U DUBROVNIKU 80
CRVENA HRVAT
List izlazi svake subote, Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
em u kuću š za Austro-Ugarsku, tužljivi.
: na godinu for. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo laro
4:50, na
i Bosnu
godine fior. 2:25 ; za sa
inu s poštom
fior, 4:50, i po ovi troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se
je predbrojen i za došasto polugodište.
Vrlika.
Pročitali smo omašnu brošuru o Vrličkome
pitanju, koje sada razmahuje srpstvom i hrvat-
stvom. Vrlički nazovi-Srbi lanjske godine izdado-
še jedan pamflet — Vrlika u borbi, u kome htje-
doše dokazat svoju nevinost a nepravdu hravat-
sku, koja hoće da im otme ovu vele zlamenitu
. poziciju u Dalmaciji. Vrlički Hrvati na usta svo-
ga Y. opširno odgovoriše. Oni razložiše tanko po
tanko, kako sve do XVIII. vijeka za grčko istoč-
ne u Vrlici ni znalo se nije; nebrojenim dokazi-
ma oboriše tvrdnje episkopa Milaša koji je izla-
nuo, da se ,mitom, prijevarom, prijetnjam, tam-
nicam“ unijatilo po gornjoj Dalmaciji i dokazaše
da koliko mletačka toliko turska vlada uvijek
bjehu na ruci grčko-istopjacima; da su oni, oko-
ristiv se ovim položajem, malo po malo mnoge
katoličke crkve prisvojili, dapače i katolika za-
puštenih bez pastira porišćanili. Ali baška vjera,
baška narodnost! Pa i tu je pisac odgovora Sr-
bima ostao na konju. Brošura dokazuje nebroje-
nim navodima, citatima, izjavama, da se sve do
najnovijega doba Vrlički hrišćani zvahu i ispovi-
jedahu Hrvati; da su svi bez izmimke svoj jezik
jedino hrvatskim zvali; da su na svojim kućama
hrvatske trobojnice razvijali i u narodnoj borbi
prvi koraknuli. Mi doduše ne poznamo potanko
sve vrličke mjesne odnošaje, ali možemo slobo-
dno kazati, da nam se ovi navodi i dokazi čine
tako jakim i vjerodostojnim, da Srbin ma ni po-
kušati neće, a da ih samo u sumuju stave.
Iza toga prelazi brošura na današnje nepo-
dnosljive odnošaje, što ih u Vrlici trpe Hrvati, za-
hvaljujuć srpskom šovinizmu i intoleranciji, ako
se hrvatstvo u Vrlici probudilo i osvijestilo. Gla-
vnu zaslugu imade, uz načelnika Kulišića i Ka-
lugjera Pavasovića, svakako i srpski zastupnik na
saboru dr. VI. Trojanović, sve do u zadnje op-
ćinski liječnik u Vrlici, koji je svojim neoznači-
vim postupanjem upravo osvješćivao hrvatstvo.
Zanimiv je ovaj mladi srpski šovinista zato jer
je iskren. Bijaše nam pripovigjeno, da se zadnjeg
zasijedanja sabora, za parastosa pok. Savi Bjela-
noviću, sa jednim kalugjerom u Zadru na javnom
mjestu nemilo posvadio i tom prilikom mu izja-
vio da je on libero pensatore. A ova vrlička bro-
šura nam iznosi, kako prvo pitanje što bi
ga dr. Trojanović stavio ma bolesnika bilo bi: Ko-
je si vjere? Jesi li srpsko? Kako najživlja pro-
paganda obavljala se oko bolesničke postelje. Sva-
kako ponasanje dr. Trojanovića u Vrlici bijaše
takovo, da su mnogi Vrlički Srbi i sami uvidjeli,
da on, i uz najbolju volju 2a arpsku stvar, ovu
stvar samo kompromituje i štete joj nanosi. (Na
žalost i megju Hrvatima ima ovakih elemenata).
Sad je dr. Trojanović u Boki.
Poslije neko je opisano sve potanko kako
su Srbi — iza kako se Hrvatstvu —
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane
pravoslavna stranka; da njezini članovi, Hrvati
porijeklom, imenom, a nekad i osjećajen, pak za-
vedeni i posrbljeni — srpskom vjerom, bacaju
pod noge ono što su do juče na oltar dizali.
U Zaglavku brošure nalazi se još mnogo
toga, što bi kadro bilo, da osvjetli jadno stanje
dalmatinskih Hrvata u svom rogjenom domu i tim
su Vrlički Hrvati — u 238 strana velike osmine
— rekli svoju. Njihova riječ jest neprocjenjivi do-
kumenat za historiju narodnog preporoda u Dal-
maciji.
Srbin-katolik.
Srpski listovi pače još i gore nasrnuše na ka-
toličke biskupe, a na preuzv. Stadlera nadasve, pa
tako i naš skladni ,Dubrovnik.“ U Sarajevu na-
gselilo se iz Banovine okolo stotinu unijata, pa
Nadbiskup htjede i njima u svojoj katedrali dati
mjesta, da vrše svoje vjerske dužnosti po svome
obredu. Tada graja postane još jača. Srbi stanu
vikat kako Stadler kani pohrvatit sve bosanske
pravoslavne, pa da mu je i sama vlada pri ruci
poklonom od 100.000 fior. Ovu svotu vlada je do-
duše dala, ali ne Stadleru nego baš za vjerske
pravoslavne stvari u Sarajevu, no nijedan srpski
list nije se našao a da to ispravi.
I tako se sve bolje bistre pojmovi 0 srps-
kim licemjernim načelima, baška vjera, baška na-
rodnost i da je njima brat mio koje vjere bio. Ne,
gospodo Srbi! Kod vas je sve isto, vjera i narod-
nost. Vi se strašite da kad biste se sjedinili sa
katolicima, da biste i narodnost mogli izgubiti, jer
katolicizam u vjeri me trpi narodnih naslova, po-
što je religija zajednička stvar svih naroda. Ne,
ne biste izgubili ništa. Zar bi crkva ukinula ćiri-
licu? Zar bi vam ekayštinu pretvorila u ikavštinu
i naredila da se zovete Hrvati ?
Vidi se da je g. R. N. fin diplomata baš
Bizmarkove škole kad piše da bi se moglo riješi-
ti pitanje unije tek onda, kad po pravu i pravici
riješeno bude narodnosno pitanje na Balkanu. Mi
ga u tom ovako shvaćamo. On za stalno očekuje
kakvu katastrofu, koja bi mogla promijenut lice
Europi, koja bi mogla oživotvorit erpski program,
ili da bolje rečemo srpske utopije. Kad bi se ti
sadašnji srpski idejali ostvarili jaoh katolicima !
Mala srpska državica u kojoj stanuje 10.000 ka-
tolika, još prkosi da im pravicu ne udijeli i toli
razglašeni konkordat još nije sklopljen. Da čemu
bi se mogli nadati katolici kad bi se oživotvorili
srpski idejali? Njima je pravoslavje temelj, pače
srestvo državne politike, ergo ko nije pravoslavni
+... taj bi postao frpjeni gost, ako bi ga uopće
i trpjeli. To vidimo na sve strane oko nas kao
naravnu posljedicu srpske prakse, po kojoj je vje-
ra, narodnost i politika jedno te isto, A kad bi
tako bilo svijem katolicima (i svijem inijem) što bi
tek bilo od, kako ga i sami Srbi nazivlju, par
ezxellence katoličkog Dubrovnika ?
A sada da zaključimo ovu polemiku sa na-
šim simpatičaim Srbinom katolikom. Gosp. R. N,
(aliter L. V.) usudio se davat lekcije našim bis.
(| kupim, suviše i na pamet naučio prediku, koju bi
i samom Sv. Ocu upravio na ime vasionog srp.
-utva. Neka dakle dopusti da i mi njemu upravi»
NAUCNA BIBLIOTEKA, DUBRONIK
siu ika
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
a dopisi šalju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
da | više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
no prima ni uredništvo ni uprava.
. mo neke riječi, pa primio ih on u dobro ili
u zlo.
Gospodine R. N. (L. V.)! Ako ikomu, Vama
se ne pristojaše da se uniji opire i na javni neki
sud naše prelate povlači. Vi njih dobro poznate :
Vama su očite njihove plemenite nakane, pa i
njihov rad na korist ne samo Hrvata, nego i Sr-
ba i cijelog Slavenstva. T&.... često ste im ruku
cjelivali. Preuzvišeni Strossmayer, zvijezda kato-
ličke crkve, prijatelj je svih Slavena bez obzira
na vjeru koju ispovijedaju. On je osobni prijatelj
gospodara Crne Gore, a Vi, ako ga i ne imenu-
jete, ipak mu prigovarate o primljenom papin-
skom odlikovanju. Poznate vrlo dobro i presvj.
Stadlera, ovog providencijalnog bosanskog bisku-
pa. Čini nam se da ste i njemu ruku cjelivali i
da ćete se bit uvjerili tada o njegovoj dobroti,
učenosti i krepostima, koje ga rese. Vi poznate i
biskupe Marcelića, Uccellina i druge prelate. Reci-
te šta im fali, da oni ne mogu radit na ovoj vjer-
skoj misiji sjedinjenja crkava i da se po vašem
mnijenju taj rad morao drugome predati.
Nu sa tako strastvenom osobom ob ovim
stvarima i ne može da bude govora. Govorite, pi-
šite što Vam i unaprijed bude milo. Samo Vas
molimo, da dok se glasate Srbinom i velikim Sr-
binom, ne razmećite se Vašim katoličanstvom, jer
ste izgubili pravo da Vam se vjeruje. x.
Hrvatska proslava u Pragu.
Zlatni Prag, 22 Aprila.
Ova tako dugo isčekivana svečanost, koja je
radi nepredvigjenih uzroka bila dva puta odgo-
gjena, slavila se je napokon neopisivim sjajem u
ponedjeljak dne 18 ovog mjeseca u dvorani ,Na-
rodnog doma“ ovdje u Zlatnom Pragu u spomen
BO-godišnjice uvedenja hrvatskog kao službenog
jezika u Hrvatskoj i Slavoniji uz oduševljeno su-
djelovanje braće Čeha u korist družbe sv. Ćirila
i Metoda u lstri, a pod protektoratom našeg di-
čnog zastupnika Spinčića, — Daleko bi sašao,
kad bi potanko opisao impozantnost ove rijetke
slave, a cijenim, da mi to ne bi ni za rukom po-
šlo kako bi želio; spomenut ću dakle ragje samo
najglavnije stvari nadodavši njeke svoje primjetbe.
U osam sati u večer spomenutog dana bila
je ogromna dvorana ,Narodnog doma“ na Vino-
hradima u Pragu uz blještavu električnu rassvje-
tu prepuna najodličnijom publikom. Dijelom u pri-
zemlje, a dijelom u galerije strpalo se je preko
dvije tisuće posjetioca, megju kojim opazismo rek-
tora češke universe u Pragu dr. Kodeftveka, pro-
rektora dr. Hanela i dekana dr. Hostinskoga ; češ-
sg