MEET Br. 22. CRVENA HRVA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su em u kuću i za Austro-Ugarsku, | i utažljivi, a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 movč, po retku, & 0 više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust, List izlazi svake subote. Cijena mu je a u Otpravništvu lista: na godinu fior. 4:50, na po godine fior. 2:25 ; za & Bosnu fior. 4:50, i p Pojedini broj e predbrojen i za došasto polugodište. Gladstone. Od pretprošlog četvrtka kad je umro, do da- na današnjeg neprestano teče novinarsko crnilo svega svijeta pjevajuć slavu njegovu. I još će mnogo vremena proći, dok se zanimanje naobra- ženog svijeta za Gladstona malo stiša, da njego- vu uspomenu predade historiji, potomstvu, neu- mrlosti. Osobito je poučno motriti kako veliki en- gleski narod oplakuje svoga najvećega sina. Naj- veći njegovi politički protivnici popeše se na tri- bunu, da se s udivljenjem poklone njegovu ime- nu i značaju. Zaneseni liberalac, okorjeli torrye- vac i otpadnički unionista zaboraviše, da su u Glad- stonovu ili u protivnom mu taboru vodili strašne stranačke yojne, tek se sjetiše, da je Engleska iz- gubila jednog od najvećih svojih velikana. Koliko li pouke i izgleda u ovom ponašanju ! Kako zavi- dimo velikome, slavnome, slobodnome engleskome narodu, koji se u svečanom času znade uzdignuti nad stranačke mizerije! Koli je on i ovom tužaom prigodom osvjetlao sebi obraz i pokazao se do- stojnim slobode i veličine koju uživa ! Neko je rekao, da ima ljudi koje povijest zlatnim slovima piše radi velikih djela, a ima drugih koji svojom pojavom i ličnosti nametnuše se historiji bez ikakva posebnog i neumrlog čina, koji ih bilježi. Gladstone spada u ove posljednje. On je bio i državnik i pisac. No iza sebe ne o- stavlja nikakav pojedini politički orijaški akt po- put Pitta, Wellingtona, Gambette, Cavoura, pa ni kojiževni poput Byrona, Manzoni, Goetha. Slično djelo uzalud bi bilo tražiti u njegovom radu. On ostavlja svoju sjajnu ličnost sa svim krepostima, kojim toli blagotvorno utjecaše na razvoj čovje- čanstva, ostavlja ime jednoga od najvećih spobor- nika ljudske slobode, genijaluoga čovjeka, koji je ko neka sjajna zvijezda proletio cijelim devetna- estim vijekom, ostavljajuć udivljene i zepanjene i protivnike i obožavatelje. Pomislimo da na ovome svijetu imade stoli- ca vrhevnoga sudca nad svijem narodima, stale- žima i strankama i da na toj sjedi jedan čovjek. Osvem Gladstona, devetnaesti vijek nema valjda drugoga muža, koji bi je dostojno mogao da za- premi. Njegova nepristranost u prilog istini i prav- di, njegova ljubav naprama čovječanstvu i slobo- di diže se skoro iznad sfera ljudskoga duha. Sin trgovca robova, podigao je svoj snažni glas za njihovu slobodu; potomak starodrevnih škotskih plemića, borio se proti plemstvu za prava zapos- tavljenoga puka; gorljivi anglikanac, branio je prava katoličke crkve u Engleskoj, kad mu se či- nilo da su zapostavljena; vatreni Eoglez, ustao je troškovi. sa inu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da U DUBROVNIKU 928 Maja 1898. Godina VII. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava like Britanije bio je Gladstone lošije sreće. Poli- tika nije pravičaost nego borba ; borba jačega pro- ti slabijega, slabijega proti jačemu — borba za opstanak. A opstanka nema, ako nijesi jači, ili bar dorasao onijem, koji ti ga priječe. To je zakon naravi protiv koga će se uvijek kršiti i najpleme- nitije ideje najboljih ljudi. Načelo slobode i pra- vičnosti nije zanago dovelo Englesku da osvoji petinu zemaljske površine i postane vladaricom 300 milijuna inorodnih plemena. Pojmljivo je da- kle da čovjek Gladstonovijeh principa nije mogao biti sretan u vodstvu poslova svoga naroda, par excellence egoističkoga, koji proniknut velikim sa- moljubljem, interesu svoje domovine potčinja in- terese cijeloga svijeta. Radi toga vidimo, da Glad- stone — i ako je kao ministar financija stekao za Englesku neprocjenjivih zasluga — kadgod bi došao na vladu, morao bi ostupati pod breme- nom neuspjehi, ispred glasa naroda, koji je tra- žio, da mu ovaj najprvi sin vodi svoje, engleske, a ne tugje poslove. I zato osvem svoga velikog imena ne ostavlja Gladstone nikakvu političku ba- štinu. Ni sama njegova stranka neće ga slijediti, kao što ga nije slijedila u ratu na lordove. Politika Lorda Beaconsfielda, koji u svjetskoj historiji nije ostavio tako sjajno ime, ali je za Eoglesku više učinio nego Gladstone, ta politika slavi slavlje u praktičnom engleskom narodu, koji se rado zana- ša i za najplemenitijim idejalima ali pri tom gle- da u prvom redu svoju — korist. Beaconsfield bio je inkarnacija takove politike, protuslovje ne- sebičnog, plemenitog Gladstona, koga Ewuglezi da- nas iskreno oplakuju, ali ga naslijediti neće. Laka bila naša poročna Zemlja ovome neo- bičnome biću, koji kan da njome i ne bješe na- mijenjen ! Odnošaji u Crnoj Gori. Čitamo u novosadskoj ,Zastavi“ ovaj članak iz Beča, koji je vrlo karakterističan za današnju u- pravu u susjednoj kneževini. Prenosimo ga doslovce : »Čitalo se a i čita se po srpskim a i stranim novinama, da begstvo crnogorske omladine uzimlje sve to više maha osobito u poslednje vreme, da sve što valja ostavlja kneza i da je svemu tome kriv režim crnogorskih činovnika, koji da su o- vladali knezom te čine što žele, Jedna je novina donela čak, da je svemu tome kriv prestolonasled- nik, koji se je tasvim udaljio od naroda i koji stvara za se neku stranku proti knezu hoteći, ga primorati, da se odrekne prestola kao što je to učinio kralj Milan, u toj stranci da spadaju oni gjaci, koji su svršili škole u inostraastvu ali koji nemaju dovoljnog snanja već su nedouci. Nasu- prot njima pak da se nalaze gjaci samouci, koji su radi svoga junaštva ili srodstva sa sa knezom ili kneginjom dočepali se najlepših mesta u drža- 5 o szsnnie— samim se jednom mom a u isto vrijeme slučajno i nje- govom prijatelju molbom, da me povede i presta- vi generalu, ali taj meni s mesta odgovori; Ti se ljuto varaš u tog čoveka, on ne prima lako a ida prima opet ja neću da idem tamo, jer bih se mo- rao kompromitirati, jer ou sad ide ili bježi iz Cr- ne Gore a kaže se, da će izdati neku knjigu o Crnoj Gori i knezu.“ Ja odoh sam, javih se i on me odmah pri- mi. To je čovek od 35—40 god., visok, lep, širo- kih pleća, crnomanjast, duge brade, elegantno o- bučen a u svemu se vidi, da je dobar pravi voj- nik. Ja ga poznajem i iz Beograda ali samo iz daleka. On je jedan od najobrazovanijih Crnogo- raca, govori slobodno šest jezika, učio je na uni- versama, spisatelj, pesnik, svršio je vojničku aka- demiju, proslavio se u mnogim bojevima srpskim i ruskim i dobio je za to najveće orđene i veliko imanje u Rusiji. Još kad kažem da nije oženjen, kazao sam sve glavno. Dočekao me dosta hladno, ponudio mi stoli- cu ali mi u isto vreme kazao, da nema vremena jer da je pozvan na ručku ne znam kod ruskog ili srpskog poslanika. Videći to odmah se dota- koh političnog stanja, na što će on meni u krat« ko: Gospodine, ja nemam časti da vas poznam, pa da vam odkrijem svoje srce ali i da vas po- znam ne bih vam više ništa rekao nego što ću vam reći: Ja sam vojnik, u politiku se ne mešam a i ne želim da moje do sada lepo ime figurira u polemičkoj presi ali ipak nešto ću reći: Crnu Goru i Srpstvo ljubim više od svega i gotov sam u svako vreme i svoj život dati a mislim da sam to pokazao, jer do sad nigde na celom Balkanu nije puklo puške, gde nije i moja pucala ne go- voreći o raznim ratovima po peščanim pustinjama srednje Azije. Ja sam u tim bojevima stekao lepo ime čak i bogastvo i bio sam sretan da dobijem sva četiri krsta sv. Gjorgja, megju kojim onaj I.og stepena dat je svega nešto desetorici u punih tri- sta godina u celoj Rusiji, ali ipak ideja Srpstva i ljubav prema njemu uvek je ispunja moju du- šu, radi čega sam i ostavio svoje lepo mesto kao kapetan carske garde i došao amo. Zašto ostav- . ljam Crnu Goru to niti hoću niti mogu reći, sa- mo vam kažem, da sam utekao ili pošao kako hoćete od samovolje, da reknemo... da rekne- mo... (tu se zamisli) mog ličnog neprijatelja mi- nistra Plamenca. Milo mi je, što je i časni voj- nički sud našao ministra krivim, ali mi je mnogo žao što je ta osuda bila poništena. Ja sam dao ostavku i proti kome kneževe i ministrove zašto? + režim ili bolje današnja uprava vodi zemlju propasti pa ne osigurava bezbednost ličnu niti imuća. Ja idem da putujem, da počinem, ne od rada no... ali uverite se gospodine, da ja neću moje ime nikad okaliati putem koje pam- fleta ili špijunstva, kako se kod nas veli, i da ću stajati uvek na visini svoga položaja, a što ste istorične studije, ali brošure kao Backovićeva ili nekih h nemam ni na kraj pameti. Hoću li što pisati o staoja u Orndj Gori, ne znam, hoću nego neću ali ću uvek biti vo“ gjen otskim čustvom kao i do sada, olim vas, kako ste se rastali s knezom i njegovom porodicom, jer sam nešto čuo? U ka- kvom ?! što da vam kažem. Ja cijenim knjaza u velike. On je velik um, pregaoc, & ima da ga ne kvare i dobro srce, ali nema dosta uvigjavnosti, jer on današnje stanje nikako ne shvaća kako bi tuebalo. On misli da mu je sve dobro, što je bilo B i hi Hi di glasi koji s6