peno bolje 1 sigurnije družeći 86 sa ostalim dru- govima u. već postojećem sveučilišnom društvu » Eayetemi kor“ postići.* Ovo drugim riječima znači, da_ magjarsko mini i sveučilišni rektorat neda hrvatskim gjacima u Budimpešti ni vlastito gjačko društvo da sastane, nego ih upućuje da se upišu u ma. gjarsko gjačko društvo, eda bi se tamo u magja- rizaciji izgubili i kući se povratili kao pioniri ma- gjarske državne ideje. o Čujemo da će hrvatski gjaci s nova započe- ti akciju da im se dozvoli nešto što i druge na- rodnosti imadu. Samo bismo željeli znati, što su u ovom_ pogledu učinili za hrvatsko gjačtvo ona četrdeseterica »Zastupnika“ što ih hrvatska vladi- pa stranka šalje u ugarski sabor? gsamstogodiš- nji ,saveznik“ ovako maltratira djecu njihove ze- mlje, a oni ni makac! Baš hrvatski ! New Zealand, 29 Decembra 1897. Velecijenjeni gosp. Uredniče |! Molim da mi uvrstite ove neke vijesti u Vašu cijenjenu ,Crve- nu Hrvatsku“ na slavu našoj hrvatskoj Dalmaciji i njezinim kršnim sinovima. Juče, t. j. na 28 de- cembra ovdješnji Englezi igrali su po svojem obi- čaju njihove igre. Australijanski kampijuni u hr- vanju iinim igrama poznati su po cijelome svijetu. No ovaj put naši ih predobiše. Ovo su imena na- ših junaka, koji pobijediše Engleze : Ivan Vičetić s Pelješca, Visko Dogs: iz Vrućica, Nikola voj- ković iz Sućurja na Hvaru, Luka Suhor s Pelješca, Ilija Kuluz iz Sućurja na Hvaru, Mato Dreša iz Račišća, Jure Franić iz Račišća, Frano Kumarić iz Sućurja, Nikola Perić s Visa, Ivan Visković iz Podaca u Primorju, Ivan Curin iz Gelinja na Hva- ru, Luka Sović iz Igrana i Nikola Sažunić iz Vrbovske. A sada gosp. Uredniče primite hrvatski pozdrav ! N. s. Hercegnovi, 24 Februara. Ovomjesni zanatlije i radnici htjeli su pro- ći veselo posljednji dan poklada, i dati povoda da toliko gragjanstvo koliko Meljine i Tople -Igalo vi- di štogod smješna i u isto doba vesela. U broju od pedeset i jedan, odjeveni na način vatrogasaca pumpom za gasenje, topom za aviz su pet topči- ja, zapovjednicima na konju baš je bila divota gle- dati ih, paziti na vježbanja, na paljenje topa i drugo. To sve je išlo u pohvalnom redu, i u oz- biljnom taktičnom vršenju naredba dotičnih, tako da na njih obratila se je bila pažnja cijeloga grada. Neka bude čast i pohvala svakomu pojedinomu a osobito gosp. Niku Iva Car fotografu, koji je sve to pripravio, starima zanatlijama i meštrima koji su prisustvovali i svjetlije društvo učinili, a mla- domu naraštaju bodrenje i izgled da bez sloge i prave snošljivosti niti reda niti mira nema, a još manje veseloga društva. Osuda Karnevala, njego- va najzadnja oporuka i izvršenje osude dopale su se svakoga, i gledajući kako članovi sudačkoga zbora veličanstveno su se ponašali, a sudac pre- sjednik kako oštro izreče osudu. Iza svega toga, kad se je smrklo, sve ovo društvo se je skupilo na društvenom sobetu u po- sebnom lokalu, gdje za dugo doba su izmegju plovan i veselenja, čekaše babu korizmu. Veseli ili kad znadu se ozbiljno ponašati i bez buke i bruke lijepo se zabavljat! Zaton, 22 Februara. Iza samih 8 dana ljute i teške bolesti, u Gospodinu preminu odlični i općeštovani mas g. župnik Dum Tomo Trošić. Njegovo će ime megju nama ostati usagjeno, dok Zatonjana jednoga bu- de teklo. On u mladoj dobi od 26 godina megju nama dogje kao pastijer i ostade punih 12 godi- na, te kroz ovo vrijeme, uredi nam crkvu maticu. Nastojanjem njegovim bi sazidana crkva Anuncija- te, koje već u 16 vieku nestalo bilo, župsku ku- ću vješto uresi, da zaisto u cijeloj našoj okolici slične nije, a to sve njegovom zaslugom. Kros njegovo bolovanje crkva je uvjek puna bogoljubnog puka bila, te se svak izmijenio da se za zdravlje egovo sv: moli, ali vrijedilo nije, jer je Načaamo. Zatonjni, njegovi šapjani, da 1 cjela e samo o p okolica e svog Dum doma. Bri mu Dr. sz stana hrvatska čustva pučanstva štovao, lju- bio_je hivaža bio je član hrvatskih tiiaon 19 Ma la osi ade Kolko e i i sim i štovaše. A : dodržavu Sv. Dominika Prior Dubrovački Otac A. Pistinić sa Ocem Knegom, čiji je član bio. — Spro- vodu takogjer sve vlasti nazočavalu, a lelek i ja- Bei rom O oja ije, koja blagosiv je, koja gu se molila za milog Dum Toma nije. Ucviljenom bratu, g. Franu, od velike utjehe mu može biti, da osim što je u raju mili Dum Tomo, da svak koji ga i poznavao nije, oplakivao ga i blagosiv- ljao. U znak pak opće žalosti bilo je običajno ko- lo za sve poklade uzkraćeno volji samih žu- pljana. — Neka mu bude crna zemlja a megju nama harna uspomena. Zatonjani. Pogled po svijetu. Svršen je proces Zole koji je, umjetnom no- vinarskom agitacijom franceskih neprijatelja, uz- budio pozornost cijeloga svijeta. Zola koji je smje- lom optužbom okrivio vojsku i sudce u poslu Dre- yfussove veleizdaje, da su nezakonito postupali nije mogao podnijeti nijedan dokaz svojoj tvrdnji, nego je htio napravit samo škandal, tražeć da se iznesu tajni spisi, radi kojih Dreyfuss bijaše osu- gjen. Ali to je bilo nemoguće, pogibeljno i pro- tuzakonito, pak vlada mje dopustila, a sud je sveo proces lih na uvrede sadržane u Zolinu članku. Porotnici ga proglasiše krivim i bi osugjen na 1 god. tamnice i 3000 franaka troškova. Sad će ne- prijatelji Franceske, nadasve Nijemci i Talijani, jadikovati nad ,sramotom“, u koju je ovim pro- cesom tobož upala. Domaće vijesti. Godišnjica. — Prigodom godišnjice smrti neumrlog dra. Antuna Starčevića držahu se po domovini mnoge svečane zadusnice. Slava mu! Strossmajerov jubilej. — Prigodom 60- godišnjice misnikovanja primio je Strossmajer če- stitka i poklona sa svih strana Hrvatstva i Sla- venstva. Velike deputacije išle su u Djakovo, da mu se poklone. Čestitahu mu svi slavenski sabo- ri u Austriji, gdje je naša većina, & naravno u pr- vom redu dalmatinski, samo nije hrvatski. Sv. Otac Papa poslao je visokom svečaru odliku sacrum ium, koji nose samo nadbisku- pi i kardinali. Dično za Hrvatsku, što ima ovakog čovjeka! Ljubljanski biskup. — Posvećeni biskup u Sarajevu presvj. dr. Jeglić imenovan je ljubljan- skim knezom biskupom. Dr. Jeglić rodom je Slo- venac, nu ima 16 godina da se nalazi u Bosni me- gju hrvatskim marodom gdje je bio vrlo oblju- bljen. Čestitamo | Novinarski sastanak. — ,Jedinstvo“ dok javlja da će se držati u Pragu nekakav opći sas- tanak slavenskih novinara Austro-Ugarske, opaža da su na sastanak pozvani svi srpski listovi, a od hrvatskih samo neki, a ispušteni su, kaže on, »Kat. Dalmacija,“ ,Crvena Hrvatska,“ , Hrvatski Branik,“ a mi nadodajemo još i ,Naša Sloga“ ko- ja je za Slavenstvo zaslužnija nego li sve srpske talijansko-magjarske lažitorbe skupa. Da pravo kažemo nijesmo ga ovo mi sve ni znali, dok nas ,Jedinstvo“ nije upozorilo. Ono ka- že da to nije u redu i pravo ima, svu kriv- nju pripisuje nekome g. Holočeku. Ako je zbi tome sam g. Holeček kriv te su ovi hrvatski li- stovi isključeni, onda je nama time samo čast u- činjena. Holeček je češki novinar, koji se, više puta upliće u naše domaće. stvari, pa zata- jujuć činjenice i iznašajuć pred češku publiku samo srpske glasove, hoće očito da ocrni Hrvate, koji češ- kome narodu nikada ništa na žao učinili nijesu, a vje- što iva srpske saveze sa protinicim Slavenstva. Ovaj g. Holeček jest ex-Kallajev činovnik u Bos- ni, otkle, je ako se ne varamo, pošao u Beograd, komi ia e an pa oO zi 4 vi advokat srpske s ispred og javnog mnijenja protiv Hrvata. Vidjećemo hoće li i dru- gi češki kolege odobriti njegov animozitet protiv hrvatskih listova, koji se više put usudiše da mu suzbiju laži i potvore na hrvatstvo u slavu srp- stva, koje njega — nepristrana sina na- roda, kome su Hrvati uvijek u pomoći — toliko, recimo . . , . interesira . ... Hrvati i Hrvatice! U svakoj ili delemnaj aeimod) (Jeti a-Drelha i. VJB 1 Umoljavamo p. n. gg. predbrojnike da se požure o pretplatom, a zaostalim preporuču- jemo da što prije izvrše svoju dužnost bez da nas sile na posiljanje računa i druge ko- rake, koji su teški i neugodni i namai njima, emu==a=—=—=—=— Gradska Lične Vijesti. — Ovih dana boravio je s u frbertiča_b : SREST Ms. “ e te i tw s hrvatski i to: U u O. Vicko Carević, u Maloj Braći 7 i avlić, Sv. Vlahu + Antun kan. Ljepopili, u Gospi um Marin Beusan, u Jezuvita dum Kr ka žalosti. — Presvijetlom kotorskom prag. Franu Uccellini umro je na otac. — Dubrovačkom liječniku g. . Framu Trošiću brat dum Tomo, župnik u nu. — Na- šemu vrlome prijatelju i u Dubrovniku poznatom g. Peru Poljaniću u Trsteniku u dva dana nemi- la pokosi oboje djece, što ih je imao, sima i kćer. Grozan slučaj ! Tužba. — Tuže nam se na jednoga pod- časnika u bokeškom _ bataljunu u Gružu,. koji_po dućanima u gradu osorno traži, da mu p srpskog vina, srpske bire, srpskih sunforina, srp- skih cigara itd. očevidnom namjerom da provocira na smutnju. Ovim najuljudnije samo opominjemo do- tičnog i njegove drugove, da u buduće tog ne či- ne, jer mi nijesmo kao njihovi Srbi, koji su de- nuncirali naše domobrance hrvate, kad su pjevali hrvatske pjesme. Ali ogni troppo..... Dubrovački parobrodi. — Balkan pris- pio u Carigrad. — Beatrice na 24 ov. mj. prispio u Trst s ugljenom — Galeb na 23 otišao iz Ća- diffa za Azorre s ugljenom. — Napried na edlasku iz Trsta u Nikolajev et: — [Istok na putu iz Savane za Genovu i Trst nakrcin mješovito. — Hartington krca u Bordeauxu za Cardiff, — Oscar na putu iz Marsilje u Hueblu. Diskoras na Poljani. Ivo. — Reci mi malo Vlaho kako je oro, da ,Dubrovnik“ muči ? Vlaho. — Gje muči?! Laje jadan brate da ti uši 0+ gluhnu. Ivo. — Laje na Hrvate. Ma o klimatici ni riječi; eppur ja sam čuo da ni toliki njegovi ne aprovavaju. Vlaho. — Ne smije od Mata. Jer moj dragi, valja da znaš, ,Dubrovnik“ je un foglio indipendente. Tamo se piše, kako se misli, a ne kako ti naredu, Jvo. — Va bene, ma onda bi mogo spomenut štogod od »Lege.“ U građu se širi ovelika agjitacijon kontra našemu jeziku, a on ništa? "rz s g o mz ca o = o # U Dubrovniku 25 Februara 1896. Ivo Kulišić, zidarski poduzetnik. *) Za ovo pismo uredništvo ne uzimlje na s6 nikakve odgovornosti, Ur. , JAVNA ZAHVALA. Ražalošćeu u srcu & tugom ne mogu da svakomu zahvalim na saučestvo žalosti rad preranog gubitka milog mi brata Dum TOMA |