Br. 23. U DUBROVNIKU 4 Juna 1898. RVENA HRVAT Slot dti sčeta: Clana Ga je seagrijelavi Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika, gdje su 4:50, na po godine fior. ;za sa jem u kuću s sa Austro-Ugarsku, i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva. i Svo NP NEO na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po rešku, a oglasi koji se Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | riše puta tiskaju po pogodbi i us razmjerai popust sie 4 : e predbrojen i za došasto polugodište. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava Dva imenovanja. Ovih dana Dalmacija ima kao gotovu činje- nicu dva vele važna imenovanja i to presjednika prizivnoga sudista i dvorskog savjetnika kod na- mjesništva. Prvo je mjesto pokrio stranac, dosadašnji generalni državni odvjetnik u Beču dr. Goertschen. Dr. Goertschen rodom je Slovenac. Kompetentno novinstvo iz domovine mu javlja, da je novi pre- sjednik prizivnog sudišta samo porijetlom Slove- nac, u istinu pako da je osjećajem Nijemac. Kao takav ostavlja uspomenu na mjestima gdje je do- sle služio, a istarski hrvatski zastupnici imadoše prilike, da o njemu interpeiišu, dok je još bio u Trstu. Svak znade koliko Hrvati naše pokrajine vape i upiru, eda se pohrvate domaći uredi, a u prvom redu sudbena uprava. Pretprošli presjed- nik vitez Brčić stekao je u pogledu štovanja hr- vatskog jezika nekijeh zasluga, što mu je neču- venim navalama i protivnička štampa sama pri- znavala. Iza njega dogje sada već pokojni dr. Gjunio, čovjek koga su, kako čusmo, resile naj- ljepše gragjanske i pravničke vrline, no u narod - nom pitanju nije se micao, na veliko zadovoljstvo šake odrogjenika, koji su strepili, a da se naše- mu sudstvu ne poda i narodni biljeg. Što će ra- diti dr. Goertschen to je još tajna. Hoće li on malo bolje da slijedi stupe Brčićeve? Ili će da postane kao neki preteča nove ere u sudbenoj struci, poput one što je Jovanović inaugurirao u upravnoj? 1 onda je adlatus došao iz bratskih slovenačkih zemalja, hofrath Pavich, današnji pot- presjednik Namjesništva, kad se je staroj narod- noj stranci, prije nego je istisla talijanštinu bilo boriti sa novim i pogibeljnijim neprijateljem, sa nijemštinom. Mimogred rećeno, u onoj doduše vrlo že- stokoj borbi, narodna hrvatska stranka nije izišla dobitnica, kako se ona danas vrlo rado hvališe. Jovanović je popustio nešto w formi, ali «x sušti- mi izišlo je na njegovu, te evo mi danas vidimo unutarnju upravu zemlje skroz a skroz poni- jemčenu. Kako će dakle da se ravna novi presjednik, koji baš i ne može dobro da poznaje naš jezik, to će pokazati brža budućnost, Govori se da je za njegovo imenovanje osobito zaslužao kolo split- skih narodnjaka, kojim je na čelu dr. Gajo Bulat, te da je on u prvom redu poradio, da se dr. Go- ertschen pošalje u Dalmaciju. Vijest se s rasnih strana potvrgjuje. Kao da gosp. Bulatu nije ne- kako milo gledati svoje zemljake, možda i neg- dašnje saučenike, uza e na visokim položajima ! di “ Na drugo mjesto, biva na ovo dvorskoga savjetnika imenovan je naš Dubrovčanin gosp. Niko Nardelli. Tu je dosle bio gosp. Truxa, koji je prešao na upravno sudište. Truxa je bio Ni- jemac, ali čovjek koji je samo vršio poslove zem - lje, više politički manipulant, nego li činovnik stano- vite politike. Kao pravi burokrat bijaše vanredne marljivosti, tako da se o njegovoj radinosti pri- povijeda Od rana jutra do kasne noći nije ispa- dao iz ureda. Poslovi na Namjeaništvu čekahu u- vijek na Truxu. Napokon ode iz Dalmacije. Je li za to što mu je bilo oteščalo voditi svu onu admini- strativnu routinu na svojim legjima ? Moguće. I gospodin Nardelli jje činovnik, ali druge vrsti. Odgojen u Dubrovniku. u doba kad je cvala srpska propaganda, i on se osjećao omladincem. Na političkoj službi morao je, naravno, da svoja osobna čuvstva potčini. Je li ih prigušio ? Ne zna- mo. Govori se da jeste, da je i on danas potpu- no evolucijonirao. No svakako naši Srbi u njemu još uvijek smatraju svoga čovjeka, nekadašnjeg pi- tomca dubrovačke Srbadije. Hrvati pak nemaju razloga da se na nj pohvale. Gosp. Nardelli, čovjek srednjih sposobnosti, umio je da uvreba onu stazu, koja u političkoj burokraciji vodi naprijed — i uspio je. Još mlad čovjek, mnogi njegovi kolege tek su namjesništveni tajnici ili poglavari, a on već dvorskim savjetnikom! Narodna stranka — kako doznajemo iz po- uzdana izvora — bijaše protivna ovome imenova- nju, jer, opozivalo se koliko se hoće, kad do br- zo Pavich pogje u pensiju, sva je prilika da će Nardelli na njegovo mjesto; drugim riječima, da će postati faktičnim namjesnikom Dalmacije, Kan- didat narodne stranke (ili g. Bulata, što je sve isto) bijaše barun Konrad negdašnji kotarski po- glavar u Spljetu. Konrad je rodom i osjećanjem Nijemac, no u Spljetu umio je da ugodi g. dru. Bulatu, koji ovaj put nije bio baš najsretniji. Sav njegov, u ovim stvarima neoporecivo veliki upliv, morao je da se ukloni upliva još silnijem, a u Beču ispred neke conditio sine qua non udo- voljiše ovomu zadnjemu. Sada odlučni faktori na- rodne stranke fanno bwon viso a cattivo giuoco, uvjeravajuć, da g. Nardelli nije više omladinac, da se je on promijenio. Pravaši s razlogom mogu da se pitaju : ako cijeli oportunizam narodnjaka, vogjen na toliku štetu hrvatske svijesti, ni ovoliko ne može, kakav li je to jadni oportunizam ? Ni činovnika po svo- joj želji, a kamo li željeznicu, pohrvaćenje uredi it.d., da o sjedinjenju i ne govorimo ! Posto: k'sobšlii; Knjaz Nikola I. povratio se iz Eagleske. Službeni njegov ,Glas Crnogorca“ u zadnjem bro- ju reda razne pričeke što su mu Eoglezi napravi- li. On ih iznaša bez komenta, a da bi tim više sugestijonirao srpsko neupućeno javno mnijenje. Kad se kaše, da je knjaz objedovao na dvoru, svak zna da se dvorski objedi ne drže u četiri 0- ka, nego da je tu i inih visokih ličnosti, Njihovo nabrajanje posve je suvišno, ali Crnogorcima će ge činiti kO da su se svi oni engleski princevi na- ročito ondje sakupili itd. Dočim upućeni svijet zna da sve ovo što se je knjazu u Eogleskoj učinilo, nije nego obična parada, koja ide svakoga vlada- ra malih državica. A mjerodavni londonski listovi pišu dapače, da je knjaz Nikola tamo bio prim- ljen vanredno hladno, Namjere koje su knjaza vodile u Euglesku tiču se i nas, pa zato ne smijemo da napram nji- NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUCNA ?(GLIOTEKA, DUDROTNIK knjaz Nikola našao je zgodno da javno učestvuje žalosti otvorenim pismom, u kome je izmegju o- staloga rekao da se ,njegov (Gladstonov) Hands oj! još ozivlje na balkanskom poluotoku.“ Pozna- tv je da je Gladstone sa svojijem Hands off ! (prste k sebi !) smjerao na okupaciju Bosne i Her- cegovine sa strane Austro-Ugarske monarkije i da je malo vremena zatim ovu riječ ustegao i opo- zvao, Ali pozivanje knjaževo na njegovu i ako o- pozvanu izjavu u savezu sa teritorijalnim pita- njem jasno nam kažu o čemu na Cetinju nepre- stano sanjaju. To se dade označiti jednom jedi- nom riječi: Hercegovina. Dokaz tome bio bi i nekakvi novi list, koji se u Nikšiću pokrenuo pod naslovom ,Nevesinje“, premda Nevesinje ne spada pod Crau Goru, u kom listu jasno se i bezobzirno veli, da oni spra- vljaju teren aneksiji Hercegovine Crnoj Gori a velikosrpskom duhu. A nije mnogo vremena pro- šlo što je knjaz Nikola jednom dopisniku engles- kog lista obzirom na Hercegovinu uskliknuo ; oće- to prokleto ! Ne zna se potanje koji je uspjeh polučilo englesko hodočašće knjaza Nikole. Ako se čita njegove raznovrsne listove, on se je sa svoga pu- tovanja povratio najzadovoljniji. Ali engleski i vla- di na blizu stojeći listovi pišu, da nije ništa o- pravio, te kao plod cijeloga svoga puta, da je do- nio kući preporuku lorda Salisbury, neka gleda živjet u dobrim odnošajima sa habsburškom mo- narkijom. Tableau! Ako je ovo cijeli resultat, onda je hodočašće bilo potpuni fiasco. Ne znamo samo kako će u Petrogradu da prosmatraju ovu nenadnu emaacipaciju kujaza Ni- kole, koji trči u Euglesku, u doba kad su megju obe svjetske velevlasti odnošaji ovako napeta. Neće li oni na Nevi smatrati njegov čin kao neki samo- stalni korak, koji poduzimlje da se malo izmakne is ruskog bezuvjetnog zagrljaja, doduše bratskog, ali čiji je ton ne samo protektorski nego nekako odviše gospodarski ? Neće li oni posumnjati, da je knjaz Nikola došao do zaključka, e je dobro imat dva željeza u vatri? Da tast budućeg talijan- skog kralja hoće da napokon i Rusima pokaže, ka- ko je on i bez njih ipak nešto ?.,... x x u / Kakogod bilo, sa Cetinja nam se očito kaže za čim se teži. g? Ali Hercegovina nije srpska nego Arvatska zemlja, U njoj žive većina ou.u koji se: ispovije- daju Hrvatima; a Srba je manjina, Muhamedanci bi u odlučnom času priklonili radije ka Hrvatima nego li Srbima. Kojim pravom dakle iz urne Gore toli po- žudno pogledaju preko Nikšića ovu hrvatsku