Br. 23. U DUBROVNIKU 4 Juna 1898.

RVENA HRVAT

Slot dti sčeta: Clana Ga je seagrijelavi Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika, gdje su
4:50, na po godine fior. ;za sa jem u kuću s sa Austro-Ugarsku, i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva.
i Svo NP NEO na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po rešku, a oglasi koji se

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | riše puta tiskaju po pogodbi i us razmjerai popust sie 4 :
e predbrojen i za došasto polugodište. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

 

  

 

 

 

 

Dva imenovanja.

Ovih dana Dalmacija ima kao gotovu činje-
nicu dva vele važna imenovanja i to presjednika
prizivnoga sudista i dvorskog savjetnika kod na-
mjesništva.

Prvo je mjesto pokrio stranac, dosadašnji
generalni državni odvjetnik u Beču dr. Goertschen.
Dr. Goertschen rodom je Slovenac. Kompetentno
novinstvo iz domovine mu javlja, da je novi pre-
sjednik prizivnog sudišta samo porijetlom Slove-
nac, u istinu pako da je osjećajem Nijemac. Kao
takav ostavlja uspomenu na mjestima gdje je do-
sle služio, a istarski hrvatski zastupnici imadoše
prilike, da o njemu interpeiišu, dok je još bio u
Trstu.

Svak znade koliko Hrvati naše pokrajine
vape i upiru, eda se pohrvate domaći uredi, a u
prvom redu sudbena uprava. Pretprošli presjed-
nik vitez Brčić stekao je u pogledu štovanja hr-
vatskog jezika nekijeh zasluga, što mu je neču-
venim navalama i protivnička štampa sama pri-
znavala. Iza njega dogje sada već pokojni dr.
Gjunio, čovjek koga su, kako čusmo, resile naj-
ljepše gragjanske i pravničke vrline, no u narod -
nom pitanju nije se micao, na veliko zadovoljstvo
šake odrogjenika, koji su strepili, a da se naše-
mu sudstvu ne poda i narodni biljeg. Što će ra-
diti dr. Goertschen to je još tajna. Hoće li on
malo bolje da slijedi stupe Brčićeve? Ili će da
postane kao neki preteča nove ere u sudbenoj
struci, poput one što je Jovanović inaugurirao u
upravnoj? 1 onda je adlatus došao iz bratskih
slovenačkih zemalja, hofrath Pavich, današnji pot-
presjednik Namjesništva, kad se je staroj narod-
noj stranci, prije nego je istisla talijanštinu bilo
boriti sa novim i pogibeljnijim neprijateljem, sa
nijemštinom.

Mimogred rećeno, u onoj doduše vrlo že-
stokoj borbi, narodna hrvatska stranka nije izišla
dobitnica, kako se ona danas vrlo rado hvališe.
Jovanović je popustio nešto w formi, ali «x sušti-
mi izišlo je na njegovu, te evo mi danas vidimo
unutarnju upravu zemlje skroz a skroz poni-
jemčenu.

Kako će dakle da se ravna novi presjednik,
koji baš i ne može dobro da poznaje naš jezik,
to će pokazati brža budućnost, Govori se da je
za njegovo imenovanje osobito zaslužao kolo split-
skih narodnjaka, kojim je na čelu dr. Gajo Bulat,
te da je on u prvom redu poradio, da se dr. Go-
ertschen pošalje u Dalmaciju. Vijest se s rasnih
strana potvrgjuje. Kao da gosp. Bulatu nije ne-
kako milo gledati svoje zemljake, možda i neg-
dašnje saučenike, uza e na visokim položajima !

di “

Na drugo mjesto, biva na ovo dvorskoga
savjetnika imenovan je naš Dubrovčanin gosp.
Niko Nardelli. Tu je dosle bio gosp. Truxa, koji
je prešao na upravno sudište. Truxa je bio Ni-
jemac, ali čovjek koji je samo vršio poslove zem -
lje, više politički manipulant, nego li činovnik stano-
vite politike. Kao pravi burokrat bijaše vanredne
marljivosti, tako da se o njegovoj radinosti pri-
povijeda Od rana jutra do kasne noći nije ispa-
dao iz ureda. Poslovi na Namjeaništvu čekahu u-
vijek na Truxu. Napokon ode iz Dalmacije. Je li

za to što mu je bilo oteščalo voditi svu onu admini-
strativnu routinu na svojim legjima ? Moguće.

I gospodin Nardelli jje činovnik, ali druge
vrsti. Odgojen u Dubrovniku. u doba kad je cvala
srpska propaganda, i on se osjećao omladincem.
Na političkoj službi morao je, naravno, da svoja
osobna čuvstva potčini. Je li ih prigušio ? Ne zna-
mo. Govori se da jeste, da je i on danas potpu-
no evolucijonirao. No svakako naši Srbi u njemu
još uvijek smatraju svoga čovjeka, nekadašnjeg pi-
tomca dubrovačke Srbadije. Hrvati pak nemaju
razloga da se na nj pohvale.

Gosp. Nardelli, čovjek srednjih sposobnosti,
umio je da uvreba onu stazu, koja u političkoj
burokraciji vodi naprijed — i uspio je. Još mlad
čovjek, mnogi njegovi kolege tek su namjesništveni
tajnici ili poglavari, a on već dvorskim savjetnikom!

Narodna stranka — kako doznajemo iz po-
uzdana izvora — bijaše protivna ovome imenova-
nju, jer, opozivalo se koliko se hoće, kad do br-
zo Pavich pogje u pensiju, sva je prilika da će
Nardelli na njegovo mjesto; drugim riječima, da
će postati faktičnim namjesnikom Dalmacije, Kan-
didat narodne stranke (ili g. Bulata, što je sve
isto) bijaše barun Konrad negdašnji kotarski po-
glavar u Spljetu. Konrad je rodom i osjećanjem
Nijemac, no u Spljetu umio je da ugodi g. dru.
Bulatu, koji ovaj put nije bio baš najsretniji.
Sav njegov, u ovim stvarima neoporecivo veliki
upliv, morao je da se ukloni upliva još silnijem,
a u Beču ispred neke conditio sine qua non udo-
voljiše ovomu zadnjemu. Sada odlučni faktori na-
rodne stranke fanno bwon viso a cattivo giuoco,
uvjeravajuć, da g. Nardelli nije više omladinac,
da se je on promijenio.

Pravaši s razlogom mogu da se pitaju : ako
cijeli oportunizam narodnjaka, vogjen na toliku
štetu hrvatske svijesti, ni ovoliko ne može, kakav
li je to jadni oportunizam ? Ni činovnika po svo-
joj želji, a kamo li željeznicu, pohrvaćenje uredi
it.d., da o sjedinjenju i ne govorimo !

Posto: k'sobšlii;

Knjaz Nikola I. povratio se iz Eagleske.
Službeni njegov ,Glas Crnogorca“ u zadnjem bro-
ju reda razne pričeke što su mu Eoglezi napravi-
li. On ih iznaša bez komenta, a da bi tim više
sugestijonirao srpsko neupućeno javno mnijenje.
Kad se kaše, da je knjaz objedovao na dvoru,
svak zna da se dvorski objedi ne drže u četiri 0-
ka, nego da je tu i inih visokih ličnosti, Njihovo
nabrajanje posve je suvišno, ali Crnogorcima će
ge činiti kO da su se svi oni engleski princevi na-
ročito ondje sakupili itd. Dočim upućeni svijet zna
da sve ovo što se je knjazu u Eogleskoj učinilo,
nije nego obična parada, koja ide svakoga vlada-
ra malih državica. A mjerodavni londonski listovi
pišu dapače, da je knjaz Nikola tamo bio prim-
ljen vanredno hladno,

Namjere koje su knjaza vodile u Euglesku
tiču se i nas, pa zato ne smijemo da napram nji-

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAUCNA ?(GLIOTEKA, DUDROTNIK

 

 

 

knjaz Nikola našao je zgodno da javno učestvuje
žalosti otvorenim pismom, u kome je izmegju o-
staloga rekao da se ,njegov (Gladstonov) Hands
oj! još ozivlje na balkanskom poluotoku.“ Pozna-
tv je da je Gladstone sa svojijem Hands off !
(prste k sebi !) smjerao na okupaciju Bosne i Her-
cegovine sa strane Austro-Ugarske monarkije i da
je malo vremena zatim ovu riječ ustegao i opo-
zvao, Ali pozivanje knjaževo na njegovu i ako o-
pozvanu izjavu u savezu sa teritorijalnim pita-
njem jasno nam kažu o čemu na Cetinju nepre-
stano sanjaju. To se dade označiti jednom jedi-
nom riječi: Hercegovina.

Dokaz tome bio bi i nekakvi novi list, koji
se u Nikšiću pokrenuo pod naslovom ,Nevesinje“,
premda Nevesinje ne spada pod Crau Goru, u
kom listu jasno se i bezobzirno veli, da oni spra-
vljaju teren aneksiji Hercegovine Crnoj Gori a
velikosrpskom duhu. A nije mnogo vremena pro-
šlo što je knjaz Nikola jednom dopisniku engles-
kog lista obzirom na Hercegovinu uskliknuo ; oće-
to prokleto !

Ne zna se potanje koji je uspjeh polučilo
englesko hodočašće knjaza Nikole. Ako se čita
njegove raznovrsne listove, on se je sa svoga pu-
tovanja povratio najzadovoljniji. Ali engleski i vla-
di na blizu stojeći listovi pišu, da nije ništa o-
pravio, te kao plod cijeloga svoga puta, da je do-
nio kući preporuku lorda Salisbury, neka gleda
živjet u dobrim odnošajima sa habsburškom mo-
narkijom. Tableau! Ako je ovo cijeli resultat,
onda je hodočašće bilo potpuni fiasco.

Ne znamo samo kako će u Petrogradu da
prosmatraju ovu nenadnu emaacipaciju kujaza Ni-
kole, koji trči u Euglesku, u doba kad su megju
obe svjetske velevlasti odnošaji ovako napeta. Neće
li oni na Nevi smatrati njegov čin kao neki samo-
stalni korak, koji poduzimlje da se malo izmakne
is ruskog bezuvjetnog zagrljaja, doduše bratskog,
ali čiji je ton ne samo protektorski nego nekako
odviše gospodarski ? Neće li oni posumnjati, da
je knjaz Nikola došao do zaključka, e je dobro
imat dva željeza u vatri? Da tast budućeg talijan-
skog kralja hoće da napokon i Rusima pokaže, ka-
ko je on i bez njih ipak nešto ?.,...

x x

u
/ Kakogod bilo, sa Cetinja nam se očito kaže
za čim se teži. g?

Ali Hercegovina nije srpska nego Arvatska
zemlja, U njoj žive većina ou.u koji se: ispovije-
daju Hrvatima; a Srba je manjina, Muhamedanci
bi u odlučnom času priklonili radije ka Hrvatima
nego li Srbima.

Kojim pravom dakle iz urne Gore toli po-
žudno pogledaju preko Nikšića ovu hrvatsku