Br. 12.

U DUBROVNIKU 19 Marta 1898.

Godina Vill.

 

RVENA RRVAT?"

Pretplata i oglasi plaćaju se upram ,COrvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
u kuću i sa Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, & oglasi koji se

List izlazi svake subote, Cijena mu je u jeda u avništvu lista: :
Re u Otpr' lista; na godinu fior.

4:50, na po godine fior. 2:25 ; za
i Bosnu Hercegovinu s poštom: na godinu fior, 5, na po
flor. 4:50, i poštarski troškovi.

godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo

 

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da|| više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
e i Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

Plaćenicima.

Stranka prava u Dubrovniku na godišnjicu
smrti svoga prvaka dra. Antuna Starčevića dala
je svečane zadušnice za njega u crkvi Sv. Vlaha.
Tom prigodom samozvani list ,Dubrovnik“ iz pe-
ra nekog R. N. donio je gadan, infaman članak pro-
tiv našem omiljelom pokojniku, grdeći na najgori
što se može mačin svakojakim rječetinama koli
njega toli dubrovačke pristaše stranke prava.
Citiraćemo:

Spominje da je crni osmrtni oglas bio ,na
zidu manastira u kome počiva Dživo F. Gundu-
lić, pače — horribile dictu ! na samome pročelju
kneževskoga Dvora!“ Jadikuje kako..... phtiko
se nije našao da gnušanjem skine sa časnih spo-
menika jedne velike civilizacije onaj ostrižak ar-
tije.“ Dra. Starčevića nazivlje: ,crljenonosni pro-
rok, magloviti tjesnogrudni graničar. plitki politi-
čar, tjesnogrudni prorok, Nasradin, hrvatski Ati-
la itd.“ Stranku prava; ,šaka bezsvijesne djece i
bezdušnih piskarala.“... ,Deprofundis Starčeviću u
crkvi Svetoga Vlaha ruglo je i uvrijeda“, njego-
ve zadušnice ,sablasan velika, poniženje užasno,
svetogrgjeneiarecivo.“ Pozivlje u pomoć napokon i silu
protiv priregjivanja ovijeh zadusnica i pita : , Pa ako
država i crkva ne osjećaju više ništa, ako je mi-
sao dostojanstva i pijeteta sasvijem utrnula u glav-
nijem faktorima, što radi Općina grada Dubrov-
nika? Čime može ona da opravda to svetogrgje
na grackoj istoriji.“ A dalje: , Nakon ovakove
profanacije naših časnih zidina imperativna je du-
žnost općinskoga vijeća osujetiti za sva vremena
ove globne pokušaje sektara“ i t. d.

Obustavljamo, da se čitatelju ne zgrsti. Evo
ovako se piše u Dubrovniku, u nametnutom , Du-
brovniku“ samozvanijeh Srba našijeh, ovakovu o-
ni borbu vode protiv stranke prava, kao protiv
stranke koja majizrazitije ispovijeda i zastupa
Hrvatstvo ! i

Je li to skladno, pošteno, je li to dostojno
staroga i slavnoga nam grada ?

Općina Dubrovačka | Ah da uskrsnu senatori
stare nam republike, pa da vide kako se ova ša-
ka došljaka razbacuje po gradu! Prije su ih go-
nili u. Tabor, a sada bi ih valjda otpremali u Ka-
jenu, da ne kuže skladnost i pitomost Europe i
civilizovanoga svijeta.

Dubrovačkim je slavnim zidinam čast da se
na njima nagje ime dra. Aotuna Starčevića, toga
zatočnika narodne slobode, koju je Dubrovnik na-
dasve štovao. Jaoh njima da panu u šake ,Du-
brovnikovijeh“ i N. R-ovijeh gospodara! Pa-
lače po Konalu nijesu se ni do danas oporavile
od njihova zagrljaja, nego ih eno jošte, gdje stoje
nijemim svjedocima srpskog vandalizma, koje je
jednom sa svagda prohujalo Dubrovnikom.

Dubrovačka stranka prava, prezirom prelazi
mimo ovo pseće lajanje doseljenih plaćenika, koji, ne
poštajuć ni mrtve, ni osjećaje, ni svetišta, barbarskim
čamperima blatom se nabacuju i sramote Dubrovnik,
da mu tako zahvale, jer ih je u svoje okrilje primio.

I punctum |. -

i ose
= All dok sa gnušanjem okrentsmo glavu od
Nečiste kloake sa usklikom: pi gada! ne možemo
4 da se malo ne posabarimo sa njezinim aukto-

rom. Ko je taj R. N? pitaju mnogi u Dubrovni-
ku. Niko drugi nego naš stari pseudo-dubrovčanin
i glasoviti L. V.! Je li moguće? Jest, to je on
glavom, vuk dlaku mijenja, ali ćud ne, pa i on je
svoje ime promijenio, ali ga odaje kriješteći mu
glas. Le style c' est I' homme! Ali onda se ne
miči velika sjeno našeg neumrlog učitelja, koji
nas nauči ljubiti Hrvatstvo naše; pigmejac koji na
te sikće, nije dostojan, da ti ime spominje. Pa ti
si tu i onako sporedno uzet, naš nezaboravni Star-
če, jer i ako te ova čeljad mrtva mrze, kao što
su te se živa bojali, jer si raskrinkavao njihove
paklene snove prot Hrvatske, ipak sada izlikom
te uzeše, da, udarajuć na tebe, druge pogode. Žuč
klimatičnog kozmopolitizma nije znala kako da od-
govori na zasluženo joj ruglo, nego je kušala, da
se — plaćenim perom svoga arlekina — prolije
na ime tvoje. A tvojoj uspomeni mora biti na di-
ku što te psuju, jer te eto uzeše simbolom cijelo-
ga Dubrovnika, koji bičem smijeha i satire šiba
nenarodne ekspetoracije, jer znadu da si živ, i da si
megju nama, bio bi s nama.

A ,Dubrovnik“, taj inspirirani apostata Du-
brovnika i cijele njegove prošlosti — koji ma ni-
jednom jedinom riječju nije smio da žigoše svoju
saveznicu , Legu“, kad je u teatru naše Atine sa-
birala novce za odnarogjenje djece naše, — taj isti
»Dubrovnik“ prima ovo gjubre svoga u plaćenić-
koj službi dostojnoga druga !

Neka se stide, ako ih još može biti od
šta stid.

 

e.e
Unija.
x

Kad je Simeon Bugarski slavodobitan proga-
zio Srbiju; mačem i palježem ju popljačkao; Du-
kliju glavni grad razorio; Mitropolita pregje u
Dubrovnik X. vijeka, i on i njegovi nasljednici u
duhovnim stvarima imadu prvu riječ, i važnu bri-
gu Srbe i Arbanase uzdržati u pravoj vjeri, i one
koji nijesu još bili pridruženi privestiti. Barski su
se Nadbiskupi tome protivili, i XI. vijeka razmi-
rice usplamte, te Rim kako vrhovna vlas, nasto-
jao je da stvar uredi. Srpski Mihael tvrdokorno
pristajaše za Bar i gledaše da prikrati prava Du-
brovačkog Nadbiskupa, Razmirice trajale i XII.
vijeka, jer Aleksander ILI. izopći Ulcinjskog i Bar-
skog biskupa, jer se nijesu ćeli pokloniti mitropo-
liti Dubrovačkom; a Inokent u XIII. vijeku opet
naredi da njegovi poslanici stranke preslušaju. I
ovaj put zahtjev Vukana Srpskog učini da vaga
prevagne za nadbiskupa Barskog. A Barski nad-
biskupi bili su dosta popustljivi, tako da je Gr-

i
i
i
i
s

no mu je rijet bi nastojanje oko unije. G. 1307
Milutin Srpski šalje Marka Lukarića vlastelina u
Poitiers k Papi Klimentu V. radi unije. God. 1332
stižu u Dubrovnik fra Ivan Eugler i fra Andrija
Sardinjac put Bosne. Njih tamo dočekuje Doma-
nja Bobalić kanonik Dubrovački i vrhovni tajnik
Bosanskog bana, koji i sklone gospodara da pre-
gje na uniju. To su prvi sinovi velikoga Sv. Fra-
nje, o komu tradicija uvijek se živa povlači u na-
rodu našemu, da slava i veličanstvo Dubrovnika
hodiće usporedo sa nastojanjem i revnosti prama
katoličkoj vjeri. Vicko Petrović pjesnik dubrovač-
ki u divnoj elegiji to spominje ovim stihovima,
koje namjenjujemo našim srbim katolicim :

Tu nostros patres arcanum grande docebis,

Quod memori condet pectore posteritas :

Florentes nunquam populos, urbesque futuros

Adsit in verae Religionis amor.
vrijedni sinovi toga Patrijara imali su lijepi svoj
samostan posred Pila, ali nasrtaji Srpskog Uroša
usilovaše našu Vladu, da ga razorii u grad prinese.

Dubrovnik slobodan i čestit širi svoju vlast,
stiječe Primorje, Ston i Pelješac. Ali prije uego
će urediti one zemlje, odma gleda da ih privede
pravoj vjeri, te zato nastojanjem Vlastelina Saba
Ghetaldi, na Daksi podiže se veliki manastijer i
crkva, dok još nije bilo novih posjeda, a netom
ovi stigoše, Vlada Dubrovačka podiže Crkvu i Ma-
nastijer u Stonu (1349) u Rijeci (1393) u Slano-
mu (1399), A razlog donaša poštovani O. Kuzmić,
koji veli: ,Da je Dubrovnik to radio, jer je bio
haran njihovoj vanrednoj brizi da rasprostrane ka-
toličansku vjeru po Pelješcu, i da učine ugodnu
njegovu vlast; a nadasve da su mu vavijek spre-
mni, da uguše svaki pokušaj otcijepljenja koje bi
se u svojim granicam mogao podignuti, i obratiti
s raskola puk onih zemalja koje je još mislio po-
svojiti.“ Veliki dobrotvor manastijer u Slanomu
bio Junij Gradić, Godine 1351 Kliment VI. pozivlje
slavnoga nadbiskupa Dubrovačkog Iliju Saraka, da
suproć stane bijesnilu hrišćana, koji su posvećene
oblike u nekvasnom kruhu svetogrdno psovali, ru-

kami trgali, nogama gazili, i koji su odricali va-

ljanost krštenju i potvrdi, dalje ga da privede Sr-

a uniju, i taj slavni muž brižljivo oko toga

Godine 1369 Vuk, Tyrkov brat, bježi u Du-
brovnik, a kao razlog navagja, da ga je brat za-
mrzio radi katoličanstva.

Revno pregauće raste u XV. vijeku. Dubro-
vačka kustodija franjevaca pružila na daleko krila,
pripadaju joj manastijeri u Kotoru, Baru, Draču,
Ocinju, Skadru. Godine 1429 vlada gradi veliki
manastijer i crkvu posred Konavala, & godine 1470
u Pelješcu, gdje se je častila slika Bogorodice iz
Boke. Iz Dubrovnika i u istom Dubrovniku i

š

E
ži

 

i
i
i
i