Br. 15. Pretplata i oglasi plaćaju we upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su em u kuću s sa Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se se da|| više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista; na godinu fior. 4:50, na po godine fior, 2:25 ;za Dubrovnik sa i Bosnu Hercegovinu fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra je predbrojen i za došasto polugodište. s poštom: na godinu fior, 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo 0 DUBROVNIKU 9 Aprila 1898. Godina VIII. a Gosp. R. N. (aliter L. V.) prilagodivši se pastirnicam pravoslavnih episkopa, premda kato- lik, htjede i on proslovit svoju o sjedinjenju cr- kava sa člankom pod naslovom , Unija Crveno- Hrvata“ u br. 13 t. g. samozvanoga , Dubrovni- ka.“ Na ti ga šepavi korak navedoše članci o U- niji, koji izlaze u ,Crv. Hrv.“, ili da baš iskreno rečemo, na to ga je usilila srpska propaganda, o kojoj sada on ovisi, koja je u nas toliko narodna i temeljita, da u uniji, biva u odreci pravoslavlja, vidi i smrt srpstva. On je na prvi mah prosudio, pa da mu pra- vo kažemo i pogodio, da je pisac onih članaka svećenik. A mi mu ončas odvraćamo, kako smo i mi prosudili (i pogodili), da pisac rečenog članka » Unije Crveno-Hrvata“ nije drugi nego oni isti, koji je pod istom firmom R. N. nazad malo dana u ,Dubrovniku“ izlio toliki ijed i čemer proti du- brovačkim Hrvatima, pred njim teško grešnim, što su se usudili u crkvi Sv. Vlaha pomoliti za dušu pokojnog velikog hrvatskog otačbenika Antuna Starčevića. Da.... po stilu punu vatre, po ide- jama bizantinizmom prožetim, po citatim izvede- nim od arapske do franceske književnosti, mi smo ončas u onome članku upoznali osobu, koja pri- pada prvoj kategoriji pseudo-dubrovačke aristokra- cije, koja puna srpskog žara razmeće se po Du- brovniku kao po svojoj djedovini, A sada kad smo se upoznali sa piscem, hajde da prorešetamo nje- govu bombastičnu pisaniju, kojom on misli zače- pit usta svojim sadašnjim i budućim protivnicima. U uvodu svoje rasprave on se najprvo srdi na popa, koji se usudio pisat 0 uniji u listu par ezellence protusrpskom; u listu stranke, čiji je vo- gja izrekao proti svećenstvu hrvatskom neki du- boki aforizam. Zar je pisac 0 uniji imao uručiti svoju raspravu ,Dubrovniku“ ? listu par exellence protuhrvatskom ? listu koji, uz ostale razloge, mr- zi Hrvate baš i zato, jer ostaju vijerni vjeri svo- jih otaca? organu srpsko-pravoslavnog svećenstva ; listu koji je prvi u Dalmaciji, sa svojim ortakom zadarskim, navijestio rat vjerskom zbliženju jedno- krvne braće? listu koji napada najodličnije hrvat- ske crkvene dostojanstvenike? Ili je zar morao svoju raspravu uručiti g. R. N. (aliter L. V.) da je preda crnogorskom ,Glasu“ ili ,Srbobranu.“ Popu koji piše u ,Cr. Hrv.“ potpuno je poznat aforizam pokojnog vogje stranke. Taj aforizam bi izlijev uzrajane duše, koja se u ona mučna vre- mena srdila proti malodušnosti i mlohavosti nekih ondašnjih hrvatskih svećenika. Ali nek znade g. R. N. (aliter L. V.) da 86 svećenstvo hrvatsko 0- prostilo i smirilo sa mučenikom plemenite i po naš narod spasonosne hrvatske misli, to sjećajuć se njegovih meprocjenjivih zasluga za hrvatstvo i slobodu svog naroda, da je zaboravilo aforisam, koji spominje R. N. i koji rodoljubnom svećenstvu nije bio ni namijenjen. No hrvatsko, a nadasve dubrovačko katolič- ko svećenstvo ne smije mirno mimoići borbu, ko- ju ,Dubrovnik“ u Katoličkome Dubrovniku vodi proti nastojanju i ideje velikog genija i glave va- sione crkve Lava XIII, niti može bladno pretr- pjet, da jedaa R. N. (aliter L. V.), koji se sam *| Dopis is grada, hvasta da je gorljivi katolik, usugjuje se u ,Du- brovniku“ davat lekcije katoličkim biskupim pa i samom Lavu XIII., eda pruži ruku listu, koji ne- prestano napada na naše crkvene dostojanstvenike samo zato jer ovi, katolici po vjeri, Hrvati su po narodnosti. Naš N. R. (aliter L. V.) u svojoj raspravi najprvo pita: protiv koga pop piše svoje članke unije? Mi ćemo mu ončas odgovorit da ih u prvom redu namjenjuje takozvanim dubrovačkim Srbima katolicima, megju koje hoće da se broji i R. N. (aliter L. V.). Piše radi onih koji su u Dubrovni- ku stvorili srpsku stranku, pravi kamen smutnje napretka Dubrovnika u narodnom i svakom po- gledu. On ne misli dokazat ono što je do sitosti dokazano, kako se čini R. N. (L. V.), da je Du- brovnik još u svome zametku bio, kao što je i sad katolički grad, niti se plaši da bi, nastojanjem katoličkih Srba mogao vjerom prevrnut. On kori one katolike, koji proti svoj predaji otaca svojih, proti historiji i protiv cijelom neumornom radu starih Dubrovčana, hoće da vode borbu protiv vjere i unije i misle da ih na (o ovlašćuje tašti- na, prkos i krivo shvaćanje narodaih načela. Po- što je cijela prošlost Dubrovnika katolička i hr- vatska, a da mu sadašnjost i budućnost ne bude hrvatska, naši Srbi-katolici misle da će to posti- gnut, ako mu ista ne bude ni katolička! Zar sve- ćenik, koji u ,Crvenoj Hrvatskoj“ 0 uniji piše, nije pravo uradio, što im je malo na prste po- gledao ? Dubrovačka Republika kroz cijeli svoj život slijedila je katoličke osjećaje, sveisto kao što su njezini slavni književnici instinktivno intuirali hr- vatske, koji, i ako onda pitanje narodnosti nije opstojalo, u našoj klasičnoj knjizi na sve strane izbijaju. Zar ćemo se mi svega toga odreći za lju- bav onijeh, koji, kad god su mogli, Dubrovniku i Republici štete naniješe? Dubrovačka Republika pošto je bila iz svojih zemalja istrijebila pataren- sku sektu, nije dozvolila više da joj se druge u- vlaču. Istina, da je bilo nekih diplomata dubro- vačkih, koji, istoj cijelji nadahnuti, ne bijahu slož- ni u postupanju, kako u svojim citatima opaža R. N. (L. V.), ali ta misao nije mogla prodrijet, zato ni boba ne vrijede svi citati, a neki nama dola- ze još više u prilog. No o tom u došastom broju. Unija. Godine 1673 dakle iza grozne trešnje koja je snašla mili grad, dubrovački trgovci, mole bi- skupa Benlijića da u Biogradu sagradi crkvu, ali ga smrt zateče. Godine 1675 raskolnički patrijara okružen mnoštvom saptija na silu navodi katolike da mu priznadu vlast. Imotski samostan je oglob- ljen za 80,000 jaspri a toliko i Dumanski. Nevolj- nim bosanskim katolikom smilova se dubrovačka republika, te čim posla te godine u Drinopolj svo- ga poklisara Marina Ca 4 : : ž NA ONA REPUBLIKA MV A NAUČNA BIBLIOTEKA, pUSAC1:X man od carskog blagajnika, te uaredi da ostave franjevce u miru. Koliko bi manje Srba bilo u tim pokrajinama, srba po vjeri, da turska vlada nije neprestano štitila ne samo grčko-istočnjake i njihove duhovne pastijere, nego i silila katolike da im se podlože i da priznadu njihovu vjeroispo- vjest! Ali to ostavimo na stranu. U ovo doba u Dubrovniku vanrednom i baš primjerom revnosti radi o uniji dubrovački pop Franjo Ricciardi. On podupire živu molbu stanov- nika u južnoj Ugarskoj, koji se tuže da nemadu duhovnika, nego da su usilovani svoju djecu krs- tit kod grčkih popova. Gorijivi pop predlaže sve- toj stolici da odpošalje tamo franjevce a nadasve one iz Bosne. On god. 1684 obavješćuje Propa- gandu da turci će smaknuti biskupa, zato da se ukloni, i da ga obavjesti. Godine pak 1687 i 8 javlja da franjevci u takim okolnostim i progon- stvu živu, da svaki dan gledaju, kada će ih po- vesti na vješala; nu da ipak ti božiji ljudi puka ne ostavljaju. Opet g. 1692 nasrće patrijar na katolike Bo- sne i Hercegovine, da ih skuči pod svoju vlast, a opet ustaje Fraujo Ricciardi uz vrloga svoga dru+ ga dubrovčanina Ivana Benigni, ište im potpore i pomoći kod svete stolice. Oni prose da zaštite katolike kroz francuskog punomoćnika. Crtaju ži- valnim bojama gevolje katolika i pogibelj prene- vjerenja. Ali pokušaji siloviti uz ogroman novac ipak slave slavje. Revno dopisivanje slijedi sve do svrhe vijeka. U XVIII. vijeku, nastojanje ne prestaje. O. Lodovik Radić kako misionar po svoj prilici otro- van mre u S. Mauri. O. Anselm Gjurković biskup Trebinja, koji glavom u torbi mnoge godine kroz neprestano strahovanje i pogibelji, iz prostoga se- la Čepikuća bodri i sokoli svoj puk. Biskupat, ka- že jedan spisatelj postane onamo sasma nemoguć ; jer su pastijeri bili prisiljeni sakrivat se, na o- prezu biti pred svijem, jer su im uvijek zasjede stavljali, te su ih pogibelji okruživale, naročito za vrijeme pastijerskijeh pohoda. Dubrovčani su bili ; O. Jacint Alamanja misionar po Balkanu, požr- tvovni Trebinjski biskupi Antun Primi i Antun Righi. Osim žive riječi i perom se u tome smislu radi. To su nadasve pokrenule učene i glasovite radnje književne O. Anselma Banduri i O. Serafi- na Červe. Isusovci kako u svemu požrtvovni, ta- ko i u tomu, i pismom i poslanjima svaki dan to bolje napreduju, i danas bi po svoj prilici okol- nosti vjerske bila za nas povoljnije, da sektarska sila i spletkarenje ne bude taj red u naporu ra- je samo imenovati ih, jer dobro poznati u knji- ževnosti: Ardelji Dallabella, Brnja Inssen, Gju- ro Bašić, Giuro Matei, Vice Balaki, svi dubrovča-