peno bolje 1 sigurnije družeći 86 sa ostalim dru-
govima u. već postojećem sveučilišnom društvu
» Eayetemi kor“ postići.*

Ovo drugim riječima znači, da_ magjarsko
mini i sveučilišni rektorat neda hrvatskim
gjacima u Budimpešti ni vlastito gjačko društvo
da sastane, nego ih upućuje da se upišu u ma.
gjarsko gjačko društvo, eda bi se tamo u magja-
rizaciji izgubili i kući se povratili kao pioniri ma-
gjarske državne ideje. o

Čujemo da će hrvatski gjaci s nova započe-
ti akciju da im se dozvoli nešto što i druge na-
rodnosti imadu. Samo bismo željeli znati, što su
u ovom_ pogledu učinili za hrvatsko gjačtvo ona
četrdeseterica »Zastupnika“ što ih hrvatska vladi-
pa stranka šalje u ugarski sabor? gsamstogodiš-
nji ,saveznik“ ovako maltratira djecu njihove ze-
mlje, a oni ni makac! Baš hrvatski !

New Zealand, 29 Decembra 1897.

Velecijenjeni gosp. Uredniče |! Molim da mi
uvrstite ove neke vijesti u Vašu cijenjenu ,Crve-
nu Hrvatsku“ na slavu našoj hrvatskoj Dalmaciji
i njezinim kršnim sinovima. Juče, t. j. na 28 de-
cembra ovdješnji Englezi igrali su po svojem obi-
čaju njihove igre. Australijanski kampijuni u hr-
vanju iinim igrama poznati su po cijelome svijetu.
No ovaj put naši ih predobiše. Ovo su imena na-
ših junaka, koji pobijediše Engleze : Ivan Vičetić
s Pelješca, Visko Dogs: iz Vrućica, Nikola voj-
ković iz Sućurja na Hvaru, Luka Suhor s Pelješca,
Ilija Kuluz iz Sućurja na Hvaru, Mato Dreša iz
Račišća, Jure Franić iz Račišća, Frano Kumarić
iz Sućurja, Nikola Perić s Visa, Ivan Visković iz
Podaca u Primorju, Ivan Curin iz Gelinja na Hva-
ru, Luka Sović iz Igrana i Nikola Sažunić iz
Vrbovske.

A sada gosp. Uredniče primite hrvatski
pozdrav ! N. s.

Hercegnovi, 24 Februara.

Ovomjesni zanatlije i radnici htjeli su pro-
ći veselo posljednji dan poklada, i dati povoda da
toliko gragjanstvo koliko Meljine i Tople -Igalo vi-
di štogod smješna i u isto doba vesela. U broju
od pedeset i jedan, odjeveni na način vatrogasaca
pumpom za gasenje, topom za aviz su pet topči-
ja, zapovjednicima na konju baš je bila divota gle-
dati ih, paziti na vježbanja, na paljenje topa i
drugo. To sve je išlo u pohvalnom redu, i u oz-
biljnom taktičnom vršenju naredba dotičnih, tako da
na njih obratila se je bila pažnja cijeloga grada.
Neka bude čast i pohvala svakomu pojedinomu a
osobito gosp. Niku Iva Car fotografu, koji je sve
to pripravio, starima zanatlijama i meštrima koji
su prisustvovali i svjetlije društvo učinili, a mla-
domu naraštaju bodrenje i izgled da bez sloge i
prave snošljivosti niti reda niti mira nema, a još
manje veseloga društva. Osuda Karnevala, njego-
va najzadnja oporuka i izvršenje osude dopale su
se svakoga, i gledajući kako članovi sudačkoga
zbora veličanstveno su se ponašali, a sudac pre-
sjednik kako oštro izreče osudu.

Iza svega toga, kad se je smrklo, sve ovo
društvo se je skupilo na društvenom sobetu u po-
sebnom lokalu, gdje za dugo doba su izmegju
plovan i veselenja, čekaše babu korizmu. Veseli
ili kad znadu se ozbiljno ponašati i bez buke i

bruke lijepo se zabavljat!

Zaton, 22 Februara.

Iza samih 8 dana ljute i teške bolesti, u
Gospodinu preminu odlični i općeštovani mas g.
župnik Dum Tomo Trošić. Njegovo će ime megju
nama ostati usagjeno, dok Zatonjana jednoga bu-
de teklo. On u mladoj dobi od 26 godina megju
nama dogje kao pastijer i ostade punih 12 godi-
na, te kroz ovo vrijeme, uredi nam crkvu maticu.
Nastojanjem njegovim bi sazidana crkva Anuncija-
te, koje već u 16 vieku nestalo bilo, župsku ku-
ću vješto uresi, da zaisto u cijeloj našoj okolici
slične nije, a to sve njegovom zaslugom. Kros
njegovo bolovanje crkva je uvjek puna bogoljubnog
puka bila, te se svak izmijenio da se za zdravlje
egovo sv: moli, ali vrijedilo nije, jer je
Načaamo. Zatonjni, njegovi šapjani, da 1 cjela

e samo o p
okolica e svog Dum doma. Bri
mu Dr.

sz

stana hrvatska čustva pučanstva štovao, lju-
bio_je hivaža bio je član hrvatskih tiiaon 19
Ma la osi ade Kolko e i
i sim

i štovaše. A

:

 

dodržavu Sv. Dominika Prior Dubrovački Otac A.
Pistinić sa Ocem Knegom, čiji je član bio. — Spro-
vodu takogjer sve vlasti nazočavalu, a lelek i ja-
Bei rom O
oja ije, koja blagosiv je, koja

gu se molila za milog Dum Toma nije. Ucviljenom
bratu, g. Franu, od velike utjehe mu može biti,
da osim što je u raju mili Dum Tomo, da svak
koji ga i poznavao nije, oplakivao ga i blagosiv-
ljao. U znak pak opće žalosti bilo je običajno ko-

lo za sve poklade uzkraćeno volji samih žu-
pljana. — Neka mu bude crna zemlja a
megju nama harna uspomena. Zatonjani.

 

Pogled po svijetu.

Svršen je proces Zole koji je, umjetnom no-
vinarskom agitacijom franceskih neprijatelja, uz-
budio pozornost cijeloga svijeta. Zola koji je smje-
lom optužbom okrivio vojsku i sudce u poslu Dre-
yfussove veleizdaje, da su nezakonito postupali
nije mogao podnijeti nijedan dokaz svojoj tvrdnji,
nego je htio napravit samo škandal, tražeć da se
iznesu tajni spisi, radi kojih Dreyfuss bijaše osu-
gjen. Ali to je bilo nemoguće, pogibeljno i pro-
tuzakonito, pak vlada mje dopustila, a sud je sveo
proces lih na uvrede sadržane u Zolinu članku.
Porotnici ga proglasiše krivim i bi osugjen na 1
god. tamnice i 3000 franaka troškova. Sad će ne-
prijatelji Franceske, nadasve Nijemci i Talijani,
jadikovati nad ,sramotom“, u koju je ovim pro-
cesom tobož upala.

Domaće vijesti.

Godišnjica. — Prigodom godišnjice smrti
neumrlog dra. Antuna Starčevića držahu se po
domovini mnoge svečane zadusnice. Slava mu!

Strossmajerov jubilej. — Prigodom 60-
godišnjice misnikovanja primio je Strossmajer če-
stitka i poklona sa svih strana Hrvatstva i Sla-
venstva. Velike deputacije išle su u Djakovo, da
mu se poklone. Čestitahu mu svi slavenski sabo-
ri u Austriji, gdje je naša većina, & naravno u pr-
vom redu dalmatinski, samo nije hrvatski.

Sv. Otac Papa poslao je visokom svečaru
odliku sacrum ium, koji nose samo nadbisku-
pi i kardinali.

Dično za Hrvatsku, što ima ovakog čovjeka!

Ljubljanski biskup. — Posvećeni biskup
u Sarajevu presvj. dr. Jeglić imenovan je ljubljan-
skim knezom biskupom. Dr. Jeglić rodom je Slo-
venac, nu ima 16 godina da se nalazi u Bosni me-
gju hrvatskim marodom gdje je bio vrlo oblju-
bljen. Čestitamo |

Novinarski sastanak. — ,Jedinstvo“ dok
javlja da će se držati u Pragu nekakav opći sas-
tanak slavenskih novinara Austro-Ugarske, opaža
da su na sastanak pozvani svi srpski listovi, a od
hrvatskih samo neki, a ispušteni su, kaže on,
»Kat. Dalmacija,“ ,Crvena Hrvatska,“ , Hrvatski
Branik,“ a mi nadodajemo još i ,Naša Sloga“ ko-
ja je za Slavenstvo zaslužnija nego li sve srpske
talijansko-magjarske lažitorbe skupa.

Da pravo kažemo nijesmo ga ovo mi sve ni
znali, dok nas ,Jedinstvo“ nije upozorilo. Ono ka-
že da to nije u redu i pravo ima, svu kriv-
nju pripisuje nekome g. Holočeku. Ako je zbi
tome sam g. Holeček kriv te su ovi hrvatski li-
stovi isključeni, onda je nama time samo čast u-
činjena. Holeček je češki novinar, koji se, više
puta upliće u naše domaće. stvari, pa zata-
jujuć činjenice i iznašajuć pred češku publiku samo
srpske glasove, hoće očito da ocrni Hrvate, koji češ-
kome narodu nikada ništa na žao učinili nijesu, a vje-
što iva srpske saveze sa protinicim Slavenstva.
Ovaj g. Holeček jest ex-Kallajev činovnik u Bos-
ni, otkle, je ako se ne varamo, pošao u Beograd,
komi ia e an pa oO zi 4
vi advokat srpske s ispred og javnog
mnijenja protiv Hrvata. Vidjećemo hoće li i dru-
gi češki kolege odobriti njegov animozitet protiv
hrvatskih listova, koji se više put usudiše da mu
suzbiju laži i potvore na hrvatstvo u slavu srp-
stva, koje njega — nepristrana sina na-
roda, kome su Hrvati uvijek u pomoći —
toliko, recimo . . , . interesira . ...

Hrvati i Hrvatice! U svakoj ili

delemnaj aeimod) (Jeti a-Drelha i. VJB 1

Umoljavamo p. n. gg. predbrojnike da se
požure o pretplatom, a zaostalim preporuču-
jemo da što prije izvrše svoju dužnost bez
da nas sile na posiljanje računa i druge ko-
rake, koji su teški i neugodni i namai njima,

emu==a=—=—=—=—

Gradska
Lične Vijesti. — Ovih dana boravio je
s

 

u
frbertiča_b : SREST

Ms. “ e te i tw s

hrvatski i to: U u O. Vicko Carević, u
Maloj Braći 7 i avlić, Sv. Vlahu +
Antun kan. Ljepopili, u Gospi um
Marin Beusan, u Jezuvita dum Kr ka

žalosti. — Presvijetlom kotorskom

prag. Franu Uccellini umro je na
otac. — Dubrovačkom liječniku g. . Framu
Trošiću brat dum Tomo, župnik u nu. — Na-
šemu vrlome prijatelju i u Dubrovniku poznatom
g. Peru Poljaniću u Trsteniku u dva dana nemi-
la pokosi oboje djece, što ih je imao, sima
i kćer. Grozan slučaj !

Tužba. — Tuže nam se na jednoga pod-
časnika u bokeškom _ bataljunu u Gružu,. koji_po
dućanima u gradu osorno traži, da mu p
srpskog vina, srpske bire, srpskih sunforina, srp-
skih cigara itd. očevidnom namjerom da provocira
na smutnju. Ovim najuljudnije samo opominjemo do-
tičnog i njegove drugove, da u buduće tog ne či-
ne, jer mi nijesmo kao njihovi Srbi, koji su de-
nuncirali naše domobrance hrvate, kad su pjevali
hrvatske pjesme. Ali ogni troppo.....

Dubrovački parobrodi. — Balkan pris-
pio u Carigrad. — Beatrice na 24 ov. mj. prispio
u Trst s ugljenom — Galeb na 23 otišao iz Ća-
diffa za Azorre s ugljenom. — Napried na edlasku
iz Trsta u Nikolajev et: — [Istok na putu iz
Savane za Genovu i Trst nakrcin mješovito. —
Hartington krca u Bordeauxu za Cardiff, — Oscar
na putu iz Marsilje u Hueblu.

 

Diskoras na Poljani.
Ivo. — Reci mi malo Vlaho kako je oro, da ,Dubrovnik“
muči ?
Vlaho. — Gje muči?! Laje jadan brate da ti uši 0+
gluhnu.
Ivo. — Laje na Hrvate. Ma o klimatici ni riječi; eppur
ja sam čuo da ni toliki njegovi ne aprovavaju.
Vlaho. — Ne smije od Mata. Jer moj dragi, valja da
znaš, ,Dubrovnik“ je un foglio indipendente. Tamo
se piše, kako se misli, a ne kako ti naredu,

Jvo. — Va bene, ma onda bi mogo spomenut štogod od
»Lege.“ U građu se širi ovelika agjitacijon kontra
našemu jeziku, a on ništa?

 

"rz
s
g
o
mz
ca
o
=
o
#

U Dubrovniku 25 Februara 1896.
Ivo Kulišić, zidarski poduzetnik.

*) Za ovo pismo uredništvo ne uzimlje na s6 nikakve
odgovornosti, Ur. ,

 

JAVNA ZAHVALA.

Ražalošćeu u srcu & tugom
ne mogu da svakomu zahvalim
na saučestvo žalosti rad preranog

gubitka milog mi brata
Dum TOMA

 

|