TI \
Traže novaća. — Knjaz Nikola I. boravio
je ovih dana u Engleskoj. Novine kažu, da je i-
šao tamo eda sklopi zajam za Crnu Goru, iza ka-
ko su i frankfurtski i milaneški novčari odbili po-
nude, pošto Grna Gora nije davala dovoljno ga-
rancija za kredit. Ne zna se je li u Englenskoj
bio bolje sreće.
U Rusiju. — Čitamo u ,Nar. Misli“, da je
njezin urednik dr. F. Potočnjak otputovao u Ru-
siju na 2 mjeseca. Pohvalno da Hrvati idu u Ru-
siju upoznavati uplivne ruske življe i štampu sa
našim prilikama. Ali se bojimo da će dr. Potoč-
niak tamo sve protivno postupati nego što bikao
Hrvat morao postupa, jer njemu je više do
hrvastva malo stalo, otkad se otcijepio od stran-
ke prava i napojio nekakvom nebuloznom ,narod-
nom narodnošću“ ,narodnoga naroda“, radeći vi-
še puta na štetu hrvatstva, a na veliko veselje
našijeh Srba, koji u toj novoj politici vide svo-
ju korist.
No teško je Ruse i upoznati sa Hrvatima, jer
na to brižno paze braća Srbi, koji svakoga Hrva-
ta, ako što sa Rusima počne, odma proglase za
,timskoga jezuvitu“ i tim je gotov.
Pomen. — Stigla nam je žalosna vijest, da
je na 18 tek. preminuo u Trpnju Jero Jerić. On
bijaše pravi kršćanin, osvjedočen Hrvat, milostiv
prema siromahu, zbog rada, uma, poštenja, trgo-
vac na glasu a mjestu na diku. Vječni pokoj nje-
govoj plemenitoj duši, a čestitoj njegovoj obitelji
izrazujemo naše najsrdačnije sažaljenje !
Za postradale. — Čitamo u ,N. Listu“, da
je ovih dana za glad u Dalmaciji ministarstvo na-
rešno poslalo 30.000 fior. — Ovo je doduše vr-
lo mala svota, kad se uzme u obzir kolike je pre-
djele samo tuča potukla, ali ipak je nešto. Pripo-
ručujemo i dubrovačku krajinu, koja bje onako
nemilo uništena. Najbolje bi se pomoglo kad bi
ge narod opustošenih selija bar za ovu godinu sa-
svim oprostio od poreza.
===
Primičemo se i svrsi prvog polugodišta, & ne
samo većina predbrojnika ne podmiri ovu godinu,
nego ih još mnogo ima, koji nam mi lanjsku ne
izravnaše!! Molimo dakle sve naše cijenjene pred-
brojnike, da se požure sa isplatom pretplate, jer
inače odlučismo bezobzirno postupati, pošto ova
zakašnjenja listu su od velike štete.
RESE ni
Gradska Kronika.
Rukopis ,,0smana“. — Po svim našim no-
vinama kola slijedeća vijest : Velika je sensacija
nastala megju dubrovačkom inteligencijom radi
otkrića g. Luja kneza Vojnovića, koji je jučer (8
o. mj.) u knjižnici obitelji Gučetića (Gozze) našao
rukopis Gundulićeva ,Osmana“ iz god. 163% sa-
državajući potpunih t. j. svih 20 pjevanja. Za sa-
da mogu vam javiti, da sam doznao, da XIII. pje-
vanje sadrži 24 kitice, a XIV. 29 njih“.
Ova vijest, koju prvu doniješe zagrebačke
novine, morala je, naravno, da pobudi vanredno
zanimanje megju našim inokupnim književnim
svijetom.
No već prve riječi 0 velikoj senzaciji“ u
Dubrovniku napuniše nas nekom sumnjom. Velika
senzacija, a u nas o tom niti ko znade, niti go-
vori, nego evo tek čusmo po novinama |!
Proupitasmo koliko je 0 stvari istine i do
danss možemo javiti samo negativni resultat.
Vlasnik rečene starodavne knjižnice gosp. Vito pl.
-Gozze reče nam, da on o tome ništa ne
zna. Čujemo da se je komugod isto tako izrazio
i sam gosp. Lujo conte Vojnović. Radi toga vrlo
sumnjamo o dotičnom otkriću, pa se bojimo nema
li tu kakove prevare.
Liturgične o e u Male braće. — 0-
vijeh nas dana v. Franjevci iznenadiše novim
orguljima nabavljenim kod braće Rieger u Jagern-
kladan za krcanje trgovine. Mnogo gragjana pošlo
je u Gruž, da ga posjete. Bilo sretno ! Na korist
i diku dubrovačkog parobrodarstva !
uredim dopisuje se sa Zadrom njemački. Ali to je
i po ostaloj Dalmaciji. Nego nijemština silazi u
gragjanske slojeve, vidimo natpisa, oznaka njema-
čkih, a po gostionama isključivo njemačkih jestve-
tici razdijeljeni, imali bi, barem svaki na svoj ra-
iskrcava u Montevideu, — Galeb pošao iz Trsta
prazan u Nikolajev. — Hartington prispio u Tanga-
rok, da krca za Marsilju. — lstok na putu u Fi-
ladelfiju, da krca rudu. — Lapad na putu iz Ga-
laca za Dubrovnik krcat golokuda. — Napried na
putu u ltaliju krcat žita. — Oskar na putu iz
Marsilje za Tangarok prazan. — Prazatus juče
prispio u Gruž krcat ugljena i proslijediće za Trst.
lani-Dominici dalo je Don Pietro Caruso novu rad-
nju Bracca, a zatim francesku komediju Fi Tow-
pinel. — U nedjelju Il conte di Mowtecristo po-
znatu dramu Dumasa. — U utornik La dowleureu-
se novost francesku, koja se je kao dramatična
radnja dopala, jer od društva vješto izvedena, ali
je teza njezina odurna i nemoralna. Pisac hoće da
pokaže, ako čovjek griješi, da i žena ima pravo
da griješi. — U srijedu Spiritisno od Sardou,
Ivo. — Jadaa Vlaho, ko hoćeš da vjeruje. Per altro pa-
Ivo, — Kaipito! Nei tempi che corrono to je pir i bo»
Prazatus. — Ovako 8 2006 Hovi veliki du-
brovački parobrod koji ie juče prispio u Gruž.
Prazatus? Chi era costui? upitaće se 8 Manzo-
nijem Dubrovčanin na ovo ime. Prazatus nije ni-
ko drugi nego naš Miho Pracat, onaj stari dobro-
tvor dubrovačke republike, čiju priliku zahvalno
vijeće postavi u kneževski Dvor. Niko ne zna za
Prazatusa, svak pozna Miha Pracata. Zašto paro-
brod ne nazvat ovim našim imenom? Zar s toga
što u društvu ima nekoliko talijanaša, koji ne tr-
pe naš jezik?....
Parobrod je velik, lijep i udoban, uprav pri-
JAVNA ZAHVALA.
Radi teškog gubitka našeg nezabora-
vnog muža, oca, brata, očuha, strica i
šurjaka
PERA PUŠIĆA
dužni smo zahvaliti u prvom redu m. p.
iii. slavnim Vlastima, e
nskoj Upravi, prijateljima
nam bez razlike nastojaše i dopratiše mi-
log pokojnika do zadnjeg boravišta. Qso-
bita hvala svoj uglednoj obitelji Stefano-
Nijemština. — Opažamo sa žalošću kako se
u Dubrovniku sve to više širi nijemština. U višim
Kotor, 18 Maja 1898.
Obitelj.
nika. To je žalosno ! Srbi i Hrvati i ako u poli-
čun, voditi proti ovoj tugjinštini pajoštriju borbi
to još sad dok je na vrijeme, jer bi mogao doći
dan kad će biti prekasno. Ovo stavljamo na srce |:
svakome pravome Dubrovčaninu.
Dubrovački parobrodi. — Balkan pri-
spio je u Grčku da krca rudu. — Beatrice
Prigodom bolesti i smrti naše neza-
boravne kćeri i sestre
JELKK
dužnost je naša zahvaliti svijem onijem
koji nam se zauzeše bilo da pokojnicu u
M životu uzdrže, bilo da joj što dostojnije
zadnju počast ukažu. Naša harnost na-
prama njima neisbrisiva je. Bog im na-
Teatar. — U subotu u veče društvo Cata-
Tonko Matičević i Pavla Matičević
rogi. Grbić
za se i za djecu.
REESE nn
F Supil vitelj, izdavatelj i vorni uredpik
"m pio rai retnera Dubrovnika,
Hennebergova Svila
od 45 novč. do fi. 14.65 po met. — kao crna, bijela i bo-
jadisana_Hennebergova svila od 45 nč, do fior, 14.65
po met. — u modernim pregjam, bojam i. nacrtima. An
private porto i poreza franco u kuću. Uzorke
volji.
Bu WUNNEBERG-OVE FABRIKE SVILE (c. i kr.
dvor. dob.) ZURICH.
GLAVNA
ovlaštena internacijonalna
Agencija za putovanje
Božo Banac
U DUBROVNIKU
Za prevažanje parobrodom i željeznicom na
obaljene cijene:
iz Trsta za New-York preko Havre
8. Francisco (Kalifornija) preko Havre
Montevideo i Buenos-Ayres
koje smo vidjeli ove zime. — U četvrtak Sul? O-
ceano o L? emigrazione Albanese. Dramu u 4 čina
od S. R. Montecchi. — Kad ne bi bilo komedije
završilo bi se veče s farsom.
Q društvu samom nećemo govoriti, jer nema
mnogo da nas je zabavljalo. G. Dominici uvijek
valjan, uvijek umjetnik, a uz njega dostojni mu
drug brilanat Bozzo, Nema karakteriste Neigre,
koji nam se ove zime činio toliko smijat. Umro je,
siromah! Kazalište bilo je svaki put dosta do-
bro posjećeno.
Diskoras na Poljani.
Vlaho. — Imo sam onomadne sto gusta na Petki | Ona
lijepa šuma, puti, sjedila ! Para kako park inglezi !
Ivo. — A gje ti je stupenda vista: na grad, na školje,
na Gruž i Lapad! Zarijet pravo nijesam nigda ondi
bio, ma nijesam se mogo imagjinat, da je naša ze-
mlja ovako lijepa. Propito jedna beleca !
Vlaho. — Samo bi valjalo sve ovako imboškavat, mon-
tanje su odviše gole.
Ivo. — Po polako ! Srgi je u toliko pun borića. Kad
krešu biće jedna delicija. Po malo je ovega na svi-
jetu 1. .... Ma sad smo puni Tadešaka, koji ami- | » n
ravaju, a od nama pišu svakijeh ludosti. Nego čuj! | * a Tie Arena
Obazno sam jednu ..... n » al
Vlaho. — lskrcaj! i. DA,
Ivo. ra ua Frana kalunijali, da nije uo buon austri- ' : New-Zealand
" b Australiju
Vlaho. — A ko je to ardiško rijet?
Ivo. — Ne znam. U tolike Frano je monto su tutte le
furie. Jerbo na svrhu, sve mu se može rijet, ma
to ne.
Vlaho. — A bi li mu to moglo donijet štete ?
Ža putne karte, cijene i pobliže obavijesti
treba se obratiti istoj Agenciji.
FRANZ WILHRLMOV
|Čaj za čišćenje
FRANA_WILMELMA
eunkirehen-u
Ljekarnika u N
Moše e E oi ljena
uz cijenu od 1 for. po paketu. :
novi, ovogodišnji e
počeo ta pREĆoTe i ii
Ivana _Nikoletića#o
lazim da bi Frano dobro učinio trknat se do Vije-
ne i skjariškat kvestijon.
Vlaho. — Ne reci drugu. A što je od popa Jova? Ide
li, oli ostaje.
Ivo. — No zna se još ko će dobit. Ma on je u vrašijemu
manižu. De resto znaš, mi se smijemo, ma bi se
Srbima oplela gruba. Ko bi dirigo, prigledo, kore-
gavo i vodio svu ovu baraku ? On je bio kako stvo-
ren. Daj mi onakoga, umjeću ti rijet.
Vlaho. — A dhe, jadan Ivo, & nema komitat?
Ivo. — Kakav komitat, on je bio sve: to na folju, to u
štampariji, komitat je samo pro forma, da se reče
-da su dubrovčani i sko je za pohvalit kakva Tudeška.
Vlaho. — Imaš razlog. Josi li vidio onu inćensatu Chlu-
Ivo. — Vlaho ja ti idem kupit malo vrnuta. Cijeno.
Vlaho. — Ja tam kupio jedan kvarćerić. Šoset i pot
solada. Njega s bišima, malo menestre i bog ti me
veselio | ;
= 8i& Vlaho sbogom |
Vlaho. — Do vigjenja|
41
naa nan ip
zA
- . "2
\