su ominjali oko nekakvoga ,prota“ — kako se ono zove? — ali da im je ovaj preveo franćeski poznati Čubranovićev stih : Od onijeh ste gospo, strana... i da im je obrnuo pleća. — Lakrdije, Frano moj, lakrdije ! — Dogjimo na stvar. Sjeverni dakle odlučili graditi put; ali.... nije bilo cum quibus. Našla se na sreću doora duša — njeki grof, toliko plemenit koliko čedan, zato ga neću ni spominjat — koji je darovao nje- koliko tisuća za prah i dinamitu (jer put, prolazi kršom i liticom), pod uvjetom da cesta skrene u ići Beograd. Hvala. toj visokoj i darežljivoj osobi, sjevernim će Srbima sada druge ptice pjevati. Put se počeo već gradit. ,Srpski Glas“ proslavio je taj svečani čas jednom himnom, ko- ja ima čudan naslov: Poslije presude“. Tu ge kopa, tu se prenaša, tu se valja. Počeli su i lagume nabijat. Tu škakljivu radnju nadgle- da... jedan odvjetnik. Nego ili nije dobro paziv ili koji je vrag — ušulja mu se do prve mine njeki vragoljasti a svojeglavi liječnik iz Novoga, i na groznu pogibiju svoju, radnika i Srpstva — pripali mu je iznenada. Sreća i Bog, da nije bilo ni mrtvijeh ni ranjenijeh: samo što su se pome- natome odvjetniku užegle trepavice. Može čitat taj gromopucateljni dogogjaj u pošljednjem ,Dubrovniku“, a u članku: ,Srpski glas proti nesrpskog glasa.“ Napisao ga i potpi- gao ga taj isti drzoviti liječnik Dr. Vladimir Tro- janović, narodni poslanik. Predlažem — kad ga od sada unaprijeda Hrvati uzbudu spominjat — da ga zovu: Vladimiro il Temerario, jer je dois- to zaslužio taj nadimak. Da vidiš, Frano moj, ka- ko rešeteva i što udara na onu nevinu himnicu Srpskog Glasa“ ... kose bi ti se naježile! (ovo- ri: ,da je crni gjavo pomolio (u himnici) svoje rogove“; da ,svaki Srbin na Primorju, kad je pročitao onu sramotu, sa gojušanjem je morao baciti od sebe onako oskvrnjeni i opoganjeni list“ ; da je Srpski Glas“ tijem pred svijetom .... oka- ljao lice svoj našoj (srpskoj) stranci na Primorju ; dalje , izjavljujem da taj.... list..... stidim se priznati organom srpske narodne stranke.“ Datum i potpis. Punctum ! + Powr la bonne bouche ima ti na dnu toga članka jedna Primjedba uredništva“, gdje no ve- li da je ono ispustilo njeke ,oštre riječi“ iz Vla- dimirove proteste. Da mi je znat što će to bit bi- lo, za miloga Boga! — Osobito pak mi se svigje stilizacija zaključene tačke: ne samo mi (pazi, molim te, dobro na ovo što pocrtavam l) veći sve što je odmetnijega u srpskoj narodnoj stranci na Primorju ne slaže se sa člankom: ,Poslije Presude“ a sad poslušaj me Frano, i stavi u BCr- venoj“ wr concorso a premii za one koji najbolje odgovore na ovo pitanje: ,Jeli sa ,ne slaže se“ premalo ili previše rečeno ?““ Pošljednji članak ,Srpskog Glasa“ dug je ... kako trakavica. Uhvatio se u koštac sa novo- sadskom ,Zastavom“ i opet radi onog članka , Pos- lije Presude.“ Vidim da ti neće drugo ostat, no da štampaš ovijeh dana prilog i da preneseš taj pretežni himaa članak, koji će — ako konstelaci- joni ne varaju — igrati veliku ulogu“ u našem političkom životu. Zabavno je kako se sada Dr. Aleksandar brani: sve tira-para, tira-para : ustav Milan (i Milan, dakako... ali... g dvora ; neprijatelj iznutra; da se je mogao prodati Beču (Ah! diavolo /) mi govorimo, kako mi hoćemo ita. itn., dok mu napokon ne po- E žiži: šili F dh Hi i i: i i t : Kad opazim nepravdu, Ja ću da zažmurim. Moglo bi se napokon promislit, da Vi to pri- šivate .... popu Lesu * * * Završiću s velikom politikom. — Boeri uži- vaju simpatiju svijeh naroda. Ta je simpatija ma- nje ili više platonička. Njegdje se kupe njima na uhar novci, a njegdje dovovoljci. I Hrvati su za Boere;... to naravski ne će ovijem vele pomoći ; no što ćeš, kad smo maleni i siromašni! Ne mo- žemo no molit Boga za njih! — A Srbi!... Ne bi se ni vragu bilo snjelo, ni vragu!... Ti ne ćeš nikako vjerovat, a ne bi vjerovao ni ja, da nijesam pročitao u bečkoj ,Presse“. Srbi su je- dini za Engleze, jedini od svijeh svjeckijeh maro- di! To se zove: furor Herostraticus. Pet stotina Srbd — isluženijeh vojnika — prijaviše se En- gleskoj i ponudiše se da će vojevat u njezinijem redovima proti Boerima. Incredibile dictu!! John Bull je trgovac, jegojista, jest... ali čovjek od haraktera. Govori ,Presse“ : Eugland hat dankend abgelehnt! (— Eogleška je zahvalno odbila.) To je za Srbe... danu, što je to za Srbe?! Ne na to će odgovorit Rešetar. ,Objavljenje“ u prozi. Sv. Andrija kod Dubrovnika, 15 Novembra. S kojom napetošću pročitasmo list , Dubrov- nik“ od 10 t. m., možete i sami pomisliti. Žalibo- že ne nagjosmo u njemu nikakvog odgovora na naša smijerna pitanja. Može biti da je ona lijepa kritika teatralna, koja zauzimlje maogo prostora, tomu kriva. Ne vjerujemo da Ono Slavno Ured- ništvo nalazi ispod Svoga dostojanstva odgovarati jednoj trgovačkoj firmi, koja mu se potpisom o0- bjavila i koja u svojem otvorenom pismu nije pre- šla zakone najstrožijeg galatea. *) Ufamo se da će Ono Slavno Uredništvo, u dojdućem broju, poča- stiti nas sa dvije crte odgovora. Mi se izjavljuje- mo spravni -- pošto se tiče skroz našeg interesa da to uvrštenje platimo po tarifi Onog Uglednog Lista, jer ne možemo od svakoga zahtijevati, da bude prama nami — kako Vi, gosp. Uredniče — toliko ljubežljiv i darežljiv. Samuel Brohl & C. na otoku sv. Andrije kod Dubrovnika. *) Neka se poštovana firma utješi i umiri. ,Crvena“ |" u na lazi u Subotu na podne, a ,Dubrovnik“ u Nedjelj u jutro. To znači da su štampsrske ploče ,Dubrovnika“ već u Subotu gotove, mimo 10-12 crt& vallda. Pri najbo- ljoj volji zanimanog Uredništva, nije mogao odgovor slije- dit u istu Nedjelju. Toliko na znanje i ravnanje našeg dopisnika. Qp. Ur. Antun Kazali srpsko dubrovački pjesnik.“ Za ,Crvenu Hrvatsku“ piše S. S. Iz nečega što već opstoji nešto stvoriti nije posve teško, ali iz ništa neštv stvoriti to je veo- ma teško, dapače se do sad držalo, da je to sa- mo Bogu moguće, ali to je i ,Srbima“ moguće. Za srpsku“ strauku na Primorju znalo se do nazad po vijeka toliko koliko kad bi ko da nas tvrdio, da u Dalmaciji postoji kineska ili boer- ska narodnost. Šuaulo je ,nekomu“ u glavu stvo- rit tu narodnost. I riječ postane meso. Stvorila se je. Nu svaka narodnost da se uzdrži i da na- preduje treba da ima svojih velikana. Kako će se sad na jednoč ,srpskoj stranci na Primorju“ koja nije do sad bitisala, stvorit njezini velikani. Je- dno svojstvo božje bilo je ispiratorima ,srpstva“ moguće, biva iz ništa stvoriti nešto; ali drugo im nije bilo moguće biva umijesiti oblika ljudskih od gojile pak ih nadahnuti, i tako stvoriti / velikana toj novoskovanoj ,srpskoj“ stranci. Na ako nije bilo to moguće, bilo je nešto drugo a to je: diguuti Hrvatima (jer oni imaju dosta) štogod i priprodat za ,srpsko*. Hvala Bo- gu dok se radilo samo o tom digouti Hrvatima štogod, ali je to ,Štogod“ malo po malo prešlo granice i postalo običajnim. _Posrbilo se Gunduli- biva treba da najprije bude ilirsko, dubrovačko, slovinsko pak iza toga već samo po sebi postaje Srpsko“, Primiera u samom Dubrovniku sijaset: »Narodna štionica“, Dubrovačko Radničko Druš- tvo“, Dubrovačka Gragjanska Muzika“ itd. Sada ću iznijeti pred cijenjene čitatelje ne- ke dokaze iz dijela i života Kazali, da pokažem kako on ne samo nije bio ,Srbo-Dubrovčanin*“ (ovo se slaže taman ko da bi ko kazao Kinezo- Japanez), već dapače Dubrovčanin (to priznajem) po rodnome gradu, a Hrvat po narodnosti. L. Z govorio Kazali (,Slovinac“ god. 1880. br. 13 str 254): ,Neprilike i nezgode prinudiše ,ga da ište drugdje utočišta, a gdje će suza ne- ,80 na oko? Hrvati mu otvoriše vrata na Gimna- ,ziju u Senjskoj Rijeci i tu se on i skloni i pro- živi nekoliko vremena dok Magjari ne istrgnu Rijeku Hrvatskoj i ne protjeraju naše ljudi.“ I u ,Viencu“ govori se o Kazali, koji je u hrvatskom duhu pjevo i Hrvatom se nazivo. Medini u nadgrobnom slovu 17 januara 1894 reče: ,.... mogu bez otezanja kazati da se dum ,Antun Kazali može smatrati, ako ne prvim, a o- ,no megju prvim našim pjesnicima, uz bok Pre- radoviću i Mažuraniću.“ (,Iskra“ 1894 br. 2 str. 10.) Razumije se koliko za pjesničku vrijednost toliko i za izražaj hrvatske narod iošti. Predsmnom je knjiga ,Grobnik. Spievao P. A. Kazali. Riečki tiskarski zavod. 1863.“ To je pjesan (biva knjiga koja nosi rečeni naslov sadr- ži pjesan) u kojoj pjesnik slavi Hrvate radi nji- hove pobjede na Grobničkom polju. U mnogo sti- hova na različitim mjestima u zvijezde kuje Zrin- ske i Frankopane. (Kao ,Srbin“ ne bi tako o nji- ma pjevo, da je dr. Mitrović već onda bio doka- zao kako su oni nedostojni slave). Na str. 99. stoji: »Niekadara narod Slavijanski, »Ka' no narod mojieh otacah... Vigjimo koji narod Kazali razumijeva za slavjanski, dakle kojoj oarodnosti on pripada. Na str. 111. o polju grobničkom pjeva : »lu se lila krvca slavijanska »Tu se biele slavijanske kosti... Na str. 115.:; »Na zidinam prših hrvrtskieh, »Odbit će se silni val divljački ; Zamani mu perni buzdohani »I zamani demeškinje ćorde, »l zamani hatovi barapski — »Ne odolje slavijanskom ciepcu, U slavospjevu Severinskom stijegu (hrvat- skoj trobojnici) pjeva: »Razveseli slobodna mornara ; Krv mu prsi slavijanska grije ; »Te snjim plovij gdje navada stara »Brod hrvatski vogjaše od prije. Za njega je dakle Slavjan, slavjanski, slo- vinski isto što i hrvatski. Hajdemo dalje. Na str. 136 stavlja Anti Starčeviću ove ri- ječi u usta: »Nek hrvatska stara kraljevina »Boljom srećom i namjerom boljom »Svoje pravo i zakone svoje »Po svim svojim državam rastere.“ O samom Starčeviću veli: Dobro veli Starčeviću Ante ,Bistra glava i pošteno srdce!“ (Pisu li ovako ,Srbi“ o Starčeviću valjalo bi upitat Jova Sundečića ) Na str. 139 stoji: »Leži Grobnik svetinja Slavjanom Sestotinah i dvadeset lietah »Sada teku od pobiede slavne »Nad Tatarom što su održali »Hrabre ruke naših praotaca.“ p (Nijesu ovo bili zajsta praoci slivničkih junaka). Na str. 150; ,A Vladici kum i kuma Jamčijaše za narod hrvatski, Sto u riječkoj županiji žive Da će vieran svomu biti.“ (Još se nije bio rodio Fabris da uputi Kazali da u Hrvatskoj živu , Srbi“). Najvjernije nam pokazuje svršetak napitnice na str. 159 koliko je Kazali svoju Hrvatsku maj- ku ljubio: ,Al tad prva vljam pred poštene ljude kojoj god stranci . dali, nek sude jeli Kazali bio ,Srbo- . Mint e Debrevsike. a