Mi ćemo samo natuknuti nešto 0 provagja- nju novih poreznih zakona. Ponajprije 0 obrtnom porezu, koji je nešto sasvim drugoga od poreza na osobne prihode i na rentu. Po zakonu o obr- tnom porezu ustanovljuje se svota koju država hoće da utjera iz ovog ressorta; ta se svota po- dijeli naprama poreznoj snazi na pokrajine i o- kružja, a ohda je zadaća maročitih komisija, da je dalje dijele megju obrtnike, razmjerno, tako da svakoga dogje stanovit prinos koji odgovara nje- govu obtrnom dohotku. Obrtni zakon u načelu mudro je i pravedno sastavljen, ali se u njego- voj provedbi može svakako izvrgnuti. To se do- godilo i u nas u Dubrovniku, a biće i drugdje, ponajviše možda radi neiskustva dotičnih pozva- nika, koji se ovijem poslom tek prvi put baviše. Da ovo dokažemo pozvaćemo se na javne listine orazdiobi obrtnog poreza, koje su prošlih dana bile izložene. Na tim listinam na pr. osoba A. za koju će sav Dubrovnik kazati, da od svoga zani- manja ili zvanja imade pet puta viši dohodak od osobe B. ili C., sa ovim je od prilike jednako tak- sirana, a ponekad dapače i manje! Ovaj neraz- mjer osobito je panuo teško na dućandžije i tr- govce, koji su u mnogom slučaju više taksirani nego li profesijoniste i obratno. Zato se i čuju tu- žbe na sve strane i biće mnogo utoka. Neki go- vore: a šta je Peti:u stalo, ako je na pr. Pavao, za koga zna da prodaje ili inače dobiva tri put više nego on, jednako taksiran kao i Petar? Stalo mu je, jer, kako rekosmo, skupna je svota već odmjerena, pa ono što je njemu manje opredjelje- no, valja da nadodaju drugi. Tolike tužbe daka- ko neće biti sve opravdane, ali mnoge i mnoge jesu, te bi svakako bilo dobro, da — u koliko se sve i ne riješe — svakako ova godina ne bude služiti podlogom za odmjerivanje i razdjeljivauje obrtnog poreza, jer je ovo prvi pokus, u kome koliko stranke toliko činovništvo nije moglo da u svemu kako treba odgovori. Što se pak tiče provedbe osobne dohodari- ne i rente i tu bismo mogli nešto opaziti. Osta- vimo na stranu neugodnost, koja u čovjeku nasta- je tim, što mora da iznosi sve svoje privatne stva- ri, a i svoje nevolje i mizerije, g kog gledišta ta- kogjer bilo bi dobro, da neko pozvaniji o tome se još malo zabavi. Nego ima drugo. Reklo se da će s ovijem biti polakšano malome porezniku. 1 do- duše lična dohodarina ispod 600 fior. ne plaća ni- kakva poreza. U načelu siromah je dakle oblak- šan, i ako mi držimo, da će siromah na drugi na- čin osjetiti tegobu poreza udarena ma veći kapi- tal i da smo na istome. Vjerovnik će dužniku po- visiti kamate itd. Ali i tu treba da je pro- vedba zakonskog načela tačna. A mi čujemo da se više puta sa nadležnih mjesta, ako i privatno, kaže, da svak za življenje mora imati najmanje 600 fior. dohotka. Ako se ovo uzme kao formula u provagjanju prakse, onda je uprav niži stališ porezom na kapitale i dohodarinu najviše tegaut. Mi ovih dana čujemo, da i najmanji seoski po- kaje jer uvigja, da je njezin ljubovnik jedan od običnih ,modrokrvnih“ hulja, kojima je prenatr- svijet ; jer hiti — premda kasno — da lju- i svoga muža, a ta ljubav je potekla iz spoznaje njegove plemenitosti, i jer ju tišti i ponizuje plam- na ljubav smrtno uvrijegjene njezine majke: Ma- rija pl. Senković u ,zabludi matere“ odava oma sama svoga sukrivca i kaje se lih stoga, što je njezin nevrijedni ljubovnik nakan da oženi njezi- nu kćer, i da je tako unesreći, jer ona ljubi a i jubljena je od pravnika Vladimira pi. Plavića. vu tezu nalazimo doduše u ,Le droit de |" en- fant“ od Jurja Ohneta, ali gospogja ju je Hermi- na Tomić sasvim drugačije izvela. Ideju, da žena sgazi svetinju braka, naći je u većem broju ko- medija, jer je to najobi zločin u našem po- kvarenom društvu, & u mah, jer ga najrazno- vrsniji uzroci uzrokuju. U ostalom možda je g. G. zaboravio, da je on sam napisao i to kursivnim slovima : originalnost komedije drame i tragedije ne sastoji u isvornosti sišeta, već u tehničkoj o- bradi + wu tome kako je pisac to primijenio na prilike. I on se usugjuje da u ovoj prigodi gdje nemože da bude govora ni o potsajećanju, a kamo li o plagijatu navali, na našu zenicu, na naš naj- a »Maticu Hrvatsku,“ gosp. zom sjednici i najzadnji radnički obrtnici, kao crevlja- ri, brijači itd. dobili poziv, da produciraju ličnu dohodarinu, koja kod mnogih ne iznosi ni 300, & kamo li 600 godišnjih fivrina! Kogod će možda kazati: To što pišete nije istina; kako taj dotični žive sa 3-400 fior. pa još hrani obitelj, a ja sa mojom platom od 1400 ili 1800 jedva se izvlačim? E, ali mnogi i ne pojme su kolišno se siromah progje, osobito u nas u Dalmaciji. Sa onim što obitel; našeg činovnika ili srednjeg gragjanina potroši za jedan obični ples, hraniće se naš ,mali čovjek“ sa cijelom obitelji mjesec i više dana. Na * Sve ovo, a još i mnogo toga, mora da bude pred očima pozvanim organima a ne samo njima nego i svijem poreznicima, koji imaju pravo ua izbor članova komisije. Istina da izabranici od pu- ka nijesu odlučujući u ovom poslu, jer u komisiji sačinjaju manjinu, ali imaju pravo glasa, pa nji- hova riječ i kontrola može takogj.r da upliva i odluči. Zato valja biti osobito poman u biranju ovih fiducijara i nositi čeljad poznatu i oprobanu sa svoje pravednosti i savjesnosti, čeljad koja gra- gjane dobro poznaju, a nijesu kadri počiniti ka- kovih osveta i za koju je svak uvjeren, da će bez obzira na osobe, strančarstvo i ino, kazati mirno i pravedno po duševnosti svojoj. Ovo je jedino što se može još da učini pri- godom novih poreznih zakona, iza kako je svak ispunio pretečne dužnosti koje im nalažu. A poli- tičari i narodni ekonomi neka dublje razmišljaju o duhu same stvari. Unija. VII. V. Naši su stari zagovarali uniju, koliko su pogodnosti, a nadasve nemilo neprestano tursko nasrćanje, dopuštavali. Bojevi vjerovjesnika iz Sjemeništa utemeljenog po Urbanu VILI, iz Lo- reta, veliki svetitelji iz reda Franjevaca, Domini- kanaca, Isusovaca; neutrudivi radnici u njivi Go- spodinovoj nižu se neprestano ispred nas i rade marljivo u smislu unije. Kliment VIII. osobitim pismom preporuča te gorljive misionere obrani i zaštiti našijeh biskupa i vlada. Dok oni neumorno rade, drugi gorljivi muževi perom nastoje raspr- šati tmine i osvjedočiti zalutale da su na krivom putu. Ostaviv na stranu Dubrovčane, o kojim ću posebno izmizati nastojanje i revnost, nalazim da su u našem narodu o uniji pisali : 1. Godine 1732 u Budimu O. fra Antun Ba- čić. Ogromno je njegovo djelo od 570 strana u osmiui, a naslov mu: lstina katolićanska. Mnogo nam puta hrišćanski spisatelji prigovaraju da je naša crkva uvela neke pogubne novotarije, kako doguate, a te bi novotarije bile: bezgriješno za- čeće Prisvete D. M.; i papinska nezabludivost. Ali se u tome varaju, a budi mi dopušteno prini- jeti ovdje učenje O. Antuna, koji bi rijeti da od- govara nazad preko 150 godina svijem prigovori- MESS ENESEREEESSSSSSESEESEENSSESSENNNNNSENNSNNNNNNNNSNNNNNNM Kaže g. G. da ja očito hoću da dokažem da Dum [van nije Srbin. U čudu se pitam gdje i ka- da sam ja to rekao, kad sam mu dapače poručio : eto Vam ga!; Dvista u g. G. Akilova je peta izvraćati smi- sao i prišivati svome protivniku tendencija i ide- ja, kakovih on po nipošto nema. Imao sam pri- gode to već prije opaziti, a imaću prigode i kaš- nje. Moje je subjektivno mnenje, da niti je dopu- šteno, a niti pošteno služiti se ovakovim sre- E Makjavelizam mora da osudi svaki pošteni e Smiješno je kad g. G, piše: ,Kad se opet uzme na oko (mora da mu je ova fraza jako o- milila), da je Dum-Ivan drugi dio Frlezije u veli- ke skratio samo da komedija uzmogne ući u ka- lendar — onda može svaki vrlo lako uvidjeti, da vas prvi dio nije nego samo jedan dosta omanji dio čitave komedije.“ Dakle: pro primo po ru) ja sam morao znati, da je drugidio u velike skra- ćen, a pro secundo : je to istina, čemu nije onda g. Stojanović ispustio prvi dio koji je do u- preveden, a uz vim &š i š : i : ma hrišćanskijeh spisatelja. U VIII. poglavju na listu 36 piše: ,Divica Marija u čas začeća svoga, jest začeta bez grijeha istočnoga, ne po naravi svojoj, budući ona prava kći Adamova, nego po milosti Božijoj, i ovo je učinjeno zaradi dostojan- stva Sina Božijega, koji se imagjaše uputiti u či- stoj utrobi njezinoj, zato govore bogoslovci, da Divica Marija bude začeta u grihu istočnomu, ne bi bila čista tako, da je dostojna biti Mati Sina Božijega.“ Tu nauku potvrgjuje sv. Pismom i Pre- dajom. U poglavju IV. br. 52 temelji: da sabore općenske niko izvan Pape neima oblasti sakuplja- ti, i ako se skupe, sa ništa se imaju držati; a na broju 53; Sabori općeni, koji su potvrgjeni od Pape u dokončanju istumačenja vire, ne mogu ni po nijedan mačin faliti. Dapače i istim izmišljo- tinam o Papi Honoriju i Liberiju, jer istaknuv kako uprav stoji stvar tijeh Papa po očitim po- dacim Povjesti na listu 244 zaključuje: , Dakle Honorio nije bio eretik, niti je eretik sidio na pri- stolju Rimskomu, jer je Bog Svemogući obećo sve- tomu Petru da neće pomanjkati vina njegova.“ To isto na listu 250 kaže o Papi Liberiju. 2. Otac fra Stjepan Radić, koji godine 1745 u Mlecim latinicom obijelodani djelo Bugarina Po- jića, jur pečatano bosančicom godine 1712, sa na- dodacim. Djela naslov: Ukazanje istine megju cr- kvom istočnom i zapadnom. To izdanje bi prepe- čatano u Mlecim, Jakinu, Dubrovniku i Zadru. 3. Otac fra Andrija Kačić Miošić. Taj veli- kan, kog Dr. Tomanović ubraja u srbe, g. 1752 izdade svoj ,Razgovor Ugodni.“ 1 on bi od Pape imenovau kako poslanik da gleda zalutale naves- tit na uniju; i on revno proputova Dalmaciju, Bo- snu i Hercegovinu, a ponajviše u tom putovanju sabra materijal svojoj knjizi. I on uz gusle javo- rove, stari i iskusni Milovan, pripijeva uniju, i propas carstva i sužanstvo naroda pripisuje otvr- dauću duše, Puna je čara, puna miline pjesma :; knjigu piše care Kostantine, te je šalje papi ve- likomu, po imenu Nikoli petomu. Glasoviti taj fratar g. 1760 izdade: Korabljicu, u kojoj nabra- ja sašlace, koji su se otcijepili od Rimske Crkve, a megju ostalijem stavlja i Focija, na listu 310. Našim Srbim katolicim uhvamo neće biti zazorno ako im iskažemo želju da bi imali i oni naslijedi- ti izgled toga velikana, i toga Srbina po Dr. To- manoviću. 4. Otac fra Toma Babić, čigovo djelo: Cvit razlika mirisa duhovnoga bi mnogo i mnogo puta, kako i djela slavnoga Kačića, pečatano u Mlecim, Jakinu, Dubrovniku i Zadu. 5. Otac fra Josip Banovac, koji g. 1763 u Jakinu izdade djelo: Iskazanje sabora grčkih i latinskih. 6. Pri svrsi prošloga vijeka g. 1780 u Osiku opet izagje glasovito i ogromno djelo: kamen pra- vi smutnje, Isusovca O. Kanizlića, u osmini 907 strana. Tu su iscrpljivo obragjene sve tačke o ko- jim su crkve nesuglasne, a i tu imamo očito svi- jedočanstvo da Papinska nezabludivost nije novo- tarija, jer piše na listu 899: ,Ovi svijetionik jest Crkva Rimska Apoštolska, ne samo zato jerbo je počela od Apostola; nego zašto bo nepritrgautu slijednju nadstolnika svetoga Petra, Papa Rimskih, do sadašnjega Pape, nauke Apostolah silovito i neockvrnjeno jest uzdržala. U ovom pak vijeku: 1. U Zadru g. 1848 Dr. Petar Stijić izdade: kratki razgovor o istočnoj crkvi, u osmini strani- ca 95. Ovo je djelce veoma važno, jer spisatelj koliko je blag u formi, toliko je vruć u ljubavi i želji eda se braća sajedine. 2. U Trstu g. 1860, naš Dubrovčanin rogje- ni brat Marinice Giorgi, bogoduhi redovnik Vije- koslav obijelodani djelce; Hrvati, Srbi i Dalmatini a S. Rimska Stolica, i pokloni je Preuzvišenom Josipu Jurju Strossmayeru. To djelce kako da je navlaš pisano za naše Srbe katolike, Mi bismo :ih molili da pomnjivo prouče što je pisao taj po njima srbin, pak onda neka vide da li rade savi- jesno, domorodno, i na uhar istini, kad piskaraju svega i svačesa proti uniji. ka 8. U Zagrebu god. 1872 fra Mate Mlinat dade pečatati djelce svoga ujaka fra Bona Mlina- ra: ,Budilo ili pitanje gdje je na zemlji prava Crkva Kratova? U osmini 120 stranica. A sad pitamo naše Srbe gatolike; je li hr 4