List izlazi svake subote. Oo mae ena mu je un AE Mbi I ESA 230. ae Deir for. rr i tarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je S i za došasto polugodište. seaijeda u Oiprevništov štala: na gočina Sor. kuću i Austro- Ugarsku, s poštom : 30 ae: 5, na po godine fior. 2:50; 4a inozemstvo Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i utožljivi, a dopisi šalju se Uredništva. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i us razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane n& prima ni uredništvo ni uprava. Muhamedanci i Turci. Sarajevski ,Bošnjak,“ radi očitih ciljeva svo- jih oštro pazi na sve ono što će kojigod hrvatski list, da napiše ili tek da navede iz stranih listova, a nepovoljno je po Turke ili današnju upravu Tur- ske. Bošnjak to onda brže bolje prenese u svoje stupce, pak ureda se zgraža i brani Tursku od dotič- nih vijesti, a pri tom izmegju redaka pokazuje mu- hamedancima: evo ovo su vam ti vaši Hrvati! Pa vi još idete za njima!? — ,,Bošnjak“ lukavo pomije- ša tursku i muhamedansku stvar skupa, računa- juć na još dovoljno nerazbugjenu svijest našega naroda islamske vjere, eda bi ovaj pomrkao na vlastitu braću jednoga jezika i jedne krvi. S toga treba raskrinkat i pokazat svakome namjere sarajevskog ,Bošnjaka,“ da mu upane u stupicu. Naši bosansko-hercegovački muhamedan- ci nijesu Turci. Oni sa Turcima imaju zajedničku vjeru, neke zajedničke cbičaje s vjerom spojene, ali oni Turci nijesu. U dokaz tome dosta će biti ako navedemo, da velika većina naših muhame- danaca turski ine zna. Samo oni koji su u školu išli te primili vjersku ili šerijatsku naobrazbu, po- znaju taj jezik, ali ih majka s njime nije učila. Na dokaz da naši muhamedanci nijesu Turci slu- ži nam i sam ,Bošnjak,“ koji hoće da su oni na- rodnosti bosanske, a ne hrvatske. lnače i om bi na svoje čelo metnuo naslov ,Iurčin“ i dokazivao da su turske narodnosti, Muhamedanci Bosne i Hercegovine Hrvati su i Slavenskoga porijetla, & Turci su narod porijetla azijatsko-mongolskoga. Ne samo u jeziku, i u krvi je razlika. Može se reći dapače, da su uprav naši mubamedanci naj- autochtoniji Hrvati i da u njima teče najčišća slavenska krv, Jer dok su ostali Hrvatskipuci, pa i drugi Slavenski narodi miješali se i primali me- gju se tugin krv, muhamedanci naši — otkako islam primiše — ne miješahu se sa inokrvnim ro- dom, pa ni sa istim Turcima. Što više, historička je odvratnost koju oni osjećahu od turskoga živ- lja i nebrojene bune, što su ih bosanski begovi podizali protiv osmanlijske sile, svjedoče, da oni doduše željahu biti s Turcima u jednoj vjeri, ali ne htijahu da im Turci zapovijedaju, Ej da usta- ne neumrli Zmaj od Bosne i ostali po izbor ju- naci iz borbe za autonomiju bosanskih muhame- danaca, pa da vide kako ih ovi ,Bošnjakovi“ Ka- lajevići hoće sada da naprave Turcima!! Ali ..., vremena se mijenjaju; sto krv nije mogla da pod- nese, moše papir; on je ustrpljiv + sve prima. Mi se toliko ne bojimo, da će ,Bošnjakove“ namjere mnogo polučiti, jer mlagji naraštaj i o- nako danas već drugčije sudi. Ali još ima starijih ljudi koji neće mnogo razmišljati, pu će, sko je kad kakav hrvatski list rekao nešto protiv Tura- ka ili Tarake, zaključiti, da au Hrvati protivni mubamedancima., To ,Bušnjak“ i želi. Ali hrvat. ski listovi pišu i. protiv, talijana, Magjara i Nije. | maca, & ovo su kršćani? Po logici koju ,Bošnjak“ hoće da inainuira svojim čitateljima, trebalo bi za- | ključiti da su Hrvati protivai kršćanstvu 1! Eto dokle dovodi apsurdum ,Bošnjaka“, kome narav- | no ne stoji dobro da shvati kako je jedav vjera | & drugo narodnosti kako 86 dnima. mode hit skuja, + u naroda no 1 o- | bratao. pokrste. Oni su postali hrišćani, ali su isto ostali Turci. Pa neka su kršćani, naši. muhamedanci kao muslimi, opet bi nam bili bliži, jer su s nama je- dan narod, jedan jezik, jedna krv. No zaludu te stvari tumačiti sarajevskom ,Bošnjaku.“ On ih i onako dobro znade, a dobro mu stoji da ih pobija. Zato je tu. Stavljamo samo na srce muhamedanskoj našoj omladini, da ona u tom pogledu megju svo- jim istovjercima hrvatskog naroda vrši svoju pa- trijotičnu dužnost. Bokelji i sjedinjenje. Kad je godine 1870 narod pri izborima do- bio svoju većinu za zadarski sabor, u sjednici sa- bora dne 3 Septembra, bila glasovana svečana i znamenita adresa na kralja glede sjedinjenja, ka- kovu adresu, po našem mnijenju, nije više nikad do danas dalmatinski sabor glasovao. U onoj a- dresi, pošto je spomenuto krunisanje u Biogradu godine 1102, Cetinski ugovor s Habsburškom ku- ćom od god. 1527, Pragmatična Sankcija od god. 1712, zaprema od god. 1797, rečeno je i ovo: a»Dršavno pravo ove naše kraljevine, ako i neiz- vedeno, još onako opstoji, kako ga primiše, pri- znaše i opčuvaše iza ostalih starih kraljeva pret- šasnika, slavni pradjedovi V.V. a i samo Velič. Vaše, To državno pravo, koje potpuno odgovara i prirodnom narodnom pravu, svejednako žive u čuvstvu i savjesti naroda ..... koga mi zastupa- mo; on je svegjer osjećao i osjeća sebe čvrsto pri- vezana s otim pravom uza Vašu svijetlu krunu; te ga smatra uz nepomičnu svoju podaničku vijer- nost V. V. glavnim stošerom svoga državnoga op- stanka ..... “ itd. Za ovu ovakovu adresu glaso- vaše zastupnici saborske većine, izmegju kojih bijahu zastupnici Boke: Vicko knez Luković, Ste- fun Ljubiša, Kosto Vojnović i Gjuro Vojnović. Nijedan se nije uzprotivio, što se pita sjedinjenje ovako i što se ovako očito, jasno i glasno ističe pdržavno pravo, koje potpuno odgovara i prirod» nom narodnom pravu.“ Dapače isti je Ljubiša na- dostavio kašnje svoju prisegu, koja glasi: , Bra- nit su do svake zgode državno pravo trojedne kra- Dubrovnik), neizuzam smijedne česti njezine, ni pojedina okoliša, i nastojat ću Da sve moguće na- doslovno spominjala dešavno pravo prva saborska adresa naše većine, nek otvori saborsko od god. 1870, ma NAROODN EPOSLIKA HRVATSKA NAUČNA BIPLIOTIYA, DUBROVNIK Od god. 1871 do tekuće god. 1898 dalma- tinski sabor nije glasovao adresu. Kad ju je htio glasovati, vlada bi ga zatvorila. Tek ju je dakle potla 27 godina mogao sko- rih dana glasovati. Ali na žalost ovog puta zastu- pnici Boke za prvi put glasovaše u saboru javno proti sjedinjenju. Znamo da se je u ovo 27 godina dosta pro- mijenilo. Znamo, da se je uspjelo načelom: ,divi- de et impera,“ da se i pokeški hriščani proglaše Srbima, okorjelim protivnicima svake sreće hr- vatskog našeg naroda. Ovo i još mnogo toga zna- mo i pamtimo. Ali da pravo rečemo nenađasmo se, da će se sad naći Bokelj, koji će se javno u saboru u- suditi reći, da se Bokelji nijesw borili za sjedi- njenje na temelju državnog prava, već na temelju narodnog prava, dočim Bokelji držahu: da ,dr- žavno pravo“ potpuno odgovara prirodnom #arod- nom pravu. Ne nadasmo se, da će se sad naći Bokelj, koji će reći, da su Bokelj tražili sjedi- njenje na temelju nagodbe, dočim su Bokelji tra- žili sjedinjenje i davno, davno prije nagodbe. Ne nadasmo se, da će se sad naći Bokelj, koji će reći, da oni (t j. srpski zastupnici), ne bi bili Srbi, ne bi bili ljudi, kad bi glasovali za sjedi- njenje. Jer stoji, da su po srpskoj nauci Bokelji Srbi, a po tom kad su Srbi, i oni su ljudi. Stoji, da je Boka srpska bila, jest i bit će — naravno, opetujemo, po srpskoj nauci. Stoji, da su se Bo- kelji i bokeški zastupnici borili za sjedinjenje. Stoji, da su sjedinjeuje i u svečanim adresama na kralja pitali na temelju ,državnoga prava, ko- je potpuno odgovara prirodnom narodnom pravu.“ Dakle, pretpostavivši sve ovo, očito je, da se sadašnji zastupnici Boke nalaze pa protivnom stanovištu pregjasnjih zastupnika Boke i to glede glavnog narodnog pitanja. Očito je, da protuslove sa svojim izjavama svoj prošlosti Boke. A kad sve stoji što smo gore spomenuli, šta bi rekli, da sw sadašnji zastupnici Boke, gg. Ka- menarović, Kvekić, Trojanović i Vukotić? Kako- vim bi ih imenom morali nazvati ? Neka odgovori zastupnik Vukotić | Ovo je onaj delija, koji je rekao, da. oni ne bi bili Srbi, ne bi bili ljudi, kad bi glasovali za Un sad imade riječ. janju za sjedinjenje s Hrvatskom rodoljubnu sta- gu nekadašnjih slavnih boraca; Stefana Ljubiše, Luke Tripkovića, Gjurovića, Verone, Vojnovića, arm Enos zo barjakom, pa komu je napisano: Sjedinjenje s.Hr- TA _ koš s Bo Unije... pr (i NOb Ebon itid iili 2 sum soiodu 4481 iti otitinanuši sabor. NMELINFRNERMO Memino sa ge, load soc jednnm | Krs mje odao s Koa Va brovački učenjak švan Stojković,