tako bi pok. g. Nikša utjerao u laž onu poslovi- cu: Nemo propheta in patria.) ki * x Imam na stolu pošljednji broj , Dubrovnika.“ Uvodni mu članak nosi naslov: ,Kalaj — Milan“, a datiran je iz Beča. Ele, poslušaj me Frano: okla- di se s g. urednikom , Dubrovnika“, da onaj čla- nak nije vidio Beča, koliko ovaj moj na pr. Vla- divostoka. On je napisan u našemu bijelome Du- brovniku, a rodio se njegdje poviše Arsenalićeya dućana ili blizu Maslača. Smjer mu je.... ali vo- lim da ga čitaoci sami ugonetaju: ja ću im fakte nanizat. Od izgona i baba zemana ,Srpski Glas“ ba- veći se stvarima naše seke Srbije, šibao je ono grdno stanje u lijepim psalmima, koji su se svr- šivali s antifonom: ab ex-rege Milano libera nos Domine | Po prilici nazad mjesec dana, Dr. Alek- sandar Mitrović ode u Beograd, valjda da se na svoje oči uvjeri što je i kako je. Povratio se; a mislim da bi kako Ćezar g. Dr. mogao uskliknut: veni, vidi, vici. Plod toga puta bješe članak: , Po- slije Presude.“ To vam je, čitaoci moji, potpuni rilekudirts Front! u nazoru i u političkom prav- cu poštovanog ,Srpskog Glasa.“ Vi ćete mi reći: kad čovjek uvidi da je na zlom putu, pametno či- ni ako okrene na stranu. I ja sam svama: grof od Takova biće dao g. D.ru neoborivijeh dokaza, da pomenuti g. Dr. krivo čini, kad ga u antifonam prispodablja sa: falgure et tempestate; flagello terremotu; ira tua itd. I zato nijesam se ni malo začudio, što članak , Poslije Presude“ više ne spo- minje Milana; što taj članak udara na stranke u Srbiji, a najviše pak na radikalou; i što krotko veli, da je strančarenje svemu zlu krivo i da je dovelo Srbiju do ruba propasti. Na žalost, to je ne samo u Srbiji, nego svukuda, g. D.re, svuku- da! Vi ste krasnu miso izrekli: Skidam ti kapu I do crne klanjam ti se zemlje. Svi vam davamo pravo: Plaudite cives! Svi +... do jednoga. A ko je taj jedan? To je — mi- rabile dictu! — ,Dubrovnik.“ Da , Dubrovnik“ : najsrpskiji list; desna ruka, srce, glava veselenog Srpstva. U članku ,Kalaj-Milao“ taj list čisto i bistro kaže da je Milan svemu zlu kriv, a da je strančarenje već prije njegova dolaska bilo prestalo. A sad?..... A sad ću ti na kraju, Frano moj, pružit jed- nu tvrgju nječemu što si ti odavna slutio i u Crvenoj“ neprestano trubio, ali još ne dokazao. Govorio si, ako se spominješ, da , Dubrovnik“ ne piše za Dubrovnik, nego za Srbiju i Crnu Goru. Najbolji je dokaz tome, da dok ,Dubrovnikove“ članke u nas u gradu niko ne čita, u Srbiji i u Crnoj Gori ih preštampavaju. Eto u najnovije do- ba izišli su u ,Dubrovniku“ njeki članci pod nas- lovom ,Pabirci po starom Dubrovniku.“ Sve je te članke, od početka do kraja, preštampao u tri broja ,Glas Crnogorca.“ Za uzdarje g. urednik »Dubrovnika“ preštampao je u zadnji broj svoga lista, pod naslovom ,Srpstvo i Pravoslavje“, čla- nak D,ra Tomanovića, urednika ,Glasa Crnogor- ca.“ Quest" & chiaro come la pece! Kad sam na ovome, primi i ovu malu vijest: | G. Dr. Lujo Vojnović, ministar Pravde n Cruej .Gori, od njekoliko dana nalazi se u našem gradu. Rešetar. »Objavljenje“ u prozi. Sv. Andrija kod Dubrovnika, 25 Oktobra. *) Čitamo u ,Dubrovniku“, prigodom povratka 6 k. Poglavarstu, ove riječi: ,naš stari srpski prijatelj barua Chlumetsky .... i € d. ,Naš sta. ri srpiki prijatelj“ ? To je našu firmu vrlo izne- *) Ovaj je dopis silno zakasnio; no to je shvatljivo, kad se promisli da je s otoka Sv. Andrije, za koji se još naša Vlada nije pobrinula da ga dovede u brsojavnu ili barem u poštansku svesu sa ostalim svijetom, premda je onamo uće tvrtke, Taj je nemar prema ovom ubavom otoku bitisao već od davnina, jer je još sa Dubrovačke Republike pjesnik ,Remete“ posivao vas sla- venski svijet, da se tomu čudu divi, ovijem stihovima : Stan'te zviri, stan'te ptice, 1 ostali bošji stvore, I vi ribe pliskavice, K6 plovete sinje more. (Op. Ur.) nadilo. Ispovjedit ćemo rado, da od sviju listova u Dalmaciji ,Dubrovnik“ zanago najovejanije, naj- diplomatičnije piše. Nije u njemu toliko važno što on u retcima kaže, koliko ono što je izmegju redaka 2) Publika, koja taj list letimice, i s toga vrlo lakoumno čita — pod ludom izlikom da je on čiri zijehat — biće one potertane riječi ovako shvatila : ,onaj drevni neprijatelj Srba Dubrov- čana, barua Chlumetzky “ No mi, koji se laćamo tog uvaženog lista tek na ponoći, t.j. kad je vani sve mirno i tiho, i kad..... mjesec sjaje, A noć je vedra, gluha, Od nikud nema ćuha, Listak ne trepeće, da nas u tru- dnom tociljanu ne ometa gradska buka; mi, koji ga počimljemo čitati tek onda, kad smo prije po- pili koju krinčicu crne moka-kafe, da nam osvje- ži, razvedri i ojača pamet u trudnoj raboti; mi, koji._ga prebiremo pušeći španjulet za španjule- tom najfinijeg turkiša, da nam uzbudi fantaziju ; pojmit ćete da smo kompetentniji od šire publike u tumačenju ,Dubrovnika“, Mi smo dakle — iza dugog, mučnog i pomljivog rešetanja — izribali iz gore navedenih riječi toliko stvari, tako zama- šnih, tako grdnih, tako strahovitih, da bi njihovo objelodanjenje bilo kadro potresti cijelim Balka- nom, izazvati paček europejski rat; a Dalmacija “s... Dalmacija bi otišle u piličke, Nećemo da na se uzmemo tako tešku odgovornost i s toga ćete nam našu reservw oprostit. Govorit ćemo dakle kako pokojna Pitija — ibis redibis — u stilu sibilinskom, t, j. bizantinskom: ko ima uši, neka vidi; a ko ima oči, neka sluša. — Molimo Vas da štampate priloženu molbenicu. 3) Slavnom Uredničtvu Lista , Dubrovnik“. Podpisana firma usugjuje se zamoliti to Slavno Uredništvo, da joj izvoli odgovoriti na pi- tanja, koja će dolje slijediti i koja su za potpisa- nu firmu od velike važnosti, jer od njihovog od- govora zavisi ispadak njekih zamašnih burzovnih posala u djelokrugu potpisane. Premda dolje za- bilježena firma podastire tu molbu javnim putem, no je postavljena pitanja prekrila tako gustom koprenom — slijedeći u tome majstorsko postu- panje Vašega Uglednog Lista — da šira publika ne samo što neće zamašitost im shvatit, no će sve to paček za nju ostat mrtvo i nečitljivo slo- vo. To slavno Uredničtvo moći će za to jednako javnim putem potpisanoj odgovoriti, a ova se ob- vezuje da će pravo značenje Vašeg cijenjenog od- govora držati jedino za sebe i da ga neće nikome protumačiti ni odati. U nadi da će to Slavno Uredništvo udosto- jiti se povoljno riješiti ovu poniznu molbu — ako ništa iz patrijotičkih razloga — častimo se bilje- žiti harni i odani. Samuel Brohl & C. na otoku sv. Andrije kod Dubrovnika. Pitanje I.: Zašto list ,Dubrovnik“, organ Srbizma u Dubrovniku — od 19 Decembra p.g., t. j. od izbora Dr. Matijevića, pa do dubrovačkih općinskih izbora, t. j. do mjeseca Jula t. g. (da- kle za po godine dana) — nija nikad spomenuo, & kamo li napanuo na baruna Chlumetzky radi antisrbizma u Dubrovniku, premda je ,Srpski Glas“ — drug ,Dubrovnika“ — kros sve to vri« jeme napadao na istog gosp. baruna skoro u sva- kom broju, i to dopisima, člancima i ustrišima, i bio radi toga dosta puta i zaplijenjen ? Pitanje HI.: Zašto je list ,Dubrovnik“ po- čeo na rečenog baruna napadati tek u oči općin- skih izbora, t. j. kad je srpska stranka u Dubro- vniku već bila odlučila da tim izborima ne gu- djeluje ? Naši dopisi. Cerro de Pasco (Peru), 16 Septembra. Gospodine Uredniče: Ovdje u Peri čeljad poštena i radnici gledaju s višim strahom revolu« čiju nego kugu, jer ova nosi samo život. dočim prva ne samo život nego i imanje, nadasve ka: 2) Ovdje ne razumijemo poštovanu firmu, i u knjiga: kano iu novinama, megju retcima sama je praznina. Op. : ; 8) Štampali smo i ovo popratno pismo, koje bješe u- pravljeno na našeg urednika, a ne bješe namijenjeno av. nosti, Mislimo da nam neće dopisnik zamjeriti, Op, Ur, se podignu semi antropofagi. U vrijeme bune i- metak je zajednički: tamnica za one koji uskrate svoj novac, dobit za lijene u jednu riječ, doba kragje. Promislite dakle koji je bio naš strah na- zad osam dana, kad obaznasmo da Dr. Durand prihližvje se ovom gradu s tjegovim ustašam. U Huanaco daleko odovle 100 kilometara počiniše svake vrsti zla, maložiše ,kupe“, to jest pitaše novaca kako vampa, ne samo peruancim nego i inostranima izmegju kojih platiše nakon mučenja tamnicom i naši trgovci u onom gradu. Nu sreća za nas, nijesu mogli: uljesti u ovi grad, jerbo do- gje na vrijeme vojska reda iz glavnog grada Li- me, ali jošte nijesmo slobodni. Durand je pošo tražit veći broj vojske. Maranovići na Mljetu, 5 Novembra. Nazad malo dana i to uprav na 3 Novem- bra slavilo je ovo mjesto izvanrednu svetkovinu, prvi naime otvor pučke škole. Već davno opažala se je velika praznina megju nama, koju je eto nastojanje zanimanih faktora ispunilo. Niko ra- dosnije do tužnih rod:telja, kojim su djeca do sada čamila u tmini neznanstva može se rijet je- dina u Dubrovačkomu kotsru. Sad eto Bogu fala i ta je smirena, te se je nadati i sretnijoj buduć- nosti. Na odregje: i dan za otvor škole sva se dje- ca sakupe u školu praćeni od svojih roditelja. Iz škole dva i dva skupa praćeni od g. učitelja Ku- sića, upute se put crkve gdje je bila svečana sv. Misa, a poslije nje pjevala se pjesan ,Dogji nam duše“ a podijeljen je biv sv. blagoslov. Preko sv. Mise, veleč. župnik Taljeran održi podulji govor, koji upravi najvise na roditelje istaknuvši im ve- liku zadaću škole i neizmjernu korist ište, a 080- bito natukne uzajamno držanje i potpomaganje ro- ditelja, župnika i učitelja, a da škola može napre- dovati i postići. svoj cijelj. Kad je sve u crkvi svršeno bilo, opet se djeca zajedno sa učiteljem, župnikom i velikim mnoštvom puka upute put škole, gdje je najprvo župnik blagoslovio školsku dvoranu, a zatim ushitnim i lakim govorom oslo- vio u kratko djecu. Poslije toga i sam g. učitelj uputi im nekoliko savjeta i opomena. Kad je sve svršeno bilo nastavnice djeca i vas puk ustanu na noge, ispjevaju carsku himnu, kličući trokratni : iii" Njegovu Veličanstvu Kralju Franju Jo- sipu I. Mostar, 2 Novembra. U nas se je čulo da su tamošnji hrišćanski listovi graknuli kako je iz Mostara muhamedan- ska deputacija išla u Beč i da je bila primljena u Pešti po Nj. Veličanstvu sa nekakvim memoran- dumom, a taj slučaj da su hrišćani u svoju ko- rist izrabili vičući: kako je i ta deputacija jedan dokumenat više kako se proti hrišćanskoj vjeri postupa, jer da je i muhamedanska deputacija u tom smislu podastrla memorandum. O deputaciji je ovdje javna stvar da je is- tu posebice učinila jer ovlaštanja, kakva bilo, ne može imati a po tom ni važnosti. Stvar je dakle istinita da je to sve 4-5 ljudi potaknuto svojom ambicijom i svojom koristi, dočim vjerska glava Mutti efendija Džabijić, baš komu je zadaća da nešto radi, nije se ni makauo, odnosno neće ni da se makne. Koliko se zaade dotičnici kriju sadržaj memoranduma da bolje sakriju premudrost i da kako opsjene prostiji puk. Neke tačke ipak su provirile, naime da se traži posebna Vakufska u- prava za Hercegovinu, time bi se dakle htjelo raz- biti jedinstvenost vakufa što se ne bi dalo oprav- dati. Prešnije bi bilo tražiti bolje uregjenje va- kufskog Ravnateljstva u Sarajevu, koja ne odgo- vara onoj iz šerijata ,Šartul vakifi kenasiš-šerii“ ; to bi se dakle imalo tražiti, jer ako i jest današ- nja uprava pridigla iz praha vakuf, imalo bi ra- staviti ravnateljstvo jedino iz :šerijatskih pravni- ka, koji nijesu zaostali od naprednog duha vre- mena i da to vrše uzgredno i besplatno, kao ; ostala vakufska povjerenstva u zemlji. Kada bi taki ljudi doista stali na pravom temelju, imali bi najpre take potrebe opravdane iznijeti na javno i tijevati da vlast vrši dužnost, a ne odmah iz neba pa u rebra, sa deputacijam o čemu javno mnenje ne zna ništa. Tu je očito da deputacija kako je navedeno ne znači drugo nego ,išla ma, da je nije doma“. Ako je deputacija tražila da se ovdje novi uz Muftiju posebni meldžiš (konsistorija) stvarima vjerskim, i to je suvišno. tu je sa plaćom. T& uz Muftiju i tako postoji ulema kao ie meldžiš, te se sastaje svakog petka a kad i češće, nu sve da bude taj meldžiš E f