MEET

Br. 22.

CRVENA HRVA

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
em u kuću i za Austro-Ugarsku, | i utažljivi, a dopisi šalju se Uredništvu.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 movč, po retku, & 0

više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust,

List izlazi svake subote. Cijena mu je a u Otpravništvu lista: na godinu fior.

4:50, na po godine fior. 2:25 ; za

& Bosnu

fior. 4:50, i p
Pojedini broj

e predbrojen i za došasto polugodište.

Gladstone.

Od pretprošlog četvrtka kad je umro, do da-
na današnjeg neprestano teče novinarsko crnilo
svega svijeta pjevajuć slavu njegovu. I još će
mnogo vremena proći, dok se zanimanje naobra-
ženog svijeta za Gladstona malo stiša, da njego-
vu uspomenu predade historiji, potomstvu, neu-
mrlosti.

Osobito je poučno motriti kako veliki en-
gleski narod oplakuje svoga najvećega sina. Naj-
veći njegovi politički protivnici popeše se na tri-
bunu, da se s udivljenjem poklone njegovu ime-
nu i značaju. Zaneseni liberalac, okorjeli torrye-
vac i otpadnički unionista zaboraviše, da su u Glad-
stonovu ili u protivnom mu taboru vodili strašne
stranačke yojne, tek se sjetiše, da je Engleska iz-
gubila jednog od najvećih svojih velikana. Koliko
li pouke i izgleda u ovom ponašanju ! Kako zavi-
dimo velikome, slavnome, slobodnome engleskome
narodu, koji se u svečanom času znade uzdignuti
nad stranačke mizerije! Koli je on i ovom tužaom
prigodom osvjetlao sebi obraz i pokazao se do-
stojnim slobode i veličine koju uživa !

Neko je rekao, da ima ljudi koje povijest
zlatnim slovima piše radi velikih djela, a ima
drugih koji svojom pojavom i ličnosti nametnuše
se historiji bez ikakva posebnog i neumrlog čina,
koji ih bilježi. Gladstone spada u ove posljednje.
On je bio i državnik i pisac. No iza sebe ne o-
stavlja nikakav pojedini politički orijaški akt po-
put Pitta, Wellingtona, Gambette, Cavoura, pa ni
kojiževni poput Byrona, Manzoni, Goetha. Slično
djelo uzalud bi bilo tražiti u njegovom radu. On
ostavlja svoju sjajnu ličnost sa svim krepostima,
kojim toli blagotvorno utjecaše na razvoj čovje-
čanstva, ostavlja ime jednoga od najvećih spobor-
nika ljudske slobode, genijaluoga čovjeka, koji je
ko neka sjajna zvijezda proletio cijelim devetna-
estim vijekom, ostavljajuć udivljene i zepanjene i
protivnike i obožavatelje.

Pomislimo da na ovome svijetu imade stoli-
ca vrhevnoga sudca nad svijem narodima, stale-
žima i strankama i da na toj sjedi jedan čovjek.
Osvem Gladstona, devetnaesti vijek nema valjda
drugoga muža, koji bi je dostojno mogao da za-
premi. Njegova nepristranost u prilog istini i prav-
di, njegova ljubav naprama čovječanstvu i slobo-
di diže se skoro iznad sfera ljudskoga duha. Sin
trgovca robova, podigao je svoj snažni glas za
njihovu slobodu; potomak starodrevnih škotskih
plemića, borio se proti plemstvu za prava zapos-
tavljenoga puka; gorljivi anglikanac, branio je
prava katoličke crkve u Engleskoj, kad mu se či-
nilo da su zapostavljena; vatreni Eoglez, ustao je

troškovi.

 

sa
inu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo
stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

U DUBROVNIKU 928 Maja 1898.

Godina VII.

 

Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava

like Britanije bio je Gladstone lošije sreće. Poli-
tika nije pravičaost nego borba ; borba jačega pro-
ti slabijega, slabijega proti jačemu — borba za
opstanak. A opstanka nema, ako nijesi jači, ili bar
dorasao onijem, koji ti ga priječe. To je zakon
naravi protiv koga će se uvijek kršiti i najpleme-
nitije ideje najboljih ljudi. Načelo slobode i pra-
vičnosti nije zanago dovelo Englesku da osvoji
petinu zemaljske površine i postane vladaricom
300 milijuna inorodnih plemena. Pojmljivo je da-
kle da čovjek Gladstonovijeh principa nije mogao
biti sretan u vodstvu poslova svoga naroda, par
excellence egoističkoga, koji proniknut velikim sa-
moljubljem, interesu svoje domovine potčinja in-
terese cijeloga svijeta. Radi toga vidimo, da Glad-
stone — i ako je kao ministar financija stekao
za Englesku neprocjenjivih zasluga — kadgod bi
došao na vladu, morao bi ostupati pod breme-
nom neuspjehi, ispred glasa naroda, koji je tra-
žio, da mu ovaj najprvi sin vodi svoje, engleske,
a ne tugje poslove. I zato osvem svoga velikog
imena ne ostavlja Gladstone nikakvu političku ba-
štinu. Ni sama njegova stranka neće ga slijediti,
kao što ga nije slijedila u ratu na lordove. Politika
Lorda Beaconsfielda, koji u svjetskoj historiji nije
ostavio tako sjajno ime, ali je za Eoglesku više
učinio nego Gladstone, ta politika slavi slavlje u
praktičnom engleskom narodu, koji se rado zana-
ša i za najplemenitijim idejalima ali pri tom gle-
da u prvom redu svoju — korist. Beaconsfield
bio je inkarnacija takove politike, protuslovje ne-
sebičnog, plemenitog Gladstona, koga Ewuglezi da-
nas iskreno oplakuju, ali ga naslijediti neće.

Laka bila naša poročna Zemlja ovome neo-
bičnome biću, koji kan da njome i ne bješe na-
mijenjen !

 

Odnošaji u Crnoj Gori.

Čitamo u novosadskoj ,Zastavi“ ovaj članak
iz Beča, koji je vrlo karakterističan za današnju u-
pravu u susjednoj kneževini. Prenosimo ga doslovce :

»Čitalo se a i čita se po srpskim a i stranim
novinama, da begstvo crnogorske omladine uzimlje
sve to više maha osobito u poslednje vreme, da
sve što valja ostavlja kneza i da je svemu tome
kriv režim crnogorskih činovnika, koji da su o-
vladali knezom te čine što žele, Jedna je novina
donela čak, da je svemu tome kriv prestolonasled-
nik, koji se je tasvim udaljio od naroda i koji
stvara za se neku stranku proti knezu hoteći, ga
primorati, da se odrekne prestola kao što je to
učinio kralj Milan, u toj stranci da spadaju oni
gjaci, koji su svršili škole u inostraastvu ali koji
nemaju dovoljnog snanja već su nedouci. Nasu-
prot njima pak da se nalaze gjaci samouci, koji
su radi svoga junaštva ili srodstva sa sa knezom
ili kneginjom dočepali se najlepših mesta u drža-

5

 

o szsnnie— samim

se jednom mom a u isto vrijeme slučajno i nje-
govom prijatelju molbom, da me povede i presta-
vi generalu, ali taj meni s mesta odgovori; Ti se
ljuto varaš u tog čoveka, on ne prima lako a ida
prima opet ja neću da idem tamo, jer bih se mo-
rao kompromitirati, jer ou sad ide ili bježi iz Cr-
ne Gore a kaže se, da će izdati neku knjigu o
Crnoj Gori i knezu.“

Ja odoh sam, javih se i on me odmah pri-
mi. To je čovek od 35—40 god., visok, lep, širo-
kih pleća, crnomanjast, duge brade, elegantno o-
bučen a u svemu se vidi, da je dobar pravi voj-
nik. Ja ga poznajem i iz Beograda ali samo iz
daleka. On je jedan od najobrazovanijih Crnogo-
raca, govori slobodno šest jezika, učio je na uni-
versama, spisatelj, pesnik, svršio je vojničku aka-
demiju, proslavio se u mnogim bojevima srpskim
i ruskim i dobio je za to najveće orđene i veliko
imanje u Rusiji. Još kad kažem da nije oženjen,
kazao sam sve glavno.

Dočekao me dosta hladno, ponudio mi stoli-
cu ali mi u isto vreme kazao, da nema vremena
jer da je pozvan na ručku ne znam kod ruskog
ili srpskog poslanika. Videći to odmah se dota-
koh političnog stanja, na što će on meni u krat«
ko: Gospodine, ja nemam časti da vas poznam,
pa da vam odkrijem svoje srce ali i da vas po-
znam ne bih vam više ništa rekao nego što ću
vam reći: Ja sam vojnik, u politiku se ne mešam
a i ne želim da moje do sada lepo ime figurira
u polemičkoj presi ali ipak nešto ću reći: Crnu
Goru i Srpstvo ljubim više od svega i gotov sam
u svako vreme i svoj život dati a mislim da sam
to pokazao, jer do sad nigde na celom Balkanu
nije puklo puške, gde nije i moja pucala ne go-

voreći o raznim ratovima po peščanim pustinjama

srednje Azije. Ja sam u tim bojevima stekao lepo
ime čak i bogastvo i bio sam sretan da dobijem
sva četiri krsta sv. Gjorgja, megju kojim onaj I.og
stepena dat je svega nešto desetorici u punih tri-
sta godina u celoj Rusiji, ali ipak ideja Srpstva i
ljubav prema njemu uvek je ispunja moju du-
šu, radi čega sam i ostavio svoje lepo mesto kao

kapetan carske garde i došao amo. Zašto ostav- .

ljam Crnu Goru to niti hoću niti mogu reći, sa-
mo vam kažem, da sam utekao ili pošao kako
hoćete od samovolje, da reknemo... da rekne-
mo... (tu se zamisli) mog ličnog neprijatelja mi-
nistra Plamenca. Milo mi je, što je i časni voj-
nički sud našao ministra krivim, ali mi je mnogo
žao što je ta osuda bila poništena. Ja sam dao
ostavku i proti kome kneževe i ministrove zašto?
+ režim ili bolje današnja uprava vodi zemlju

propasti pa ne osigurava bezbednost ličnu niti
imuća. Ja idem da putujem, da počinem, ne od
rada no... ali uverite se gospodine, da ja neću
moje ime nikad okaliati putem koje pam-
fleta ili špijunstva, kako se kod nas veli, i da ću
stajati uvek na visini svoga položaja, a što ste

istorične studije, ali brošure kao Backovićeva ili
nekih h nemam ni na kraj pameti. Hoću li
što pisati o staoja u Orndj Gori, ne
znam, hoću nego neću ali ću uvek biti vo“
gjen otskim čustvom kao i do sada,

olim vas, kako ste se rastali s knezom i
njegovom porodicom, jer sam nešto čuo? U ka-
kvom ?! što da vam kažem. Ja cijenim knjaza u
velike. On je velik um, pregaoc, & ima da ga ne
kvare i dobro srce, ali nema dosta uvigjavnosti,
jer on današnje stanje nikako ne shvaća kako bi
tuebalo. On misli da mu je sve dobro, što je bilo

B

i
hi
Hi
di

 

glasi koji s6