N arodna Misao.“
Izišla je napokon u Zagrebu ona zlosretna
FNarodna Misao,“ što ju (o tom smo i mi uvje-
reni) u najplemenitijim namjerama pokrenuše, dva
negdašnja hrvatska spoboraika Erazmo Barćić i
dr. Franko Potočnjak. Velimo negdašnja, jer us-
traju li oni: na zapoćetoj stazi, oni su za Hrvat-
stvo više navijek izgubljeni, sveisto .kao jedan
Spevec, Tomašić i družina.
Neka se od ove prispodobe niko me uvrije-
di. L Spevec i Tomašić Hrvati su, no kako su ovi
zabrazdil odviše na desnu, tako Barčić i drug
mu zabrazdiše odviše na lijevu. Les deux extrć-
mes se touchent, i jedni i drugi rade, u krivoj ili
dobroj vjeri, na stetu Hrvatstva. Kao sto prvi (a
to vidimo svaki dan) pristaju i na eventualau ab-
dikaciju Hrvatstva ma korist ugarske državne ide-
je, tako eto i ovi drugi btjeli bi da se odrekne-
mo naše individualnosti na korist Slavenstva. Na
prvi pogled čini se doduše neka razlika, ali kad
zbrojuno račune, nas kao nas, u oba slučaja ne-
ma, pa Bog!
Treći prećerani pravac bili bi g,čisti“ sa
svojim drom., Fraakom, koji ide tako daleko, te
a svom listu nijeće 1 Slavenstvo i svaku krvnu
svezu izmegju Hrvata, Rusa, Čeha itd.
Evo dakle tri pravca svojim smjerom veoma
različita, a ipak isto tako pogubna pravoj narod-
.moj ideji jedinstva i slobude države Hrvatske.
Nećemo sad potanje analizovati ovaj pojav
Narodne Misli.* Mi smo 0 toj ideji prije i više
puta govorili. | Ali ćemo spomenuti jedan nas
dojam.
Evo, Bože moj, mišljasmo više puta, u Hr-
vatskuj se bijase ljepo uputilo. Osobe i stranke
koje su se nekada gledale krvavim : okom i tro-
šile svoje sile hh u megjusobnom inatu, stupaju
složno na obranu prava domovine proti općem
dušmaniau. — Još miasljasmo kako će ona juna-
čka i bez sumaje pametno vogjena borba, da u-
rodi lijepim plodvm, pa bi se moglv dogoditi, da
iu našoj Dalmaciji nagje odvažna odziva. | mi
se tome radovasmu, još više sada kad je puložaj
promijenjen, pa naši protivnici imaja i drugdje
da održe žestoki boj. Naša otvar dakle ne stoji
tako lošo.
A evo sada u ovom odlučnom času banu
narodna misao, bolje rekuć narodna konfuzija. Je
li ove prosletstvo na našem narodu, da se u nje-
govim siameniim danima mora uvijek naći neko,
0 DUBROVNIKU 12 februara 1898.
sa u kuću
fior, 6, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo
spodabljati Mlečiću, Genovezu, Toskancu i ako , učinimo zemlje koje hrvatskim
su naši govori i dijalekti srodniji.
U politici ne može jedan narod oponašat dru-
gi, pa kazati: kad je Italija to uradila i mi ćemo.
Jer ako ćemo gledat što čine drugi, osvem Italije,
ima i drugih primjera, koji protivno dokazuju. E-
no Engleza Sjeverne Amerike, koji su dosli iz
Britanije, pak sa pravim Englezima sačinjaju je-
dan narod i imaju isti jesik. Ipak oni proliše na
potoke krvi, da se oslobude Engleske i osnuju
svoju državu i danas, premda im je isti jezik, ne-
će kazati da su narod engleski, nego narod &me-
rikanski. Ovo je dokaz da se ne može tako lako
označiti što se ima razumjeti pod riječi ,narod“ i
da jezik i ako je tu glavni faktor, mije uvijek. Vi-
dimo nadalje Španjolce Južne Amerike, sa lijepim
kastilskim jezikom, koji isto tako hoće da budu o
sebi, dapače oni sami na istoj zemlji i sa istim
jezikum učiniše više država, pak Čilen je nesto dru-
go, nego li Argentinac ili Bolivard. Ovo nije osta-
tak iz prošlih vjekova, nego se dogagjalo uprav
onda, kad se Italija, na koju se Barčić toliko po-
zivlje, ujedinjivala. Svikolici pak opstoje, rade i
napreduju, te se brinu za vlastite interese, pak
nikome ne pada na um, da počinja samoabojstvo.
Bas ovih dama čitasmo kako je norvežki književ-
nik dr. Hamsun pisao, da oni s Dancima imaju
jedan jezik. Da je dr. Hamsun jedan Barćić ili
Potočnjak, on bi bio na to zaključio: ergo pretopi-
mo se sa Dancima. Neka pokuša ako smije! Te
se ekspetoracije me mogu poduzimati nego samo
izmegju jadnijeh i izmučenijeh Hrvata.
Ko će se pojavi ,Narodne Misli“ najviše
radovati, to će biti Srbi, bez razlike stranala. Gjur-
ković i Medaković, ,Novo Vreme“, ,Srbobran*,
,Srpski Glas“ i svi skupa srpski magjaroni i ra-
dikali pozdraviće pokret Barčića i Potoćnjaka. Za-
što? Jer se oni nadaju da bi Hrvati ovako malo
po malo mogli oslabiti u Hrvatstvu, pa napustiti
svoj narodni i državno-pravmi program, & na hr-
vatskim ruševinama i Srbi bi tada našli kakova
plijeua. Oni će dakle odobravati ,Narodnu Misao“
ali se svoga Srpstva odreći nece za ljubav nikakve
sloge, nikakve misli. ,Narodna Misao“ naprotiv
samo sokoli pravoslavne Hrvate, neka ustraju u
borbi protiv svega što je hrvatsko.
Za Barčićem i Potočajakom povesti će se
med nama oni, koji i ako su govorili da tjeraju,
hrvatsku politiku, hrvatskog čuvstva i osvjedoče-
mikada imali nijesu; oni kojim je svejedno ka-
mi svali i što bili, s&mo da oni budu sidje-
visoku. Povesti će se za njima svi maloduš-
k
SERGE
ii
e
3
ti
ši
$:
zi
ju sa u protuslovje stavlja, kad zago-
ver | e EMU s g ie , TI to
je hrvatski program, na koji vam Šrbi nikada pri-
stati neće!
REPUBLIKA MRVA TA
"IPUOVEKA, QUDROrINN
—a —
\ tt :
MEttoHt MMO A MOLAEKA sos
ije“ i i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvštška# i Dubrovniku; \gdje“ su
$ sa Austro-Ugarsku,| i utožljivi, a dopisi šalju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. urialalsi
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava,
Dar
smatramo. Prizla-
jemo se granom slavenskoga stabla i raduje nas
da imamo braće brojnije snažnije. Mi ih za braću
primamo; mi ćemo braći u nevolji uzajamno po-
moći proti općemu dušmaninu, a ona neka nas
pomognu; mi. braću nećemo tugjinu nikada izda-
vati. Ali se našega slavnoga i miloga Hrvatstva
ne odričemo !
Hrvati! Ovo neka bude naša misao i naš
program, a sve druge sanjarije bacite u trice i
kučine.
Unija.
Veliki i slavni Josip Juraj : Štrossmayer., (pa
dan presvetog Imena Isusova god. 1891): ,Buduć
_pako da izmegju onoga, što se je tečajem vijeko-
va od svete crkve i od njezinoga: jedinstva odbilo
i razdvojilo, skoro sama i jedina. crkva. istočna. i-
me crkve zaslužuje, slijedi, da na posljednju i vr-
hovnu svrhu i zadaću svete majke crkve poglavito
spada, da se sa starom posestrimom, svojom cr-
kvom istočnom izmiri i da ju u krilo svetoga bo-
žjega jedinstva. privede. Poznato :je, da se.je:o
tom njegda u Lionu ju Florenci u saborima. u
velike radilo, i da se je to. jedinstvo u Flerenci
utanačilo, prem se je poslije stranom posve; raz-
bilo, stranom paka u nemsr i nehaj bacilo. Čovje-
ku megjutim, koji svetu crkvu bošiju :i. njezino
sveto jedinstvo ljubi i štuje, ma utjehu. služi, da
je prvo jedan od najumnijih i najizvrenijih Grka,
Bessarion, do konca života svoga, saboru florep-
tinskom i svetomu jedinstvu vjeran ostao ; a isto
tako da je i drugi sveti, učeni i revni kijevski ime-
tropolita, takogjer istomu saboru i istomu &vete-
mu jedinstvu do konca života svoga, ne: samo u
ime svoje, nego i u ime cijele crkve svoje vijeran
i privršen ostao. Srce, Bogu i Isuru kratni privr-
ženo, odašle sluti, da će se jednom i jedna i dru-
ga ta crkva sa crkvom bošijom izmiriti i u isve-
tom jedinstvu bes ikakvoga sa svijetu uštvba, za-
log svojoj snazi, novomu šivotu i novoj slavi &ra-
žiti. Ako mene slutnja srca moga se vara, #800 će
se koncem ovoga stoljeća il4, « prvoj polovici dru-
goga, pod uplivom botžije providnosti i opih veli-
kih dogagjaje, koji se spremaju, i koje Bog u ru-
ci svojoj drži, zbiti i ispuniti, na nečiju dašlo ma
sodjeću svijetu štetu, nogo na uhar i, korist, što
i imena, koje ne odmaća ma elagga-
| i na golo bogoslužne obrede3 vjere-
| ispovjedi podlagati se.
jato) diobi biskupija, i pritisato