List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpr,
4:50, na po godine fior. 2:25 ; za sa jem u
; na godimu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo
stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
i Bosnu Hercegovinu s
fior. 4:50, 1 poštars
Pojedini broj
je predbrojen i za došasto polugodište.
-račešna debata.
U adresi što je dalmatinski sabor upravio
Njeg. Veličanstvu prigodom 50godišnjeg jubileja
naravno je bilo, da se istakne i državno-pravni po-
ložaj Dalmacije, biva naše pravo za sjedinjenjem
ga Hrvatskom na temelju historičkog prava i na-
rodnog načela, koje bii sa najvišeg mjesta jasno i
nedvojbeno pripoznato. Ograničiti se lih na homa-
gijalnu adresu, značilo bi ili da mi živemo u ne-
ustavnoj zemlji, gdje narod nema prava da utječe
u vlastita politička pitanja; ili da smo tako sret-
ni i zadovoljni, da nemamo a ma baš ništa da tra-
žimo i naglasujemo. Inače se samo po sebi name-
će, da narod, kad kroz svoje zastupstvo govori
svome kralju, i svoje mu potrebe preporuča. A
kako govoriti o dalmatinskim potrebama, a ne
spomenuti čežnju za aneksijom ?
Ipak u klubu narodne stranke megju samim
prvacima u Zadru bijaše čvrsta namjera, da se
aneksija ne spominje i zato adresa svede samo na
homagijalni dio. Nego većina zastupnika u klubu
mislila je inače i prvaci moradose popustiti nače-
lo sjedinjenja bi istaknuto.
Članovi stranke prava predložiše svoj nacrt
adrese, poduprt dovoljnim brojem potpisa, u kome
je državno-pravni naš položaj jasno 1 bistro označen.
Pri raspravi o adresi složiše se načelno Srbi
*i Talijanaši (koje srpski listovi od svoga stida još
zovu ,avtonomašima“, premda u saboru autono-
maća više nema) zahtijevajuć, da se iz narodnjač-
ke adrese izbnše tačka o sjedinjenju. Već prije
toga pravaška bi u cjelosti otklonjena. Rečeni pa-
sus o sjedinjenju bude primljen sa svim hrvatskim
glasovima (25) protiv svih srpsko-talijanaških (14),
drugim riječima prihvaćena je u cjelosti narod-
njačka adresa.
Ovo glasovanje, onda samo ime adresa, za-
tim rasprava o sjedinjeoju, učiniše da se mnogo-
me pojmovi pomutiše, Mnogi u Dalmaciji misli,
da je sabor glasovao adresu za sjedinjenje sa Hr-
vatskom. Dočam to nije istina. Sabor se samo ra-
dovao kralju na 50godišujici vladanja, pak je tom
zgodom izmegju ostalih stvari naglasio (samo na-
čelno naglasio) svoje aneksionistićno stanovište.
Ali sjedinjenje pitao nije, dapaće iz usta govor-
nika većine jasno se razabire, da ga oni sada ni-
jesu ni mislili tražiti, već samo spomenuše ono pra-
vo za doba, kad priuke budu povoljnije.
U bitnosti dakle njihovo držanje ne razliku-
je se od onoga za adreane rasprave god. 1895 ne-
go samo formom, biva oni su i onda naglasili da
stoje na efedinjenju, samo je to ovaj put došlo u
poklonstvenu adresu, kamo je, kako rekosmo, sva-
kako i moralo doći.
avništvu lista: na godinu fior.
mnogo i mnogo krivi, ako u nas imade borbe i
razdora.
u“.
Unija.
VI.
Ponosno dakle možemo kazati: prolistujte
naše spisatelje o tome spora; poslušajte naše bi-
skupe; osvrnite se nadasve na umjerene spise bi-
Ali adresa ima relativno veliku vrijednost. ,
U današnjem položaju monarkije ona dobro dola-
zi, jer je Dalmaciji dala prilike da se izjavi kamo
hoće i kamo po pravu apada, a to je već nešto.
Ima vrijednost i s toga što je bila pružena pri-
goda, da vidimo i pobrojimo naše dušmane, one
koji su protivni našemu narodnome jedinstvu.
Za Talijanase i ne govorimo. Ali ovaj put
svak je uvidio da Srbi, uza sve medene riječi 0
slozi, bratskoj ljubavi i slavenskoj solidarnosti,
glasovaše protiv sjedinjenja. Mi njihovim medenim
riječima nikada nijesmo vjerovali, jer su pune bi-
zantinizma ; ali bijaše onih koji vjerovahu, a sa-
da će se uvjerit da Srbi do našega bratstva i do
slavenstva ništa ne drže. Njima je glavno rasko-
pati Hrvatstvo, pa na njegovim razvalinama podi-
ći Pravoslavnu Veliku Srbiju. Rekosmo ,pra-
voslavnu“, jer njima je samo na jeziku brat mio
koje vjere bio, u duši pako samo pravoslavlje srp-
skim smatraju, a inovjerce i ako radosno u svoje
kolo primaju, ne vjeruju im. A da se na razvali-
nama našim podigne srpstvo, oni se združaju sa
Talijanašim ; u Hrvatskoj sa Magjarim, te su de-
sna ruka Khuenove vlade. Njima nije stalo što bi
od ove Hrvatske dobar komad otkinuo tugjinac.
Samo da ne bude naša, oni mu taj komad rado
poklanjaju, a i njima će nešto ostati. Prigodom
naše adresne debate, oni su ovo stanovište, kao
i u svakoj inoj prigodi, jasno označili i tako gla-
sovali. Pa ipak još imade hrvatskih kukumara,
koji misle da se s njima kao Srbima može nešto
početi | Ako ih ova adresna debata nije opameti-
la, sumnjamo da li oni uopće pameti imaju.
Kad su Srbi samo kod platoničke rasprave 0
sjedinjenju onoliko galamu podigli i vikali da su
senarodnjaci popravašili, da je to naviještenje rata
srpskome narodu, što bi tek bilo kad bi sjedinje-
nje faktično na tapet došlo? Zvali bi u pomoć
Nijemce i Magjare, vladu i žandare, premda nji-
hovi oci sami se ispovijedahu Hrvatima i radiše za
sjedinjenje, kako je to više puta dokazano.
S ove strane dakle adresna rasprava imala
je osobitu vrijednost. Hoće li to uvidjeti neki na-
ši Hrvati, koji još sanjaju o slozi? Hoće li ovo
držanje razumjeti ona braća Česi, koja u našim
pitanjim stisnutijeh oči nama se sudijama grade?
Nasi Srbi isto su što i njihovi Nijemci, dapače i
gori, jer dok se češki Nijemci u ostvarenoj Češ-
koj s pravom boje za jezik, hoće li ga Srbi izgu-
biti u ostvarenoj Hrvatskoj ?
Na rasloge govornika narodne stranke, ko-
jom isti označiše svoje stanovište u pitanju -sje-
dinjenja, ne bi imali što da odvratimo, nego po-
poviti što se i nazad tri godine o njima pisalo.
Svakako nama je milo da je većina u narodnom
klubu prodrla sa predlogom neka se sjedinjenje
naglasi i istakne, protiv onih koji ni toliko ne
htjedoše i koji su ovakovom svojom politikom
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dabrovnika, gdje su
kuću s sa Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se
više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
tri broja ,Balkana“, pak ćete očito naći, da nika-
kav drugi povod, nikakva druga namjera nije na-
vodila hvaljene spisatelje i pastijere, no jedino is-
krena ljubav, koja izvire iz Spasiteljevog srca, je-
dino želja da najmilija naša braća po postojbini
i jeziku budu skupa s nami dijelili najvišu sveti-
nju, vjeru svetu.
Ne bismo bili katolici kad ne bismo to iz
sve duše željeli; ne bismo bili sveštenici, nego
odmetnici, kad nebi i molbom i zagovorom i sva-
kim poštenim načinom nastojali, da se taj veseli,
blaženi i sveti dan što prije primakne !
Hoćemo uniju jer: I. Takav je nalog Spasi-
teljev i svetoga Evangjelja. A da se » Dubrovnik“
bolje osvijesti, i da vidi da on odbaca ono što i
prijesna njegova braća žele, donašamo dva kratka
odlomka. Okružnica Patrijarhe i biskupa sinodal-
nih izričito kaže: ,Svako hrišćansko srce dužno
je, da želi sjedinjenje crkava, imajući u vidu bo-
žanstveni cilj, radi kojeg je ustanovljena crkva od
Bogočovjeka i Spasitelja našeg Hrista.... Isa
to se svakodnevno u svojim javnim molitvam, mo-
li gospodu, da skupi u jedno rasturene i povrati
gablugjele na pravi put istine. Suglasno ovakoj
svetoj težnji (pamti lijepo ,Dubrovniče“ : svetoj
težnji) naša pravoslavna Hristova Crkva, gotova
je svakad da primi svaki predlog 0 sjedinjenju.“
Glasnik Dalmatinski, crkveni Srpski List: ,Da i
mi želimo da se crkve sjedine, i da svi hrišćani i
hrišćanska društva budu jedno. Sam Hristos mo-
lio se Ocu nebeskomu za vjerne: Oče sveti, 8a-
čuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da bu-
du jedno kao i mi. I sv. crkva svagda se moli....
To jedinstvo bila bi najveća sreća za čovjeka i
za cijelo hrišćanstvo... Sve to mi dobro znamo,
kao što znamo i to, da je jedinstvo hrišćanskih
crkava moguće, jer ga je sam Hristos predokazao :
i biće jedno stado i jedan Pastir.“ Želja je dakle
hvalevrijedno i s njihove strane istaknuta, a srbi
katolici dok nami bacaju u obraz mržnju, špeku-
laciju hrvatsku, neslavenstvo i stotinu sličaih pri-
jekora; srbima i grčko-istočnjacim, koji i ako pri-
vidno kažu da taku želju imadu, ne prigovaraju,
dok da su pravi katolici imali bi barem pohvaliti
izraženu želju s obiju strana, i zagovarati da pra-
ma želji jedna i druga strana upotrijebivši nepo-
ročna srestva bude spiješiti. Neka pokušaju, pak
će se osvijedoćiti kod kojih je ta želja iskrena i
Miladini oy 5-Qmnm==a===m 2 708 ED