brojnog gragjanstva prispje nam dična Kotorska Glazba i zaustavi se pred društvenim stanom gdje odsvira ,Liiepu Našu.“ Zatim predvogjena od druš- tvenog tajnika krenu u povorci obaći mjesto, te se českom zaustavi pred stanom dičnug predsjednika Krsta Franovića koga pozdravi sa lijepom korač- picom, a ogroman broj razdraganog pučanstva sa uznositim pozdravom, i oduševljenim klicanjem če- stitajuć njemu i cijelom mjestu na takovom kra- snom djelu koje diči Boku u cijelu našu otačbi- pu. Poslije ophoda bijaše oduševljeno sastajanje u društvenoj prostoriji, gdje se je čulu i reklo ne- koliko vatrenih čestitaka od odličnijeh rodoljuba pozivom na razbugjenu hrvatstu svijest u junač- kim jarima sokoleći naše mještane da i u bu- duće tako uztraju i ostanu nepopustljivi u obranu hrvatske časti i imena. U 10 sati započe druš- tvena misa izpjevana od našeg vrijednog župnika Matkovića, a kad se je ista dovršila, isti župnik svečanim činom blagosovi društvenu dvoranu. Za- tim je tačno po programu slijedilo otvorenje. Glaz- ba i narod usporedi se pred društvenim stanom, a vrli predsjednik Franović stupi na pozornicu i u žarkoj besjedi istače plemen ti cilj i svrhu dru- štva te otvarajuć ga pozva prisutne, da sred op- ćeg. povlagjivanja klikuu trokratni: ,Živio naš Premilostivi Vladar, i hrvatski kralj Frano Josip 1.“ Odmah zatim glazba zasviri carevku, koju po- zdravi gromorni zvuk starih škaljarskih mužara navjestajući mašim mještanima onaj žugjeni dan ovog hrvatskog šlavlja, koji već davno izčekivahu. Iza odsvirane carevke, odjeknuše zvukovi naše kra- sne hrvatske himne , Lijepa naša domovino.“ Po- slije podne polazio je opet silan narod, a u 2 sata počela je glazba po programu svirati birane hr- vatske komade koje je narod pozdravljao neopisi- vim oduševljenjem, i neprestanim pleskanjem. U 4 1|2 sata slijedile su nazdravice kralju i našoj miloj hrvatskoj domovini obje je izrekao naš druš- tveni tajnik Krsto Petrović, a bile su od naroda glazbe i paljenjem mužara oduševljeno pozdravlje- ne. Kroz čitavi pak dan društvene su prostorije bile posjećene, bilo od mještana bilo od inostra- naca. Svak se je divio, vanjskom nakitu dvorane gledajući mnogobrojne hrvatske trobojnice gdje divno i sjajno pod poljubcima sunčanih trakova lepršaju i čestitim škaljarcima naviješćuju sretnu budućnost. Svakoga je takogjer začaralo gledaju- ći osobito društvenu prostoriju kako je sjajno na- rešena i izkićena mnogobrojnim hrvatskim grbo- vima i slikama našijeh velikana 1 umnika. Sa svi- jeh strana naše domovine doletiše nam pismene i brzojavne čestitke, megju kojima spomenućemo one dičnog zastupnika Biankinia i Dr. [vana Ružića iz Zagreba. U veče iza dnevnog slavlja započela je krasna rasvjeta i vatrometi koja je takogjer svršila na veliko zadovoljstvo naroda. Zatim je dična škaljarska mladež plesala i puna hrvatskog zanosa pjevala otačbeničke hrvatske pjesme. Na- kon ove zabave razigjosno se svi veselo noseći u svom rodoljubnom srcu milu sliku ovog krasnog hrvatskog slavlja kakovo još naše mjesto doživilo nije i kojeg ćemo se dugo i dugo sjećati i zabi- lježiti u analima naše sjajne prošlosti. A sad di- čni gospodine Uredniče primite hrvatski pozdrav! Živila Hrvatska ! Hrvati Škaljara. Domaće vijesti. Dalmatinski sabor. — U petoj, šestoj i sedmoj sjednici sabora, uz neke upite i ine ras- prave, nastavljalo se običajnom raspravom o ze- maljskom proračunu. I ako su i ovi predmeti i te kako važni, tv ipak svak očekuje, kad će doći na dnevni red rasprava o adresi. Čini nam se da bi se ovaj put saboru imale predložiti dvije adrese ito jedna kao čestitanje prigodom kraljeva jubileja u kojoj će se dakako naglasiti aneksionističko stanovište, a druga pak specijalno za pitanje sjedinjenja. Hrvatski sabor nastavlja raspravu 0 pro- računu u kojoj je združena oporba osvjetlala lice. Koju grdnu figuru čine naprotiv ona dva ,čista“ ! Dosta je spomenuti da je dr. Mili Starčeviću vla- dina stranka burno povlagjivala, kad je govorio, ma. Presjednici saborskih klubova: Vranković, Kvekvić, Biankini. ' Gradska Kronika. Svečanost sv. Vlaha. — Lijepo vrijeme dovabilo na svečanost mnogo zdvornoga svijeta. Iluminacija je ispala vrlo krasno. Na sami dan proslave vrijeme se pomutilo, pak je po podne udrla žestoka kiša, koja je dosta omela tombulu, a ne bi bila, da oni koji su vodili stvar nijesu s igrom zakasnili. Ni onog krasnog rastanka sa ba- rijacima i narodom nije bilo. U veče u veljunu držao se običajm župski ples, sa dobrim sauče- šćem, a tako isto i u našoj Zadruzi bijaše prire- gjena vesela i dobro posjećena zabava. Trodnevje sv. Vlaha držao je ovaj put preč. kan. dum Antun Liepopili, te je opći glas, da to bijaše jedno od najboljih trodnevja što su se za naše doba čula. Na čast mu! Lične Vijesti. — U gradu je gosp. vit. Vlaho pl. Bogdan tajnik Njeg. Visosti Nadvojvode Toskanskoga, naš poznati i uvaženi Dubrovčanin. Dobro nam došao! Zubar. — G. Ivo Stjepović Dabrović po- vratiće se za koji dan iz Cetinja i Kotora u Du- brovnik. Zabave. — U Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi spravlja se u drugu nedjelju lijepi ples u kostumima. Klimatično društvo. — Ustrojio se neki odbor, sa zadaćom, da u Dubrovniku osnuje kli- matično društvo. Ima nekoliko dana što taj odbor drži sjednice i pripravlja jedan maškarani ples, koji je po uglovima grada velikim oglasima bio javljen onako frivolnim načinom. Suviše na dan sv. Vlaha dubrovačkog za- štitnika odbor je izišao sasvim na javnost sa po- sebnim talijanskim i hrvatskim (odnosno srpskim) proglasom na Dubrovčane. Na njemu su potpisa- na ova gospoda: V. pl. Bassegli-Gosze, B. grof Caboga, L. barun Chlumecky, dr. M Čingrija, C. Loiseau, dr. A. pl. Mawnussi- Montesole, R. Negrini, dr. J. Pugliesi, M. Šarić, V. Švrljuga, G. Valtriny i I. conte Vojnović. — Proglas počinje ovako: , Dubrovčani ! Vi ste, bez razlike stranaka, svi uvjereni da je bez kori- sti uzdisati prekrštenijeh ruka za slavnijem uspo- menama ovoga grada. Uvjereni ste da je prijeka potreba šivjeti ....“ Ovo drugim riječima znači : Dubrovčani ! vi lijenčine koji ne radite ništa dru- go nego prekrštenijeh ruka uzdišete za slavnom prošlosti, valja se micat, valja radit a ne dangu- bit i lijenčarit, jer je ,prijeka potreba živjet“, veli hvaljeni proglas, t. j. jer će te inače umri- jet od glada. Da se to ne dogodi, evo ova gornja gospo- da ustrojiće klimatično društvo, koje će imati (ci- tiramo) glavni zadatak da olakoti boravak po- sjetiocima Dubrovnika i da stvori jaku i uspješnu konkurenciju drugijem mjestima dokolice (dokolica znači besposlica. Ur.) na Europskom kontinentu koja su van sumnje, narav i povijes slabije na- darili od slavnog Epidaura !“ Ovdje se i nama pamet malo pomela. Epi- dauro je naš Cavtat, a oni govore o Dubrovniku. Što tu ulazi narav i povijest Epidaura ? Vidi se da gospoda poznaju dobro povijest ! Ali ostavimo to, Gornje riječi, na našu isto- mačene znače: Glavni sadatak nas, Odbora, (i na proglasu potpisanijeh) jest da olakotimo boravak gjetiocima Dubrovnika, koji će u besposlici kon- urirat drugim gradovima. Mi ćemo stat pomnjivo na goste koji dolaze, usrećićemo ih našijem druš- tvom i bićemo im na ruku. No ovdje su gospoda, neka nam oproste, nešto neiskrena, pak su nam nešto zatajala. Proglas bi, da ih tumači i ilustrira, imao nastavit ovako :.... posjetiocima Dubrovni- ka dakako, ali ne svijem ! Mi ćemo se baviti sa- mo sa onom gospodom i gospogjama, koja imaju što zvučnijih barunskih, ovskih i kneževskih naslova. Za one druge pako mislite se vi. Nama se dapače čini da je ovo pravi i jedi- ni razlog, radi koga se i ustraja klimatično društvo. s. čovjek ipak ne žive 0 samome kruhu, pa tako i odbor ne obećiva Dubrovčanima samo ma terijalne koristi od ove nove institucije, i moralne, jer će živ saobraćaj onijeh elemenata Dubrovniku ,razglasiti ime po prosvi- jetljenom svijetu.“ Sakrijte se dakle velike sjene Gundulića, vića, Palmotića i drugih neumr- lih naših. I vi sinovi novije doba koji toliko slaviste Dubrovnik pjesmom, znanošću, v- i i get onako divno die Herron Kurgdste tel Imperiala sa u ruci po ko barem obećaje pro. Nas ipak najveće revoltira prva i već i potpisaše, i koje do sada ni stoti dio Dubrovčana nije poznavao, nego se tek sada, iza Proglasa, zna- tiželjno izvještuju i jedan drugoga pita, da mu ih pokaže. Njima se može i oprostiti, jer ne poznaju grad u koji su tek juče došli, a danas mu evo govore kao neki spasitelji njegovi. Ali se čudimo onoj nekolicini našijeh gragjana kako su mogli o- bjelodaniti i turiti u svijet onaku uvrjedu za da- našnje Dubrovčane, jer po bi se zaključiti, da sadašnji Dubrovčanin ne ra- di drugo nego prekrštenijeh ruka zijeva i uzdiše. A to naprosto nije istina. Da Dubrovčani ne stoje prekrštenih ruka pozvaćemo se na žadnje trideset godina. Sagradila se ogromna mornarica na jedra koja je dobivala po svemu svijetu i sticala gradu veliko bogastvo, a kad je jedro moralo da ustupi mjesto pari, Dubrovčani su u ovo zadnje malo go- dina zgradili i kupili 14 velikih parobroda, koji čine uspješnu utakmicu roda. Tu su uloženi veliki kapitsli i napornim tru- dom svojih milih, žive s njima više stotina naših obitelji. Pogledajmo privatna poduzetništva, mline u Župi i Rijeci, pak brojne i izvrsne uljarnice, otkle ide fino ulje do Beča i Praga, velika gojili- šta kamenica, čiji proizvodi konkuriraju već u Pa- rizu sa kamenicama Ostende i Amerike! Ne za- boravimo pak veliku proizvodnju izvrsna buhača, koji se iz Dubrovnika izvaža po cijelome svijetu. Naš je seljak najumjereniji i najradiniji što ga i- ma pod kapom nebeskom; nema pedlja zemlje u ledini. Naši seljaci bijahu do nazad malo vreme- na svi kmeti; danas svaki ima svoje vlastito zem- ljište, koje je otkupio radnjom i štednjom. Ovaj fakat, kakvoga je teško drugdje naći, velika je po- hvala za naš radini puk. Kome sve to nije dosta, baca se u daleki svijet na zaslužbu. Po svim ve- ćim gradovima Amerike i Istoka naći ćete dubrov- čanina gdje trgovinom, obrtom, rabotom u krva- vu znoju stiče svoju paru, u čežnji koja ga nikada ne ostavlja, da se, kadgod bilo, kući povrati i svoj umrli prah dubrovačkoj zemlji u miru predade. Istina uza sve divne položaje narav nas je škrti obdarila, te nemamo bogatih i prostranih polja, ali Dubrovčanin ne zdvaja nego se znoji i upire nogama i rukama slijedeći tradicije otaca svojih. Zato se i čuje po svijetu, da je u Dubrovniku raz- mjerno više kapitala nego u ikakvom drugom gra- du na daleko, pak Dubrovčanin i ako u narodnoj svijesti još nije toliko napredovao, da tu žrtvnje, rado dava u dobrotvorne svrhe. Imamo Dječije Zaklonište, društvo sv. Vincenza i Pavla, kruh za siromahe i t. d. sve novo ustrojeno. S nućemo nadalje mnoga društva koja su se ula, lije- pe kuće te se u zadnje doba pogradiše, 80:000 f. što za hotel dadoše i t. d. A gospoda iz p davaju stranom svijetu razumjeti ko da v- čani stvje prekrštenijeh ruka!! Zar to nije je uvreda ? Možda ko drugi stoji prekrštenih ruka, pravi Dubrovčanin ne! Što misle neka g da je Dubrovnika u tome, da postane velika Detula, mi pako svi aflittalefti ili cićetoni koji ćemo vodit strance po ulicama i okolici i ka- živat im vidike i zlamenitosti i to, razumimo se dobro, strance nižih klasa, jer za one druge zau- zeće 80..... klimatičao tvo! Na svrhu još nešto. Čujemo da se setrafio jedan pododbor (u kome su tri-četiri stranca) ko- ji će upravit poziv na strane listove sa otete prinosa za poljepšanje našega grada. i- Pooot čitaj anlodare. Radi o mag #0:(mi vil te- kamo, bilo sa koje god strane taj vor) da smo neprijatelji sčevafn oli što ćete ? Dubrov- čani smo, u nama krv vri. Naš lijepi i Du- brovnik osugjen na milostinju tugj instva, j što?... što ?... Naši gragjani mrvi toliko mi evo = kad im poći sa zemljišta, jer su ga vlasnici dana rodali. jedn poduzetništvu, koje a kai s