U DUBROVNIKU 6 Mebriisra 1898. : . 3 . t » . # ' ik : ' I " a Šilu g : M i .. * ' F i i a i k k . & 2% A i . đ š , ' 3. # ) ' : ' i ih : 1 1 wi 4 I \ I i U , iii 6 = > ' a i f \ ' s te “ ' i i IR : HO Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dojisi šalju se Uftedništvu o Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 nove, po retka,'a oglasi kofi: više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popast. | PRO takopisi e vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava; List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravmištvu lista: na godinu flor. 4:50, na po godine 808, 3:301 za IDuiinounlš je u kuću s za Austro-Ugarsku, i Bosnu E pa : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo i jedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Kandidatura Boža Petrovića. reći: — Ja mogu bez njega. i on mi ne treba! Što god ; na Cetinju. Ovo je jedna dragocijena izjava, & sni Kad su svjetske novine donijele, da velevla- sti hoće da postave za guvernera Krete vojvodu Boža Petrovića, zaciktaše od veselja sve srpske novine, koje pristaju uz Crnu Goru, a navlastito »Srbobran“ i naš ,Dubrovnik.“ Bijaše to po nji- ma velika zadovoljština srpstvu, knjazu i što vam mi sve ne znamo kakova još ne. Malo iza toga proglasi se, da je knjaz crno- gorski Nikola I. protivan ovoj kandidaturi, a , Glas Crnogorski“ u službenom tumaču reče, da je knjaz za to protivan, što neće da se imenovanjem kret- -skog guveruera- prejudicira narodnom pitanju Gr- čke, koje narodno pitanje i Crna Gora smatra te- meljnom tačkom svog programa. Tako je odbive- na kandidatura Boža Petrovića. Srpski listovi odani Cetinju udariše na to u nove himne Nikeli L, a naš ,Dubrovnik,“ koji u tome svijeh pretiče donese grozomorno entuzija- stični “članak, po kome regbi da u Europi nema većeg državnika, umnika, diplomate nego što je .uprav Nikola.I. A ipak izmegju redaka moglo se čitati, kako je Srbima žao što je knjaz tako odre- dio; t& vojvoda Božo ne ide na Kretu. Ova Crnogorska slava nije dala mirno spa-:|' vati Srbiji odanim srbima, pak jedan Crnogorac protivan knajazu Nikoli u beogradskijem , Malim Novinama“ objelodanjuje pismo, u kom pobija da nijesu ono pravi razlozi, što ih donosi cetinjski slu- žbeni list, koji sklonuše knjaza Nikola, da ne pri- voli: kretskoj kandidaturi Boža Petrvvića, te kaže doslovce ovako : »Sve što u Crnoj Gori ima neka glasa, ugleda i ne- što vrijedi — sve to mora biti u potpunoj zavisnosti od kneza! Knez Nikola ne da, da iko, u Crnoj Gori može GEAR NN sani rmmmm ave maea; ir oaeesama PODLISTAK. Još Marko Car II. *) Čudoovato ali ipak tako: od ,Frlezije* i od jadue italijanske farse »L' innamorato della Luna“ g. G. skače do Pla- uta, Terencija, Vergilija, Euripidesa, Sofoklesa, Bi- blije, Eskila, Dante-u, Moliere-a, Držića, Gundu- lića, Gothea itd.; o kojima možemo zapjevati sa Cardueci-jem: ,Forte falange di ferrei campioni.“ Istinu kažem dok pišem ove retke dršće mi ruka, jer mi se čini da profauujem uspomenu 0- vih velikana kad ih spominjem u ovoj prilici. Zbi- lja kako da ne bude profauacija dovagjati u dodir takove veleume sa takovim pygmejcima? Ali kad me g. G. uveo u napast tjeraću tim više što mi g. G. ovom prigodom pruža v svoje oružje; da ga hametom potučem. istome članku piše: ,ideja i misli — to je sve a forma je — samo forma“, a malo iza to- f je ko, to treba da je zamo. po volji i milosti kneževoj! Svaki Crnogorac treba da zna, da za sve, što ima i za sve što je — ima jedino da blagodari knezu. S njim sve — bez njega nikud i ništa! I ono sunce, što nad Crnom Go- rom grije, i ono je po volji i zasluzi kneževoj! I teško onome, ko bi se usudio da samo i posumnja u to! To su ppolički principi“ kneževi. A Crnogorci su Srbi! I vi sad možete lako razumjeti, kako se svi bolji i ugledniji ljudi u Crnoj. Gori osjećaju pod vladavinom ova- kih ,principa.“ Može li tu sad biti i pomisli o odlasku vojvode Bo- ža za kretskog guvernera ?!... Pa to bi, bolan, značilo čisto rasulo knez Nikoline Crne Gore! Zar on smije i može dopustiti, da jedan bližnji ro- gjak njegov, jedan Petrović — postane nezavisan čovjek i; krupna činjenica u čitavoj jednoj zemlji, većoj i naselje- nijoj od Crne Gore?! Pa tamo bi onda izbjeglo sve, što nešto vrijedi u Crnoj Gori; tamo bi otišli svi bolji i u. gledniji ljudi; tamo bi se i nehotice, i protiv volje Boži- ne, stvorila čitava moćna opoziciona stranka, i tek tada bi se vidjela sva strašna moralna sirotinja i golotinja kne- ževa, oko koga bi ostali samo niski i ni za što nesposo- bni laskavci! A može li i smije ii to dozvoliti knez Nikola? Na- ravno da ne smije! I onda je njegovo odupiranje Božinoj kaudadituri sasvim prirodno i umjesno ! Naravno, umjesno & njegovoga gledišta! Iz istih razloga on je bio protivan kandida- turi Bošinoj i onda, kada ga je Rusija predlagala za kneza bugarskog! Eto, dakle, gdje leži pravi uzrok kneževom protiv- ljenju. Sve ostalo, što ,Gl. Crnogorca“ iznosi, proste su priče!“ Sad kome vjerovati? I jedni i drugi razlozi imaju tintu vjerodostojnosti. Još jednu. — Ovaj Crnogorac u ,Malim No- vinama“ navaljuje na ,Srbobran“ spoč.tajuć mu, da je prije potezao hiljade dinara iz beogradske kase, a sada da je Srbiji okrenuo legja, jer. muze brzo ove borbe pružiću mu prilike, da se još ma- lo trza i opire. Nastavimo dalje G. se G. zaletio u širno ob- zorje. ,Iz kaljužine k suncu!“ Lijep I O falsage s ako je M ri dodijao, meni je'imena mi o, pak ću i ja: usastopee za njime kao sjena. poslovica veli do duše: , Bježećemu zla- š g ' | cules“ , bismo se usudili da zapitamo dopisnika, , Malih Novina:“ a je li baš samo. Srbobran“ koji podr- žava take odnose sa. craogorskim Črsemč. > pravi li mu .konkureuciju i još kakav srpski: list ? Umija. ba 638 "ti i Wu ih) Uprav sa žaobom ' navodimo: ove, slobodno ne pohvaljive stranice suvremene :i davne“ puvje- sniće, oko odnošaja vjerskih od raznih spisatelja, ali nas na to nagas viječiti' prijekor, kao da'tho mi pokretači, svagje; razdora; :kio “da mi“ mutitno bistro vrelo bratske ljubavi; kao da mii podtih zemaljskih namisli, zapostavljajać i ista vjere; po- litičkim utopijam;, nariiujemo' na brata kho a na razvalinam pravosltvja hoćemo da'gradirio de- liku Hrvatsku, što nam sa sve 'niti'u \snu se sale va. Pravaštvo, Hrvatska; sve *neštaje \kod (etprtiho oči prama onoj postojbini, koja 'ne :pozaa ritike narodnosti, jezika, težnji; gdje viječna“st464'tia- ženstvo stapa duše da jednitti dahom"dišti; gčje jedan dom, očev dom, svijeh; kako'obfu #'Wijir- nu braća okuplja. Jer: je“ spiitelije svetinjami, kad bismo bili spravi,“ ne“ nštodiWa- kavnom vrlinom, nego Božijom potnoći, i: 406j'%i- vot žrtvovati, kako da me bisttio: šitvotii"vvo kratkog vijeka, ove kratke sreće i dobit) ipritha tolikom dobru? A da bi' te prigovore titaišili'šli- jedbenici pravoslavja, nego nas tim“bijeđe'f sfbi katolici, dapače se našao i jedan naš Ko144#%. žalost dekan našega zbora, koji tit : »Dakle sva ona: mržnja pravaša no. tega nikakva osnova ni u: prošlosti ni u sadašnjestij a »1l secolo degli imitatofi“ ; u dobi ad na drama istom bila u zavojima: u“ imitovanje i g ! om (nek mi se oprosti ova pak uskos svemu ovome a NE i J ću, da je Mo sr cole des