pobrala, koja joj doduše mnogo ne vrijedi, ali do-
se pitanje skrog vjersko (čaj ,Dubrovniče 1“) na_po-
lazi iz srca. ji
lje političko, s kojim ono nema nikakova posla,
ter i samom gprobitku narodnosnom škode oni,
koji miješajući vjeru sa narodnošću jedne od sebe
odbija, a drugima i sama vjeru otimaju izrablju-
jući puk u svoje političke svrhe. Ja svečano izja-
vljujem da smoje svanje mije političko, i da braća
naša od nas odijeljena, bili Rusi ili Srbi ili šta
drugo, kad se 8 nama združili u vjeri, ne bi od
svoje narodnosti izgubili ništa, nego bi ostali što
su i bili, Srbi i Rusi, pače to bi još više bili,
Jer ne bi više smjeli vjeru istovjetovati s narod-
nošću . . . Braćo Srbi! naši neprijatelji su zajed-
nički, koji god nas rastavljaju; a još su veći ne-
prijatelji oni, koji ne će ni da čuju o kakom za-
jedničkom dogovaranju sporazumu, zbliženju i sje-
diojenju, hoteći nas uputiti, da je katolička vjera
kosmopolitička, a srpska narodna, pa da to je-
dan drugomu puštamo na volju jedan drugomu,
a drugačije da gledamo šivjeti u bratskoj slosi i
ljubavi. Koliko nesmisla u tim riječima! To se i
prije uvijek govorilo s jedne i s druge strane, pa
se uza sve lijepe riječi ostalo u neljubavi, da ne
reknem u megjusobnoj mržnji, kako to dostatno
povijest pozazuje. Ako je crkva Hristova katoli-
čka, općenita svim narod, kao što i jest, onda
treba da obuhvata sve marode; dakle ni Srbi ni
Rusi nisu isključeni, jer je Gospodin Isus i za
njih došao. Ako li su obratno orbi vjere Hristo-
ve, onda je ne smiju oplotiti ogradom, koja ih
steže na uske granice Srbije, nego valja se u ko-
lo svih naroda uhvatiti. Ako napokon vjera treba
da obuzme svega čovjeka i da mu ravna pamet i
srce i sve korake njegova života kako može biti,
da nema spona u srcu izmegju nas i naše braće
Srba? Kako se može govoriti o kakvoj pravoj, po-
svemašnoj slozi i skladu, ako se ništa u srcu ne
promijeni? Samo onaj koji do vjere ništa ne drži,
koji po vjeri me žive, može govoriti o kakvoj pra-
znoj bratskoj ljubavi koja da nas veže. Kako će
biti ljubavi, i još bratske ljubavi, ako ljubav po-
tjiče iz srca, a srcem ako vjera ravna, a ipak da
ga svega obuzme vjera, koja se ne podudara (Bal-
kan 1. Poslanica Srbima: braći od nas vjerom
rastavljenoj bracki pozdrav 8 ; 12. 1895). — Ove su
istine bijelodane, prigovora im ne može biti, ipak
»Dubrovnik“ aplaudira episkopu d.ru Petranoviću,
koji da je kazo: s toga radimo svaki kod svoje
pastve u duhu Hristove nauke, ne dirajući u tu-
gje, i zaključuje: odgovor preosv. dr. G. Petra-
novića dosta ju poučan i iscrpan za ljude bonae
voluntatis. —
Da vele ne duljim navestit ću još malo spi-
satelja i to što se može u kraće. Vjekoslav Gior-
gić: ,Da su prastari Nemanje bili privrženici Rim-
ski, gore dokazasmo; a i druge strane da je Cr-
kva Srpska u isto doba odvisila o Patriarki Bi-
zantinskom, dokaz je ovo, da S. Saba kako izvjes-
tuje njegov učenik Domentian, odrijesi i oslobodi
Srbiju od toga zavezaja po nastojanju lnočencija
LII. Pod ovim Papom Srbija bi u velikom odnoše-
nju prama 8. Stolu, kako svjedoći narodni zbor
Dioklanski komu predsjedahu Papin Poslanici 1-
van i Šimun, i megju ostalijem biskupima nagje-
se i Biskup Srpska (Le Quiea t 2 1. 319. Assem.
V. 33), 1 u kom svi biskupi Srpske kraljevine prv-
glasiše da je fimska Crkva mati i učiteljica svijeh
crkava. Pak nabrojiv što mi nećemo da prinese-
mo, zaključuje: Ko je dakle rasdvojio narod, jeli
Rimska Crkva, ih je Bisuntinska? Ko je srpsku
iskrenost i velskodušnost pogjarmio i supleo sapu-
ćenim smrešam grčke privare? Ko nus je pregra-
Unija.
: V.
pokojni . Nadbiskup Maupas (Pastijer-
u naručaj Općega Pastira, komu osobi
Petrovoj bi rečeno: pasi jaganjce moje pasi
ovce moje (Ivan XXI. 15. 17) na ime Biskupe
vijernike ; a Pastiri ovih naroda znajući, da po
nauku Pavla jedna je crkva Isukrstova (Ef: IV.
), kako je jedan Bog, jedna vjera za spasenje, i
jedno kršćenje, imali bi opetovati svomu stadu,
no s njom $ sa ćrima Patrijarsima jednodušno i
jednoglasno slavimo Boga i Uca Gospodina Na-
šega Isukrsta sa Sinom i Duhom Svetim (Epis.
Naucratii Filio). Ispuniće se, nadamo se u Buga,
želja ovoga Sveca na spas onih, koji ljube Gospo-
dina Našega Isukrsta, a Mi ćemo se Preljubljena
Braćo i sinci veseliti iz svega srca i neprestano
moliti dva sveta Apostola Metoda i Ćirila,
neka svojim uzmnožnim zagovorom pospiješe onaj
dan, u koji će se ispuniti izreka Božijega Spasi-
telja : Biće jedno Stado i jedan Pastijer.“
Kotorski Biskup Uccellini (Pastijerski List
na Ćirila i Metoda 1895). lsukrst utemeljitelj i
viječni poglavica Sv. Crkve, od koga je svako
poglavarstvo, naučio nas je molit sa to jedinstvo.
On nam je pače pred oči stavio najsavršeniju o-
tajinstvenu sajednicu, koja je u presvetomu ne-
razdjeljivomu Trojstvu, neka bi se svi om, koji
neka bi se to jedinstvo izmegju onih,
nj vjerovali i koji bi vjerovali u budu-
Molimo dakle i mi da se iskorijeni
aka vjerska zabluda, sva-
da se i 0 današnjim kršća-
nim uzmogne po božijoj milosti kazati: u svih
mile pokojnike, kojim smo mi popovi hrvati u naj-
boljem prijateljstvu živjeli, odvraćamo , Dubrovniku“
i Srbim katolicima: Ako uprav poštu nosite ob-
ljubljenim pokojnicima nasljedite njihov primjer,
zagovarajte svetu, plemenitu stvar, jedinospasuju-
ću, uniju, i onda mi ćemo vam se klanjati, i ne-
će nam biti zazorno vaše srpstvo, jer ostajuć ono
što hoćete da budete ne biste barem miloj braći
svojoj priječili da progledaju, da ogrle i prime is-
tinu, koja im jedina može donijeti Božiji blago-
slov i zemaljsku sreću. Ne vjerujte nami, vjerujte
dakie onim koje u vaše ubrajate.
O. Kanizlić: (Predgovor): ,Poljubjena braćo
moja! niste vi niste ni rodom ni jezikom ni ćudi
grci, suprot kojima pišem, nego jeste plemeniti
list slavne Ilirjanske gore. Daleko je to od odlu-
ke pera moga, da bi se ja s njima grke, koji nas
zavedoše, a kamo li vas usudio uvriditi. Spomi-
njam se od one beside sada, koju sam od nikoih
izmegju vas čuo. Bog ubio onoga, koji nas je ra-
stavio. Šta radi vjerujem, da koliko vam je dra-
go jedne vaše duše spasenje, toliko će vam biti
drago pravo istinu ćuti i razumiti.“
O. Bačić (Predgovor): ,Niti misli, da sam
dao na svitlost ovi slabi moj trud, za razglasiti u
nauku mene, i megju naučnim činiti trčati ime
moje; što bi sloboda moga neznanstva i oholost
moje slabosti bila. Niti sam radi nenavidosti pro-
tiva grkom pisao, od kojih opominjam te, da ih
ima dosti, koji jednokupno s nami ispovidaju is-
tinu, i slide svetu crkvu Rimsku: nego sam uka-
zati otio u čemu blude oni, koji su se povoljno
od Rimske Crkve odmetnuli.“
Prof. Fraoki: Težko je pogoditi odzovoru ton.
Odgovaras li mirno, g. Milaš prigovara, da ga me-
denim riječima mamiš i navagjaš; odgovara li
oštru on će ti prigovoriti, da si nesnosljiv. Sva-
kako odgovor biti će stvaran. Stvarno raspravlja-
nje 0 našim nesporazumljenjima neće škoditi ni-
komu, koristi će pravoslavnim i katolicim, jer će
širiti zanimanje i znanje 0 bogoslovnim pitanjim.“
Slovenski Apostoli 1. 52. 53).
O. Marković (Papinu Poglavarstvo 1. .) ,Naš
će metod biti najjednostavniji. Poslije nego bude-
mo razabrali poznata mjesta sv. Evangjelja, i vi-
dili što se odatle dade izvesti, ući će mo u cr-
kvenu predaju, od vijeka do vijeka, hronologičnim
redom, tražeći našu ideju; najprije dakako u krš-
ćanskoj književnosti, u djehm, to jest, svetih O-
taca i u liturgićnim knjigami; zatim u nauku i
djelovanju samih Papa, kojim domaći naći protiv-
nici neporiču ortodoksiju i svetost; napokon u kr-
šćanskoj povjesti.“ (slijedi).
% == xa
Naši dopisi.
Kotor, 6 Februara.
Svečanost Sv. Tripuna, našeg velikog odvje-
tnika, bila je i ove godine, kao i prošlih, obavlje-
na veličanstveno i u potpunome redu. Crkva, plo-
kate i kuće bile su izkićene zastavama, izmegju
kojih bjepi broj naših trobojnica, , Mornarica“ bi-
la je u velikom broju s vitezom De Mattei, majo-
rom, na čelu. Ponufikovao je naš biskup presv.
i prepošt. Uccellni, & prigodni govor e ič.
Don Marko Vučković, župnik Bogdasića, baš lije-
po. Bio je i obični ophod sa sv. moćima. Po po-
dne ružao vrijeme omelo je rasvjetu i
nase vrijedne ,Kotorske Glazbe“,
Boka kotorska, 8 Februara,
Do ovog mjeseca lijepu smo primali
Crvenu Hrvatsku“ i Jedinstvo“ parobrodom. u-
zr društva, koji je amo dolasio u