Br. 10. List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Oipravništou lista: na godinu flor. sa em 4:50, na po godine flor. 2:25 ; za i Bosnu raspovina s poštom; na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; sa inogemstvo flor. 4:50, i poštarski troškovi. U DUBROVNIKU 5 Marta 1898. o mio oo: ue + ištot Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su u kuću i sa Austro-Ugarsku,| i utužljivi, a dopisi salju se Uredništva. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad ma pretplata mine, smatra se da|| riše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto polugodište. Novi porezni zakoni i njihova provedba. Jedan dokaz koliko je u Austriji živo raz- bugjeno naroduo pitanje i kako je ono potisnulo u kut sve ostalo, jesu uprav naši novi porezni. Najsitnije stvarce narodnog značaja kadre su, ka- ko vidjesmo, da više vremena drže napete cijele narode i na neki način obustave narodni život, a ovamo se provagjaju i primaju tako ogromne po- rezne reforme, koje mogu da iz temelja promije- ne financijalni i ekonomski razvoj naroda i zema- lja i te reforme ostaju skoro neopažene ! Novim porezim na osobne prihode i na ren- tu oporezovan je u prvome redu kapital. Veliki kapitaliste koji imaju na stotine hiljada, dapače na milijune uložene u vrijednosnim papirama ra- zne vrsti, nijesu dosle na ovaj svoj dohodak ništa plaćali. Novijem porezim podvrgnut je kapital u Austriji najednom dvostrukom porezu: dohodarine i rente, koji dosiže do velikog iznosa od 7%. Na prvi pogled čini se da je to sasvim naravno, ko- risno po državu, a i pravedno. Drugoga mnijenja bijaše Franceska god. 1896, kada Doumer, radi- kalni ministar financija, bijaše parlamentu istu stvar predložio. Socijalisti su ga doduše podupi- pirali. Ali je cijela, cijela izobražena i učena Fran- ceska ustala proti ovoj osnovi. Veliki državnici, kakvih samo oni imaju, u senatu i parlamentu, a s njima franceski profesuri narodne ekonomije svjetskoga glasa, ustadoše proti ovom predlogu, dokazujuć da je on samo na oko koristan državi, u istinu pako da je štetan po bogatstvo i napre- dak naroda, jer da će svi franceski kapitali po- bjeći iz domovine u Englesku, Sjevernu Ameriku ili drugdje, gdje takav porez ne opstoji. I zbilja već se bijaše počelo opažat neko micanje, a ra- dikalno ministarstvo, tvrdožorno kako je bilo, do- or EIENIENSR PEARSE INPE uwammam——.— PODLISTAK »Marko Car II. po treći i zadnji put.“ Gosp. G. prisilio me, da se okanim svoga ana- gramnog pseudonima ,Fra Tito“ i da izagjem pot- punim svojim imenom. Prisilio me je načinom ja- ko malo laskavim po njega. U svojoj bujnoj me- galomaniji on je sanjario o cijeloj legiji pisaca, koji se trude, znoje, savjetuju, raspravljaju kako bi utamanili ,knj'ževnu slavu“ (?) gosp. Dum lva- na kan. Stojanovića; što više ova i tako mnogo- brojna ja dobila je i..... impuls iz Sakri- stije.“ ,Svi oni — tako je možda sanjario — »kKoji vjerno ljube stope prorokove“ sastajali su se na tajne dogovore — kao Karbonari — da vi- jećaju da prouče način i srestva kako bi stali na egjer rastućoj slavi gosp. kanonika, koja kano da će kao bujica poplaviti i kao sunce za- stiditi sve druge pisce. Naravno je da je mjesto velo je zemlju čak do ustavnog konflikta, no na- pokon je moralo da popusti i podleglo je u krizi, koja je srušila, a po svoj prilici za uvijek zako- pala radikalno-socijalističnu vladavinu u republici. Ipak Francezi ne otimlju se plaćanju pore- za. Njihovi državni potrošci nekoliko su puta ve- ći od austrijskih, a republika je, osvem dnevnih trošaka, primila u nasljestvo i strahovitu svotu dugova, koji odnose ogromne kamate. Državi da- kle svakako treba mnogo novaca. Uza sve to, 0- vaj najbogatiji narod na svijetu, sklon da na sve drugo plaća, ne htjede oporezovati svoje kapitale, da mu ne bi iz zemlje utekli! U nas je porez ma kapital od parlamenta primljen nekoliko mjeseca kasnije iza ovoga pre- cedensa u Franceskoj. Što je austrijske državni- ke sklonulo da ga uvedu ne bi znali kazati, sva- kako sumnjamo da li amo imade ekonoma, koji bi mogli stajati o bok jednome Leroy-Beaulieu, a taj je u Franceskoj predvodio boj protiv oporezova- nja kapitala. Možda u Beču bijahu potaknuti pri- mjerom Pruske, koja u nas u mnogo čem služi uzorom, i koja je takov porez uvela, premda ta- mo već sada mnogi odlični učenjaci narodne eko- nomije proučavaju, kako bi se taj porez opet ski- nuo. No mi ne marimo ispitivati za uzroke po- stanja novog poreznog zakona. Samo ćemo kon- statovati jedan fakat: da porezna zakonska osno- va, koja je danas u kreposti kao zakon, kad je došla na tapet, nije bila primjena ni raspravljava sa stvarnog financijsko-ekonomsko gledišta, nego su je koii zastupnici, toli velika štampa, a po njoj i širi politički krugovi monarkije prihvaćali ili pobijali lih sa političko-narodnog stanovišta. U dokaz tome navestićemo samo, ida Česi, koji su ovoj osnovi činili najskrajnju opoziciju, primiše je a tamburo battente, čim je došao grof Badeni i obećao im neke koncesije u jezičnom pitanju! Pa GEEEZESSSSSSSESSSNEESSSSSEESESEEENSEISSESSESSTSSSNSNNSSNSNSSNSSNOM Ja da budem neprijateljski raspoložen pra- ma gosp. Stojanoviću? Ne znam zašto, Sa gosp. Stojanovićem nijesam govorio no cigli jedan put. To je bilo prošlog ljeta. Skupa smo putovali iz Trsta na parnom brodu Petki. Bilo nas je u ve- selom društvu više suputnika megju kojima spo- | menuću vrijednoga i susretljivoga kapetana gosp. Cvitanovića sa svojom dražesnom i naobraženom gospogjom, pjesnika g. Sundečića, simpatičnog ka- petana Kosovića, putujućeg učitelja Sanzina, gosp. dekana Crnicu, gosp. Stojanovića i svoju malen- kost. Gosp. ovu na prvi mi ije #3 se. ovorljiv iygjija, neprestano je a0 proc undečića, koji nam je dokle ne- koliko pjesmica posvećenih njegovoj idealnoj lju- bi, nekoj Slovenkinji. To je bio prvi i za sada njime, Do ode pri- bih ja snao? Pak zašto da da je g. G. u koliko je samnom 0 pt i Bo 3is0 EP e 8 08. DOŠ. a U samo sažaljevam : IONE SAS s &. Ma moeckat a Pr ti SANI REPUMAKA b4% OMA NAUCNA BIBLIOTEKA, Duoavi iili , # a —- kako postapahu oni, tako, u jednom ili drugom smislu, radiše i svi ostali. I evo nam sada novih poreznih zakona u potpunoj snazi, a da mnogi i ne znadu ni otkle ni kako! Kompetentni će stručnjaci da analiziraju u koliko će ovaj fait accompli koristiti ili škoditi bo- gatstvu narod4 monarkije. Mi nijesmo sposobni da o tome govorimo. Svakako bojazan koju osjećahu Francezi, mogla bi se i ovamo ispuniti. Kapital, ma koliko se protiv njega vikalo, jest u današ- njem društvu kao nekakav sok života narodnoga. A kapital je nešto sasvim žitka, puzljiva; može da kola i da bježi iz države u državu, iz naroda u narod. On dava život nepokretninama i veli- kim industrijalnim poduzećim. Istina, ne izgleda nekako pravedno, da rentier koji striže kupone, ne plaća poreza. Ali ako ga ne plaća direktno, plaćao ga je indirektno na stotinu načina. Sada pak narodni ekonomi paziće na pojave u finan- cijalnom svijetu. Veliki milijoneri, kakvih ima i u Austriji, neće li mješte da na svoj prihod plaćaju do 7%, proći radije tamo gdje toga poreza nema (na primjer u susjednu Ugarsku, koja što se tiče po- reznog stanja mnogo bolje stoji), a svoj novac isto 0- staviti uložen u Austriji? Ne treba da čovjek glav- nom bude gdje mu novac radi. I engleski boga- taši imaju veći dio svojih milijuna u Sjevernoj Americi. Neće li strani elemenat konkurirati do- maćem glavničaru? Londonski novčar možda će u samoj kakvoj austrijskoj financijalnoj operaciji pra- viti konkurenciju bečkom ili praškom novčaru? Englez iz Londona može da to uspješao pokuša, jer on ne plaća poreza na rentu, pošto ga se ni Eugleska nije usudila uvesti. Sve će ovo državni- ci i ekonomi da istražuju, a možda će se i sam parlamenat baviti o tome. Svakako predleži fakat, da su velike i bogate države kao Engleska i Fran- ceska ovom porezu načelno protivne. Ukorava me g. G. što sam se , ograničio sa- mo na Frleziju“, a nij uzeo na oko (!) i dru- ge radove Dum Ivanove.“ Iskreno ću po put priznati, da nijesam znao, a da ne znam ni sada za druge njegove radove. A Frlezija me je tako u- vjerio ,0 njegovim rijetkim umnim sposobnostima“, da mu mogu već zajamčiti, da me neće vise nijedna zla zvijezda namjeriti na koje drugo nje- govo djelo. orava me što se nijesam osvr- nuo na Harambašića a niti na gospogju Herminu Tomić. U koliko se tiče Harambašića prama Jo- vanoviću ićit ću se samo na ovo; izričito tvrdim da Jovanovića nije moguće Par. Ja sam već prije pisao: ,Jovanović je u idejama ko siromašan; nego mi se u Jovanovićevim smama divimo | i i i