Slučajevi vidjeli su se nadasve u OvO novo doba,
pa i u Dubrovniku, koji su dokazali, da mješovite
ženitbe : nijesu na  uhar vjere. Razlozi tome biće
poznati g. R.N., jet ou i ako Srbin, katolik je, pa
uz velike nauke biće proučio i katolički kateki-
zala. Zato sadašnji prelati dužni su biti oprezni
proti nagovaranju staroga vlastelina, dobroga Ma-
ta Gundulića, koji jedino radi unije i vjere cije-
nio je, da je njegovo mišljenje dobro i korisno.
Imamo još nešto da opazimo,no o tom, kao

zaglavu, za došasti put.

=a ===
ee
Unija.
XII.

Istina i pravica ne mogu biti na uštrb i na
škodu slaveustvu, ni nami amo razdvojenim: is-
krena i blaga rasprava može podignuti malo pra-
šine, ali je to oživljujući vjetar, koji čisti zrak i
čini da naše pluće odišu čisti kisik: a što se do-
gagja u tvarnomu svijetu to i u duhovn mu općenju.

Unija je uznemirila istočnjake i g. Baljak je
podigao svoj glas u Saboru, da reče svoju, koju
treba priznati da je bila prilično blaga. Ali cije-
nimo da nije razložito što je prigovarao jer je
nekoliko obitelji pristupilo sjedinjenju; jer baš u
svakoj se stvari sa pojedinim počimlje. On kaže
da nije rodoljubno, da se u to pitanje dira. Ako
mu je rodoljublje starije od vjere i mi pristajemo ;
ali se zato nema zamjerati i onim koji cijene vje-
ru i uzvišeniju i spasonosniju, dapače poglavito
dobro naroda. I još ćemo se dalje pomaknuti i
kazati, da kako je rodoljubno i blagoslovljeno dje-
lo tražiti da se sbliže braća u ekonomičnom i po-
litičnom pitanju, tako je rodoljubno tražiti da se
spoje jednim vezom vjere; ne nasiljem, ne prije-
varom, ne podregjenim srestvima kojim se luka-
vost i himba služi, nego ispitivanjem, naukom a
nadasve razložitim proučavanjem temelja sv. vje-
re, pisma svetoga i predaje. G. je Baljak još jed-
nu izvalio, a tu, da gledamo MRusiju navestit na
uniju. Radi se i tamo, kako i amo; jer unija je
sveta stvar gdje ga nikakva politika ne ulazi, i
ako je malo uhvauja uspjehu, jer dok duhovnu
vlast bude držala u svojim rukama svjetovna vlast,
dotle ova zadnja neće do skrajnosti dopustiti da
joj se digne glavna poluga, glavno podporište sla-
vohlepju i svemožnoj sili svojoj. Ipak što neće na-
še sile, to će dobri Bog; a baš u Rusiji opažamo
da se oficiozno crkva sve to više ruši, i da isti
učenjaci ruski slute preokret koji bi mogao biti
spasonosan i privestit i ono golemo carstvo u kri-
lo matere crkve. Pak barem Rusiji južni Slavjani
nemadu zašto da su harni; jer baš MRasija ih je
nastojala uvijek držati ovisne i pokorne od Cari-
gradskog Patrijare, gušila je svaki polet narodne
crkve; a kako u crkvenom pitanju tako i u poli-
tičnom bila je uvijek škrta i sebična, družila je
države i državice, pirila njihovo takmenje i pre-
pirke, gledala da slabe unutrnjim trvenjem da ih
pak može lakše progutati, kad joj se zgoda pruži ;
i istu je tursku štitila da muebi južni slavjani od-
više se osilili. Ali nas ne potiču zemaljski računi
i probitci, kad zagovaramo uniju, u ime je Božije
zagovaramo i ništa više, Quis habet aures audiat.
»Dubrovnik“ će primiti odgovor i na zadnji čla-
nak o uniji, odgovor na ono malo tobože dokaza,
ne na odurnoj pisaniji gdje se bez razloga, bez
temelja kude i osugjuju biskupi, gdje se lekcije
davaju istoj svetoj Stolici, jer ako katolička ruka
ono piše, ne ostaje drugo nego moliti dobroga
Boga, da mu rasvijetli dušu i pamet, kako veli

pisali u ,Crvenoj,“ koja je politički pravaški list?
— Mogli bismo isti prigovor odvratiti ,Du-
brovniku“; ali nećemo, nego očito je da pišemo

 

— Kad smo počeli prve članke, toga nije
bilo; mi člauke podpišivamo i odgovaramo za njih,
a list je odgovoran za ostalo.

—. Ali vi pjevate mise Starčeviću.

— istina je, jer je bio katolik, jer je bio
pravi domorodac, jer pravi kremenjak. Treba biti
odviše. divlji, a da se zamjeri sveta molba koja se
čini pokojniku kog se ljubi i štuje! Grobove su
svoje častili i divlji Skiti, zar da budemo gori
od njih? A. L.

 

Proslava.

Ove sedmice, odbor četrnajstorice u Kotoru,
hoće da slavi 50-godišnjicu kujiževnoga rada srp-
skog pjesnika Jovana Sundečića, i pozivlje mno-
gobrojne Hrvate da se tomu slavju odazovu. 1 bi
Hrvati dragovoljno; jer Jovan Sundečić uz Zma-
ja Jovanovića i Branka Radičevića, sačinjava onu
trijadu pučkih pjesnika, koji znadu zanijeti, zača-
rati i osrednje izobražene i one koji položiv Omi-
ra ili Virgila ili Dantea hoće da se naslade plo-
dom naših vila, čarobijom i milozvučjem naših sti-
hova: a u tomu je nadasve majstorsko pero Jo-
vanovo, jer ti u malo redaka prostim jezikom
stvara vilin-dvorove. I bi Hrvati; jer nijesu za-
boravili, da je Jovan bio jedan od glavnih spo-
bornika za sjedinjenje, desni prijatelj i pobratim
slavnoga Mihovila Pavlinovića.

Ali na žalost njima nema mjesta tamo.

Nema im mjesta: jer tu je preda mnom Vi-
jenčić domoljubnih pjesama, uprav pun čiste do-
morodne ljubavi i najživijeg poticanja k bratskoj
slozi. Tu je rečeno: ,Ja sam toga načela da je
sudba južnim Slavjanima namjenila da njekad bu-
du u jednoj i istoj zajednici... kad nestane ne-
sloge, koja poglavito proiztiče iz sebičnosti i pre-
sude. Presuda je onaj razdor, koji na sramotu de-
vetnaestog vijeka, još megju nama zbog vjere po-
stoji. Sebićni smo najvećma u koliko se tiče nas
porazdjeljujućih imena, pa onda u koliko se tiče
dvojih slova ćirilice i latinice.“ Ta ubava knjiži-
ca bi izdana godine 1862 u Zadru. Proteklo je
punih 36 godina, i sebičnost i presuda mješte
smalaksati doprla je do vrhunca. Braća Srbi o-
krenuše drugom stazom, o sjedinjenju neće ni da
čuju; ustanoviše osobite listove da pobijaju ono
što nam je najsvetije, najmilije, najkorisnije ; ute-
meljiše osobite škole da ćirilicu tobože brane, i
ako smo je mi prigrlili i primili, i ako ju rado
čitamo i do prigode njome se služimo. A presuda
koliki je mah zahvatila dostatne su publikacije
crkovnjaka pravoslavnih, gdje psovke na naše a-
manete razbacane su na pune pregršte. I pop Jo-
vo doprinese svoj vijenčić brato-ubičkom razdoru
sa pjesmom proti Staromu, koji je bio dika svog
naroda, pouzdanje u očajnoj borbi proti nametni-
ci sili. To Hrvati nijesu niti će zaboraviti,

Nema im mjesta, jer Odbor nije primio ni-
jednog Hrvata, da, pak bilo i izlišno, dade vidjeti
da se tu slavi pjesnik, veleum, & ne izričita po-
litička tendencija.

Nema im mjesta, jer dopokon i doprinosi,
pa kojigod bili, nijesu namijenjeni da se nešto
daruje slavjenomu pjesniku, ili da se koja uspo-
mena postavi na taj veseli dan, ili barem uteme-
lji koja glavnica za književni napredak, glavnica
koja bi nosila svečarevo ime, nego su doprinosi
odregjeni da se stvori srpska muzika u Kotoru,
da se pooštri grdna rana i rastruje sve to dalje
u narodu, da politička strast i nesaošljivost sla-
vje slave mješte svečara.

Žalosno je ali je ipak to živa istina. I mi
bismo bili dragovoljno pristupili skromnom ali sr-

ske duše, kad ne bude usa se ponajmilije
svoje.
Bih rado, ali nam ne dadu. Jeli to razloži-
to? Jeli pošteno ? Jeli prebitačno ?
Otyorito velimo da ne |
A. L.

   

Pismo iz Banovine *)

Hrvatice i Hrvati! Ko padne u boju, to-
ga valja časno pokopati, & ko bude ranjen valja
ga njegovati. U ljutom boju za našu dragu Hr-
vatsku dopao je ljutih rana oilični i oduševljeni
borac časni g. Ivan N. Jemeršić, župnik u Gru-
bišnompolju. Njegova knjiga ,Hrvatski narod“ jest
zaplijenjena i time njemu sirotancu naprćen iz ne-
buha dug od 6000 kruna.

Ranjene moramo njegovati, i bili bi gori od
barbara, da progjemo pokraj nesretnoga našega
ranjenika, i da ga ostavimo. Kad se je on propit-
kivao o sudbini zaplijenjene knjige reklo mu se :
»Neka Vam sada pomogne ...... “ 1 pomoći će!
U koga je samo iskrica hrvatskoga otačbeničtva
taj neće dopustiti, da ovako plemenita duša ka-
kova je u našega Jemeršića koja mu je diktovala
knjižnjicu ,Majka u radu za Boga i Hrvatsku“,
koja je i nadahnula djelo ,Hrvatski Narod“, da
kažem takova duša strada; a stradati će, ako ne
bude naše pomoći. Ako se spomene, da su u toj
knjizi zaplijenjene kitice iz pjesama g. H. Badali-
ća; ako se navede, da pjesma koja je u početku
djela zaplijenjena, već pod konac knjige ostaje ne-
brisana, onda je intencija zaplijene jasna.

Hrvatice i Hrvati! naš dragi prijatelj Jemer-
šić je sirotan, dok je živ ne isplati duga od 6000
kruna, a veže ga poštenje i pravdoljublje, da tis-
karu plati. Tu ne ima druge pomoći nego da mu
a ljutoj nevolji priskočimo u pomoć koliko ko mo-
že. Njega onaj dug ubija i materijalno i moralno
jer si je tu nesreću uzeo teško k srcu, da je da-
nas dakako od onoga vremena i teško bolestan.
On danas ne ima ništa doli plemenitu nesebičnu
i pjesničku dušu. Njemu je 6000 kruna neisplati-
vi dug, taj dug potresao mu i odnesao mir i po-
koj duše, jer mu neprestano broji u duši: ,Plati
što si dužan!“ A ne imade ni pare u kesi i za-
pao je u dug, dok je mislio narodu podati glav-
vnicu duševnoga blaga, glavnicu hrvatskoga odu-
ševljenja i čistoga patriotuzma.

U kom iole bije otačbeničko &rce, komu je
mila ona sveta ideja za koju je Jemeršić nesebič-
no radio i gorko postradao, taj će i od ustiju za-
logaj otkinuti i svojum obolom stradalca pomoći.
Čim se je 0 toj zapljeni pročulo, jedan kremenjak
i poštenjak, ali i — gotova bogčija — podigao
je tri prsta k nebu i povikao: deset godina ne
primam karta u ruke, samo da mogu Jemeršiću
ma i u obrocim udijeliti 20 fior! Plemenito, to
nas do suza ganulo. Tako rade patrijote, Učinimo
ovako svi, neka naši protivnici i dušmani vide, da
imade hrvatskoga naroda i u tom siromašnom na-
rodu plemenite brvatske svijesti. S istom poštom
odpravio sam dragoma prijatelju 1 oduševljenomu
patrioti g. Jomeršiću 10 kruna. Ko će bolje, ro-

dilo mu polje.
Samo Hrvat.

P. S. Ko mu želi pomoći, neka šalje na nje-
gove ruke u Grubišnopolje kod Belovara. Hrvat-
ski naši listovi učinili bi djelo otačbeničko, da o-
vo za svoje pretiskaju.

 

Pogled po svijetu. o

Carevinsko Vijeće, — Na 20 ovoga mje-
geca otvara se carevinsko vijeće. Grof Thun naći
će nezadovoljne svekolike stranke, te se po tom
može lako shvatiti kojom se napetošću čekaju

Španjolska i Amerika. — Po vijestima +
novim cini se da će svaki čas rat Ipak rata još .;

nema, ali se obje države na nj spravljaju grozni-

čavom brzinom.
vema umiriše otkad

Na istoku se stvari
e i Engleska dobila Kine. Sada ruske no-

da se istočno neće
ku emae pitanje rješavati

e =