List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpr, 4:50, na po godine fior. 2:25 ; za sa jem u ; na godimu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da i Bosnu Hercegovinu s fior. 4:50, 1 poštars Pojedini broj je predbrojen i za došasto polugodište. -račešna debata. U adresi što je dalmatinski sabor upravio Njeg. Veličanstvu prigodom 50godišnjeg jubileja naravno je bilo, da se istakne i državno-pravni po- ložaj Dalmacije, biva naše pravo za sjedinjenjem ga Hrvatskom na temelju historičkog prava i na- rodnog načela, koje bii sa najvišeg mjesta jasno i nedvojbeno pripoznato. Ograničiti se lih na homa- gijalnu adresu, značilo bi ili da mi živemo u ne- ustavnoj zemlji, gdje narod nema prava da utječe u vlastita politička pitanja; ili da smo tako sret- ni i zadovoljni, da nemamo a ma baš ništa da tra- žimo i naglasujemo. Inače se samo po sebi name- će, da narod, kad kroz svoje zastupstvo govori svome kralju, i svoje mu potrebe preporuča. A kako govoriti o dalmatinskim potrebama, a ne spomenuti čežnju za aneksijom ? Ipak u klubu narodne stranke megju samim prvacima u Zadru bijaše čvrsta namjera, da se aneksija ne spominje i zato adresa svede samo na homagijalni dio. Nego većina zastupnika u klubu mislila je inače i prvaci moradose popustiti nače- lo sjedinjenja bi istaknuto. Članovi stranke prava predložiše svoj nacrt adrese, poduprt dovoljnim brojem potpisa, u kome je državno-pravni naš položaj jasno 1 bistro označen. Pri raspravi o adresi složiše se načelno Srbi *i Talijanaši (koje srpski listovi od svoga stida još zovu ,avtonomašima“, premda u saboru autono- maća više nema) zahtijevajuć, da se iz narodnjač- ke adrese izbnše tačka o sjedinjenju. Već prije toga pravaška bi u cjelosti otklonjena. Rečeni pa- sus o sjedinjenju bude primljen sa svim hrvatskim glasovima (25) protiv svih srpsko-talijanaških (14), drugim riječima prihvaćena je u cjelosti narod- njačka adresa. Ovo glasovanje, onda samo ime adresa, za- tim rasprava o sjedinjeoju, učiniše da se mnogo- me pojmovi pomutiše, Mnogi u Dalmaciji misli, da je sabor glasovao adresu za sjedinjenje sa Hr- vatskom. Dočam to nije istina. Sabor se samo ra- dovao kralju na 50godišujici vladanja, pak je tom zgodom izmegju ostalih stvari naglasio (samo na- čelno naglasio) svoje aneksionistićno stanovište. Ali sjedinjenje pitao nije, dapaće iz usta govor- nika većine jasno se razabire, da ga oni sada ni- jesu ni mislili tražiti, već samo spomenuše ono pra- vo za doba, kad priuke budu povoljnije. U bitnosti dakle njihovo držanje ne razliku- je se od onoga za adreane rasprave god. 1895 ne- go samo formom, biva oni su i onda naglasili da stoje na efedinjenju, samo je to ovaj put došlo u poklonstvenu adresu, kamo je, kako rekosmo, sva- kako i moralo doći. avništvu lista: na godinu fior. mnogo i mnogo krivi, ako u nas imade borbe i razdora. u“. Unija. VI. Ponosno dakle možemo kazati: prolistujte naše spisatelje o tome spora; poslušajte naše bi- skupe; osvrnite se nadasve na umjerene spise bi- Ali adresa ima relativno veliku vrijednost. , U današnjem položaju monarkije ona dobro dola- zi, jer je Dalmaciji dala prilike da se izjavi kamo hoće i kamo po pravu apada, a to je već nešto. Ima vrijednost i s toga što je bila pružena pri- goda, da vidimo i pobrojimo naše dušmane, one koji su protivni našemu narodnome jedinstvu. Za Talijanase i ne govorimo. Ali ovaj put svak je uvidio da Srbi, uza sve medene riječi 0 slozi, bratskoj ljubavi i slavenskoj solidarnosti, glasovaše protiv sjedinjenja. Mi njihovim medenim riječima nikada nijesmo vjerovali, jer su pune bi- zantinizma ; ali bijaše onih koji vjerovahu, a sa- da će se uvjerit da Srbi do našega bratstva i do slavenstva ništa ne drže. Njima je glavno rasko- pati Hrvatstvo, pa na njegovim razvalinama podi- ći Pravoslavnu Veliku Srbiju. Rekosmo ,pra- voslavnu“, jer njima je samo na jeziku brat mio koje vjere bio, u duši pako samo pravoslavlje srp- skim smatraju, a inovjerce i ako radosno u svoje kolo primaju, ne vjeruju im. A da se na razvali- nama našim podigne srpstvo, oni se združaju sa Talijanašim ; u Hrvatskoj sa Magjarim, te su de- sna ruka Khuenove vlade. Njima nije stalo što bi od ove Hrvatske dobar komad otkinuo tugjinac. Samo da ne bude naša, oni mu taj komad rado poklanjaju, a i njima će nešto ostati. Prigodom naše adresne debate, oni su ovo stanovište, kao i u svakoj inoj prigodi, jasno označili i tako gla- sovali. Pa ipak još imade hrvatskih kukumara, koji misle da se s njima kao Srbima može nešto početi | Ako ih ova adresna debata nije opameti- la, sumnjamo da li oni uopće pameti imaju. Kad su Srbi samo kod platoničke rasprave 0 sjedinjenju onoliko galamu podigli i vikali da su senarodnjaci popravašili, da je to naviještenje rata srpskome narodu, što bi tek bilo kad bi sjedinje- nje faktično na tapet došlo? Zvali bi u pomoć Nijemce i Magjare, vladu i žandare, premda nji- hovi oci sami se ispovijedahu Hrvatima i radiše za sjedinjenje, kako je to više puta dokazano. S ove strane dakle adresna rasprava imala je osobitu vrijednost. Hoće li to uvidjeti neki na- ši Hrvati, koji još sanjaju o slozi? Hoće li ovo držanje razumjeti ona braća Česi, koja u našim pitanjim stisnutijeh oči nama se sudijama grade? Nasi Srbi isto su što i njihovi Nijemci, dapače i gori, jer dok se češki Nijemci u ostvarenoj Češ- koj s pravom boje za jezik, hoće li ga Srbi izgu- biti u ostvarenoj Hrvatskoj ? Na rasloge govornika narodne stranke, ko- jom isti označiše svoje stanovište u pitanju -sje- dinjenja, ne bi imali što da odvratimo, nego po- poviti što se i nazad tri godine o njima pisalo. Svakako nama je milo da je većina u narodnom klubu prodrla sa predlogom neka se sjedinjenje naglasi i istakne, protiv onih koji ni toliko ne htjedoše i koji su ovakovom svojom politikom Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dabrovnika, gdje su kuću s sa Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. tri broja ,Balkana“, pak ćete očito naći, da nika- kav drugi povod, nikakva druga namjera nije na- vodila hvaljene spisatelje i pastijere, no jedino is- krena ljubav, koja izvire iz Spasiteljevog srca, je- dino želja da najmilija naša braća po postojbini i jeziku budu skupa s nami dijelili najvišu sveti- nju, vjeru svetu. Ne bismo bili katolici kad ne bismo to iz sve duše željeli; ne bismo bili sveštenici, nego odmetnici, kad nebi i molbom i zagovorom i sva- kim poštenim načinom nastojali, da se taj veseli, blaženi i sveti dan što prije primakne ! Hoćemo uniju jer: I. Takav je nalog Spasi- teljev i svetoga Evangjelja. A da se » Dubrovnik“ bolje osvijesti, i da vidi da on odbaca ono što i prijesna njegova braća žele, donašamo dva kratka odlomka. Okružnica Patrijarhe i biskupa sinodal- nih izričito kaže: ,Svako hrišćansko srce dužno je, da želi sjedinjenje crkava, imajući u vidu bo- žanstveni cilj, radi kojeg je ustanovljena crkva od Bogočovjeka i Spasitelja našeg Hrista.... Isa to se svakodnevno u svojim javnim molitvam, mo- li gospodu, da skupi u jedno rasturene i povrati gablugjele na pravi put istine. Suglasno ovakoj svetoj težnji (pamti lijepo ,Dubrovniče“ : svetoj težnji) naša pravoslavna Hristova Crkva, gotova je svakad da primi svaki predlog 0 sjedinjenju.“ Glasnik Dalmatinski, crkveni Srpski List: ,Da i mi želimo da se crkve sjedine, i da svi hrišćani i hrišćanska društva budu jedno. Sam Hristos mo- lio se Ocu nebeskomu za vjerne: Oče sveti, 8a- čuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da bu- du jedno kao i mi. I sv. crkva svagda se moli.... To jedinstvo bila bi najveća sreća za čovjeka i za cijelo hrišćanstvo... Sve to mi dobro znamo, kao što znamo i to, da je jedinstvo hrišćanskih crkava moguće, jer ga je sam Hristos predokazao : i biće jedno stado i jedan Pastir.“ Želja je dakle hvalevrijedno i s njihove strane istaknuta, a srbi katolici dok nami bacaju u obraz mržnju, špeku- laciju hrvatsku, neslavenstvo i stotinu sličaih pri- jekora; srbima i grčko-istočnjacim, koji i ako pri- vidno kažu da taku želju imadu, ne prigovaraju, dok da su pravi katolici imali bi barem pohvaliti izraženu želju s obiju strana, i zagovarati da pra- ma želji jedna i druga strana upotrijebivši nepo- ročna srestva bude spiješiti. Neka pokušaju, pak će se osvijedoćiti kod kojih je ta želja iskrena i Miladini oy 5-Qmnm==a===m 2 708 ED