U DUBROVNIKU 2 Aptila 1898. pei te 1 , , ' A 4 $ + : % List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lssta: : Pretplata i oglasi plaćaj upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su 4:50, na godine 8 338 va Dubrovnik s 1 em u kuću DO ak i utožljivi, a dopisi šalju se Uredništva. ' for. 4:50, i p troškovi. NMK, SRJ): GRNSAANANSS ISNSEENNNE Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novš, po retka, & oglaot boji 0 više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima je predbrojen i za došasto polugodište. Mrvice." Da razne narodnosti naše monarhije živu da- nas u nekoj neizvjesnoj trzavici, naravno je: jer stroj državni svaki dan to više zapinje, raspre rastu, a jaz izmegju obe polovine postaje i širji i dublji. A ni opće političko obzorje nije utješlji- vo, dapače tamo i amo podižu se oblaci, koji slute na vjetar i oluju. A ako je tako drugim na- rodnostim, što da rečemo kako je našoj hrvat- skoj ? Mi razdvojeni u dvije pole, uz nametnike i odmetnike pravi smo prosjaci, nesložni; te smo sretni i ako nam mrvice pružaju, a to će svegjer tako biti, dok baciv na stranu naše sićušne prkose, nevolje i nevoljice, ne budemo svi uprli, da sku- pa branimo naša prava, i da se ne damo izrablji- vati u kojekakve namišljene svrhe. Žalostno doi- sta, ali živa istina ! $ Naši vrijedni zastupnici u Beču rade i du- ševno i požrtvovno, obećanja biti će primili na pretek; ali stvarno primaju mrvicu, Ferjančić je izabran potpresjednikom zastupničke komore. Uz ovu mrvicu za sad treba da su zadovoljni, dok se opet svidi visokim faktorima udijelit i još ko- ju mrvicu. U Budimu jur je predložena gragja željez- ničke pruge Gabela-Gruž i Kotor, i to je jedna mrvica : mrvica velimo, jer nijesmo tako tjesno- grudni, a da ne zaželimo nešto bolje našoj pokra- jini, a to prugu iz Hrvatske na Spljet pak niz more do nas. Ta bi pruga ekonomučno oživjela našu pokrajinu, spojila bi nas braćom i ne bi do- pustila da i najživotniji naš probitak bude u tu- gjim rukama, da napunja tugju kesu. A i ta nam se mrvica preko volje daje, jer u odboru jedan dio nije htio da znade za tužno pastorče našu Dalmaciju, a drugi su pristali, uz uzvjet, ako ta gragja ne bude donijela omete ili gubiša mezim- četu magjarskom Senjskoj Rijeci, koja kolikogod milovana ipak otimlje se ogrljaju magjarske ma- ćehe, i ako na žalost i vlastitu majku hrvatsku ne priznaje. Ministar Daniel požurio se je, da te predežive članove osjegura, da će nova pruga ko- ristiti vojništvu, i tako da će nas opasati gvozde- di vojuički ianac, & da nam ne donese materijal- ne koristi. I to je jedna mrvica, kojoj se mi vele ne radujemo, dok vidimo da sva gornja Dalmacija ostaje bez sveze, i dok vidimo da uzduž pokraji- ne ne imamo pruge, koja bi olakotila promet i trgovinu. Dočim bi prava izravna pruga učinila da ostanu po krmi i Rijeka i Trst; baš loga daje nam se ta mrvica, da se reče, da se je nešto učinilo, i ako to koristiće drugim a najma- nje nami. Imamo još dvije mrvice s ovu i & onu stra- pružaju tugjini, nego nam uprav utješljive | E s g 28 u Zadru, ali su Vukotić, Trojanović i drugi brzo pohitali, da ga svojim izjavam pobiju. Op. Ur.) onda može biti nade da će doći dan kad ćemo skupa tražiti naše, i da prestanemo biti tugji iz- mećari:: što bi opet najviše nas obradovalo, a s na- ma i svaku poštenu dušu, koja želi dobro postoj- bini svojoj. Druga mrvica da glasoviti Gjurković mužev- no je zagovarao i branio pravo, da se sagradi(pru- ga ravno iz Hrvatske na Spljet i to valjano 0- brazložio, Jedva jednom da se i sa ove strane ču- je nešto u korist Hrvatske. Bilo bi doba da se bolje osvijestimo, i da upremo svi koliko nas god bilo za naše dobro i sreću ; jer nas na to duži ljubav, koju velimo da nosimo našoj zemlji, jer nas na to navodi opća na- ša korist, a nadasve bojazan da nas zateku slučaj- ne zgode nepripravne, rascijepane, tužne i ne- voljne. Svakako budemo li gonili prkos, sijali ne- slogu; kupićemo mrvice sa tugjega stola, biće- mo kako nevoljni Lazar, koji je prosio pri tu- gjim vratima. Do nas je da se to ne dogodi. Unija. U XVI vijeku kako Dubrovnik sve to više napreduje tako i gorljivije nastoji oko unije. Vla- da dobavlja iz Italije mudroga Grisostoma Calvi- na da u grčkom jeziku posve izvježba ponajbolje plemiće. Da je taj jezik veoma bio cijenjen i lju- bjen dokazuje, jer se Zna izvijesno da je Mato Bobali bio preveo djela sv. Vasilija, a Damjan Paska Benese, govore sv. Grgura Nazianzanina. Calvin svojski se zauzme i Benediktinci steku vri- jedne naučenjake. Od njegovih učenika proslaviše se kako znanci i revni pastijeri i biskupi Ston- ski Vasilija Gradi, Ivan Giorgi, Grisostom Aranej, Harna ga vlada imenjuje nadbiskupom svojim. I Dominikanci se proslave naukom. Augustin Nale piše velevažno djelo o Papinskoj vlasti, & Raoji- na Kliment o Petrovoj vlasti i djelo proti zabla- dama Rašjanaca. (Srba). Kako crkveni spisatelj na glasu bijaše franjevne O. Dobrotić. Dubrovčani su vjerovijesnici: Ambroz Nadbiskup Bara i Papin- ski poslanik; Albert Renjić biskup Semendrije Po- slanik i Legat; Sebastijan iz Bara mučenik za vjeru, Jakob Lukari biskup Trebinski ; Bonifacije Drakulić Stonski biskup, kog sveta Stolica ime- nova posjetiteljem za Bosnu i sve ostale pokraji- ne u turskoj vlasti. Ovaj vrli muž, veli jedan spi- satelj, stupiv megju dubrovačku braću, učenošću m » ih utvrdio. Od silnog napora taj sveti poslanik shrvan umrije u Temišvaru. Fra Juro Solinjanin izjavlja svetoj Stolici da mnogi katolici ne imadu sveštenika i radi to- ga vjera da propada. Kako godine 1254 bijaše se utemeljlo društvo fratara za Isukrsta, da obraćju narode; kako godine 1529 Kliment VIII prepo- ručaše svim vlastima bogoljubne i svete vjerovje- snike, tako i god. 1586 na 13 ožujka pozove da se prime te svete zadaće oni koji boće da žrtvu- ju život za braću svoju. Odazva se fra Bernardin Dubrovčanin franjevac, a na ime svojih drugova Stijepana Bošnjaka mljetskog benediktinca i fra Antonina Dubrovčanina dominikanca. Ovi su bili čuli, da oko Požege i Temišvara, te i po inih su- sjednih zemalja ima preko stotine gradova i sela bez ikakva sveštenstva, pak su s toga prosili, da smijedu sabrati sebi družine iz svijetovnog i re- dovničkog sveštenstva te se zaputiti u pokrajine, koje su lišene svake vjerske utjehe. Papa i ovim gorljivim redovnikom podijeli moljenu dozvolu i gori navedene povlastice, pod uslovom ipak, da posluju i rade pod upravom biskupa onih strana Ugrinovića. Vrlijem tijem poslovačima sveta Sto- lica, a nadasve fratrima iz Slanoga, dopušta da mogu obigravati Bosnu i Hercegovine, i vršiti i biskupske službe, biva krizmavati itd. Velika ipak zaprijeka suprojstajaše njihovoj radinosti, a to su bili česti nasrtoji uskoka, koji pod izlikom da ra- tuju na turke i ove bi razjarili da progone kr- šćane, a i sami nebi štedili kršćanske kuće. I ka- tolikom Hercegovine dozlogrdi to pljačkanje, te pošalju u Rim fra Dominika Dubrovčanina, koji se gorko istuži na ime njihovo, i ganut Papa za- moli ćesara Rudolfa god. 1596 da prepriječi ta- kova bezdjela, koja se čine na štetu samoga kr- šćanstva. Povrh turske nevolje, još su tri jada gnja- vila bijedno katoličanstvo. Himbenost istočnjaka, koji su se prikaživali kako sjedinjeni da bolje za- vedu preko puta katolike. Proti njima ustaje vri- jedni Dubrovački franjevac Trebinjski Biskup fra Sabo Floriani, te otkriva njihovo licumjerstvo. Odprto nastojanje da varkom odaleče gorljive vje- rovjestnike, stavljajuć u sumnju čistoća nauke ; tako u Pastrovićim župnici iskvariše vjernike, a njeki zlobnik hineći, da je biskup Stefanijski za- vede katolike i okrenu ih proti fratrom i svešte- nikom. Dogovorni pokušaji vladika istočnjaka da silom turskom sebi potčine latine, kako doći Mato Gondola Dubrovčanin. Tu je pisano: | | se na posao da podlože vori se da su dobili od jed kojijeh zahtjevaju od