List izlazi svake subote, Cijena mu je eda u Otpravništvu lista: na godinu flor. Pretplata
4:50, na po godine fior. 2:25 o udrosnik sa donašanjem u kuću + sa Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se
rea Siče. or. 6, na po godine fior.250;sainosemstvo| Za oglase, priopćeno,

je predbrojen i za došasto polugodište.

i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
Uredništvu.
zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se

Pojedini broj stoji 10 novš. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
| Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane

na prima ni uredništvo ni uprava

 

-. z

Dubrovnik, 1 Jula.

Ovijem otvaramo pretplatu na U. polugo-
dište ,Crvene Hrvatske“ za godinu 1898.

O potrebi ovoga lista, kao i 0 tom da aas
podupre svaki dobar Hrvat, koji može, suvišno je
i govoriti, osobito danas u ovijem vremenima, kada
se i brat i tugjin očito na nas zalijeću, a obojica
se, kako vidimo, megju sobom ljuto pregone, ko
će prije da otme ono što je naše, hrvatsko.

Mi nećemo sustati u borbi i u obrani hrvat-
stva na jednu i na drugu stranu. Ali je neophod-
no potrebito, da s nama u tom i mišlju i djelim
saučestvuje sve ostalo Hrvatstvo, onako kao što
saučestvuje u ovim izloženim i ugroženim kraje-
vima. U to ime nama se prikupljati u hrvatskom
Žuhu ; braniti ime i prava Hrvatske; zagovarati
slogu neodvisnih hrvatskih elemenata, koji su volj-
ni, da se za hrvatstvo bore proti općem neprijate-
lju, ma pod kojom god se ou formom pokazao.
Kad se sve ovo začini krepkim i požrtvovnim ra-
dom za narodno dobro, bilo na političkom, kultur-
nom, ekonomskom polju, onda je naša budućnost
sjajna i osjegurana. Inače bićemo uvijek svačijem
loncu zaklopac, a kad naše hrvatstvo budemo od-
bacili i nekako njega se odricali, protivnici će nas
još gore prezirat, nego li nas sada mrze.

Uz ova načela stupaće ,Urvena Hrvatska“ i
odsle kO i dosle neustrašivo naprijed !

“ e e e

Braća Poljaci.

Sretnim slučajem nižu se slavenska slavlja
u Austriji jedan za drugim, e da to bolje učvrste
težnje i uzajamno upoznavanje. Još nije ni ušutio
odjek Palackijeve slave, a već eno starodrevni
Krakov otvara svoja vrata i zove braću, da se
pred spomenikom poklone najvećemu od svih pje-
snika slavenskih naroda, jedaom do najvećih pje-
snika svijeta — Adamu Mickiewiczu !

Izmegju Čeha i Poljaka imade velike razli-
ke bilo u naravi, bilo u prošlosti i politici premda
šu im sadašnje narodne tendencije iste, što je po-
svema naravno. I ako Slaveni, i ako katolici, Če-
si su narod sa puno njemačkih svojstava husit-
skog obilježja. Poljaci su po svojoj ćudi slaven-
škiji, po vjerskom osvjedočenju katoličkiji. Ko da
u njihovim Mazurima živu stara doba prvih sla-
venskih kršćana sa svojim vrlinama i manama.

Nama su Poljaci bili uvijek vrlo simpatičan
narod. Ni onda kad su, na čudo svih Slavena, vo-
dili u Beču, već pokopanu politiku, ne mogasmo
da se na njih od srca naljutimo, Ima naroda sa
privilegijima, Francezi mogu da urade šta ih je
volja, njima se sve kroz prste gleda. Neka to po-
kušaju Englezi i sav će svijet planuti mržajom.
Poljaci su neki slavenski Francezi.

Valjda ih simpatičnim čini ojihova teška i
upravo tužna sudbina? Ovako rastrojeni, jadnici,
u tri velike države, koliko li muka okušaše, koli-

sobno se natjecahu, ko će prije zanijekati i izda-
ti domovinu svoju!! Naravno, da je iza toga mo-
rala slijediti katastrofa..... I Poljačka bi podi-
jeljena.

Današnji Poljaci ne sliče u ničem onijem svo-
jijem pretcima iz dobe propasti države. Djeca su
krvavo okajala pogreške otaca svojih. Ali su iz
toga i mnogo naučili. ,Što bijasmo, a što smo sa-
da?“... Ovo pitanje vrze se po glavi svakom poljač-
kom rodoljubu. U svojoj historiji upoznao je put
kojim ne smije da ide. 1 on je evo krenuo pro-
tivnom stazom.

Predbacaje se Poljacima, da su veliki ego-
iste; da im nije stalo nego za vlastite narodne in-
terese. Ovo je u narodnoj politici jedna velika
krepost, jer svi su narodi egoiste, samo što se
neki znadu pričinjati i hiniti. Ali Poljaci pokaza-
še, da im, uz svoju, i bratska stvar na srcu leži,
što dokazuje njihov današnji savez sa Česima, Hr-
vatima i Slovencima.

I prije bi taj savez mogao da bude djelom.
Ali današnji Poljaci izvrsni su političari. Oni ni-
jesu se uhvali, da, pružajuć ruku, izlože svoje in-
terese, sve dok se nijesu uvjerili, da im bratski
narodi mogu podati neku garanciju za ustrajnost
i uspjeh. :

Radi raznih prilika, etoji njihova stvar da-
nas najbolje u Austriji. Pruska i Rusija natječu
se, svaka na svoj način, kako će bolje ugnječiti
poljsko čuvstvo i jezik. Za Pruse, kao Nijemce,
i ako je osudno, donekle je shvatljivo. Ali Rusi-
ja? Ovo je najcrnja tačka na nebu slavenske soli-
darnosti. ,Kako se možemo, pitahu onomadne u
horu poljački listovi, grliti s braćom, koja tamo
u Poljskoj svim se srestvima služe, da naš ele-
menat udave?“ — Pitanje je opravdano i na nj se
neda išta primjetiti. U ruskoj, kao i u pruskoj
Poljskoj, izaguan je poljački jezik iz svih ureda,
škola i javnih mjesta. Ćinovnik Poljak u svojoj
domovini ne smije da govori poljski! Užasno je
takovo stanje, a pri tom je i protimba Poljaka
naprama Rusima vrlo pojmljiva.

Megju Poljacim i Hrvatim ima mnogo ana-
logije. 1 ovi su u svojoj prošlosti mnogo griješili
ko i oni, s tom razlikom da su se Poljaci odavna
opametili, & u nas ko da još nije tome došao
»igodan čas.“ U nas se još na razne načine nije-
če, izdava i ruši Hrvatska..... S druge strane
ako Poljaci imaju braću, koja su im_zla učinili, ima-
mo i mi, no, za našu sreću, ne onako jaku.

Pozdravljajuć oduševljenjem mili, junački i
mučenički poljački narod koji je 0 Hrvatima vazda
nepristrano i bratski sudio, želimo mu da se do-
vine do idejala za kojim teži, a hoće, ako Bog
da, jer je svojom energijom, napretkom i mudrom
politikom svojih prvaka opstanak narodni već 0-
sjegurao. Poljski narvd propasti neće, pa ma ka-
kva god bura prohujila njegovom glavom. Jamči
sato njegova velika kultura i narodna samosvijest.

  
 
 
 
 
 
 
 
   
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
  
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   

ko napora i progonstva, a da se održe kao narod! iaziniogentis
Ko bi izbrojio njihove mučenike za narodnu stvar?! kom lasu“ i
Oni mogu uprav da kažu: mevolja gola najbolja »Šrpakome p some odgovor

Čudnovati su ljadi ovi naši ,Srbi.“ Kad im

lja., Susjedne vlasti nastojahu da upotrebe ovaj živi i što ih, hvala Bogu, još u Boki imade. Zato
žalosni položaj, & domaći poljački sinovi megju- nek se ocrajuju svim srestrima. kaonoti došljao
we oi ovo INK

   

trbušari gvijerske naravi i paklena srca. Daljnje
općinstvo, koje ne znade kako uprav stvari stoje
u Boki, klevetama i lažima, barem će kolikogoć

povjerovati.
Tako i radi skorašnjeg blagdaus Trojčinda-

na. Prošlijeh godina Trojčindan u Kotoru za hriš-
ćane bijaše najveći blagdan, najsvečanije proslav-
ljen. Dočim ove godine nešto jer nemaju crkve,
nešto jer je bila isti dan 1006a hrama u Budvi,
a nešto (što je glavni uzrok) i $s megjusobne ne-
sloge, svečanost ovogodišnja Trojčindana bila je i
prošla, a da se je malo ko i osjetio.

Ljuti radi neuspjeha nmjeki Srbi“, koji sad
komandiraju i koji mišljahu da će pred svom Bo-
kom u ,gardi“ paradirati, mješte da se svidu,
svom žestinom ojagjele srpske duše obaraju se u
br. 23 ,Srpskog Glasa“ na kotorske katolike i
Hrvate, obasipljuć ih epitetima, tim pravim mio-
mirisnim cvijećem, koje jedino može rasti u srp-
skom perivoju.

Ne rad njih, već radi našeg daljnjeg općin-
stva, koje bi nepoznavajuć naše okolnosti, kako
rekosmo, moglo povjerovati bačenim klevetama i
prostim lažima ,Srpskog Glasa“ red nam ih je
ispraviti.

,Došljaci, trbušari, htjeli pošto, po to, da o-
sujete tu (Trojčindan) srpsku narodnu slavu —
veli ,Srp. Glas.“ — Ta katolička stranka, ujedi-
njeni Hrvati i autonomaši, prvi dan t. j. u nedje-
lju pravila izlet iz Kotora u Tivat, a drugi svoju
katoličku glazbu poslala na Rivu da svira u isto
doba kad i srpska na piaci Sv. Nikole..... ovim
činom posvjedočiše svoju svjersku narav i pakleno
srce.“ — Koliko riječi, toliko laži!

Najprije nam je istaknuti, da katoličke stran-
ke u Kotoru i u Boki nema. Katolici amo nevo-
de vjersku borbu, već neko drugi. Dokaz je ove-
mu što se katolici dijele na Hrvate, Srhe, auto-
nomaše i legaše, dočim stoji da su svi ma baš svi
hrišćani ,Srbi.“ Ne čini cigli iznimku. Ovo je ne-
pobitao.

Izjavi nam je ujedno da mije istina da su
u Kotoru ujedinjeni Hrvati i autonomaši, već je
istina da su Srbi ujedinjeni s autonomašima ili ti
bolje s legašima, koje su sad 0ni na noge podi-
gli, tako da su se osmjelili ustrojiti svoj ,Gabi-
netto.“ Čijom pak pomoći i čijim novcima, znat
će najbolje ,Srpski Glas“ i njegovi ljudi.

Nije istina da je ta tobožnja katolička stran-
ka ujedinjeni Hrvati i autonomaši, prvi dan « j.
u nedjelju pravila izlet iz Kotora u 1ivat_ kako
kaže ,Srp. Glas“, već je istina da su samo glas-
bari i članovi ,Kotorske Glazbe“ da pohode'i po-
zdrave c. i &. Ratou Mornaricu, koja je pod Tav-

sa