I žtEzi R3 iii i ii di iti si: i i ' iz 33 H ii i š E: je (Magazine) izdavao na ovaj svijet. Usporedo sa svojim pastijerima koracaju i svijetovnjaci, pak kolikogod izučeni bili, koliko- god slobodoumni. Stevo Ljubiša, koji je dosta pomutio bratske odnošaje u pokrajini, u svojijem pripovijestima riga prilično žuč na latine, te ko čita te slastne , i glatke i učene, što se jezika ,tiče, pripovijetke, vidi koja živa žerava u popretu tinja. Ostavimo što temelji: da. su Bokezi nagolo srbi, odma u Kanjošu Macedonoviću nailaziš na Bemba koji premami i prevari Bokelje da se predadu lavu sv. Marka, a glavnog junaka navode ti lacmani, te lašice na pogibiju. U Skočigjevojka, čitaš kako se o glavi radi Itiljanoviću, kako poginu izdajica Bubić opet po latinim. : : U Prodaji Patrijare Brkića ovako se opišuju bokeski plemići: Zaborave na soj i poreklo, od švog se jata liče i stide, mrse mu jesik, starinu $ običaje, samo što još šaruju jaja, slove krsno ime s nalagaju badnjake, ili da nas bolje varaja, ili g i H € i i t h p i i :fi Bi i z Gaši i E i 1 | ! i ik očituje psujući: Bolje se nego porimiti. (L 346), A takogjer Zmajević temelji, kako javnu stvar, da 8 š ft i ukradite im. Potvore i ogrdotine takve je poštovani kalugjer starežina Joaničij učina u otvorenom listu ustao da naše brani tih bljutavih i smućenih paralaši, spovijeda je od muke plakao i vapi: ubio B.. ko ih i t i st H E “u fi i ska država, prestavljala-s0 zapadu kao poš straža istočnog pravoslavja prema zapadnoj kato- ličkoj crkvi. Dušan silni, u kom je bio oličen sav ugled i sva moć srpskoga naroda, proglasivši se isrično carem pravoslavnijem, uzakoni rat protivu katolika. Tijem je srpsko ime identificiralo pravo- slavnome osobito ma zapadnijem granicama 1 ske države u očima katolika. A i Srbi pravosli ni u obimu srpske države nijesu mogli smatrati u ono doba Srbima inovjerce, osobito podlošene papi. (L. 19), Vi ste mislili ovijem zlobao ohla- diti simpatije megju pravoslavnijena prama Fra Andriji, prenijeti pitanje narodno na polje reli- giozao, i lijem makar i za čas postići uspjeh ako će i kod kojega noncula., (L. 60.) Dr. Milovanović (Srbi i Hrvati), Koristeći se razdorom izmegju Srba i Hrvata, koji su Hrvati izazvali svojun tjesnogrudim, šovinistićkim pretea- sijama, svojim sistemaličkim suzbijanjem pravo- slavne vjere 1 srpskoga imena“. (L 8) ,Lo je no- va faza, eksklusivuog hrvatstva, koje u društvu sa katoličkom propagandom 1 austro-ugarskom polili- kom, ili bolje «x slušbi katoličke propagande i &- ustro-ugarske politike, nasrće na .Srpstvo, solidi- rajuči svoje Qesnogrudne, separatstućke, isključi- vo hrvatske probijeve sa tugjinskim otinićarima. 112 takvih pobuda i sa takvim umisljajima hr- vatstvo se stavilo u Bosni 1 Hercegovini u službu austro-ugarskoj) okupaciji i katoličanstvu, koja opet, ne s toga što šele vratiti svoj dug hrvatstvu, već jedino is svojih ručuna i rads svojih wmteresa, pomažu da se viestačkim putem unese u ove zem- lje klica hrvatstva (L 28.) Sava Bjelanović, koji se hvali: Vjerska strast, (Govor I. 19) gospodo, nije bila mikada moja sla- bost. Ja nijesam mkada riječi progovorio, koja bi mogla uvriedita ičije vjersko čavstvo. Naprotiv, to je strast potaknuta sa hrvatske strane. A baš taj slobodoumai Sava pise: ko bi nam (Don Miho na braniku) zaao kazati, kako se ona mala po- povska klica u Mihovilu Pavlinoviću razvila i sve njegovo biće savladala? Čuli smo spominjati neki tajni naputak is Vatikana, koji je w crnoj četi veliku sensaciju učinio i pada u vrijeme kad se zbiva metamorfoza oko Narudnoga Lista, kojijem je tada upravljao Pavlinović. 1 to može biti od- lučni udarac, ali ko nam može kazati koliko je strana i koliko je izvanjskijeh uticaja, koliko e unutrašnje sposobnosti bilo za ovo preoubraženje ?. Mi smu vigjeli samo posljedicu, čin, kako je Pa- vlnović krvz Zagreb zaromo u mwućne vode Vati- kana. . . (L. 9.) A drugovgje: Što je gore, vjer- ska borba, zapogjenuta hodočašćem i okružuicama nije ostala u granicama teorija raspravljanijeh u okružnicama, već je prešla na djela, te smo se zgrozili na silu s Dr. X. (Vrlika tu borbi.) Ako još w opće i ma megju braćom Hrvatima onih koje nije obu“ zelo vjersko ludilo, dakle ako ih ima trijeznijeh i pametnih, i ako ti iskreno žele vidjeti ostvarenu toliko vapljenu slogu Srba i Hrvata, ti treba da se živo na posao dadu, da se is tajnog i da se ni ie ie ledina M uz ono što sam unaprijed otvoreno kazao čini tt ba još da imadu i to, da kroz cijelo pravoslavn Srpstvo jedan se sami glas čuje: glavw dajem Pra- voslavlja we dajem! (L. 119). I još temelji: ?%čeo sam u sebi i tvrdu odluku, da u svemu iudem objektivan“ (1 159). "i Neka niko ne cijeni da sam ave ovo, koje, ne služi na diku braće crkovnjaka i srjetovniska srba iznio iz prkosa, ili iz kakve. strasti, nago jedino radi istine, jer kako u svemu tako i u to- me prigovara se nami u čemu se ne nalazimo i ni- jesmo krivi, što ću-dokazati;i još bolje, ali to o- stavljam za u prvi naredni broj. >; _ Naš dum Ivan u Dantovoj bolgji. (Dopis iz grada.) utočišta protv oluje svjetovnijeh strasti, prem da je poslije okusio u tome stališu (svećeni« čkome) Dadtove bolgje.“ U koledaru Dubrovnik 1898. str. 120. Mislimo, da životopis osobe koja je još u ži- votu neda se izuijeli na javnost, bez njezine do- zvole, pregleda i odobrenja. neg jedino u slučaja, ako se ona predala milosti i nemilosti svoga ži- votopisca, ili je toliko bedasta i bestužna, da joj stalo mje, slavih je jal huhli ljudi. Ne držimo ni za bedasta ni za beštažaa prečasnog kanonika dumi Ivana Stojanovića. Isuna je da se on katkada q- zrujan izrazio, da Srbi od njega čine što Aoće, nu ipak ne možemo vjerovat, da im je dopustio ne« ka o njemu pišu što im je milo i duago. Nek nam dakle oprosti, ako ostajemo kod majenja, da ono stv o njegovoj osobi životopisac pripovijeda u (s vogodišnjem koledaru ,Dubrovnik“ bi od samoga njega dozvoljeno, pregledano, odobreno ; pa i sam životopisac svjedoći, da je on upiso što sna''i ka-< ko je od samog prečasnog kenonika čuo. Gleđe pisca dakle dum Ivanove biogratije cijenimo da smo na čištu. A sada...eto mas da i mi nesto počnemo sloviu o nasem dum ivanu, na temelju pripovijesti, koju on sam diktira u pero svoga ti- votopisca. Ovaj iznosi skrupolosni katalog svijeh njegovih pisamija; po kojim eto već saznajemo da Je on megju prvim srpskim filozofima, historičari- Ima, novelištalma, kvimediogratima, pjesnićarima, da je on in somma delle somme prvi moderni srpski dubrovački kajiževnik. Toliku slavu mi mu ne, ua- li mogao ja exempli gratia uzeti krasni epos Ma- žuranicev ,Smrt Smaji-ago Leogijića“, pak mješte borbu krata sa polumjesecom istaknuti jadau-i žalusnu borbu sinova ove Sata ijedno Hrvacke ? Ideja 0 SVN ić u Smajl-agi 1 njegovim * slugama persvaitikuje osman- sku ukrutavst, a ja bih n. p. mjesto Smaji-age sasma različita, a forma do žilice ista i po mai- jenju g. G. ja no bih bio plagjator. Ako je davala doyekim: peijode pusa progri, v om; prigode puna pre iq bog Kad smo kod Mažuranića neće bit s gorega spomenem li i ovo, Prigovarali mu nekoji, književnici a megju prvuna Nenadović, da je . turanić u&rao ,Smrt Šmajl-ago“ vladici craogor- skom Njegošu; a ovu su svoju tvrduju osnivali na tome, što je Muegei oegive a rekao s oro guesdo vrh timora oi dec slobode u zavajci ije“ a sve da nijesu ovi skihovi. narodni, da. ih. ne.na- lazimo i u Amona sea“ lb 083 os ze Moi ča vije kom da su sbilja originalno kori, bi li ipak bio o-