sva njihova politika ido zatim, da takovu Hevat- sku omete. Dobro, izvrsno, uprav hrvatski! Samo ne možemo da dokučimo kako se to slaže sa pre- gjašnjim člankom, gdje se plješće šovinističnoi srp- skoj politici, koja ide uprav za protivnim ciljem ? Ko bi htio da slijedi razlaganja ,Jedinstva“ u o- vom pitanju, ta bi se zbilja našao na čudu. Ali , Jedinstvo“ se tu ne zaustavlja nego malo za tim na trećoj stranici kori » Narodni List“, da on danas nije one politike, koje je bio kad je Gladstone vikao Hands off! biva kad je ovaj en- gleski državnik prosvjedovao proti okupaciji Bo- sne. Kako? Iza gornjih dokazivanja o velikoj ko- risti koje bi Slavenstvo imalo, kad se Bosna i Her- cegovina pripoje Hrvatstvu, viče sada na »N. List,“ jer mu ovaj neće da se pripoje Srpstvu, Logično bi bilo, da ga , Jedinstvo“ radi toga pohvali ? a ne da ga hudi. Zatim slijedi velika obrana smušenoj ,Na- rodnoj Misli“ iz Zagreba, koja sve protivno hoće i želi od onoga, što je na prvoj stranici ,Jedin- stva“ štampano s govorom gosp. Borčića. A iza toga odmah brani ,Crv. Hrv.“ od napadaja ,Du- brovnikovijeh“, piše proti »Srpskom Glasu“ koji neće da hrvatske narodne pjesme budu hrvatske i proti pouzdanicama dra. Trojanovića, koji je — isto ko i , Jedinstvo“ — oduševljen za onakim narodnim mislima. Napokon, dulcis in fando, završuje se sa ne- koliko oštrih tirada proti stranci prava. Jedino pitanje u kome je , Jedinstvo“ tečajem ovoga svo- ga broja s kraja na kraj ostalo dosljedno. Evo ovako se u nas piše i raspravlja. Ka- kovo li je stancvište »Jedinstva,“ da li srpsko, hrvatsko, slavensko, austrijsko — to ne bi po duši umjeli reći, a bojimo se da ne bi ni on sam. Sva- kako jedno stanovište ima ga nepokolebivo, a to je protupravaško. Neka ovaka konfuzija upane u ruke i upu- ćenijemu čovjeku, zaplestiće ga tako, da se neće lako izmotati, a što da tek kažemo o gragjaninu, koji ide za svojim poslima, a politikom se ne ba- vi, nego samo kad je pozvan da vrši patrijotsku dužnost ? Ovako se dogagja kad se napušta jedino pravo, zdravo i korisno, narodno, hrvatsko stano- vište, sa kojega bi Hrvat morao promatrati i o- cjenjivati sve dogogjaje i pitanja, što mu se raz- vijaju doma i po susjestvu. Kolik» bi bolje bilo Hrvatskoj kad bi hrvatski politićar, pisac, novi- nar posmatrao hrvatska pitanja sa hrvatskog gle- dišta i u narodnoj borbi nad sve ino imao pred očima interese Hrvatske! Ne bi se onda dogagja- lo ovakovih konfuzija! === Dubrovnik, 2 Juna. Ima neki Bokeški Srbin g. dr. Vladimir Tro- janović, veliki srpski pjesnik i rodoljub a u doko- lici općinski liječnik u Risnu, koga su Srbi bo- keški — od straha da ih ne proglasi izdajicama domovine — učinili zastupnikom u dalmatinskom saboru. Koliko je on tamo na svom mjestu, znaće najbolje njegovi srpski kolege, no svakako u Vr- lici gdje je dosle bio, svojim pretjeranim fanati- zmom srpskim tako je razbudio hrvatsku svijest, to dobto: hrvatski narod bio gdje bio, ne smije da, is mršnje proti tim dušmanima, počinja svoje ili plemensko samoubojstvo ! To bi značilo kukavić- luk i nesposobnost mašu da živemo vlastitim životom. z Prste k sebi! veli knjaz Nikola da odzvanja po Balkanu. I mi kažemo! prste k sebi! Ma sto put bio brat rogjeni, on, još manje nego tugjinac, ima prava da nam se namiče. Hrcegovina je hr- vatska zemlja po tradicijam i po osjećaju svoga stanovišta. Ona ne smije biti ni njemaćka ni ma- gjarska (tu smo složni) ali mi srpska, nego hr- vatska i samo hrvatska. U zajednici sa Dalmaci- jom, Hrvatskom, Slavonijom i Bosnom leži njezi- na sudbina. U to ime hrvatski narod neka svakome bez obzira na krv, rod, ime, vjeru, osjećaje it.d., sva- kome ko u njegovo dira, junački dovikne: prste k sebi! Konfuzija. Spljetsko , Jedinstvo“ nosi na svome čelu . naslov glasila hrvatske narodne stranke. Zanimivo je malo promotriti, kako taj list raspravlja 0 raz- nim dnevnim pitanjima u nas i oko nas. Uzeće- mo cigli jedan broj i to zadnji što ga primismo u Dubrovniku. U tome broju 43, imade uvodni članak Hr- vatsko slavlje. Ovdje se opisuje sdruženo slavlje spljetskih hrvatskih društava, što se je držalo na 29 i 30 Maja, a opisuje ga se najhrvatskijim du- hom. ,Jedinstvo“ je sve uzneseno od impozantne svečanosti, radosno ističe kako dušmane muka hvata, kad vide onoliki broj Hrvata, donosi govor Borčića, koji vapi za sjedinjenjem sa Hrvatskom, veleći da ,zahtjev hrvatskoga naroda na ujedi- njenje nije puka sanjarija, on se osniva na pri- rodnom i narodnom pravu, a preko toga i na hi- storičnom.“ Vrlo lijepo. , Jedinstvo“ ushićeno za- vršuje svoj članak sa: Živjela Hrvatska! iza ka- ko je pred samom svrhom dalo nam razumjet, da će ta Hrvatska u Spljetu , Živjet“ jedino ako bu- de slijedit dra. Bulata. No to mu se, uz olako- ćujuće okolnosti, može i oprostiti. Ali za tim , Jedinstvo“ ima drugi članak: Nakon sastanka u Opatiji, koji mu je članak in- spirirao onaj sastavak poznatog hrvatoždera i cr- nogorskog agenta, što je onom prigodom izišao u »Dubrovniku.“ ,Kad smo pročitali — piše , Je- dinstvo“ — lijepi, oduševljeni, zanosni članak u »Dubrovniku“, posvećen sastanku kneževa Crne Gore i Bugarske u Opatiji, a slušali, gdje na sve strane odjekuje da Srpstvo od Kosova nije nikad bolje stalo, istinski ispovjedamo milinom bratskom srce nam se napunjalo“ ,.... I dalje ovim tonom. Sastanak je bio uoči polaska u London, o kome polasku mi sa hrvatskog stanovišta danas na dru- gom mjestu bilježimo neke opaske. Ko sravni na- mjeru članka dubrovačkog crnogorskog agenta, sa nastojanjim Nikole I. u Engleskoj, Hands off. itd., pak vidi da , Jedinstvo“ taj članak nazivlje , lije- pim, oduševljenim, zanosnim“ taj će se u čudu pi- tati kako se slaže sa onim o ujedinjenju hrvatskih zemalja, izrečepim na istoj strani spljetskoga lista nekoliko brazda prije. Nadalje u ovome članku Jedinstvo“ savjetuje Milanu Nikoli, Karagjorgje- viću i ostalim Srbima što bi imali raditi, & da Srpstvo bude veliko, jako, ujedinjeno. , Jedinstvu“ i me pada na um, da ova Velika Srbija, kako je svi Srbi shvaćaju, pozobala bi i Hrvatsku i Hr- vate i sva naša prava, toli lijepo istaknuta časak prije u govoru g. Borčića na združenom slavlju spljetskih društava ! Odmah iza toga slijedi treći članak s naslo- vom: Hrvati sar su ,ismećari“ ? U njemu se bra- to u riznici. niku pa pod Lovćenom ! pod Lovćenom |... renim pismom u ,Crvenoj Hrvatskoj“, pozivljuć | Jovo Bućin, klevetnikom. menovati sa ri nijesu zvali Kotorane (ako šu ono totiće Ko- torani) da ga peru, nego njega — dra. Trvjano- vića — pozivali, da im nagje ma jeduoga cigloga sumješćanina, koji bi odobrio one njegove uvrede hrvatstvu ovoga dakle izjave zaslužuju, da se bace u koš i da se potpisanicima odvrati: ko vas zašto pita ? Nego ima nešto drugo u onijem priznanica- ma, što je vrijedno da se zabilježi, biva ono mie- sto gdje se kaže dru. Trojanoviću:; »Napred tako, uzor poslaniče, na strah vragom, a ma korist na- rodne misli i svoju slavu!“ Nema sumnje da je dr. Trojanović sam sa- stavio ili barem kumovao ovim izjavama. Srbi dakle drže, da onaj zastupnik koji viče i piše: Nema Hrvata ! misli“!! Ewo ovo htjedosmo da istaknemo na raz- mišljanje našijema, koji njeke pojave nikako ne umiju ili neće da shvaćaju kako treba. Naši dopisi. bokeškoga mjesta. S te strane najbolje radi na korist narodne Sudbeni Dvori, 27 Maja. Mi se ne možemo upuštati u raspravljanja o novome sudbenome pročelniku Dalmacije, ali bismo ipak ovom prilikom željeli da istaknemo jednu našu misao skroz stvarne, nipošto narodno- političke naravi. Nadamo se naime, da novo imenovani gos- podin Presjednik Prizivnoga Suda obaći će koliko prije cijelu pokrajinu od Raba do Budve, da u- pozna i mjesta i osobe i okolnosti, pak i sudbe- ne prostorije pojedinih naših sudova, jer njeke stvari dobro je vidjeti i opipati. Kad bi to uči- nio, vidio bi mnogo i muogo sudova, bez potre- bnih prostorija, ni soba za saslušanje, ni soba za čekanje kako treba, nego na više mjesta stranke čuče po hodnicima ili sjede niz stubišta, pa mo- gu lijepo slušati što se u sobi govori itd. Ovo glede prostorija tinske sudove. Istina da je u zadnje doba u. tom pogledu nešto učinjeno. Ali mnogo i mnogo još preostaje, a da naše sudnice budu se približiti onijem u drugim pokrajinama. ljuta je rana koja tišti dalma- Boka, svršetkom Maja. Bio nam je u zvanične pohode nadzornik ri- barstva g. Lorini. Želimo da me samo iz bližega prouči njegovu struku, da li mu preporučavamo da izlista zakonik ribarstva, koji je vrijedio u Du- brovačku Republiku i naći će tamo mnogo i mno- go naputaka za njegovu potrebu. — Očekivamo od njega da izda jedan ručni katekizam ribarstva baš popularni, dakako u hrvatskom jeziku, jer o- no što se piše talijanštinom nije za naš narod, da li samo jedan luksus osugjen da stoji vjekovi- Vidjeli smo i novoimenovanoga nadnazorni- ka za pučke škole. Kako nam se čini, osoba je na svomu mjestu. Cijela Dalmacija trebuje škol. skih vrtova, školskih zgrada po sadašnjim zahtje- vima, za bolji umni i pedagogički razvitak mlado- ga naraštaja, koji ima služiti uzdanicom naroda, Ovo novomu mazorniku stavljamo na srce. Kotor, 31 Maja. Zadnji ,Dubrovnik,“ Br. 22, donosi kao po- sebni prilog dvije priznanice, upravljene zastup- ru. Trojanoviću od Kotorskih i orahovač- kih ,Srba.“ Priznanica iz Kotora imade 60 pod- pisa. Premda izmegju ove šestedesetorice imade i djece, a i podanika, strane države, ipak mora se priznati da su »Srbi“ Kotorski. Zahvalni smo im puno, što su tiskali ovu priznanicu, u kojoj šalju Trojanoviću potpisani i svi vidjemiji i ugledniji izraz ,dubokog priznanja i neograničenog povjere- nja, na dosadašnjem , . .., u svakom pogledu, ia i . | zasluženom i pohvalnom radu, u obrani najsve- da su mu Vrlički Hrvati i dan danas zahvalni. tijih . . . amaneta.“ Ovijem javno potvrdiša ono, Kao u Vrlici podnosi se on sada i u Boki. U za- | što mi davno, na odgovor »Jedinstvu“ pisasmo, dojem saborskom zasijedanju vrlo nepromišljeno | da naši ,Srbi“ odobravaju rad Dra. Trofanoviće postupao je on naprama bokeškim Hrvatima vri. | i da s ovakovim stvorovima ne može se doći do : i i sloge, jer oni za slogu meće, da znadu da ju jegjajuć njih i njihova društva. Osobito se razgo- licumjerno i bizantinski na papiru zagovaraju va ropadio bio na hrvatsko društvo utemeljeno u i ovu priznanicu upamti nJedinstvo,“ pa nek se Škaljarim pod Lovćenom, koje je baš onih dana više uvjeri kakovi su amošnji ,Srbi.“ Bilo bi na- slavilo krasne hrvatske proslave. Hrvatsko društvo | pokon vrijeme | Kotor, 1 Junija. Na njegove uvrede odgovoriše Škaljari ot Stignuo je amo poznati vam tamo dobro slog W a. da se ustoliči ovdje, kao Ape SR i h. Da vam pravo kažem nijesmo dra. Trojanovića, da iznese ama i jednoga Ška. | 9oslavni paro B P % Mane aaa niki njetoe rijei glede hr. repom izpod Laviema see Oria ih ii vatskog društva, inače da ga smatraju lašcem i | pitulisala duhovna vlast; jer je ona namjeravala poroha_miroljubivog Risanskog pro. Dr. Trojsnović nije ovom poziva udovoljio, | ta Midžora. Tako uslijed mečijih manovra moral našto Škaljari drugim pismom u ,Crvenoj Hrvat. | ** je sbiti, što se je zbilo, Izborom Bućina na- skoj“ povukoše mu posljedice iz sepia mućanja Mrge a rat po svoji liniji, Oprez dakle, neizmjerne koristi, kad bi se ove zemlje anek- i rekoše mu ono što su mu imali reći, ————_ tirale Hrvatskoj, jer bi se stvorio jaki sklop sa Sad najednom izlaze štampane nekakve po. Pogled po svijetu. glavnim gradom Zagrebom, koji bi odoljevao tugji- | uzdanice dru Trojanoviću iz Kotora, Orahovca i Carevinsko Vijeće otvorilo se nesposob- nu. 1 nadalje dokazuje kako uprav ovakova Hr. što vam mi znamo otkle, Vidi se da je oštro pis. nije nego li je bilo. na početku njemačka mo Škaljara upeklo dra, Trojanovića. Ali Škalja. | opozicija sasula je na vladu vatru radi raspusta