobranske.“ Nije
čudo da ih je stigla kazna božja: ko pod drugim
jamu kopa, sam u nju pada. Nu bili oni krivi ili
ne: svakako čudno se nas poštenih Hrvata dojim-
lje; da je Srbija na tako niske grane spala, da u
njoj grof Takovski red pravi. Veće ne može biti
bruke, kada čovjek kova takovskoga pozvan je,
da red pravi!? Neka niko ne rekne: svaka sila
za vremena. Neće ni Milan vjekovati ....

 

dista lijep red, što će ga on uvesti...
kažu, koji dobro poznaju Srbiju, da baš ni nije
Milan uajgori čovjek u Srbiji. Da ima mnogo i
mnogo gorih od njega... kao da imaju pravo.
Jer da ima pravih Srba u današnjoj Šumadiji, u
kraljevini Srbiji: ne bi mogao grof takovski u njoj
red praviti. Šumadioci jedni druge hoće da se
megjusobno izjedu. Ne ima otačbeničtva srpako-
ka. A kako da ne ima? Mi smo natuknuli kako
ga i ne može biti? U Šumadiji, u kraljevini Sr-
bije, bit će starinom Srba jako malo, jer najpo-
slije nije ni bio Beograd središte srpstva, Tu 80
nahodi k va življa, samo pravih istinskih Sr-

|
ž
:
i
:

Hir
i
i
i

i
i

i
p

H

H

U DUBROVNIKU 21 Oktobra 1899.
md

 

onog Lukin Lazića, što blati u ,Vraču pogagja
ču“ hrvatski narod... koje čudo da u ovakih Sr-
ba od juče ne ima Bogdan Jugovića ne ima Stra-
hinića, već su jednostavno šumadinske ciucar-
ske šuške.

No grčko istočni po Bosni Hercegovini Dal-
maciji i Crnoj-gori to je sasma drugo obličje. Vi-
djevao sam Srba po Hercegovini sasma naličnih
našim zagorskim staro-hrvatskim plemićim, a tako
se i Crnogorci cdlikuju hrvatskim obličjem u ko-
liko u njima ne ima škipetarske krvi. A to i jesu
jošte oni pravi naša prava i istinska braća hrvatska.
Nu razasijan je taj otrov i megju ovimi Srbi, na-
ročito u Crnojgori. A niko dragi nije posijao, ne
go prećani, t. j. Banaćani i Šumadinci. Oni su bez-
vijerstvo i razkalašenost i & Crnu goru unesli, a
i druge zloće. Ali ipak nije toliko zaraze ovdje
koliko ondje.

Počelo je od nekoliko godina po Dalmaciji
i Crnoj Gori takogjer po ,šumadinski“ se politika
voditi od strane ondešnjih Srba. Prije nije bilo
tako. Bilo je vremena, recimo 48 godine, gdje ne
bi bio mario gospodar brda pjesnik ,Gorsk.g
Vjenca“ priskočiti u pomoć hrvatskomu banu Je-
lačiću. Po tih godina Srbi_vojevahu za sjedinje-
nje pod hrvatskim barjakom, dok nije za bak-
šiš preokrenuo kabanicom Ljubiša: te zadanu pri-
segu pogazio. Eto otkada u kolijevci hrvatstva
datira se srpska politika, dalmatinskih Hrvata. Baš
se imaju čim ponositi ! ?

Nego je začudno kako se nahodi Hrvata, ko-
ji se tako zaboravljaju; pa tomu jadnomu srpstvu
zapostavljaju svoje ponosito i časno hrvatstvo !
Srpstvo gdje goć ono bilo oli se nahodilo, svagdje
igra upravo nebratsku ulogu. Svagdje snuje i sa
hrvatskim i sa svojim dušmanima. Mora biti čo-
vjek vrlo ograničen kad može srpstvu pogoduvati
proti hrvatstvu, naročito u Dalmaciji.

Zato Hrvati bili oni gdje mu drago upravo
ne smiju podupirati današajih Srba. Srbi su u to-
liko zaslijepljeni, da ne mogu razabrati: kako sr-
taju u ponor. Njima se od pjihovih vogja rog za
svijeću prodaje. Ne varajmo se taj rog, što ga
arbi u ruci drže, evo kako im svijetli u Šumadiji,
u Bosni. Dok je današnje vladavine u Crnoj Go-
ri, dok živi pjesnik gospodar, ovjenčan ratnom
slavom ide još kojekako, premda ide svakojaki
glas od ustiu do ustiu; nu netom zaklopi oči:
onda će nastati joj i pomagaj i u Crnoj Gori. Mi
Hrvati čuvajmo svoje, kad ne možemo da ih svje-
tujemo, tu našu braću nebraću srpsku, ato se mi
barem čuvajmo njih, da nam i našu kuću ne za-
pale. Jer da bude i kod nas u Hrvatskoj tako,
kao što je po srpskim krajevima; gdje bi ouda pa-
ša zavedena rastrovana braća tražila utočište za
crnih dana; kao što su to negda tražila, i danas
traže, a kako se kaše, tražit će u buduća vreme-

na i jošte više.

 

Srpska glupost

(Piše Ivan Andrović.)

Tout lasse, tout passe, tout case!“ Staru
francusku posluvicu možemo upotrebiti za cijelu
,Dubrovnikova“ pisaniju o tumačenju riječi ,Sla-
vonija“.

Propadanje ne samo da je usišlo u rubrike:
uvodnih članaka — koji radi svoje velike vrijed-

NARODNA REPUBLAKA rtv TSKA

NAUČNA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK

 

  
    
  
  
    

NA ti OP an

mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša-
oglase. priopćeno. zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji s6

ride poća čekaju po POEodOi |itovo netrankicane na prima ni uredništvo ni uprava

 

nosti više puta nemaju ni naslova — umjetnosti,

dopisa, nego evo i u onu povijesti.

Bezdvojbeno: ljudi oko ,Dubrovnika“ mogu
za se prisvojiti onu drugu poslovicu: , Vremena
se promijenjuju, i mi se s njima promijenjujemo“,
a snama se promijenjuje i povijest.

Cijela polemika sa ,Dubrovnikom“ pružila
nam je prilike, da dulje zavirimo iza kulisa. On
iznvsi takove povijesničke ,istine“, od kojih naj-
manja mora ga za uvijek moralno utući. ,Dubrov-
nik svojim tumačenjem riječi »Slavonija“ ,in pri-
mis et ante omnia“ dokazao, da je on glavom go-

tov, da njegovi ljudi trpe od fikse ideje, da su o-

ni neka visoka historička olina kod nas Hrvata.

Što se uene tiče, ja moram neizmjerno biti
zahvalan gospodi oko ,Dubrovnika“ radi moenja,
kojega o meni goje. Za gosp. Fabrisa — jer za
nepotpisane članke uvijek odgovara urednik — ja
sam razvikani mrčilac srpstva, dok sam za Orlan-
da glasoviti.

Baš me u srce dira!

Dok ovim putem zahvaljujem na toli uvaže-
no mnenje, koje o meni imade »Dubrovnik“ —
ja, kao razvikani i glasoviti mrčilac srpstva, a
»D.“ mora da uvaži moju rasudu, jer sam ,gla-
govit“, potpunoma osvjedočio sam se, da mu je
povijest, prava povijest Augiasova štala. latina,
da je moja metla već otrcana od posla nepresta-
no čisteći ga, ali do zgode kupiti ću novu. No za
danas nije mi potreba, jer cijelo njegovo tumače-
nje riječi ,Slavonije“ samo su proste riječi, ništa
drugo nego ,aes sonans et cymbalum tiniens“, te
sam prisiljen doviknuti sa psalmistom : porazumite
se, preludi ljudi! budale! kad ćete biti pametni“? *)

Prelazeći na stvar, opaziti mi je, da kritiča-
ri ,D.“ nijesu a ma jednom riječi ni iz daleka
pobili moje povjesničke dokaze, niti mi još izne-
soše jedan vjerodostojni dokaz, da se je Slavoni-
ja, t. j. Hrvatska, Dalmacija i Slavonija razumije-
vala pod izrazom Srbije.

Na tumačenje ,D.“ riječi Slavonija može se,
u drugom smislu, upotrijebiti ona Horaceva : , Del:
phinum silvis appingit, fluctibus aprum*, t. j. sta-
vio je u goru dupina, u more divlje prase. Du-
pin u gori, a divlje prase u moru mogu živjeti,
kao nezgrapna pisanija ,D.“ kritičara održati se
pred nepobitaom povjesničkom istinom.

Ko čita odgovor ,D.“ kao tumačenje riječi
Slavonija“ taj ne može da pojmi ili će se više
čuditi pekom Orlandovom neznanstvu ili narušaju
zaključaka. :

Ad 1.: ,Dabrovnikov“ branitelj da pobije
istinu posivlje se na Kostantina Jirečeka i D.m
V. Bogišića, te, navodeći što Kostantin Jireček