List izlazi svake subote. mu je un 4:50, na. BO godine Hor. 3:28. za Dubroonik sa i Bosnu Her & poštom: na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; sa fior. 450, i p Pojedini broj je predbrojen i za došasto polugodište. troškovi. * Zadar-Vrlika-Dubrovnik-Boka. Zar kakva nova željeznička pruga? Tužna ti li je ovo željeznica! Ovo su izložene tačke Dal- macije, na kojim se Hrvat i zubima i noktima bo- riti mora, ako neće da mu narodni i plemenski protivnici trag sataru i od djece njegove odgoje janjičare — odrode domovine i imena svoga. Ovo su četiri tačke, gdje se vodi živi okršaj za Hr- vatstvo. Stari Zadar, nekad zakleti, nepomirljivi ne- prijatelj Venecije, koji je krvlju svojom branio svoju slobodu, kad ju je konačno izgubio, vjeko- vima se je tako promijenio, da se je misljelo, e je narodu svome za vazda izgubljen. Ali to je bi- la obmana, srestvima umjetno stvorenim i na silu uzdržanim. Zadar je i danas hrvatski grad. Nje- govo gragjanstvo hrvatskoga porijetla. Ako Za- drani (i to ne svi) svoje hrvatstvo niječu, tim ne prestaju biti Hrvati, Odmetnik kršćanstva može koliko hoće nijekati svoju vjeru, on je isto kr- šćanin. Čovjek zdravih očiju i bistra vida može vikati da ne vidi, njega slijepcem niko ozbiljan priznati neće. Tako je i sa talijanstvom Zadra. Ali tamo se sada podignula junačka četa po izbor rodoljuba i pregnuše svim silama, da narod osvije- ste, da mu podmladak hrvatski odgoje, da Zadar povrate Hrvatskoj. Zaglušiva vika protivnika kaže nam, da se naši postaviše na pravi narodni te- melj i da pogagjaju u njihovu slabu stranu. Ako zadarski rodoljubi u ovom poslu nijesu sami to- liko jaki, da urede što vijekovi presuda pokvari- še, neg se obraćaju i drugoj braći širom domo- vine, dužnost je svakoga pravoga Hrvata, koji može da žrtvuje, da im u toj borbi u pomoć pri- skoči. Iza Zadra Vrlika — tužna pojava sasvim druge naravi, hrvatski narod, hrvatskih osjećaja, vjerom otugjen od imena i plemena svoga. Pra- voslavna vjera, nazvana srpskom, bijaše ono sre- stvo, koje nam otme sve pravoslavne Hrvate sje- verne Dalmacije. Ti si pravoslavni i sato srbin, jerbo si vjere srpske! Ewo ovo je deviza, koja se tamo od razdora u praksi provagja. A otkuda? Kako? Kada narodnim ljudima, koji povjerenje naroda izrabljivahu za svoj lični interes, cijela Dalmacija zagrmi: dolje medostojni! oni, da se održe, od vjere svoje uapraviše sebi politički štit, Za njima na žalost okrenuše episkopi, za episko- pima sveštenstvo, a za ovim po malo i narod. Neg- dašnji najprvi branioci hrvatskih pravica, postado- še im krvni dušmani. Izdajica stranke i naroda, nije mogao okrutnije da mu se osveti za primlje- ni i zasluženi prezir. Vrlički Hrvati ne mogahu u Otpravništvu lista: na godina flor. u kuću s sa Austro- Ugarsku, sinosemstvo stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da i njegovu historičku važnost? Da naglasujemo o- pravdanost naše borbe, eda nam rodna gruda i nadalje ostane krunom hrvatskih gradova? Suvi- šno je o tome govoriti hrvatstvu, koje je uvjere- no, da je dubrovačkoj povijesti, dubrovačkoj slavi, dubrovačkoj skladnosti i uljudbi jedini spas u Hr- vatskoj inokupnoj domovini, u kolu hrvatskih dru- gova Spljeta, Mostara, Sarajeva, Osijeka sa Ža- grebom prvim i najstarijim. Samo s njima spoje- na je sudbina Dubrovnika, s njima će da dijeli dobro i zlo, tugu i veselje. Da je ovo politika na- rodna, dokazuje mišljenje dubrovačkoga puka, & šačica Srba-katolika samo iz inada prkosi i dru- gamo poglede upire, gdje prava sloboda ne pos- toji, nego samovolja i lično ropstvo, a u sebi se valjda kaje, što se od naroda otugjila i u njemu ostala — šaka ništic! Bokeška borba slična je dubrovačkoj i ako je tamo drugi razmjer. Nekadašnja katolička Bo- ka za turskih i mletačkih vremena pretvorila se većinom u pravoslavnu. To je nije smetalo da u narodnoj borbi podbije barjak u ruke, ali kada muedostojni“ baciše u narod kamen smutnje, za- nijeće pravoslavna većina svu svoju prošlost i 0- krene oružje protiv vlastite braće. Bokeško hr- vatstvo zapade mučna zadaća da se brani od dvo- vrsnih neprijatelja, koji, osokoljeni značajnim &sa- učešćem, ne štediše sila ni srestava. Mi pozorno pratimo herkulsko naprezanje naše braće Bokelja, koje se svaki dan kruni to većim uspjehom. Zadar-Vrlika-Dubrovnik-Boka to su svijetle tačke narodne borbe Hrvatstva s ovu stranu Ve- lebita. Neka govori što ko hoće, ova borba neće prestati dok se hrvatstvu ne osjegura ono što je i prije njegovo bilo. U današnjoj Dalmaciji ne ži- vi nego jedan narod: hrvatski sa svojim jezikom i svojim pravima. Dužnost je pravoga rodoljuba, da se ova istina održi neoskvrnjena. Radimo da- kle u prvom redu zato, svaki na svom polju, ko- liko se može više. A poslije — što Bog dade i sreća junačka ! Srbin-katolik. Mislimo da Srbin-katolik u ,Dubrovniku“ spada megju onu, danas dosta brojnu četu ljudi, koji istodobno i Bogu i vragu pale svijeću, Ou ispovijeda, da gjednijenje orkava nije hrgjava stvar u načelu, ali netom se tako letimice izjavlja, oba- ra se na sve ove koji rade za to sjedinjenje. Po njemu pitanje sjedinjenja crkava na Balkanu nije vjersko nego eminmenino narodnosno pitanje. A za- što to? Jer se ovo pitanje raspravlja u protusrp- skim listovima; jer ovo pitanje raspravlja se od Hrvati i u hrvatskim listovima; jer popovi i bi- skupi koji ga raspravljaju jesu većinom Hrvati, i NAROGO / POSLIKA HRVATOKA NAUCNA BIPLIOTEKA, DYBROVAU s. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u i utažljivi, a dopisi šalja se Uredništva. ! Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. i Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Sa ovakim pisanjem koliko li je debelih svi- jeća zapalio vragu naš Srbin-katolik1 Deder da mu ugasimo te svijeće, Ako se g. R. N. ni malo ne svigja, što se jedan pop Hrvat usudio pisat o uniji u MoA Hrv.“, držimo da njemu, i ako Srbinu ipak kato- liku, pak učenu piscu biće pao pod oko Balkan. Nije moguće da ga on ne čita. Pozivljemo ga da nam ukaže gdje se u ovome po slavenskim drža- vama proglašenome listu može naći nešto, što bi opravdalo njegovu osvadu, da je sjedinjenje crka- va na poluotoku balkanskome eminenćno narodno- sno pitanje? U njemu se narodno pa ni političko pitanje nigdje i ne spominje; njegove su rasprave upravljene cijelom inokupnom Slavenstvu. U nje- mu se tako učeno, mirno i ljubezno raspravlja, da je i kod protivnih pisaca pobudio ne malu po- zornost. Zar li mu se može u grijeh upisati što ga uregjuju hrvatski svećenici i pisci i što je štampan u Zagrebu? Ako je tako, tad g. R. N. (aliter L. V.) kadar je da od sebe odmetne sva- kog hrvatskog katoličkog svećenika, jer je hrvat i da metne u oganj sve vjerske i pobožne knjige, jer su štampane u Zagrebu. A kud će tada nje- gova objektivnost ? njegov velevrijedni katolicizam? Lav XIII. kroz dugo i mudro svoje vladanje i rječju i djelom dokazao je, da on štuje prava svijeh naroda, jer on je otac cijelog čovječanstva. Još bulje od svojih prešasnika uvidio je ljutu zmiju mržnje i nesloge, koja truje slavenske na- rode, te je odlučio, da joj božijoj pomoći šatre glavu, znajući mudri papa, da najprvo vjerska ne- sloga narode u propast dovodi. Da bi došao svo- me cilju što je morao učinit nego obratit se onim koji s njime upravljaju kršćanskom Zadrugom : bi- skupima slavenskog naroda, megju kojima, htio ili ne htio naš g. R. N., prvo mjesto uživaju hr- vatski. Zar srpskim? A gdje su? No on je ipak i njih i njihov narod ljubez- no pozvao, da o stvari slobodno raspravljaju, a taj im je poziv napose upravio glasom Vrbosia- skog Arciepiskopa Josipa Stadlera, čigove vrliue poznate šu po svemu Slavenstvu. Ovaj pismom od 8 decembra 1895 pozvao je svu grčko-istočnu bra- ću, koja stanuju u Srbiji, Crnoj Gori, po Ugar- skoj, Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni, Hor- cegovini, da se sa katolicima sjedine u zajednicu vjere i ljubavi. Zajamči sa strane samoga pape, da će sve povlastice njihove uopće, a napose li- turgiju njihovu, netaknute zadržati i da će tako daleko ići, kako dopušta i sam Hrist ustroj nje- gove crkve. Nu na žalost kakav bi odgovor? Još prije neg su javljene bile nakane Lava XIII., pa po- v = om ami zd ačteiia zarastao sauvana ai a oglasi koji se