li pod kosom smrti, no da prime tako gadnu čuš. mu pomognu pri financijalnim operacijema.“ ku, kano što je ova: Antonije Strašičić zastupnik hrvatskog naroda. Bolje časna smrt no sramotan život. A sada ćemo preći na članak g. Stražičića. I Premda smo u onaj čas na sve drugo skloni no | na Šalu, biće ipak i rugla i smijeha. No taj će smijeh sličit onomu dubrovačkog satirika : 4 Za ne izrigat žuć od jada, Udrem u sm'jeh: sm'jeh od jada! - U , Jedinstvu“ nema vele bješe ugledao svi- jetlo jedan članak o crnogorskijem emigrantima, nepovoljan Crnoj Gori. Na to urednik ,Gla kaza mu da je zlo izvješćen; neka g. Stražičić | i t ' Da pomognu komu? g. Morpurgu? Knjaz je s g. Stražičićem govorio o kpjaže- viću, o knjeginici i knjegini, i napokon ustane, pruži mu desnicu i zaželi mu sretan put. Pri ra- stanku rekao mu je: ,I molim Vas ne zaboravite što vam kažem i kažite svakomu da ljubim brat- ski mi hrvatski narod!“ Strahovit je utjecaj što je ova audijencija na g. Stražičića: on osta ko osupnut. Njegove su fraze ovdje tako tamne, maglovite, da... Ma vi- gjite: ,kako sam izašao iz dvora, ne znam. Bio sam zanešen, oduševljen ... U pridvorju priskoči- M iri, dvorjanici da mi pomognu odjenut ka- Crnogorca“ obrati se pismeno g. Antoniju i / SA SR, OUT ' izvoli doć na Cetinje i neka se sam uvjeri. ,lšao . sam dakle da saznam istinu“, veli g. Antonije. 1 zbilja u srijedu u veče prispije na Cetinje; ,vri- jeme bijaše prijatno, noć blaga.“ Tu noć osjedne u hotel i zaspa kako pečen. Sutra dan probudi ga i put. Dr. Tomanović me gleda. Razumije me, a ne će da mi se smiluje. On se smješi a | zna da sam van sebe... .“ Kad se vratio u hotel javljaju mu da će ga primiti u audijenciju Knjažević. I od njega je g. Stražičić vrlo lijepo doče- kan. Dok se je g. Stražičić s njim razgovarao, eto kokot, u obliku Dra Tomanovića, i javi mu da opet Nj. V. Knjaza sa Kiijacinjicom Milicom. — će ga knjaz Nikola primiti u audijenciju na 9$. | _Dogjoh, gospodine otražičića da Vam prestavim — ,Knjaz Nikola. .....!! I rekao sam danas sve.“ 'Ta je vijest tako &ilno uzdrmala organizam g. An- tonija — po njegovijem vlastitijem riječim — da se i mi danas čudimo kako mu nije štogod pri- došlo. Čitajte: ,Sama miso da ću jutros, da ću se pokloniti junaku i pjesniku potresaše mi sr- cem“; dalje: ,Zamišljao sam ga onakovim kakvim ga toliki opisuju... — pa ipak sve mi je ku- calo u grudima“, Kad čovjek tako što piše vidi se zbilja da je vrlo uzbunjen. Na 94 sati ,pre- odjeven“ stupi g. Antonije u stari dvorac. Oh! kako je ta palača lijepa! ,Basamaci prostrani“ ; n»Pridvorje divno i krasno pokriveno sve bogatim ćilimovima“. U pridvorju čekaju oficiri ,svi u bo- gatom vojničkom odijelu sa podvornicima.“ Dr.- Tomanović prestavlja ga, ,a oficiri, svi ko jedan, bratski i prijatno rukuju se, i pitaju za zdravlje, izjavljuju da ga poznadu“. Sfido io! Ko ne pozna Stražičića? U to ugje prvi adjutanat i pozove ga da izvoli. Sad je g. Stražičića uhitila taka presa- | i Nj. V. Kojaginjicu“, reče mu Kojaz. ,Naklonim se, poljubim Kojaginjicu u ruku, zahvalim!!.. — | i pošto se zadržao '/, sata, ,potresen i ganut“ i g. Antonije se oprosti. G. Stražičić ,i u novoj velikoj vojničkoj ka- , sarni, gdje mi je svaku pokaživao za to odregjeni \ \ poručnik. U kasarni dugo se razgovaro sa imteli- gentnim brigadirom.“ Bio je ,u poduljoj audijen- ciji i kod ministra iz w&njskih djela“, koji je ,vr- lo izobražen i učen# Napokon g. Antonije zaključuje: , Prelazeći preko sviju počasti, koje sam doživio, povratio sam se sa Cetinja s uvjerenjem.“ 1). da knjaz i vas dvor imadu veliko poštovanje prama onoj Osobi, koju mi nećemo da imenujemo. 2). ,da ljube srp- skom dušom .... hrvatski narod“ 3). ,da je Knje- giojica Milica vrlo /štedična i radišna 4). da Crna Gora želi živjeti u najboljim prijateljskim odnosi- ma sa svim državama osobito s Austrijom. »Pošao sam tt Crau Goru..... da tražim vica, da ga nije ćak ni u Spljetu ostavila, jer ka- : istinu ..... Povratio sam se.... i mislim, da će že: ,Meni i u ovaj čas drhće pero“... Ulazio | čitaoci Jedinstva“ biti odjako najbolje upućeni sam uz basamake a koljena su mi klecala, srce , u stvari Crnogorske.“ imi je jako kucalo“, — , Rastvoriše dvorjanici vra- ta“ i on ugje. ,Iz pobočnih vrata eto Konjaza. Pred njime sam! Poklonim se: Visočanstvo.... izustih a riječ mi zape u grlu“. Valja prižoati da se knjaz vrlo ljupko podnio s njim: ,0 milo mi je, gospodine Antonije što vas vidim!“ pa pohita prema njemu i pruži mu desnicu. ,Ja ju stiskoh, i poljubih ... Ne pitajte me dalje kako mi bješe. Bio sam i odviše potresen, uzrujan...“ Njegovo Visočanstvo ponudilo mu je da sjedne; Njegovo Visočanstvo ponudilo mu je cigaretu; Njegovo Visočanstvo upuštilo se u duge razgovore i govo- rilo se & njim ,otvoreno, iskreno, srdačno“, paček uPovjerljivo, srcem na ustima, a to me toliko dir- nulo, da mi se sablistaše oči, On je primjetio i ponudio mi ponovno cigaretu: ,Ta pušite, samo da se SA suje kakovo ve naš ino; 0; pjesni ; junsčko .... ozbiljno , & vedro. & vidiš da je genij.“ Knjaz je s g. Stra- žičićem govorio i o jednoj visokoj osobi, koju ja iz počitanja ne ću ovdje da spomenem. Kojaz je takogjer govorio o siromaštvu Crne Gore, o fioancijslnom ratu, o neprijateljima, pa napokon o Srbima i Hrvatima. Vrlo je zabavno što je od Hrvatima rekao: ,Ja ljubim Hrvate, prave $ če- stite Hrvate .... Ljubim ih zunem Vam se mojom poštenom knjaš-vskom riječi da ljubim, prave i čestite Hrvate!“ Rada bismo znat, što je Njegovo Visočanstvo rasumijevalo sa prave i čestite“. Bi li nam ,Glas Crnogorca“ izvolio to protuma- čit? Bićemo harni. Taj članak svršuje ovako: ,U petak ranim jutrom krenuo sam put Kotora. Na odlazku doži- vio sam još jednu sreću, još jedan novi izraz bla- gonaklonosti Nj. Visočanstva, vladara i pjesnika.“ koja je ta sreća, ako smijemo pitat? koji je ta) novi izraz blagonaklonosti ? Da mu je Nj. Viso- čaustvo poslalo na dar m. p. kutiju duhana, to šćaše za stalno g. Stražičić pripovjediti, kako što nam iskreno i potanko pripovjedio o dvjema is- pušenim cigaretama. Da ga je Nj. Visočanstvo od- likovalo kakvom dekoracijom — rašta me? — g. Stražičić bio bi se naravski tijem podičio; bio bi opisao dekoraciju i kazo nam koje je boje trak; bio bi je možda slikovito u ,Jedinstvu* prikazao. Dakle nijesu ni cigarete ni dekoracije. Da što je? Uzalud smo u našoj ,Čitaonici“ nagagjali što to može biti. To... OVO... OnO..., dok napokon neko ne izvali, da nam se čudi kako smo kratko- vidni; da one riječi očito znače, e je Nj. Visočan- stvo poslalo na dar g. Stražičiću putni trošak, ono što se reče: andata e ritorno. Svi smo zinu- li i ostadosmo, kako i g. Stražičić pred knjazom potreseni i ganuti. Prema svemu tome ne čudimo se više, da je g. Antonije — koji je bio pozvan i otišao u Crnu Goru jedino da sasna istinu o emigrantima — kad je tamo prispio, zaboravio usrok rašta je do- šao. To je oprostijivo jer on i sam kaše da je bio uYan sebe.“ Ako nije onu istinu našao, a ono jest njekoliko drugijeh, n. p. da je Knjaginjica šted- ljiva; da Dvor goji veliko počitanje prama Ouoj Osobi; da Knjas ljubi hrvatski narod i da su od- nosi prijateljski. Trudnije je protumačit, kako je mogao g. Dr. Tomanović zaboravit da napomene g. Stražičiću, neka ispitiva i neka se uvjeri što i kako je taj poso o emigrantima. Istina je, da se «. Antonije sadržao na Cetinju cigle 24 ure, a od tijeh 12 u spavanju, & 12 u audijencama potrošio, Pa da i nije jedan sami je dan malo sa tako tru- dnu istragu No g. Stražičić — kad s6 umiri i povrati opet u svijest — njetiće se valjda, da ni- je ispunio ono što je čitaocima obećao | da je sa- ! fakte vijerno | tako da zaključci po sebi oskaču. Ne ćemo da u- ludu prevalio put od Spljeta do Cetinje, Chi non ha testa, ha gambe. Valjaće da se opet povrati u kršnu Crnu Goru. Pa napokon što za to, kad je plaćeno andata e ritorno? Mogli bismo nadostavit njekoliko ozbiljni- jeh opazaka, ne g. Stražičiću — ta on tjera svoj zanat, i dobro tako mi! — nego nar. stranci. No cijenimo, da je izlišno. Naveli smo paćek ad litteram i nanizali smo ih premo prstom u ranu, jer je jušte prijesna, a je- dnakv boli i Pravaše i Narodnjake i cio narod. Što smo rekli, ne rekosmo u straučarskom inte- | resu, već u zajedničkom. Hoće li nas razumjeti ? Hoće. Hoće li to što koristit? To ne znamo. Ali , imamo jušter toliko povjerenja i toliku poštova- nja prama nekijem osobama, da nam je prosto dajbudi ufati. Iredentizam. za ,C. H.“ piše Ivan Andrović. Don NWanu Nep. Jemeršiću, župniku i književniku. Vojvoda Saint«Simon u svojim ,Memoires sur le sićele de Lonis XIV.“ pripovijeda sljedeći anedokt o Ninon de Lenclosu: ,Glasovita fran- cuzka galantna dama imala je izmegju ostalih za ljubovmika nekoga La Cbaitre-a. On, preko načina u nju zaljubljen, morajući se ma jednoć odalečiti od Ninon de Lenclosa, zamoli ju, da bi mu pis- meno obećala, da će, za njegove otsutnosti, uvi- jek mu ostati vjerna. Galantoa dama odmah mu učini po volju i dade mu dragocijenjeno pisance, zalog vjernosti, za koju, naravno, nije se sama ze- re brinula, da ju dalekumu ljubovniku očuva i uz- diži. I svaki put kada bi ga prevarila običavala uzklići: ,Oh! le bon billet qu a li La Chdtre!* Ovaj anedokt i nehotice pada na um, kada se sjetimo ili pratimo iredentističke težnje dalma- tinsko-istranskih ,italianissima“ ; kada uzmemo u Jobzir i uvažimo, da austrijska diplomacija i poli- tika skorv niti se ne obazire na te iredentističke težnje, koje prokopavaju njezine temelje buduć- nosti i opstanka. Dok presjednik turinske izložbe i zastupnik Villa u svom govoru od 19 augusta 1898 izjavljuje u ime svojih sumisljenika, da će do skora Trst i politički biti sjedinjen s Italijom ; dok prof. Panzacchi u svom govoru od 1 februa- ra ove godine držanom u prisutnosti talijanske kraljice naglasuje, kako uzduž liepih jadranskih žala živi talijanski narod, kvji teži za majkom I- talijom; dok maše talijansko novinstvo javno iz- povijeda, da je za austrijske Talijance središte Rim; dok.... iredentizam stavlja habsburžku mo- narhiju ua uspavani vulkan, što počinje oživliati, da bukne dimom, plamenom i razornom lavom ; što čine austrijski državnici? Kada bi se što slič- na slučilo kod drugih naroda za prosvjed tomu potrošila bi se rijeka crnila, doćim naši državni- ći, tumu zar vični, puštaju širenje iredentizma zadovoljujući se, da pišu svoje.... ,memoires,“ Možda jer zemlje, za kojim iredentizam teži pri- padaju Hrvatim i Slovencim. ,Ne sutor ultra cre- pidam“ u tomu slučaju. Svakako od sviju iredeutističkih težnja jedne se je bojati: da se habsburžkoj monarhiji ne slu- či kao bijednomu La Chatre-u. Inače, čemu ire- dentizam ? Nijesu dostatne izjave o vjernosti nego se hoće i dokaza. Dokazi pak baš protivno govore, == Čuvstvo i potreba sjedinjenja megju talijans- kim marodim ćutljivom je postela još za Karla Alberta, i on je na8 maja 1848 govorio Kućama: »U Italiji djelovi teže svaki dan da se sjedine, i ima stalne nade, da će op- će suglasje v narode, kojima je narav odlu- čila da ile istu narodnost.“ O tomu puslaostvu se poteškoće, ali je nado- dao Karlo Kraljevska vlada, kako je i- mala tu , da ga na se primi, tako će i- mati i oslijedi.“ uara 1849 bilo je naglašeno u kralj miu govoru, da se mora postojano slije- diti u i politici. uara 1859 izus- kojih se je bila ištor Emanuel doe 10 one glasovite riječi ra toliko uvrijedila: Naša pokrajina, malena po opsegu zemljiš- ta, gadobila je uvaženje u europejskim Viećim, jer je velika radi ideja, kojo je prestavlja i sa sw- ajedima, koje ona nadahnjuje. Ovo nije bes pogibelji, jer dok j na palih boli, koji sa. tolikih strana -