U DUBROVNIKU 6 Mebriisra 1898.
: . 3 . t
»
. # '
ik : '
I " a Šilu g :
M
i .. *
' F i i a i k
k .
& 2%
A i . đ š
, ' 3. # ) ' : '
i ih :
1 1
wi
4 I \ I i U , iii 6 =
> ' a
i f \ ' s te “
' i i IR :
HO
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dojisi
šalju se Uftedništvu o
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 nove, po retka,'a oglasi kofi:
više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popast. | PRO
takopisi e vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava;
List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravmištvu lista: na godinu flor.
4:50, na po godine 808, 3:301 za IDuiinounlš je u kuću s za Austro-Ugarsku,
i Bosnu E pa : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo
i
jedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
Kandidatura Boža Petrovića.
reći: — Ja mogu bez njega. i on mi ne treba! Što god ; na Cetinju. Ovo je jedna dragocijena izjava, & sni
Kad su svjetske novine donijele, da velevla-
sti hoće da postave za guvernera Krete vojvodu
Boža Petrovića, zaciktaše od veselja sve srpske
novine, koje pristaju uz Crnu Goru, a navlastito
»Srbobran“ i naš ,Dubrovnik.“ Bijaše to po nji-
ma velika zadovoljština srpstvu, knjazu i što vam
mi sve ne znamo kakova još ne.
Malo iza toga proglasi se, da je knjaz crno-
gorski Nikola I. protivan ovoj kandidaturi, a , Glas
Crnogorski“ u službenom tumaču reče, da je knjaz
za to protivan, što neće da se imenovanjem kret-
-skog guveruera- prejudicira narodnom pitanju Gr-
čke, koje narodno pitanje i Crna Gora smatra te-
meljnom tačkom svog programa. Tako je odbive-
na kandidatura Boža Petrovića.
Srpski listovi odani Cetinju udariše na to u
nove himne Nikeli L, a naš ,Dubrovnik,“ koji u
tome svijeh pretiče donese grozomorno entuzija-
stični “članak, po kome regbi da u Europi nema
većeg državnika, umnika, diplomate nego što je
.uprav Nikola.I. A ipak izmegju redaka moglo se
čitati, kako je Srbima žao što je knjaz tako odre-
dio; t& vojvoda Božo ne ide na Kretu.
Ova Crnogorska slava nije dala mirno spa-:|'
vati Srbiji odanim srbima, pak jedan Crnogorac
protivan knajazu Nikoli u beogradskijem , Malim
Novinama“ objelodanjuje pismo, u kom pobija da
nijesu ono pravi razlozi, što ih donosi cetinjski slu-
žbeni list, koji sklonuše knjaza Nikola, da ne pri-
voli: kretskoj kandidaturi Boža Petrvvića, te kaže
doslovce ovako :
»Sve što u Crnoj Gori ima neka glasa, ugleda i ne-
što vrijedi — sve to mora biti u potpunoj zavisnosti od
kneza! Knez Nikola ne da, da iko, u Crnoj Gori može
GEAR NN sani rmmmm ave maea; ir oaeesama
PODLISTAK.
Još Marko Car II. *) Čudoovato ali ipak
tako: od ,Frlezije* i od jadue italijanske farse
»L' innamorato della Luna“ g. G. skače do Pla-
uta, Terencija, Vergilija, Euripidesa, Sofoklesa, Bi-
blije, Eskila, Dante-u, Moliere-a, Držića, Gundu-
lića, Gothea itd.; o kojima možemo zapjevati sa
Cardueci-jem: ,Forte falange di ferrei campioni.“
Istinu kažem dok pišem ove retke dršće mi
ruka, jer mi se čini da profauujem uspomenu 0-
vih velikana kad ih spominjem u ovoj prilici. Zbi-
lja kako da ne bude profauacija dovagjati u dodir
takove veleume sa takovim pygmejcima? Ali kad
me g. G. uveo u napast tjeraću tim više
što mi g. G. ovom prigodom pruža v svoje
oružje; da ga hametom potučem.
istome članku piše: ,ideja i misli — to
je sve a forma je — samo forma“, a malo iza to-
f
je ko, to treba da je zamo. po volji i milosti kneževoj!
Svaki Crnogorac treba da zna, da za sve, što ima i za sve
što je — ima jedino da blagodari knezu. S njim sve —
bez njega nikud i ništa! I ono sunce, što nad Crnom Go-
rom grije, i ono je po volji i zasluzi kneževoj! I teško
onome, ko bi se usudio da samo i posumnja u to!
To su ppolički principi“ kneževi. A Crnogorci su
Srbi! I vi sad možete lako razumjeti, kako se svi bolji i
ugledniji ljudi u Crnoj. Gori osjećaju pod vladavinom ova-
kih ,principa.“
Može li tu sad biti i pomisli o odlasku vojvode Bo-
ža za kretskog guvernera ?!...
Pa to bi, bolan, značilo čisto rasulo knez Nikoline
Crne Gore!
Zar on smije i može dopustiti, da jedan bližnji ro-
gjak njegov, jedan Petrović — postane nezavisan čovjek i;
krupna činjenica u čitavoj jednoj zemlji, većoj i naselje-
nijoj od Crne Gore?! Pa tamo bi onda izbjeglo sve, što
nešto vrijedi u Crnoj Gori; tamo bi otišli svi bolji i u.
gledniji ljudi; tamo bi se i nehotice, i protiv volje Boži-
ne, stvorila čitava moćna opoziciona stranka, i tek tada
bi se vidjela sva strašna moralna sirotinja i golotinja kne-
ževa, oko koga bi ostali samo niski i ni za što nesposo-
bni laskavci!
A može li i smije ii to dozvoliti knez Nikola? Na-
ravno da ne smije! I onda je njegovo odupiranje Božinoj
kaudadituri sasvim prirodno i umjesno ! Naravno, umjesno
& njegovoga gledišta!
Iz istih razloga on je bio protivan kandida-
turi Bošinoj i onda, kada ga je Rusija predlagala
za kneza bugarskog!
Eto, dakle, gdje leži pravi uzrok kneževom protiv-
ljenju. Sve ostalo, što ,Gl. Crnogorca“ iznosi, proste su
priče!“
Sad kome vjerovati? I jedni i drugi razlozi
imaju tintu vjerodostojnosti.
Još jednu. — Ovaj Crnogorac u ,Malim No-
vinama“ navaljuje na ,Srbobran“ spoč.tajuć mu,
da je prije potezao hiljade dinara iz beogradske
kase, a sada da je Srbiji okrenuo legja, jer. muze
brzo ove borbe pružiću mu prilike, da se još ma-
lo trza i opire.
Nastavimo dalje G. se G. zaletio u širno ob-
zorje. ,Iz kaljužine k suncu!“ Lijep
I O falsage s ako je M ri
dodijao, meni je'imena mi o, pak ću i ja:
usastopee za njime kao sjena. poslovica
veli do duše: , Bježećemu zla-
š
g
' | cules“
,
bismo se usudili da zapitamo dopisnika, , Malih
Novina:“ a je li baš samo. Srbobran“ koji podr-
žava take odnose sa. craogorskim Črsemč. >
pravi li mu .konkureuciju i još kakav srpski: list ?
Umija.
ba 638
"ti
i
Wu
ih)
Uprav sa žaobom ' navodimo: ove, slobodno
ne pohvaljive stranice suvremene :i davne“ puvje-
sniće, oko odnošaja vjerskih od raznih spisatelja,
ali nas na to nagas viječiti' prijekor, kao da'tho
mi pokretači, svagje; razdora; :kio “da mi“ mutitno
bistro vrelo bratske ljubavi; kao da mii podtih
zemaljskih namisli, zapostavljajać i ista vjere; po-
litičkim utopijam;, nariiujemo' na brata kho a
na razvalinam pravosltvja hoćemo da'gradirio de-
liku Hrvatsku, što nam sa sve 'niti'u \snu se sale
va. Pravaštvo, Hrvatska; sve *neštaje \kod (etprtiho
oči prama onoj postojbini, koja 'ne :pozaa ritike
narodnosti, jezika, težnji; gdje viječna“st464'tia-
ženstvo stapa duše da jednitti dahom"dišti; gčje
jedan dom, očev dom, svijeh; kako'obfu #'Wijir-
nu braća okuplja. Jer: je“ spiitelije
svetinjami, kad bismo bili spravi,“ ne“ nštodiWa-
kavnom vrlinom, nego Božijom potnoći, i: 406j'%i-
vot žrtvovati, kako da me bisttio: šitvotii"vvo
kratkog vijeka, ove kratke sreće i dobit) ipritha
tolikom dobru? A da bi' te prigovore titaišili'šli-
jedbenici pravoslavja, nego nas tim“bijeđe'f sfbi
katolici, dapače se našao i jedan naš Ko144#%.
žalost dekan našega zbora, koji tit :
»Dakle sva ona: mržnja pravaša no. tega
nikakva osnova ni u: prošlosti ni u sadašnjestij a
»1l secolo degli imitatofi“ ; u dobi ad
na drama istom bila u zavojima: u“
imitovanje i g !
om (nek mi se oprosti ova
pak uskos svemu ovome
a NE i J
ću, da je Mo sr
cole des