još manje ima vasloga za budućnost; no se svodi jedino na vjerske, ili bolje — crkvene razlike.“ Bourdelaux govori: (Rat je vjerski — vat stras- tveni!) Gdje je strast, tu se ništa ne vidi. A do- kasi?! Od toga mi riječi! A to nas boli, jer do- pokon pravoslavni kad se priječe, može se barem misliti da to rade iz tvrdog uvjerenja; ali kako da opravdamo katolike? Kako da opravdamo g. De- kina Stojanovića, koji nam tv predava u ,Du- brovačkoj knjiševnosti !“ (Dubrovnik 14/3, 1897 Br. 11). Kako da opradamo srbe-katolike, koji nam predbacuju : (Dubrovnik 9/1, 1898 Br. 2): U Poljskoj-Ruskoj katoličko je svećenstvo bilo ele- menat nemira i nereda, pa ga je s toga ruska državna vlast nemilosrdno gonila, i nekoliko bi- skupija sa dugo vrijeme bješe ostalo bez duhov- noga pastira? Grozne su ledene pustare po tome Siberije zaslužena kazan, a odurna prikaza Mu- ravieffova, simpatično lice, požrtvovnog branioca prava svoje vlade! Oprostite svete sjene ispovje- duika i mučenika vjere, ali nas na te zaključke, nagone naši srbi-katolici ! Kako da opravdamo sr- be-katolike, koji kažu da N. S. Lav XIII. jest pjesnik u pitanju sjedinjenja istočne crkve sa #a- gpadnom. Dakle divno pismo upravljeno svoj crkvi, dakle briga i nastojanje, revnost i požrtvovnost nije drugo, nego prosta bacanija! Ti nam srbi- katolici znadu i još kazati: Rado vjerujemo, kao što nas je jednom uvjeravao jedan crkveni dosto- janstvenik, da se mnogo što pripisuje rimskoj ku- riji o čemu ona nije ni najmanje izvještena a što svećenstvo više puta na svoju ruku radi. Takav jedan slučaj svaki dan doživljujemo svuda na 0- kolo, gdje se boj bije izmegju Srba i Hrvata. U ovoj nesretnoj borbi ogromna većina katoličkoga svećenstva postavila se na čelo antisrpske agitacije u Dalmaciji.“ (Dubrovnik 9/1, 1898. Kr. 2); ili kako bi rekao dekan Stojanović: ,jer je u njoj najveći broj crkovnjaku: drugo: jer se ne oslanja na nijednu realnost, već, sasvijem na idealnost, za koju cijene, da će se vremenom ostvariti.“ Kako da opravdamo orbe-katolike, koji nam naglašuju: ono što se radi u Dubrovniku, Boki, Bosni i Herce- govini u sime katoličke crkve a protiv srpskoga smena, jest opasna novotarija! Fakta a ne riječi, neka opravdaju, i neka svak vidi pri kojoj je strani iskrenost i istina. — Negativnu smo stranu do- krajčili, biva, dokazali ko sije razdor i mržnju, a sad prihitimo pozitivnu, biva, ko govori u duhu Isukrstovu, i ko teži ka pravici i istini. Audiatur et altera pars, jer će tako čitatelji imati bistri pojam stvari. Uniju su zagovarali i o njoj se iz _ ražavali slijedeći: uzrok, da im se divimo što su zna- na razne načine izvesti. A nijesu moramo diviti, jer su s istog Lopes de Vega i Calderon i erulamski (Shakespeare ?) i Corneille, i Maffei, i Alfieri, da ne spomenemo sile- put pruža mi se prilika da se u- slobodu, da mi A g mi- valaj nemam. Žar sam ja zahtijevam od pojedinog pisca štogod — da nijesam. Nihil novi sub sole da- Ben-Akibo, a to je pravi aksijoma. niko ne može da zahtijeva jer ad impossi- nemo tenetur, te suvišna je bila sva pisani- »Faustu“ o mitologiji itd. tijevati novih ideja, mora ži B ; N. 8. Lav XIII, komu še va& svijet klanja, o kome isti ,Dubrovnik“ zna kazati: ,Ne samo kao glava katoličke crkve, kojoj pripada poštova- nje cijeloga izobraženoga svijeta, već kao držav- nički i duboko naobrašeni um stekao je Lav XIII, kao malo koji od posljednijeh papa toliku simpa- tiju i pažnju, da se može bez okolišanju reći, da je ugled crkve i papinstva podigao.“ Dobro veli učeni pisac; nek se mnaslade oni pravoslavni, ko- jim padnu u ruke ove retci, slijedećim riječima : (Apoštol. Pismo 20/6, 1894). Ponajprije, veli pa- pa, se obraćamo -najljubeznije k? Iztoku, odakle je u početku sinuo spas cijelome svijetu. I doisto naše izčekivanje i želja nalaže nam da ugodnu na- da počmemo gojiti. da nije daleko vrijeme, kad će se vratiti Istočne Crkve, glasovite vjerom i slavom svojih otaca, onamo, odakle se odslečiše. Tim više, što nije ogromna razlika koja ih dijeli: dapače, ako malo izuzmeš, tako smo suglasni u ostalim. da i u obranu samoga katoličkog imena ne rijetko uzimamo svjedočanstva i dokaza iz u- čenja, iz običaju, iz obreda kojim se Istočnjaci služe. Glavno je pitanje razdora Prvenstvo Rim- skoga Pape. Ali nek pogledaju na početke, nek vide što su njihovi stariji mislili, što je predano od doba bližnjih izvoru . . . -.. Naše su riječi o- braćene k Vama koliko vas je, grčkoga ili dru- gog istočnog obreda, odijeljeni od katoličke crkve. Veoma bismo željeli da svaki promišlja na onaj govor pun ljubavi i miline, koji izreče Bessarion ocima vašim: kakova će nam ostati pred Bogom odgovornost, zašto bijasmo odijeljeni od braće, koju da ujedini i privede u jedno stado, on isti sagie i neba, tiputi se i bi propet? Ne trpimo to ga, prečasni oci i me pritežimo na se tu osudu, ne navagjajmo tako zlo sebi i našima . ... Po- imence vas nek bude slobodno ovdje pozvati Sla- venski narodi, svikoliki. o slavi čijeg imena svi- jedoče toliki spomenici djela vaših. Znate kako iz- vranu zaslugu za Slavene stekoše sveti u vjeri oci Ćiril i Metod, kojih uspomenu Mi sami nastoja- smo pred nekoliko godina da uzvisimo do dužne časti Niihova krijepost i rad većini naroda od krvi vaše dobiše prosvijetu i spasenje. Uslijed česa megju Slavenim i rimskim Papima dugo je opstojao prelijepi odnošaj, s jedne strane dobro- činstva, s druge najvjernije odanosti. Pa ako ve- liki dio otaca vaših nesretne nezgode vremena, o- tugjiše Rimskom ispovjedanju, promišljajte kakovu važnosti ima povratak k jedinstvu. I vas Crkva slijedi pozivati u svoj zagrljaj, da vam mnogovr- sno koristi spasenju, dobrostanju, veličini. Uz divne riječi veliki je Papa i divnu dije- latnost poduzeo, eda bi čini odgovarali riječima. Osobita komisija najuglednijih dostojanstvenika cr- kve rukovode taj ogromni pod hvat, osobito pis- mo daje istočnjacim najtvrgie pravo samo obrane u svojim pravima, i striže posve krila svakomu nerazbornomu pokušaju da se istočnjaci polatine; zavodi se stvaraju, pohvaljiva obraćenja se pojav- ljuju. Spovijeda dakako veliki Papa, da je pod hvat ogroman i trudno proizvediv (Magni omnius operis exituque ardui); ali uhva da će Bog (qui Ecclesiam suam unam esse jussit) koji naredi da action nationale (Charles Hillehbrand: ,Etudes i- taliennes.“) Dulcis in fundo. Gundulić! Eh takli ste me u dirljiva žicu, Hrvat sam i ponosim se Hrvatom Gundulićem, pak bih planuo kao oganj živi, da mi ma bio ko kaže u brk (pardon nemam brka jer sam fra Tito) da je Gundulić plagijator. Mora da me u dušu zaboli kad moram da ga uplićem u o- vu frlezijadu. Zar g. G., koji je krivac ovome, ne ćuti nimalo pieteta prama Gundulićevoj sjeni, kad se tako titra njegovim imenom? Gundulić i Stoja- pović, Bog i šeširgjija! Ali i opet iz straha, da me ne ukori, da hoću da se izvučem postati ću i ovdje malo. Ono što sam rekao 0 Moliere-u, Dr- žiću i Dante-u vrijedi mi i u ovoj prilici, a doda- ću još i ovo što piše uvaženi hrvatski kritičar Dr. Ivan Marković: Vanjski oblik. dramekog sastava mio x) za svoju Dubravku Gundulić od pregja- ih dubrovačkih i tahjanskih pjesnika, koji su u nPastirskih“ dramah sjetovno p,evali jade i slasti ljubavnih zapleta, ili u koumedijam šaljivo prikazi- vali mane društvenoga života; dosta nalikuje Gundulićeva , Dubravka“ na Tessovu pastirsku dramu ,Aminta.“ Ali Gundulić se povodi za : šasnici samo u vanjskom obliku, samo u površnim pojedinostim; po jezgri pak, po osnovnoj misli i po cjelokupnom složaju svoje Dubravke“ Gundulić je posve samostalan : Fojenjeiim slika mana društvenoga života i ganutljiva slika ljubav- a i sreće dvoje dragih služi u uliće- voj Dubravci ve rodoljubnoj misli, to jest slav- obode te 0 * Crkva bude jedna, to ostvariti. Pokorni sinovi že- limo i mi što želi otac, i prama slaboj sili oda- zivljemo se, njegovoj želji, ili bolje očinskoj na- redbi. Prezirno odbacamo, pošprdnu lahkoumnost, kojom se može i jedan sami čas pomisliti da Pa- pa, kako glavni Naučitelj Crkve. mogao bi &ve- čano pismo svemu svijetu uporaviti za puku - siju. Te ako isto zamjeramo našim Srbim kakoli. cim, a nadasve teolozim oko ,Dubrovnika“ to je, da oni baš kao Srbi i kako prijesna kraća ila nesjedinjenih imali prvi, pak bilo i naiblažijom formom nastojati, zagovarati, gledati da kako ih narodno ime i ponos čini jedno, tako po i Nr; ho ga 3 gla vječnom vezu ljubavi. (lijedi.) Insult hrvatskoj zastavi. Trebinje, 31 Januara. Molim gospodine uredniće, uvrstite u vaš list ovo par brazda, da svijet vidi i da se čudi kakvih mi u Hercegovini pravoslavnih sveštenika imade- mo, a kako naprotiv naš nepokvareni pravoslavni puk u svojoj naravi misli i osjeća. Nazad desetak dana neki Misita iz Šćenova- dola pravoslavne vjere ženio sina Kad se svatovi okupili veseli uputise se po djevojku pod hrvat- skom našom trobojnicom. U putu srete ih pop Sava Porobić, koji ih je imao vjenčati, Kad ovaj ugleda svatove pod hrvatskim barjakom, ko bje- somučan vikne: ,Amo mi taj barjak j.... mu hrvatsku majku i ko ga je dao i ko ga nosi!“ Nego barjaktar neće da ga popu dade, a u to pri- stupi k njemu stari gjuveglijin otac i zapita da će vn držat barjak. Njemu barjaktar preda trobojni- cu, a tvoj ti pop juriša na staroga Misitu, istrga mu barjak iz ruka pak baci ua zemlju i pogazi konjem! A onda bjež te ne htio više da vjenča djevojku, nego puk se stao bunlti i nakon dva da- na, dogje da je vjenča. Narod se na sve ovo uzbunio proti popu gdje je on onako uvrijedio hrvatski barjak (a to su nota bene pravoslavni u Hercegovini) i gdje je smeo onakove svatove. O tome činu vodi se is- traga i dana3 u Trebinju bio je ispit nekoličine svjedoka. Stari Misita kaže da tuži popa koli za lične uvrjede, toli još više za uvredu zastavi i da će gonit do kraja. Tako je stvar u sudbenim ru- kama. A mi idemo da vidimo, kako će se kaznit uvreda nanešena hrvatskome barjaku od fanatič- nog pravoslavnog popa Porobića. Hercegovac. Naši dopisi. Škaljari kod Kotora, 26 Januara. I kroz naš cijenjeni list našu dičnu ,Crvenu“ javismo da će se dne 16 t. mj. svečano proslaviti otvorenje našeg mladog društva ,Hrvatskog Sa- stanka“ Pak pošto je ista svečanost dovršena mir- no, sjajno, i dostojanstveno, patriotička dužnost mi nalaže da barem u par redaka ocrtam kako se je obavila. U jutro u 8 sati uz sudjelovanje neiz- Ez EZESESSESSSSNSSNESNNS DNSEDESESSSSZSNSNSNSNNANAENNNAAINNNAJNMO žim riječ, a ja sam potratio zlatnoga vremena i omastio toliko papira a da bi bilo zašto, ma za takovu kukavnu i dronjavu frlezijadu! Nego ipak to me tješi da ste i Vi imali takovu pokoru, a urogjeno je u zlobuoj ljudskoj duši da ,solamen est s. rom zoi malorum.“ va u napokon m da dokrajčim. Kasno je doba a da mogu laglie i slagje S ridći prolistaća po drugi put Frleziju (avaj dosade !) jer da sam i spavao kako dugo iza takvog ,zani- mivog“ i originalnog“ štiva, mora da me zagrli bog Morfej. *) Neka govore što hoće, ali i ja (premda kasno) uvigjam koli je korisna ova frle- zijada: najbolji je narkotik, pak ću tvrdo i siguran sam, da ću snijevati da pretstavljaju Fr- leziju ,uz dozvolu uredništva kalendara“ (ta pravi je auktor italijanskog originala mrtav pa u njega ne treba pitati duzvole) i da Vas slušam g. G. kako frenetički odobravate; ,Plaudite Cives.“ isfrlesijao Fra Tito.. DD ri čitatelje koli j . aš ot telj ičnijeti ću kao Me nu e i njegov prevod iz Ariostova Orlanda. glasi; Anni d' oro e d? argento appresso veđe In una massa, ch' erano doni Che si fan con speranza di mercede Ai Re, agli avari priocipi, ai ni, Vede ia ghirinade zečevi Babel: o chiede, = sdoe oath adulasiovi, 6 scoppiste imagine hanno Versi cl? in laude det 8 si o Orl. Inn. XXXIV, 77). see si Rano": hatitta A skrparija koju bi htio g. Stojanović okratiti prevodom : Tu udica slatnih | srebrnih DEI njega u S nadom kak iša crknutih kr'jesova tijek en a što 2 ad (koji su ti m6i9) Gospoltini na čast i na slavu, O - sE OO IT u: '