Br. 10.

List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Oipravništou lista: na godinu flor.
sa em

4:50, na po godine flor. 2:25 ; za

i Bosnu raspovina s poštom; na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; sa inogemstvo

flor. 4:50, i poštarski troškovi.

U DUBROVNIKU 5 Marta 1898.

o mio oo:
ue +

 

ištot Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
u kuću i sa Austro-Ugarsku,| i utužljivi, a dopisi salju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da|| riše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

 

Novi porezni zakoni
i njihova provedba.

Jedan dokaz koliko je u Austriji živo raz-
bugjeno naroduo pitanje i kako je ono potisnulo
u kut sve ostalo, jesu uprav naši novi porezni.
Najsitnije stvarce narodnog značaja kadre su, ka-
ko vidjesmo, da više vremena drže napete cijele
narode i na neki način obustave narodni život, a
ovamo se provagjaju i primaju tako ogromne po-
rezne reforme, koje mogu da iz temelja promije-
ne financijalni i ekonomski razvoj naroda i zema-
lja i te reforme ostaju skoro neopažene !

Novim porezim na osobne prihode i na ren-
tu oporezovan je u prvome redu kapital. Veliki
kapitaliste koji imaju na stotine hiljada, dapače
na milijune uložene u vrijednosnim papirama ra-
zne vrsti, nijesu dosle na ovaj svoj dohodak ništa
plaćali. Novijem porezim podvrgnut je kapital u
Austriji najednom dvostrukom porezu: dohodarine
i rente, koji dosiže do velikog iznosa od 7%. Na
prvi pogled čini se da je to sasvim naravno, ko-
risno po državu, a i pravedno. Drugoga mnijenja
bijaše Franceska god. 1896, kada Doumer, radi-
kalni ministar financija, bijaše parlamentu istu
stvar predložio. Socijalisti su ga doduše podupi-
pirali. Ali je cijela, cijela izobražena i učena Fran-
ceska ustala proti ovoj osnovi. Veliki državnici,
kakvih samo oni imaju, u senatu i parlamentu, a
s njima  franceski profesuri narodne ekonomije
svjetskoga glasa, ustadoše proti ovom predlogu,
dokazujuć da je on samo na oko koristan državi,
u istinu pako da je štetan po bogatstvo i napre-
dak naroda, jer da će svi franceski kapitali po-
bjeći iz domovine u Englesku, Sjevernu Ameriku
ili drugdje, gdje takav porez ne opstoji. I zbilja
već se bijaše počelo opažat neko micanje, a ra-
dikalno ministarstvo, tvrdožorno kako je bilo, do-

or EIENIENSR PEARSE INPE uwammam——.—
PODLISTAK

»Marko Car II. po treći i zadnji put.“
Gosp. G. prisilio me, da se okanim svoga ana-
gramnog pseudonima ,Fra Tito“ i da izagjem pot-
punim svojim imenom. Prisilio me je načinom ja-
ko malo laskavim po njega. U svojoj bujnoj me-
galomaniji on je sanjario o cijeloj legiji pisaca,
koji se trude, znoje, savjetuju, raspravljaju kako
bi utamanili ,knj'ževnu slavu“ (?) gosp. Dum lva-
na kan. Stojanovića; što više ova i tako mnogo-
brojna ja dobila je i..... impuls iz  Sakri-
stije.“ ,Svi oni — tako je možda sanjario —
»kKoji vjerno ljube stope prorokove“ sastajali su
se na tajne dogovore — kao Karbonari — da vi-
jećaju da prouče način i srestva kako bi stali na
egjer rastućoj slavi gosp. kanonika, koja
kano da će kao bujica poplaviti i kao sunce za-
stiditi sve druge pisce. Naravno je da je mjesto

 

velo je zemlju čak do ustavnog konflikta, no na-
pokon je moralo da popusti i podleglo je u krizi,
koja je srušila, a po svoj prilici za uvijek zako-
pala radikalno-socijalističnu vladavinu u republici.

Ipak Francezi ne otimlju se plaćanju pore-
za. Njihovi državni potrošci nekoliko su puta ve-
ći od austrijskih, a republika je, osvem dnevnih
trošaka, primila u nasljestvo i strahovitu svotu
dugova, koji odnose ogromne kamate. Državi da-
kle svakako treba mnogo novaca. Uza sve to, 0-
vaj najbogatiji narod na svijetu, sklon da na sve
drugo plaća, ne htjede oporezovati svoje kapitale,
da mu ne bi iz zemlje utekli!

U nas je porez ma kapital od parlamenta
primljen nekoliko mjeseca kasnije iza ovoga pre-
cedensa u Franceskoj. Što je austrijske državni-
ke sklonulo da ga uvedu ne bi znali kazati, sva-
kako sumnjamo da li amo imade ekonoma, koji bi
mogli stajati o bok jednome Leroy-Beaulieu, a taj
je u Franceskoj predvodio boj protiv oporezova-
nja kapitala. Možda u Beču bijahu potaknuti pri-
mjerom Pruske, koja u nas u mnogo čem služi
uzorom, i koja je takov porez uvela, premda ta-
mo već sada mnogi odlični učenjaci narodne eko-
nomije proučavaju, kako bi se taj porez opet ski-
nuo. No mi ne marimo ispitivati za uzroke po-
stanja novog poreznog zakona. Samo ćemo kon-
statovati jedan fakat: da porezna zakonska osno-
va, koja je danas u kreposti kao zakon, kad je
došla na tapet, nije bila primjena ni raspravljava
sa stvarnog financijsko-ekonomsko gledišta, nego
su je koii zastupnici, toli velika štampa, a po
njoj i širi politički krugovi monarkije prihvaćali
ili pobijali lih sa političko-narodnog stanovišta. U
dokaz tome navestićemo samo, ida Česi, koji su
ovoj osnovi činili najskrajnju opoziciju, primiše je
a tamburo battente, čim je došao grof Badeni i

obećao im neke koncesije u jezičnom pitanju! Pa
GEEEZESSSSSSSESSSNEESSSSSEESESEEENSEISSESSESSTSSSNSNNSSNSNSSNSSNOM

Ja da budem neprijateljski raspoložen pra-
ma gosp. Stojanoviću? Ne znam zašto, Sa gosp.
Stojanovićem nijesam govorio no cigli jedan put.
To je bilo prošlog ljeta. Skupa smo putovali iz
Trsta na parnom brodu Petki. Bilo nas je u ve-

selom društvu više suputnika megju kojima spo- |

menuću vrijednoga i susretljivoga kapetana gosp.
Cvitanovića sa svojom dražesnom i naobraženom
gospogjom, pjesnika g. Sundečića, simpatičnog ka-
petana Kosovića, putujućeg učitelja Sanzina, gosp.
dekana Crnicu, gosp. Stojanovića i svoju malen-
kost. Gosp. ovu na prvi mi ije #3 se.

ovorljiv iygjija, neprestano je a0
proc undečića, koji nam je dokle ne-
koliko pjesmica posvećenih njegovoj idealnoj lju-
bi, nekoj Slovenkinji. To je bio prvi i za sada
njime, Do ode pri-

bih ja snao? Pak zašto da

da je g. G. u koliko je samnom 0 pt i

Bo 3is0 EP e 8 08. DOŠ. a U

samo sažaljevam :

IONE SAS
s &.

Ma moeckat a Pr ti

SANI REPUMAKA b4% OMA
NAUCNA BIBLIOTEKA, Duoavi iili
, # a

—-

   
  

kako postapahu oni, tako, u jednom ili drugom
smislu, radiše i svi ostali. I evo nam sada novih
poreznih zakona u potpunoj snazi, a da mnogi i
ne znadu ni otkle ni kako!

Kompetentni će stručnjaci da analiziraju u
koliko će ovaj fait accompli koristiti ili škoditi bo-
gatstvu narod4 monarkije. Mi nijesmo sposobni da
o tome govorimo. Svakako bojazan koju osjećahu
Francezi, mogla bi se i ovamo ispuniti. Kapital,
ma koliko se protiv njega vikalo, jest u današ-
njem društvu kao nekakav sok života narodnoga.
A kapital je nešto sasvim žitka, puzljiva; može
da kola i da bježi iz države u državu, iz naroda
u narod. On dava život nepokretninama i veli-
kim industrijalnim poduzećim. Istina, ne izgleda
nekako pravedno, da rentier koji striže kupone,
ne plaća poreza. Ali ako ga ne plaća direktno,
plaćao ga je indirektno na stotinu načina. Sada
pak narodni ekonomi paziće na pojave u finan-
cijalnom svijetu. Veliki milijoneri, kakvih ima i u
Austriji, neće li mješte da na svoj prihod plaćaju
do 7%, proći radije tamo gdje toga poreza nema
(na primjer u susjednu Ugarsku, koja što se tiče po-
reznog stanja mnogo bolje stoji), a svoj novac isto 0-
staviti uložen u Austriji? Ne treba da čovjek glav-
nom bude gdje mu novac radi. I engleski boga-
taši imaju veći dio svojih milijuna u Sjevernoj
Americi. Neće li strani elemenat konkurirati do-
maćem glavničaru? Londonski novčar možda će u
samoj kakvoj austrijskoj financijalnoj operaciji pra-
viti konkurenciju bečkom ili praškom novčaru?
Englez iz Londona može da to uspješao pokuša,
jer on ne plaća poreza na rentu, pošto ga se ni
Eugleska nije usudila uvesti. Sve će ovo državni-
ci i ekonomi da istražuju, a možda će se i sam
parlamenat baviti o tome. Svakako predleži fakat,
da su velike i bogate države kao Engleska i Fran-
ceska ovom porezu načelno protivne.

 

Ukorava me g. G. što sam se , ograničio sa-
mo na Frleziju“, a nij uzeo na oko (!) i dru-
ge radove Dum Ivanove.“ Iskreno ću po put
priznati, da nijesam znao, a da ne znam ni sada za
druge njegove radove. A Frlezija me je tako u-
vjerio ,0 njegovim rijetkim umnim sposobnostima“,
da mu mogu već zajamčiti, da me neće vise
nijedna zla zvijezda namjeriti na koje drugo nje-

govo djelo.

orava me što se nijesam osvr-
nuo na Harambašića a niti na gospogju Herminu
Tomić. U koliko se tiče Harambašića prama Jo-
vanoviću ićit ću se samo na ovo; izričito
tvrdim da Jovanovića nije moguće Par. Ja
sam već prije pisao: ,Jovanović je u idejama
ko siromašan; nego mi se u Jovanovićevim
smama divimo

|
i
i
i