Br. 8. CRVENA List izlazi svake subote, Cljeca sa i ena 4:50, na po godine tior. 2:25 ; za i Bosnu Hi s poštom : fior. 4:50, i poštarski troškovi. je predbrojen i za došasto polugodište. eda fi Ipmbrzitjvmiu ramnet na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo U DUBROVNIKU. 19 februsra 1898. Pretplata i oglasi plaćaju we upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gde su i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10' novč. SENN 4 Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || Yiše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust, Rakopini se e vraćaj. Limovo nelrnkirane 26 prima ni uredikvo si uprava Junačka borba. Mi amo sovu stranu Velebita previše smo zaokupljeni sa dogagjajima koji se zbivaju u Au- striji, koje smo de facto još uvijek dio, ili u u našim zemljama. Imamo parlamentarnu krizu u Beču, Gautscha sa njegovim pokušajima, odmet- ništvo konservativca Ebenhocha, pobune na sveu- čilištima, djelovanje sabora itd. Imamo nadalje nečuvena divljaštva u Istri i tešku borbu braće, dalmatinski sabor, adresu i njenu raspravu, tali- janaše, srbe i t. d. Koliko li je različite robe | Poj- mljivo je dakle ako narod ne prati djelovanje na- še braće preko Velebita. onom intenzivnom pažlji- vošću, koju bi isto zaslužilo, koh radi položaja u ovom općem položaju, toli radi nas i radi načina i uspjeha kojim se vodi. I doista ustavna borba, koju prekovelebitska hrvatska opozicija vodi proti sistemu i ljudima ko- ji ga nose, tako je velika i uzvićena, tako vješto, mudro i odriješito povedena, da može služiti na diku hrvatskome parlamentu. Ostavimo na stranu Beč, gdje opozicijonslni sveučilišni profesuri vade noževe, Italiju gdje se svaki čas čuje nepuštenih prizora i prvaci stranaka radi lupestine se progone, u samoj Engleskoj gdje se ustavnost rodila, hrvat- ska opozicija činila bi izvrsnu figuru, a njezini vogje ne bi imali ništa da se posrame ispred prva- ka irske i engleske opozicije, ako 1h ne bi u će- mu god joši natkrilili. Tu je na pr. barun Rukavina, čovjek zatvo- ren i mučaljiv, koji kad ga je došlo red da govo- ri, izrekao je kratak govor velike i trajne vnijed- nosti, u kome svaka riječ ima svoju misao, a sva- ka alineja zaslužila bi brošuru komenata. Njegov govor izazvao je u velike vladinu stranku i svi su se na nj navratili, od bana do zadnjeg govornika vladina. On je kazao da naš narod može doći do švojih prava samo na dva načina : preokretom smonarkije sli toljugom % ruci, ws pripomoć kojeg moćnog savesnika.“ U jednom ili drugom slučaju ovaj sištem ne bi se održao. vladina stranka so- fisterijam htjela je da se igra oko riječi , toljaga,“ podmećuć barunu Rukavini ko da je za nju stran- ka prava. To su sve bile prazne doskočice, jer ba- run Rukavina nije tu izjavljivao sto će izabrat pravaši nego je naglasio jedan fakat. Ali ljudi ve- ćine nijesu ustali da taj fakat temeljito pobijaju ; oni se u cijeloj ovoj debati nijesu smjeli nigdje da licem u lice suoće sa načelnim pitanjem, što ga je opozicija postavila. Barun Rukavina nije nikakav govornik, pak i njegove misli nemaju lijepu formu, nego su pre- pune soka i državnickog shvaćanja. Ali je sato dr. Marijao Dereučia izyrstan govornik. Oa je iz- rekao takove govore, podnio takove predloge i in- terpelacije da smo ostali zabezeknuti. Da je ono % Neki naši naduveni patuljčići, puni prkosa, perfidije i osobnih strasti, a nesposobni da vedro motre i sude, čudiće se da se, mi pravaši, ovako izrazujemo o čovjeku, koji možda još i danas pri- zuaje nagodbu, u ime koje bijaše i na vladi. Jest, 1 mi bijasmo dru, Dereučinu nekada žestoki pro- tivnici, ali ta su vremena hvala Bogu prosla. Ka- da jedan David Starčević, Grga Tuškan, Žerjavić, Banjavčić i drugi ustaju pa kažu banu Khuenu: tvoja politika ne valja i tvoja vlada ne valja, oni to mogu kazati žešće ili blaže, kraće ili dulje, to Je nama kao pravašima nešto već sasvim ubična. Ali kada ljudi kao dr. Derenčin, koji sa do juče sjedali na vladi, danas stupaju s nama u opozi- ciji, pa ustaju na bana Khuena i oštrom kritikom rašćinjaju njegovu eru i njegava načela, e to je onda velika stečevina za stranku prava, pak mi imamo razloga da se radujemo i pljeskamo, jer je to još jedan dokaz, da rad stranke nije ostao neplodan i da su njezine riječi bile temeljite. Govorilo se što se hoće grof Khuea Heder- vary ipak je čovjek darovit 1 neobićno fin. Oa se nalazi na vrlo klimavu stanovištu, pak njegovi go- vori i obrana ne mogu ni da se prispodobe za govorima 1 kritikom opozicije, jer on braui stvar Koja se brauti neda. Ali Khuen je vražji ptić, pak se ne veli zaludu: samo neka on otigje pa što bude, jer kakav god dogje, tesko da će mu dora- stu. Izmegju ostalih državničkih svojstava ima grof Hedervary 1 vrlo tima nos. On znade obvonjat i naći svoga čovjeka, gdje se niko ne bi nadao, a zna ga se opet brzo riješiti, čim opazi da mu je pogibeljan. Tako je vn od nesnatnoug državnog od- vjetuika Spilzera načinio podbana KrajesšovićĆa, la- ko upotrebio i otpustio Kršnjavoga; 14 zakutnog pravoslavnog kalugjera podigavo silu& 1 sebi oda- na episkopa; izribao Tumašića i predao mu na- sljestvo Crukovićevo ; u Primorju upotrebio neg- dasnje pravaške korenike Ratkovića, Krajaća a sad evo Šilovića 1 druge. U tomu je on pokazao us- pjeha, jer premda su mu na ruci moćaa srestva, opet nie lasno. Po svemu se dakle vidi sako on nastoji da se okruži ne samo mamelucima, koji su sretni što mu se mogu pokloniti, ili plaćenici- ma, koji su onoga ko može više da dade, nego i ljudima talenta, glasa i naobrazbe, koji neće sa- mo ustajati na glasovanje i pljeskati njegovim ri- ječuna, nego će ga podupirati svojom vještinom, učenošću i auktoritetom. Tako mi vidimo u vla- dinu taboru, Tomašića, Pavića, Maretića, Viadimi- ra Nikolića, Kukuljevića, Sakcinskoga, bilovića, itd, ljude, koji nijesu na odmet, te dok je prava grehota da troše svoje sposobnosti u službi ga nenarodnu politiku, opet im moraš priznati, da nije šala voditi s njima opozicijonalno borbu. I Khuen dakle imade oko sebe i te kakvih glava! NAUCNA BIBLIOTEKA, DUBROVI Tadija Smičiklas. U proračunskoj raspravi, i on je govorio i zazvao u pomoć hrvatskoj stvari ,husto- riju hrvatsku, koja u njemu imade učitelja, onako slavna i kazao svome osobnome prijatelju Plive- riću pravi državopravni položaj Hrvatske sudbonosaih godina prošloga vijeka, a velikom županu Kova- čeviću dokazao da nema pojma 0 hrvatskoj pro- šlosti i da se samo blamirav kad se upustio u ovu učenu raspravu. Pak je onda svoje razlaga- nje završio uvjerenjem što ga je stekao prouća- vajući na izvorim prošlost 1 povijest hrvatsku i to baš ovim riječima: ,Moja Gospodo! Govorio sam najdubljim uvjerenjem, govorio; sam kako. ži- vo vjerujem ja i moji prijatelji: da samo obranom našega državnoga prava, stalnom, meprekidnom, neštedeći migakove žrtve, možemo naš naryd.o- braniti. Mi nećemo takav savez sa Ugarskom, po kojem bi Hrvatska bila u takovoj podložnosti; nećemo savez, u kojem hrvatski narod mora da strepi, neće li ga jednom nestati, ovakav sayez nećemo. U ovakav sistem nemam. povjerenja i ne primam ovoga proračuna,“ Kad ovako govori profesur hrvatske, povije- sti na hrvatskom sveučilištu,, koji već uuapred znade, da mu ovo razlaganje samo stete može.do- nijeti, ko će se od. Hrvata, usuditi da posumnja u njegove rijeći? Ali ako barun Rukavina bistrim pegldama obuhvaća sadašnjost i budućaost uaroda, pa. &v0- Jun govorom pruža narodu i sfranci. prava. kate- kizam hrvatski, ako Derenčin, . Saućiklas, ;,Vrbpaić govore u ime Hrvatske kao neki prestavnici juri- dićue, histuričke 1 državne znanogti, Davi, štar- cević, Tuškan, Mažuranić, Zorić, Hegodić; a ostali govore uprav iz duše 1 srca hrvatskoga naroda. Dok nas rijeći prvih nekako uzdižu, sjeći; ovih pušljednih vibriraju našim osjećajim, našim pogo- Bom uarvdaun i svim omim, u ime čega. 86. 18po- vijedama Hrvat, Njihovi govori ne upustaju se od- Vise u znanstvene taučine, nego u njima vidis erup- čiju odlučne narodne volje i uvjerenja o stvari.ko- Ju brane. Nema tu ni traga sofistorijama grofa Khuena i doskočicama bez čuvstva. i osjećaja, će onoj nekoj ravnodušnosti kojom syoje razloge ni- žu govornici većine, kao advoliati kada slom pa- ragrafa hoće da obrane hrgjavu stvar. Iz njih. go- vori ogorčenje na današnji naš. pološaj, & osobe:i proslost ovih ljudi jamće & 0 NISU ERENSNE i pošrtvovanju. o " suo *.; * lnJado; Hoće li sva ova. teška i-jnagčka .hosbaidgai- jeti ploda hrvatskomu narodu? Mi se čvrato nada- dno da hoće, ali to ne stoji samo do onijeh. .ljudi koji je pokrenuše i vode; te stoji do nag svijeh, do samoga naroda, koji valja da odgovori kad:.bude potreba, a i do samih vogja, da ne malakšu i da ne zakreću na kakove straapulice,: već usteaju .sa- zom stazom. laaće slo i aojako. Više je dte-