I

žtEzi

R3

iii
i

ii
di
iti
si:
i
i

'
iz

33
H
ii
i
š

E:

je (Magazine) izdavao na ovaj svijet.

Usporedo sa svojim pastijerima koracaju i
svijetovnjaci, pak kolikogod izučeni bili, koliko-

god slobodoumni.

Stevo Ljubiša, koji je dosta pomutio bratske
odnošaje u pokrajini, u svojijem pripovijestima
riga prilično žuč na latine, te ko čita te slastne
, i glatke i učene, što se jezika ,tiče, pripovijetke,
vidi koja živa žerava u popretu tinja. Ostavimo
što temelji: da. su Bokezi nagolo srbi, odma u
Kanjošu Macedonoviću nailaziš na Bemba koji
premami i prevari Bokelje da se predadu lavu sv.
Marka, a glavnog junaka navode ti lacmani, te

lašice na pogibiju.

U Skočigjevojka, čitaš kako se o glavi radi
Itiljanoviću, kako poginu izdajica Bubić opet po
latinim. :

: U Prodaji Patrijare Brkića ovako se opišuju
bokeski plemići: Zaborave na soj i poreklo, od
švog se jata liče i stide, mrse mu jesik, starinu $
običaje, samo što još šaruju jaja, slove krsno ime
s nalagaju badnjake, ili da nas bolje varaja, ili

 

g
i
H
€
i
i

t
h
p

i
i
:fi
Bi
i
z

Gaši
i
E
i
1

|

!

i

ik očituje psujući: Bolje se
nego porimiti. (L 346), A takogjer
Zmajević temelji, kako javnu stvar, da

8

š
ft
i

ukradite im. Potvore i ogrdotine takve
je poštovani kalugjer starežina Joaničij
učina u otvorenom listu ustao da naše brani
tih bljutavih i smućenih paralaši, spovijeda
je od muke plakao i vapi: ubio B.. ko ih

i
t
i
st
H
E

“u
fi
i

ska država, prestavljala-s0 zapadu kao poš
straža istočnog pravoslavja prema zapadnoj kato-
ličkoj crkvi. Dušan silni, u kom je bio oličen sav
ugled i sva moć srpskoga naroda, proglasivši se
isrično carem pravoslavnijem, uzakoni rat protivu
katolika. Tijem je srpsko ime identificiralo pravo-
slavnome osobito ma zapadnijem granicama 1
ske države u očima katolika. A i Srbi pravosli
ni u obimu srpske države nijesu mogli smatrati
u ono doba Srbima inovjerce, osobito podlošene
papi. (L. 19), Vi ste mislili ovijem zlobao ohla-
diti simpatije megju pravoslavnijena prama Fra
Andriji, prenijeti pitanje narodno na polje reli-
giozao, i lijem makar i za čas postići uspjeh ako
će i kod kojega noncula., (L. 60.)

Dr. Milovanović (Srbi i Hrvati), Koristeći se
razdorom izmegju Srba i Hrvata, koji su Hrvati
izazvali svojun tjesnogrudim, šovinistićkim pretea-
sijama, svojim sistemaličkim suzbijanjem  pravo-
slavne vjere 1 srpskoga imena“. (L 8) ,Lo je no-
va faza, eksklusivuog hrvatstva, koje u društvu sa
katoličkom propagandom 1 austro-ugarskom polili-
kom, ili bolje «x slušbi katoličke propagande i &-
ustro-ugarske politike, nasrće na .Srpstvo, solidi-
rajuči svoje Qesnogrudne, separatstućke, isključi-
vo hrvatske probijeve sa tugjinskim otinićarima.
112 takvih pobuda i sa takvim umisljajima hr-
vatstvo se stavilo u Bosni 1 Hercegovini u službu
austro-ugarskoj) okupaciji i katoličanstvu, koja
opet, ne s toga što šele vratiti svoj dug hrvatstvu,
već jedino is svojih ručuna i rads svojih wmteresa,
pomažu da se viestačkim putem unese u ove zem-
lje klica hrvatstva (L 28.)

Sava Bjelanović, koji se hvali: Vjerska strast,
(Govor I. 19) gospodo, nije bila mikada moja sla-
bost. Ja nijesam mkada riječi progovorio, koja bi
mogla uvriedita ičije vjersko čavstvo. Naprotiv,
to je strast potaknuta sa hrvatske strane. A baš
taj slobodoumai Sava pise: ko bi nam (Don Miho
na braniku) zaao kazati, kako se ona mala po-
povska klica u Mihovilu Pavlinoviću razvila i sve
njegovo biće savladala? Čuli smo spominjati neki
tajni naputak is Vatikana, koji je w crnoj četi
veliku sensaciju učinio i pada u vrijeme kad se
zbiva metamorfoza oko Narudnoga Lista, kojijem
je tada upravljao Pavlinović. 1 to može biti od-
lučni udarac, ali ko nam može kazati koliko je
strana i koliko je izvanjskijeh uticaja, koliko e
unutrašnje sposobnosti bilo za ovo preoubraženje ?.
Mi smu vigjeli samo posljedicu, čin, kako je Pa-
vlnović krvz Zagreb zaromo u mwućne vode Vati-
kana. . . (L. 9.) A drugovgje: Što je gore, vjer-
ska borba, zapogjenuta hodočašćem i okružuicama
nije ostala u granicama teorija raspravljanijeh u
okružnicama, već je prešla na djela, te smo se
zgrozili na silu s

  
   
   
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   

 

Dr. X. (Vrlika tu borbi.) Ako još w opće i
ma megju braćom Hrvatima onih koje nije obu“
zelo vjersko ludilo, dakle ako ih ima trijeznijeh i
pametnih, i ako ti iskreno žele vidjeti ostvarenu
toliko vapljenu slogu Srba i Hrvata, ti treba da
se živo na posao dadu, da se is tajnog

i da se ni ie ie ledina M

uz ono što sam unaprijed otvoreno kazao čini tt
ba još da imadu i to, da kroz cijelo pravoslavn
Srpstvo jedan se sami glas čuje: glavw dajem Pra-
voslavlja we dajem! (L. 119). I još temelji: ?%čeo
sam u sebi i tvrdu odluku, da u svemu iudem
objektivan“ (1 159). "i

Neka niko ne cijeni da sam ave ovo, koje,
ne služi na diku braće crkovnjaka i srjetovniska
srba iznio iz prkosa, ili iz kakve. strasti, nago
jedino radi istine, jer kako u svemu tako i u to-
me prigovara se nami u čemu se ne nalazimo i ni-
jesmo krivi, što ću-dokazati;i još bolje, ali to o-
stavljam za u prvi naredni broj. >; _

 
 
  

 

Naš dum Ivan u Dantovoj bolgji.
(Dopis iz grada.)

utočišta protv oluje svjetovnijeh strasti, prem
da je poslije okusio u tome stališu (svećeni«

čkome) Dadtove bolgje.“

U koledaru Dubrovnik 1898. str. 120.

Mislimo, da životopis osobe koja je još u ži-
votu neda se izuijeli na javnost, bez njezine do-
zvole, pregleda i odobrenja. neg jedino u slučaja,
ako se ona predala milosti i nemilosti svoga ži-
votopisca, ili je toliko bedasta i bestužna, da joj
stalo mje, slavih je jal huhli ljudi. Ne držimo ni
za bedasta ni za beštažaa prečasnog kanonika dumi
Ivana Stojanovića. Isuna je da se on katkada q-
zrujan izrazio, da Srbi od njega čine što Aoće, nu
ipak ne možemo vjerovat, da im je dopustio ne«
ka o njemu pišu što im je milo i duago. Nek nam
dakle oprosti, ako ostajemo kod majenja, da ono
stv o njegovoj osobi životopisac pripovijeda u (s
vogodišnjem koledaru ,Dubrovnik“ bi od samoga
njega dozvoljeno, pregledano, odobreno ; pa i sam
životopisac svjedoći, da je on upiso što sna''i ka-<
ko je od samog prečasnog kenonika čuo.  Gleđe
pisca dakle dum Ivanove biogratije cijenimo da
smo na čištu. A sada...eto mas da i mi nesto
počnemo sloviu o nasem dum ivanu, na temelju
pripovijesti, koju on sam diktira u pero svoga ti-
votopisca. Ovaj iznosi skrupolosni katalog svijeh
njegovih pisamija; po kojim eto već saznajemo da
Je on megju prvim srpskim filozofima, historičari-
Ima, novelištalma, kvimediogratima, pjesnićarima, da
je on in somma delle somme prvi moderni srpski
dubrovački kajiževnik. Toliku slavu mi mu ne, ua-

 

li mogao ja exempli gratia uzeti krasni epos Ma-
žuranicev ,Smrt Smaji-ago Leogijića“, pak mješte
borbu krata sa polumjesecom istaknuti jadau-i
žalusnu borbu sinova ove Sata ijedno Hrvacke ?
Ideja 0 SVN ić u Smajl-agi
1 njegovim * slugama persvaitikuje osman-
sku  ukrutavst, a ja bih n. p. mjesto Smaji-age

sasma različita, a forma do žilice ista i po mai-
jenju g. G. ja no bih bio plagjator. Ako je
davala doyekim: peijode pusa progri,
v om; prigode puna pre iq bog
Kad smo kod Mažuranića neće bit s gorega

spomenem li i ovo, Prigovarali mu nekoji,
književnici a megju prvuna Nenadović, da je .
turanić u&rao ,Smrt Šmajl-ago“ vladici craogor-
skom Njegošu; a ovu su svoju tvrduju osnivali na
tome, što je Muegei oegive a rekao s

oro guesdo vrh timora oi

dec slobode u zavajci ije“ a
sve da nijesu ovi skihovi. narodni, da. ih. ne.na-
lazimo i u Amona sea“ lb 083
os ze Moi
ča vije kom
da su sbilja originalno kori, bi li ipak bio o-