misno eto možemo izbjeći dužnost na pre-.
"1 ocjenjenje njegovog književnog ogrom-

To neka bude “i na njegovu korist ina
veću slavu, zadaća braće Srba kojijem je oa tako

blagodarno žrtvovao sve svoje umne sile, koje je
mogao upotrebit za sve druge puno bolje i ple-
menitije svrhe, Samo mimogred ne samo sa stra-
ne popova, nego i sa strane katoličkih svjetov-
njaka kako izmegju njegovih pisanija vide se od
njega: pohrvaćene i Vollerove novele? Zar li mu
je po ćudi ovi francuski Protukrst? Sve su knji-
ge Volterove od sv. Stolice zabranjene. Ako mu
je .ona dopustila da ih čita, nije mu dopustila niti
mu je dopustit mogla, da ih pohrvati: ta bili bi u
protuslovju !

Ko dandanas traži neku popularitet i želi
postati zanimiv, valja da se proglasi mučenikom.
Pa i naš dum Ivan eto se tuži perom svoga ži-
votopišca, kako mješte naći u svećeničku stališu
Eldorado, okusi Danteove bolgje |

Mi smo na početku ovog pisma naveli, da je
u svećeničkome svome stališu, mješte Eldorada,
to jest raja na svijetu okusio Dantove bolgje. Bez
straha, pače posmjehom na ustima uljezimo u pr-
vu bolgju, u koju je upao kukavi naš duu Ivan,
kad je stupio u svećenički stališ, da vidimo sya
mučila, sol gorkosti i koje je pretrpio. Imaćemo za
vogju i sama njegova životopisca. Ne zaslužuje da
se bavimo sa njegovim djetinstvom, pospiješimo
korak do Zadarskoga sjemeništa. U njemu nala-
zimo našega dum Ivana ljubljena od profesora,
dvorena od svojih saučenika, koji mu bijahu Zan-
noni-je, Carev, Pavlinović, Botić, Buzolić, Forlani,
Petrić, svi glasoviti poslije, radi nauka i položaja.
Je li tu tra cotanto senno okusio maš dum Ivan
Dantovo. bolgje? Suviše spominje životopisac nešto
što najviše ide po žilam našega dum Ivana; da
ga je profesor Guglielmi pretstavio Aleksandru Pa-
faviji, glasovitomu talijanskomu književniku i da
še ovi za nekoliko časa zaglodao u njegovo ori-
ginalno obličje (I) Kao da goneće koje se tajne spo-
sobnosti u njemu kriju. Evo ovo su sve muke ko-
je je pretrpio naš dum ,Ivan u doba svoje prve

* Sigjimo sada u drugu bolgju, da vidimo što
je naš dum Ivan pretrpio, kad je postao dušobri-
žnikom. Službovao je najprije u Mokošici, pa pri-
jegje u Rožat. Dubrovačka Rijeka jest baš najča-
robniji dijel dubrovačke okolice. Tu mu se mašta
razvije i postane pjesnikom. Tu se gprijatelji sa
knezom Nikom Pucićem, sa Lukom Sokorčevićem,
sa barunom Ghetaldi, sa Josipom Bunićem, sa fra-
trom Paćifikom Radeljevićem. Tu se oda gojenju
arpske narodne knjiševnosti. Tu da ne budemo
dugi, izide na polje kao srpski pisac sa toliko pre-
voda, iz klasičnih auktora, sa toliko novela, aneg-
dota i t. d. Ovo sve kaže njegov životopisac, koji
mješte opisat i iznijeti na vigjelo njegove muke i
mučila, prestavlja nam dum Ivana u zemaljskome
raju, u istinitom Eldoradu. Svršiće se.

iri

 

Pogled po svijetu.

svake sedmice tri brze i pet poštanskih

a Maszota na 8 sjednica. David Starčević,
se povratio u sabor, ali čini se da neće mno-

Silvestar Bakarčić +4 kapetan Ugarako-
Hrvatskog Društva umro je na 25 ov. mj. nakon
teške bolesti u 450j godini života. Kapetan Ba-
karčić bijaše jedan od najuglednijih kapetana na
našemu moru, prava dika društvu u kog je služio
i narodu iz kog je niknuo. Plemenit, dobar, uslu-
žan, uljudan, gospodskog ponašanja, nema osobe
koja je s njim putovala, a da je nije učinio svo-
jim prijateljem. Pozna ga sve naše Primorje od
Rijeke do Kotora, ljudi svih stranaka i stališa ne-
mahu za nj nego riječ pohvale. Bijaše prava Hrvatina
dušom i tijelom. Peča čovjeka, simpatične impo-
zantne pojave, pucao je od zdravlja. Ko M bio re-
kao, da će ga nemila smrt ovako brzo i nesmi-
ljeno pokositi! Na tužnu vijest svak je iz duše
uškliknuo: grehota! A mi koji ga iz bliže pozna-
vasmo i štovasmo našijem prijateljem, odajemo mu
ovim retcima zadnju počast i kličemo vječni po-
koj!

Balkanska carica. — Umoljeni 'smo da
javimo, da je dr. Pavišić u Gorici preveo na tali-
janski nekoliko odlomaka iz B. C. knjaza Nikole
I., i da se mogu dobiti u knjižici, koja vrijedi 60 nč.

Pišu nam iz Omiške Općine28 ov. mj.:
Na veliku našu sreću u cijeloj našoj općini nema
ni ciglog jednog Talijanca, a na veće čudo u na-
ših seoskih listonoša ili ti poštara nema ni za li-
jeka ama jedne hrvatske napušnice, ni dopisnice,
neg sami vaglia postale i cartolina di corispon-
denza... Ko će se valjat, nek se valja; ko će se
kartat nek se karta, a mi pitamo da nam se go-
vori onim jezikom koj i razumijemo. Napokon
molimo slavno ravnateljstvo ili upraaiteljstvo po-
šta u Zadru, da nam kaže: jesu li naše (jer su u
nas, a ne, jer smo im gospodari) seoski ogranci
e. k. pošte u Omišu, ili su neke filijalke kakove
lege?

Iz Kotora, 24 Januara: Amo crnogorski
podanici u raznim službama hoće da istisnu naše
ljude, pačo i one koji su islužili u vojničkoj slu-
žbi, Kako čujemo, i ovih dana bio je imenovan za
poslužnika našeg poreznog ureda jedan crnogorski
podanik, a mimoišli su se drugi mnogi, pa i oni
koji su bili u vojsci. Za danas samo ovo bilje-
žimo na raboš, a boljom prigodom rasvijetlit ćemo
malo potanje današnju slavnu eru za nas starosje-
dioce Boke!

Iz Boke: — Otišla su nam u Zadar četiri
srpska zastupnika Boke, ne — kako zli jezici ve-
le — da potežu svoje zastupničke nadnice, već
da zastupaju interese jadne Boke. Preporučamo
im, da budu dosljedni svom dosadašnjem neumor-
nom radu, da im svijesni bokeški Srbi opet po-
vjere mandate. 3

Novi plovidbeni red na dalmatinskoj
obali. — Od ugarsko-hrvatskog parobrodaskog
društva na Rijeci dobismo vijest, da će početkom
mjeseca februar t. g. promijeniti dosadanji plo-
vidbeni red za svoje parobrode na dalmatinskoj
obali. Primili smo takogjer jedan iztisak tog no-
vog plovidbenog reda iz kojeg rasabiremo, da će
društvo podržavati izmegju Rijeke i

8
8

&
e

!

:

:i

I

ba božija, a u zavodu majka
na je od svojih koludrica, djevojčica i mnogih od-
ličnih osoba sa pjesmom i prestavom. Zavod mi-
losrdnica na Pilam upravom jom može
služit kao uzor naše pokrajine. U Dubrov-
niku se veli: naše milosrdnice prave su gospogje,
a kod nas to mnogo znači. Čestitamo majci Fir-
mini želeć da je Bog za mnogo godina uzdrži
zdravu i krepku na korist pravoga kršćanskoga
odgoja dubrovačkih djevojčica.

Premještaj. — G. Mato Siminiatti c. k. fin.
koncipijent kod naše intendence, inače u društvu,
bez obzira na narodne osjećaje, dobar drug, pre-
mješten je na intendencu u Spljet. Na njegovo
mjesto došao je g. Vlaho Laneve c. k. fin. tajnik.

Dopisniku ,Dalmate.“ — U jednom od
zadnjih brojeva ,Dalmate“ tuži se njegov dubro-
vački dopisnik, da je u gradu mnogo toga u ne-
redu, pa predbacuje, da se dubrovački listovi malo
bave mjesnim pitanjima općeg interesa. U koliko
se to odnosi ,Crvene Hrvatske“, kazaćemo mu, da
se mi bavimo koliko više možemo, premda nas je
iskustvo naučilo, da je dosta da mi nešto predlo-
žimo, a da na općini — protivno urade, ili ne u-
rade ništa. Koliko smo pisali o nečistoći na Pon-
ti i Peskariji, o prašini putem od Gruža, o Teo-
dorinoj Gradini koju izgubismo (dopisniče , Dal-
mate“ |!...) i toliko drugijeh stvari, pak?... Na-
čelnik radi svo drugo. Je li se glasovao novac da
se i zimi polijeva put, ako ima prašine? Može li
od prašine ostat putem od Gruža? Pa kako se
polijeva?!.... Gragjanstvo nema gdje da izigje,
park izgubiše, puti praše, no na to se ništa
misli. Ovo su za o itnari
bavi velikim poslima
srećit općinu.

Pir. — 270. m. Navjenčali su se
Gjik kćer našeg dičnog Hrvata g.
Gružu sa g. A. Jasićem. Sretno |

Općinska sjednica. — U subotu po podne
bila je općinska sjednica, na kojoj se zaključilo,
da se za grad uvede električno svijetlo, te je u

Dubrovački paronrodi. — Balkmn u Tr-
stu iskrcava rudu — Beatrice u Rouenu iskrca-
va drvlje. — Galeb u Bordeauxu iskrcava dužice.
— Naprijed na putu iz Leath-a u Trst s ugljenom.

Ples u Teatru što ga prirediše

i ,Zadruga“ svakom
Bo lole jeku poma a ssa go ta

E

i
i
:;
"i

:

PRA TITU
Sonet sa kudom.

RENE
Nogo samo: sretoše se I

Mješte Diskoren

SRCA ROSA