Slučajevi vidjeli su se nadasve u OvO novo doba, pa i u Dubrovniku, koji su dokazali, da mješovite ženitbe : nijesu na uhar vjere. Razlozi tome biće poznati g. R.N., jet ou i ako Srbin, katolik je, pa uz velike nauke biće proučio i katolički kateki- zala. Zato sadašnji prelati dužni su biti oprezni proti nagovaranju staroga vlastelina, dobroga Ma- ta Gundulića, koji jedino radi unije i vjere cije- nio je, da je njegovo mišljenje dobro i korisno. Imamo još nešto da opazimo,no o tom, kao zaglavu, za došasti put. =a === ee Unija. XII. Istina i pravica ne mogu biti na uštrb i na škodu slaveustvu, ni nami amo razdvojenim: is- krena i blaga rasprava može podignuti malo pra- šine, ali je to oživljujući vjetar, koji čisti zrak i čini da naše pluće odišu čisti kisik: a što se do- gagja u tvarnomu svijetu to i u duhovn mu općenju. Unija je uznemirila istočnjake i g. Baljak je podigao svoj glas u Saboru, da reče svoju, koju treba priznati da je bila prilično blaga. Ali cije- nimo da nije razložito što je prigovarao jer je nekoliko obitelji pristupilo sjedinjenju; jer baš u svakoj se stvari sa pojedinim počimlje. On kaže da nije rodoljubno, da se u to pitanje dira. Ako mu je rodoljublje starije od vjere i mi pristajemo ; ali se zato nema zamjerati i onim koji cijene vje- ru i uzvišeniju i spasonosniju, dapače poglavito dobro naroda. I još ćemo se dalje pomaknuti i kazati, da kako je rodoljubno i blagoslovljeno dje- lo tražiti da se sbliže braća u ekonomičnom i po- litičnom pitanju, tako je rodoljubno tražiti da se spoje jednim vezom vjere; ne nasiljem, ne prije- varom, ne podregjenim srestvima kojim se luka- vost i himba služi, nego ispitivanjem, naukom a nadasve razložitim proučavanjem temelja sv. vje- re, pisma svetoga i predaje. G. je Baljak još jed- nu izvalio, a tu, da gledamo MRusiju navestit na uniju. Radi se i tamo, kako i amo; jer unija je sveta stvar gdje ga nikakva politika ne ulazi, i ako je malo uhvauja uspjehu, jer dok duhovnu vlast bude držala u svojim rukama svjetovna vlast, dotle ova zadnja neće do skrajnosti dopustiti da joj se digne glavna poluga, glavno podporište sla- vohlepju i svemožnoj sili svojoj. Ipak što neće na- še sile, to će dobri Bog; a baš u Rusiji opažamo da se oficiozno crkva sve to više ruši, i da isti učenjaci ruski slute preokret koji bi mogao biti spasonosan i privestit i ono golemo carstvo u kri- lo matere crkve. Pak barem Rusiji južni Slavjani nemadu zašto da su harni; jer baš MRasija ih je nastojala uvijek držati ovisne i pokorne od Cari- gradskog Patrijare, gušila je svaki polet narodne crkve; a kako u crkvenom pitanju tako i u poli- tičnom bila je uvijek škrta i sebična, družila je države i državice, pirila njihovo takmenje i pre- pirke, gledala da slabe unutrnjim trvenjem da ih pak može lakše progutati, kad joj se zgoda pruži ; i istu je tursku štitila da muebi južni slavjani od- više se osilili. Ali nas ne potiču zemaljski računi i probitci, kad zagovaramo uniju, u ime je Božije zagovaramo i ništa više, Quis habet aures audiat. »Dubrovnik“ će primiti odgovor i na zadnji čla- nak o uniji, odgovor na ono malo tobože dokaza, ne na odurnoj pisaniji gdje se bez razloga, bez temelja kude i osugjuju biskupi, gdje se lekcije davaju istoj svetoj Stolici, jer ako katolička ruka ono piše, ne ostaje drugo nego moliti dobroga Boga, da mu rasvijetli dušu i pamet, kako veli pisali u ,Crvenoj,“ koja je politički pravaški list? — Mogli bismo isti prigovor odvratiti ,Du- brovniku“; ali nećemo, nego očito je da pišemo — Kad smo počeli prve članke, toga nije bilo; mi člauke podpišivamo i odgovaramo za njih, a list je odgovoran za ostalo. —. Ali vi pjevate mise Starčeviću. — istina je, jer je bio katolik, jer je bio pravi domorodac, jer pravi kremenjak. Treba biti odviše. divlji, a da se zamjeri sveta molba koja se čini pokojniku kog se ljubi i štuje! Grobove su svoje častili i divlji Skiti, zar da budemo gori od njih? A. L. Proslava. Ove sedmice, odbor četrnajstorice u Kotoru, hoće da slavi 50-godišnjicu kujiževnoga rada srp- skog pjesnika Jovana Sundečića, i pozivlje mno- gobrojne Hrvate da se tomu slavju odazovu. 1 bi Hrvati dragovoljno; jer Jovan Sundečić uz Zma- ja Jovanovića i Branka Radičevića, sačinjava onu trijadu pučkih pjesnika, koji znadu zanijeti, zača- rati i osrednje izobražene i one koji položiv Omi- ra ili Virgila ili Dantea hoće da se naslade plo- dom naših vila, čarobijom i milozvučjem naših sti- hova: a u tomu je nadasve majstorsko pero Jo- vanovo, jer ti u malo redaka prostim jezikom stvara vilin-dvorove. I bi Hrvati; jer nijesu za- boravili, da je Jovan bio jedan od glavnih spo- bornika za sjedinjenje, desni prijatelj i pobratim slavnoga Mihovila Pavlinovića. Ali na žalost njima nema mjesta tamo. Nema im mjesta: jer tu je preda mnom Vi- jenčić domoljubnih pjesama, uprav pun čiste do- morodne ljubavi i najživijeg poticanja k bratskoj slozi. Tu je rečeno: ,Ja sam toga načela da je sudba južnim Slavjanima namjenila da njekad bu- du u jednoj i istoj zajednici... kad nestane ne- sloge, koja poglavito proiztiče iz sebičnosti i pre- sude. Presuda je onaj razdor, koji na sramotu de- vetnaestog vijeka, još megju nama zbog vjere po- stoji. Sebićni smo najvećma u koliko se tiče nas porazdjeljujućih imena, pa onda u koliko se tiče dvojih slova ćirilice i latinice.“ Ta ubava knjiži- ca bi izdana godine 1862 u Zadru. Proteklo je punih 36 godina, i sebičnost i presuda mješte smalaksati doprla je do vrhunca. Braća Srbi o- krenuše drugom stazom, o sjedinjenju neće ni da čuju; ustanoviše osobite listove da pobijaju ono što nam je najsvetije, najmilije, najkorisnije ; ute- meljiše osobite škole da ćirilicu tobože brane, i ako smo je mi prigrlili i primili, i ako ju rado čitamo i do prigode njome se služimo. A presuda koliki je mah zahvatila dostatne su publikacije crkovnjaka pravoslavnih, gdje psovke na naše a- manete razbacane su na pune pregršte. I pop Jo- vo doprinese svoj vijenčić brato-ubičkom razdoru sa pjesmom proti Staromu, koji je bio dika svog naroda, pouzdanje u očajnoj borbi proti nametni- ci sili. To Hrvati nijesu niti će zaboraviti, Nema im mjesta, jer Odbor nije primio ni- jednog Hrvata, da, pak bilo i izlišno, dade vidjeti da se tu slavi pjesnik, veleum, & ne izričita po- litička tendencija. Nema im mjesta, jer dopokon i doprinosi, pa kojigod bili, nijesu namijenjeni da se nešto daruje slavjenomu pjesniku, ili da se koja uspo- mena postavi na taj veseli dan, ili barem uteme- lji koja glavnica za književni napredak, glavnica koja bi nosila svečarevo ime, nego su doprinosi odregjeni da se stvori srpska muzika u Kotoru, da se pooštri grdna rana i rastruje sve to dalje u narodu, da politička strast i nesaošljivost sla- vje slave mješte svečara. Žalosno je ali je ipak to živa istina. I mi bismo bili dragovoljno pristupili skromnom ali sr- ske duše, kad ne bude usa se ponajmilije svoje. Bih rado, ali nam ne dadu. Jeli to razloži- to? Jeli pošteno ? Jeli prebitačno ? Otyorito velimo da ne | A. L. Pismo iz Banovine *) Hrvatice i Hrvati! Ko padne u boju, to- ga valja časno pokopati, & ko bude ranjen valja ga njegovati. U ljutom boju za našu dragu Hr- vatsku dopao je ljutih rana oilični i oduševljeni borac časni g. Ivan N. Jemeršić, župnik u Gru- bišnompolju. Njegova knjiga ,Hrvatski narod“ jest zaplijenjena i time njemu sirotancu naprćen iz ne- buha dug od 6000 kruna. Ranjene moramo njegovati, i bili bi gori od barbara, da progjemo pokraj nesretnoga našega ranjenika, i da ga ostavimo. Kad se je on propit- kivao o sudbini zaplijenjene knjige reklo mu se : »Neka Vam sada pomogne ...... “ 1 pomoći će! U koga je samo iskrica hrvatskoga otačbeničtva taj neće dopustiti, da ovako plemenita duša ka- kova je u našega Jemeršića koja mu je diktovala knjižnjicu ,Majka u radu za Boga i Hrvatsku“, koja je i nadahnula djelo ,Hrvatski Narod“, da kažem takova duša strada; a stradati će, ako ne bude naše pomoći. Ako se spomene, da su u toj knjizi zaplijenjene kitice iz pjesama g. H. Badali- ća; ako se navede, da pjesma koja je u početku djela zaplijenjena, već pod konac knjige ostaje ne- brisana, onda je intencija zaplijene jasna. Hrvatice i Hrvati! naš dragi prijatelj Jemer- šić je sirotan, dok je živ ne isplati duga od 6000 kruna, a veže ga poštenje i pravdoljublje, da tis- karu plati. Tu ne ima druge pomoći nego da mu a ljutoj nevolji priskočimo u pomoć koliko ko mo- že. Njega onaj dug ubija i materijalno i moralno jer si je tu nesreću uzeo teško k srcu, da je da- nas dakako od onoga vremena i teško bolestan. On danas ne ima ništa doli plemenitu nesebičnu i pjesničku dušu. Njemu je 6000 kruna neisplati- vi dug, taj dug potresao mu i odnesao mir i po- koj duše, jer mu neprestano broji u duši: ,Plati što si dužan!“ A ne imade ni pare u kesi i za- pao je u dug, dok je mislio narodu podati glav- vnicu duševnoga blaga, glavnicu hrvatskoga odu- ševljenja i čistoga patriotuzma. U kom iole bije otačbeničko &rce, komu je mila ona sveta ideja za koju je Jemeršić nesebič- no radio i gorko postradao, taj će i od ustiju za- logaj otkinuti i svojum obolom stradalca pomoći. Čim se je 0 toj zapljeni pročulo, jedan kremenjak i poštenjak, ali i — gotova bogčija — podigao je tri prsta k nebu i povikao: deset godina ne primam karta u ruke, samo da mogu Jemeršiću ma i u obrocim udijeliti 20 fior! Plemenito, to nas do suza ganulo. Tako rade patrijote, Učinimo ovako svi, neka naši protivnici i dušmani vide, da imade hrvatskoga naroda i u tom siromašnom na- rodu plemenite brvatske svijesti. S istom poštom odpravio sam dragoma prijatelju 1 oduševljenomu patrioti g. Jomeršiću 10 kruna. Ko će bolje, ro- dilo mu polje. Samo Hrvat. P. S. Ko mu želi pomoći, neka šalje na nje- gove ruke u Grubišnopolje kod Belovara. Hrvat- ski naši listovi učinili bi djelo otačbeničko, da o- vo za svoje pretiskaju. Pogled po svijetu. o Carevinsko Vijeće, — Na 20 ovoga mje- geca otvara se carevinsko vijeće. Grof Thun naći će nezadovoljne svekolike stranke, te se po tom može lako shvatiti kojom se napetošću čekaju Španjolska i Amerika. — Po vijestima + novim cini se da će svaki čas rat Ipak rata još .; nema, ali se obje države na nj spravljaju grozni- čavom brzinom. vema umiriše otkad Na istoku se stvari e i Engleska dobila Kine. Sada ruske no- da se istočno neće ku emae pitanje rješavati e =