rub rITEJO gen INnIETISES 1 ruavi Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predb došasto. polugodište. ree lt, na godi Bo. m DIO MANY SGA Ki, zli | i ik sik i sig Aililao EDIT 4 gm getaje ui Listove ndrazkirno na prima ni urenidov akinprara; DUBROVNIK, 1 Januara, Naš list nije stvoren od obijesti no od goleme po- trebe: da brani ugroženo i nemilo napadnuto Hrvatstvo naše, bilo gdje bilo, a nadasve i u prvom redu u ovim vr- lo izloženim krajevima. On je toj svojoj zadaći odgovorio uvijek i u svako doba, bez obzira na osobe, kako je bo- lje znao i umio. Neka drugi i pametniji sude o našem u- spjehu i prispodabljaju prošlost sa sadašnjošću. Mi ne možemo drugo nego obećati, da ćemo slijediti stazom, kojom se uputismo od svoga postanja. U ime toga otvoramo pretplatu za došastu godinu, judoim pozivom na p. a, gg. pretplatnike, da nas i na- dalje podupru svojom predbrojbom Istodobno molime i ostale prijatelje i rodoljabe hrvatske, da mam i oni pri- če u pomoć malenom žrtvom, godišnjom pretplatom, Velika i mala pitanja. na pitanja, koja je marvd u svojoj borbi za opstlana& | preguuću za napretkom uglavio kl najj reča i najvažnija, da mu se riješe. Rodoljubi razivišljaše o narodnom boljku, te nakom dubo kog proučavanja kazaše: aku će da nam bude bo- lje, pulrebno. je, da se izvrši ovo i ovo. To se onda napiše na zastavu pod imenom programa, na- stoji aputić narod, eda se oko te zastave okupi u gromuijem broju, pa ga onda povesti u bor- ostvorenje ovih njegovih idejala, ovih veli- irodnih pitanja, koja su za Hrvate sjedinjenje stalnost hrvatskih zemalja. ii narodne su potrebe raznovrsne. Izvan je- nih 1 svemu narodu općih, imade još i drugih pitaoja, koja ili su opća a mioje vrijednosti, ili su pitau,a pojedinih krajeva, dakle regionalna i lokal- 4 program samostalnosti i jediustva Hrvatske ni imamo toliko drugih stvari koje nas tište, na pri- mjer : pitanje željezničko, hrvatskih škola, pohrva- čenja ureda, glagoljice, osvejenja otugjenih gra- dova i općina, jedinstva pravopisa, medicinskog fakulteta, pak pilanja gospodarske naravi, Kojih je sva sila td, Ova i ako su vrlo važaa i korisna po narod, ne mogu se mjeriti naprama prvim, da- pače mnoga od njih otpadaju onim časom, kad bi se izvela i riješila prva, kao na pr. pohrvaćenje ureda : škola i toliko drugih. Ovo dakle naprama vnim tačkama programa, usprkos svoj svojoj zlamecitosti, jesu mala, ili barem mawa pulanja. i obar rodoljub i umaa političar mora da očima i jedna i druga. Neka svim svojim ilama teži poglavito k& ostvarenju velikih, no uz bo iiima lo ZaD0iAVI Gi Ola LAlJA, J6Č duda pula ona budu lakša da se riješe, a onda su narodu od velike koristi, da što grije dugje glavnoj ineti. Izmegju ostalih stvari koje se u nas zlo Bh ićaju, spadaju uprav i ova velika i mala pita- nja Moogi ć0 luće u dva sasvim protivna shvaćanja. Jedni rade i postupaju uprav lako ko da vele: — Šta ćemo se mi bavit ovim &itnarijam i mrvica m, ko da sloboda Hrvatske ovisi 0 tome, je li u Peticsu Belu hrvatska ili talijanska pućka škola? da i je na pečatu poštanskog ureda u Lopudu itd, mjesno ime hrvatski napisano? ima li hrvat- skih uskanica na poreznom uredu u Orebićima? To su sve trice i kućina, koje će nam slobodna i uje linjena Hrvatska otpuhati ko vjetar prašinu. Radio dakle za ostvarenje velikih naših idajala, a pus o ove malenkosti, koje će po — 100, ali kako ćemo mi radit za roda, ško puklo ote iii 1 akumulatori njegove svijesti, koji epijeći ajd no po cijeloj domovini davaju nam narod jak i osviješćen, sposoban da pregne za riješavanjem svojih velikih pitanja. Drugi pako čine obratno: — Kud ćemo se mi lomit po idejama i programima, kad se nama hoće kruha ? Neka nam dadu lukobran u ovoj lu- ci, put u onoj općini, most preko te rijeke, neka se narod prvo ekonomićki podigne, pa onda ćemo se bavit i s drugim stvarima, ali sada nemamo za- to vremena. A ne znaju ovi, da sve ove gospo- darske i ezonomske stečevine od danas su do su- tra, ako ih ne blagosovi narodna sloboda ; da iraj- no narodno dobrostanje ne može uslijediti, akc o- vaj ne raspolaže svojim silama i svojim financija- ma prama vlastitim potrebama, a da toga bez 08- tvarenja velikih idejala, ne može da bude. ireba dakle da jedno i drugo bude čvršto sljubljeno, da se povede borba na svoj liniji, /a- viri u najskrovniji kutić i da naš rad bude nada- hnut jednom idejom, a namijenjen jednome cilja. Nego pri ioim valja biti vrlo na oprezu, jer lasno da nas prevare. Dogodi se, pa je cijeli narod uzeo na nišan jednu svoju veliku metu i prama njome smjelo i odlučno koraca. Onda stanu nicati manja pitanja kao gljive iza dobre kiše. Jaoh ako se tada narod zaustavi na njima i posluša sirenske glasove oni- jeh, koji ga zavode na drugu stranu, samo da ga ometu s glavnoga puta. U tom času obećivaju mu se sivari, za koje je još juče krvavi znoj utaman cijedio. Kaže mu se: daćemo ti to i ovo, pa a- ko se većina zaustavi na ova obećanja, onda je namjera promašena, a radnja izgubljena. Treba početi iznova. mi imamo nekoliko takovih primjera. Zad- nji je bio u Dalmaciji, nazad četiri godine, kad se ono silno razmahala stvar za sjedinjenje i narod se bio pripravio, da odgovori momentu i poslje- dicama. Nećemo spominjati šta se onda obećivalo, šli svak zna da je pokret aneksije bio utućen, & od obećanja još ni (raga ni glasa. S toga valja dobro razlikovati velika i mala darodna pitanja. Velika vode narod i pokreća ak- čiju, mala pak mora da idu uvijek s njima, ali i- za njih. Kad vidimo da su manja pitanja istrčala naprijed, ispred temeljnih narodnih idejala, e on- da tu nije čist posao. Po ovome ključu, može se dakle mnogo toga kod nas riješiti i razumjeti, bez pa da se mi imonično i upuštamo u raspravu i ocjenu. Spor na Balkanu. Čitasmo u novinama, da je Ranko Tajsić MVA REPU SLIKA MEMA sib. ua žali eej m me ram znanom svijeh vizita — danas napetiji, s. li su ikada bili. Srpsko pleme kolikogod bilo, premaleno je za dvije države i dvije, dapače tri, dinastije, Srp- skog jedinstva biti neće, ako se jedna drugoj mla- gja ne učini. Da se postigne njemlčko državno jedinstvo mlagja kuća Hohenzollemma skučila je iza god. 1866 milom i silom :tare i ponosv& šak- sonske i Vitelbachove loze pod carsku krunu; ko- ja stoji na glavi jedino pruskome kralju.: Ali ta- imo je odlučila veličina, jakost i bojna sreća. Kan da se ove utakmice i ne mogu da sjede jem putem ..... Ludo bi bilo tajiti, da slična ljabonictt#ost e opstoji i megju srpskim dinastijama, od kojih sva- ka ima svojih zesluga za narodau (stvar.' Ako je Karagjorcjevićeva počela, Obrenovićeva je dovrši- la oslobogjenje Srbije, a Petrovićeva pak hdće da pokaže u sebi neki kontinuitet od Lazara do da- nas, i sko je naše čvrsto uvjerenje, da su ma Ce- tinju mnogo pogriješili, kad su se ovako baćili u velikosrpsku politiku. Nego bilo pa prošlo, ps ideino da vidimo ko će u ovoj borbi da nadvlada. Sada'se najviše radi o prvestvu izmegji: Cetinje i Beograda, a tu je dosta teško otsjeći, jer ako Cetinje u Srbiji imade mnogo pristaša, to se može lakše opaziti, po- šo je Srbija nekako ustavna država gdje su rini- jenja slobodnija. Koliko pristaša broji Beograd u Crnoj Gori? Da ih ima, poznato je, no koliko i kakvijeli, malo je teže označiti. Ali svakako veliki dio slobodoumnije crnogorske omladine, nije za- dovoljan sa apsolutizmom, pak je tome više puta i oduška davao. Ovo megju samim Srbima. Ali ni megju Sr- bima i Bugarima stvari ne teku ništa bolje, -ine- nito radi Macedonije. Macedonija je vječiti izvor srpsko-bugarskome sporu, od VII. vijeka do dašias isto kao med Hrvatim i Srbim Bosna i Heroago- vina. Radi toga vodi se oštra polemika iz Sofije i Beograda. A kako su pak Bugari mogućniji i &- nergičniji, to im u Macedoniji — koja i porije- tlom njima pripada — bolje uspjeva, pak u. Beogradu do zla boga ljuti. U ovoj borbi mi vidimo oživljelu staru po+ vijest balkanskih naroda iz srednjega vijeka, koje je brutalna sila pretrgnula za pet vijekova; vidimo Srbiju punu domaćih raspra i nevolja, taman kao za Joba Nemanja; junačku ali nepokornu Zetu uobliće- na u današnjoj Crnoj Gori; vidimo nadalje Bosnu,