i

List izlazi svake subote. ma je u Otpravništou lista: na for.
4:50, na po or kapele ropnši mrki og ia
i Bosnu
for. 450, i i troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
jen i za došasto polugodište. '

e predbroj

EA |

inu s poštom : o edita aa: &, na po godine flor. 2:50 ; sa inozemstvo

Pretplata i oglasi plaćaju se upra ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje sa
u kuću i za Austro-Ugarsku, i utažljivi, a dopisi šalju se Uredništva.

, Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 movč, po retku, a oglasi koji se

više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

 

Rat.

Kako god svršio španjolsko-amerikanski rat,
on će imati za Europu velikih posljedica, pa do-
bila Amerika, ili, što je mučnije, Španja.

Pitanje Kube sad je prošlo u drugu lineju.
Kubanci imaju pravo da traže otcijepljenje od ma-
tere zemlje, Španjolci imaju pravo kad se tome
protive, dok, kako se čini, većina Kubanaca stoji
s njima. Nu to su sad postale nuzgredne stvari.
Mi stojimo pred jednim ratom izmegju dva svije-
ta: stare, tine, uljudne i ponosne Europe i nove,
bogate i obijesne Amerike. Io se opaža po čuv-
stvima europejskih naroda. Svi su, nećemo reći
za Spanjolsku, ali protiv Amerike. Ne vrijedi ni
ta okolnost, da Amerikanci podupiru napokon ne-
zavisnost jedne zemlje. Europa ipak ne simpati-
zuje sa njihovim namjerama, niti im vjeruje. Ta-
lijani, obični da u bojevima za neodvisnost hrle
kao dvbrovoljci, sada se ne miču i ako znadu, da
bi ih Amerikanci bogato nagradili. Hranceski re-
publikanac na strani je španjolske monarkije. Sve
europejske države drže se neutralne. Ali ispod
ove službene neutralnosti čuje se muklo režanje
narod, šoje je vijesnikom nove situacije na svije-
tu, što će da se stvori iza ovoga rata, koji će
od Saveznih Država Sjeverne Amerike izobraziti

, jednu od najmoćnijih i najvećih vojničkih sila.

Jadnijeh propovjednika mira i protivnika
militarizma, koji su proti kazermi i bajuneti su-
prostavljali za izgled američku demokraciju | Ka-
ko imaju biti razočarani! Ovo bi bio novi dokaz
proti ljudskome napretku. Imamo telegraf, tele-
fon, fonograf, željeznice, parobrode. Ali u bitnosti
čovjek je ostao, relativno, onaj isti, sa svim svo-
jim čuvstvima i istinktima, nesposoban da se o-
buzdaje i sudi, kad se 0 njemu radi. Vas ljudski
toli razvikani napredak, u slučaju sukoba, koji o-
stadoše isto tako oštri i Česti kao i u prastara
doba, obraće se evo na uništenje ljudstva. Ke-
mija, industrija, pozitivne znanosti, novi obreti
sve to oblači uniformu kapurala i groznim pogle-

dom stupa pod krvavi barjak!
Zanimivo je u ovome sukobu motriti Eugles-

ku. Tu su dvije struje : pučka i vladina. Eagleski
puk nekim nagonom mrzi Amerikance, to svoje
nekdašnje ,roblje“, s kojim je prisiljen da dijeli
trgovinu 1 bogatstvo svijeta. Tradicijonalna je anglo-
amerikanska antipatija. Ali gori, u višim slojevima,
državnici i vlada, ljudi nauči da zaboravljaju, či-
ne drugaćije račune. Ogi vide veliku protimbu ko-
ju nalazi Eogleska od moćnih i zavidnih susjeda.
Gledaju kako isčezava njemačko-slavenska (ruska)
i njemačko-franceska mržnja, kad se radi 0 John
Bullu; kako ovi narodi hvataju 8e u bratsko kolo
da skrie euglesku hegemoniju. Položaj je vrlo te-
žak. Njemačka se ugoijezdila u Kini, Rusija do-
vršava željeznicu, koja će dati novi pravac svjet-
skoj trgovini; njemačka industrija potamnjuje sla-
wu Manchestera. Valja se braniti. Viši krugovi u
Eogleskoj nalaze da i Amerika spada njihovu je-
siku. Pitanje anglosaksonisma zri u kabinetima.
Sjeverna Amerika cijela, južna Afrika sa onim što
se još osvoji, Australija, bogate i poslušne ladije,

Ideja je već izražena. Lord Salisbury smje-
lom sjegurnošću podijelio je narode. Misleći kra-
govi predobiveni su, još ostaje da se preokrene
simpatija puka. Ali to je lako postići.

Američko-španjski rat učiniće da se pospi-
ješe ovi planovi anglosaksonskog gospodstva na
na svijetu. Stara Europa odviše je malahoa, ras-
komadana i razaorodna, a da mu se opre. Ima
još i Rusija. Hoće li mu sve ove sile moći odo-
ljeti? To je veliko pitanje.

Iza španjolsko-američkog rata vidimo veliku
evoluciju naroda i plemena, začeto koeficiranje
anglosaksonske race, koja je apsorbirala tolike
narodnosti i izoštrila se u harakter i volju tvrgju
nego čelik, koji proizvagja. John Bull i Uncle
Sam ne gledaju više jedan drugoga pasjim po-
gledom. London i New-York ne izmjenjivaju me-
gjusobom perfidne uvrjede. Ta su vremena prošla
u povijest. Oni su razdragani; bacaju poglede ne-
kom sramežljivom nježnošću. Jaoh narodima svi-
jeta, ako se poljube i za ruku uhvate |

 

Herostratska djela.

Ima u nas Hrvata dosta ljudi, kojim se do-
dijalo čekati. Ovo blaženo osviješćenje naroda
predugo traje. Oni su bili momci, postali zreli
ljudi, pa počeli i sijediti, a te slobodne Hrvatske
još nema! Oni nijesu još postali ni hrvatski mi-
nistri, ni guverneri, ni leaderi, dapače ni narodni
zastupnici. Uh! Kako je to teško! Skoro, skoro,
da ne reknu: ,Do vraga i takova Hrvatska! Mi
nemamo kada da čekamo.“ Ne treba napominjati,
da takovijem rodoljubima nije ni do Hrvatske, ni
do rodoljublja, nego do svoga slavoblepija i ča-
stohleplja. Oni ne rade, da hrvatski narod nešto
bude, nego da postanu i budu oni.

Zagledajte se u pojedine tipove naših javnih
ljudi, prosudite ih sa svijeh strana i odmah ćete u-
poznati takova političara, kome se žuri. Upoznaćete
ga po radu, ponašanju, uopće po svemu svome
djelovanju, koje mnogo puta i ne sudara se sa
interesima Hrvatske, ali to je uprav najmanja
stvar. Mi ovaj tip nećemo potanje da opisujemo.

Naravno da ovakovih političara imade naj-
više u opoziciji. A pošto su hrvatske porilike da-
nas takove, da svaki pravi Hrvat, gdjegod se on
nalazio, mora biti u opoziciji, to se ne da izreći
koliko ovakovi ljudi čine kvara narodnoj stvari.

Načela, ime, uvjerenje, osjećaji, to se sve izme-
toklasi kako se hoće. Glavno je nešto bit.

i preskoče jarak: progju u vladinovce. Vidimo to-
ga na sve strane, navlastito u Banovini. Mladih,
inače darovitih ljudi, koji se baciše na politiku

 

Zato ih zovu nadri-rodoljubima, spletkarima
i lažljivim prorocima.

Razui su zločini, koje su takova čeljad im-
dra počiniti. Jedan ti uskomeša, rastruje, zavadi
cijela jednu stranku ili pokrajina. Drugi svojom
osobom zaustavlja svaki narodni napredak; u sva-
kom rodoljubu ne gleda Hrvata nego konkurenta,
pa ne dade uaprijed prije nego se on nasiti. Tre-
ć& pak, ostajuć ipak u opoziciji, izmišljaju nova
načela i programe, stvaraju nove stranke, eda na
drugi način pokušaju sreću na slavu onog veli-
kog i uzvišenog im idejala, koji se zove: ja!

Hrvatski narod mnogo trpi od ovakovih po-
java, koji mu život truju i polet ubijaju. Ali nije
se čuditi, kad vidimo da je i drugovdje više ma-
nje ista stvar, jer veli talijanska poslovica: vas
je svijet jedna zemlja.

Nego ove lične nevolje dok se okreću u ne-
kom okviru programa narodnog, i ako su štetne
opet nijesu tako smrtonosne, dadu se naime izgladiti,
ublažiti, pa do potrebe i ugušiti. Drugi je posao
kad se izagje iz domaće kuće i radi svojih hira
stane pljuvati rodni prag. To više nije pogreška

po osjedočenju, koji ili iz osvete e

upali, id iz nade u nove osnove, ili iz svoje be-
dastoće, ali svakako iz svoje ambicije i taštine,
ovo Hrvatstvo stadoše da mrze. I ako ga se jav-
no, radi oportuniteta, još ne odriču, u potaji uštr-
cavaju otrov gdjegod mogu, sretni da se mogu
svome rodu osvetiti. Izmišljaju nova imena, stva-
raju utopije, samo neka je proti Hrvatstvu; da-
vaju svakome pravo, samo neka ga Hrvat nema,
u jednu riječ pale vlastita kuću. U ime rodolja-
blja, narodnosti, politike zar ? Ne, nije ljubav ko-
ja iz njih govori, nego slijepa mržaja ; njihove ri-
ječi imadu slovo uzvišeno, ali duh tijeh nječi po-
dal je i nizak. \

Pogledajmo širom našeg javnoga života i na-
ći ćemo sve ono što gore ozaačismo.

Kuda na primjer da uvrstimo one, koji u
najaovije doba viča proti tugjinstvu, & niječu Hir-
vatstvo, kaljaju i ruju hrvatsko državno pravo,
aneksiju, ime i sve ono, po čemu možemo da po-

o dotičnoj osobi govori, čežnja za nekakvom ,&la-
vom,“ pa bila kakva bila.

I opet nijesmo ni mi Hrvati u tome

ka. Bivalo je, ima i biće i takovih ljudi.

Efes

:
i
#1

gievine bijahu čuvene po cijeloj Grčkoj. Naravno

3 atimanaij
. ia e — e