Tist izlazi svake subote. ena mu je un: u a ili mio Tosa Dubroosih sa i i s poštom: na godinu fior. 5, Bosnu i a 4:50, i po! ki troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da 'a predbrojen i sa došasto klo u djevičanskoj duši našega naroda u nepanćena, pretpovijesna vremena. Naši šukundjedi za Karpati- ma, kad su još žir jeli i kožama se odijevali i lažnim bogovima klanjali zvahu se Hrvatim; kao Hrvati do- gjoše oni u današnju postojbinu i Hrvatima ih pri- znaše tadašnji kulturni narodi latinski i grčki ; kao Hrvati primiše oni na se sveti krst i posta- doše udionici spasa, uljudbe i kulture; kao Hr- vati utemeljiše svoju državu i braniše je od Fra- naka, Bugara i Grka; kao Hrvati sklopiše ugovor DUBROVNIK, 1 Januara. Kai ise nije stvoren od obijesti no od goleme po- da brani ugroženo i nemilo napadnato Hrvatstvo bilo gdje bilo, a nadasve i a prvom redu u ovim vr- im krajevima. Oo je toj svojoj zadaći odgovorio « svako doba, bez obzira na osobe, kako je bo- a i umio. Neka drugi i pametniji sude o našem u- prispodabljaju prošlost sa sadašnjošću Mi ne drugo nego obećali, da ćemo slijediti slazom, Bojotm se tismo od svoga postanja. Vera. otvoramo pretplatu za došastu godinu, izivora = p. n. gg. preiplatnike, da nas i na- rebe UVJEK < judotm p« je godipra svojom qredbrojbom lstodobno molimo i | sa Kolomanom i biraše ga sa svoga kralja; kao ijalalj i rodi jab i ake ja na i oni pri- # : . Ni 0 A SAADE ANIRENA, SA EO Hrvati potukoše Mongole i spasiše kulturu Euro- skoče u pažioć malenom žrtvo: jom. pr atom. : k ž : KE pe; kao Hrvati podizaše buae na nepoćudne im kraljeve ugarske i zvahu na prijestolje druge vla- dare; kao Hrvati proliše na potoke krvi da obra- ze Europu od navala Osmanlija, koji bijahu pro- žavli i ire i_Srbe i Bugare i Magjare, te dobi- še naslov predsid košćanstna : kao lirvati birahu na cetinjskom saboru Havzburgov. rolim kra- ljevima; kao Hrvati braniše ovu kuću tečajem vje- kova; a i naš Dubrovnik, i ako je u većini ovih poznijih dogagjaja stajao posestrance kao posebna državica, ipak najslavnije što je imao: knjigu, zna- nje, uredbe dao je zajedno sa ostalom Dalmacijom kao čest ovoga Hrvatstva. Ne, nije dakle to ime prazna fraza, koja se može zbrisati jednim potezom pera i zamijeniti s drugim, jer ovo ime sačinja čest našega života, nas istijeh, jer ono je naša povijest i obilježje naše individualnosti. Sada pak mi vidimo Hrvata, koji ne rade drugo nego ili svoje ime zatajuju, ili smišljaju na sve moguće načine, kako bi se toga imena odre- kli, pa primili koje drugo, ili skalupili kakvo novo i pretopili se u nešto treće. Ama kako ? zašto ? u ime čega? Pa ostavimo na stranu sve prepirke, ali pitamo: A imamo li mi prava da to na naro- du izvagjamo? Smijemo li mi tako potrti cijelu našu prošlost kakva god ona bila? Kakvi smo mi to nadljudi, koji se usugjujemo kazati našim po- tomcima : vi se nećete zvati imenom, kojim se od pamtivijeka zvaha naši pradjedovi ? Zašto ? li je naše ime sramotno? .... ,Ja sam Hrvat!“ U ovom uskliku mi se bilježimo što smo, u njemu je naše Našim hrvatskim čitateljima. Stavismo hrvatskim, jer ima i drugih koji čitaju naš list. Ali ovaj put ne odnose se ma njih saše riječi. Našim dakie čitateljiwa, koji se izpo- zijedaju Hrvatima, ili stoje uz llrvatstvo. Ovo je osma godina da izlazi ovaj list, osmi put te se idemo da porazgovorimo s našijem pri- jateljima i znancima, novijem i starijem. Nit je nama potreba naglašivati naš program, jer ou je \ postanja do danas jedan te isti, ko što su ista .ačela, koja ga nadahnjuju, a ta su poznata. Ne- zu tijekom vremena i rada pojavi se novijeh stva- i. i novijeh ljudi, dogodi se kojekakvih promjena, pak je dobro da se prama njima ponovi i posvje- «oči temeljna misao, kojoj služimo. Evo vidite, Mi, svi mi Hrvati koji danas ži- vemo i sačinjamo narod, nijesmo nego tek jedan neznatni dio njegove povijesti, biva sadašnjost. Ali ta će sadašnjost da bude prošlost za naše po- tomke, kao što je bila budućnost djedovima našim. Tu se danas bore i živuju dvije, tri, pa recimo i četiri generacije ljudi, čiji će rad preći na gene- cacije, koje još niti ne postoje, našu djecu unuke, graunuke, koji će tako postati naši nasljednici, a istodobno pak i naši — sudije. Ne mi, oni će pi- «ati našu povijest i suditi 0 sadašnjosti, ko- ko ukupnu:sjelinu, što je svi sastavljamo, toliko pojedine više duhove, koji niknuše iz ove naše sre- dine. Mislimo li mi kadgod na ovu okolnost? pi- tamo li se češće: kakav glas ostaće za uama 0 našemu radu? Ah da nam tv više puta na um do- lazi, koliko bi bolje bilo!...... Svaki od nas, od Srijema do Boke, od Dri- ne do Mora, ima svoje misli, nazore i svoju ćud. Govorimo ob onim koji se osjećaju Hrvatima i Reći će nam 8e: to su sve lijepe riječi, ali rade za narodnu stvar. Nije moguće da budu svi nijesu nikakvi dokazi, da nije dobro i korisno po jednaki. Što jedan drži za dobro, drugi smatra nas iste ono što mi hoćemo, Mi se borimo u ime štetnim i obratno, a svak se diži svoga uvjerenja. viših idejala, stavljamo se na uz stanovi- $ toga naš sud o nama ne može da bude vedar šte, bacamo šire poglede. Dobro. Ali ako ćemo i nepristran, pošto smo sami upleteni u proces, tražiti tančine srodnosti, koje nas s drugim spa- o kome bismo htjeli da: zaspravljamo, Ali ipak jaju i u ime toga pitati abdikaciju naše plemen- mogu da se razgledaju i procijene neke tačke op- sko individualnosti, sar nema i viših ,idejala,“ od će naravi, koje su kao elemeotarni zakoni narod- onih koje nam vi predlažete? Mješto pretapati dva noga bivstva i miptetki.' Kako e mi prama nji- ili tri plemena, poletimo još na. više, stopimo svi- ma vladamo? jeh devet, koja su nam srodna, nazovimo se jedno- Uzmime jedan primjer, naše ime: Hrvat, Hr- stavno Slaveni. Popnimo se još više, pa ćemo na- vatska, Hrvatstvo. Ove riječi čine se na prvi po- ći da smo svoji i Slaveni i Germani i Latini, da gled kao nekakva: fraza. Skeptik će kazati: ma | je:to jedna rasa, nazovimo s Kavkasi Ili još što ime, glšda se materija; zvali se mi Hrvati, ili bolje: unistimo i solidarnost korjena, pak učini- kako mu drago, glavno je da ostanemo sačuvani mo solidarnost bijeloga čovjeka. Ako su poteškoće u našim vlastitostime, koje nas od drugih odliku- veće, biće veće i sile, koje će da ih svladaju, Za- ju Jest, dragane, sli da ostanemo sačuvani, treba što ne? Ako dopuštimo abdikaciju Hrvatstva, mo- najprije da-odršimo naše ime. Jer ovo ime nijesu: | mamo dopustit:i abdikacija Slavenstra,. našeg Eu- pkorali iri. ol. kojekakro igokulacije, nego. je ni- | zepejskog, arijskog porijetla, poče i : infinitum. Zar ne bismo bili smiješni? Kad bi m- ši potomci, koji će nadamo se niji od nas, imali o tome da bude, čujemo taj njihov gragjani našega 1 la, mi smo i dobri mi smo i dobri Slaveni. Sve je to svezamo u koliko je djeci našoj. Ima u tu hoće da radi. — — ovoliko oduljili, nego se radije čudite, e je danas potreba toliko gubit vremena, da se nama Hrvati- ma dokaže, kako dva a dva čine četiri. x baš ni dobro ni potrebno, ali je naravno, bit bolji i pamet - jacoh nama da sud! Kanimo se Hrvati; kad smo dobri Hrvati, Naš je idejal Hrvatska slobodna i sjedi- krasni jezik očuvan i osjeguran i odviše posla jednomu koji Ne čudite se, cijenjeni čitatelji, što smo vam * * Ali ima još nešto što nam na srcu leži. Naš narod dijeli se u više stranska, što nije kad o vidimo da nema uaroda na svijetu, u kojem tijeh stranaka ne opstoji. Neke stranke ragja uvjerenje i načelo, a neke opet lična ambicija pojedinaca ili što slična. I prve i druge mogu biti i korisne i štetne, prama tome kakovi su ljudi koji ih sači- njaju i vode. Najplemenitija zamisao ištetit će se u rukama hrgjava čovjeka. Ele ove stranke, kak- vegod bile, sa svim frakcijam i nuancam, može- mo po njihovoj politici da podijelimo na dva ta- bora: na umjerene i odriješite, ili: konservativne i progresistične, ili još bolje: oportunistične i ra- dikalne življe. E pa dobro, nama se čini, da naš narod (ov- dje razumijemo onaj dio koji misli i aktivnije u- tječe u javne posle), da mi svi skupa ne umije- mo da se uzdržimo u pravoj mjeri, nego pretjeru- jemo, zalazimo g puta, a onda zabasamo, pak pretje- Ser g i s +83 i i i jit i PR