List izlazi svake subote, Cijena mu je eda u Otpravništvu lista: na godinu flor. Pretplata 4:50, na po godine fior. 2:25 o udrosnik sa donašanjem u kuću + sa Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se rea Siče. or. 6, na po godine fior.250;sainosemstvo| Za oglase, priopćeno, je predbrojen i za došasto polugodište. i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su Uredništvu. zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se Pojedini broj stoji 10 novš. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane na prima ni uredništvo ni uprava -. z Dubrovnik, 1 Jula. Ovijem otvaramo pretplatu na U. polugo- dište ,Crvene Hrvatske“ za godinu 1898. O potrebi ovoga lista, kao i 0 tom da aas podupre svaki dobar Hrvat, koji može, suvišno je i govoriti, osobito danas u ovijem vremenima, kada se i brat i tugjin očito na nas zalijeću, a obojica se, kako vidimo, megju sobom ljuto pregone, ko će prije da otme ono što je naše, hrvatsko. Mi nećemo sustati u borbi i u obrani hrvat- stva na jednu i na drugu stranu. Ali je neophod- no potrebito, da s nama u tom i mišlju i djelim saučestvuje sve ostalo Hrvatstvo, onako kao što saučestvuje u ovim izloženim i ugroženim kraje- vima. U to ime nama se prikupljati u hrvatskom Žuhu ; braniti ime i prava Hrvatske; zagovarati slogu neodvisnih hrvatskih elemenata, koji su volj- ni, da se za hrvatstvo bore proti općem neprijate- lju, ma pod kojom god se ou formom pokazao. Kad se sve ovo začini krepkim i požrtvovnim ra- dom za narodno dobro, bilo na političkom, kultur- nom, ekonomskom polju, onda je naša budućnost sjajna i osjegurana. Inače bićemo uvijek svačijem loncu zaklopac, a kad naše hrvatstvo budemo od- bacili i nekako njega se odricali, protivnici će nas još gore prezirat, nego li nas sada mrze. Uz ova načela stupaće ,Urvena Hrvatska“ i odsle kO i dosle neustrašivo naprijed ! “ e e e Braća Poljaci. Sretnim slučajem nižu se slavenska slavlja u Austriji jedan za drugim, e da to bolje učvrste težnje i uzajamno upoznavanje. Još nije ni ušutio odjek Palackijeve slave, a već eno starodrevni Krakov otvara svoja vrata i zove braću, da se pred spomenikom poklone najvećemu od svih pje- snika slavenskih naroda, jedaom do najvećih pje- snika svijeta — Adamu Mickiewiczu ! Izmegju Čeha i Poljaka imade velike razli- ke bilo u naravi, bilo u prošlosti i politici premda šu im sadašnje narodne tendencije iste, što je po- svema naravno. I ako Slaveni, i ako katolici, Če- si su narod sa puno njemačkih svojstava husit- skog obilježja. Poljaci su po svojoj ćudi slaven- škiji, po vjerskom osvjedočenju katoličkiji. Ko da u njihovim Mazurima živu stara doba prvih sla- venskih kršćana sa svojim vrlinama i manama. Nama su Poljaci bili uvijek vrlo simpatičan narod. Ni onda kad su, na čudo svih Slavena, vo- dili u Beču, već pokopanu politiku, ne mogasmo da se na njih od srca naljutimo, Ima naroda sa privilegijima, Francezi mogu da urade šta ih je volja, njima se sve kroz prste gleda. Neka to po- kušaju Englezi i sav će svijet planuti mržajom. Poljaci su neki slavenski Francezi. Valjda ih simpatičnim čini ojihova teška i upravo tužna sudbina? Ovako rastrojeni, jadnici, u tri velike države, koliko li muka okušaše, koli- sobno se natjecahu, ko će prije zanijekati i izda- ti domovinu svoju!! Naravno, da je iza toga mo- rala slijediti katastrofa..... I Poljačka bi podi- jeljena. Današnji Poljaci ne sliče u ničem onijem svo- jijem pretcima iz dobe propasti države. Djeca su krvavo okajala pogreške otaca svojih. Ali su iz toga i mnogo naučili. ,Što bijasmo, a što smo sa- da?“... Ovo pitanje vrze se po glavi svakom poljač- kom rodoljubu. U svojoj historiji upoznao je put kojim ne smije da ide. 1 on je evo krenuo pro- tivnom stazom. Predbacaje se Poljacima, da su veliki ego- iste; da im nije stalo nego za vlastite narodne in- terese. Ovo je u narodnoj politici jedna velika krepost, jer svi su narodi egoiste, samo što se neki znadu pričinjati i hiniti. Ali Poljaci pokaza- še, da im, uz svoju, i bratska stvar na srcu leži, što dokazuje njihov današnji savez sa Česima, Hr- vatima i Slovencima. I prije bi taj savez mogao da bude djelom. Ali današnji Poljaci izvrsni su političari. Oni ni- jesu se uhvali, da, pružajuć ruku, izlože svoje in- terese, sve dok se nijesu uvjerili, da im bratski narodi mogu podati neku garanciju za ustrajnost i uspjeh. : Radi raznih prilika, etoji njihova stvar da- nas najbolje u Austriji. Pruska i Rusija natječu se, svaka na svoj način, kako će bolje ugnječiti poljsko čuvstvo i jezik. Za Pruse, kao Nijemce, i ako je osudno, donekle je shvatljivo. Ali Rusi- ja? Ovo je najcrnja tačka na nebu slavenske soli- darnosti. ,Kako se možemo, pitahu onomadne u horu poljački listovi, grliti s braćom, koja tamo u Poljskoj svim se srestvima služe, da naš ele- menat udave?“ — Pitanje je opravdano i na nj se neda išta primjetiti. U ruskoj, kao i u pruskoj Poljskoj, izaguan je poljački jezik iz svih ureda, škola i javnih mjesta. Ćinovnik Poljak u svojoj domovini ne smije da govori poljski! Užasno je takovo stanje, a pri tom je i protimba Poljaka naprama Rusima vrlo pojmljiva. Megju Poljacim i Hrvatim ima mnogo ana- logije. 1 ovi su u svojoj prošlosti mnogo griješili ko i oni, s tom razlikom da su se Poljaci odavna opametili, & u nas ko da još nije tome došao »igodan čas.“ U nas se još na razne načine nije- če, izdava i ruši Hrvatska..... S druge strane ako Poljaci imaju braću, koja su im_zla učinili, ima- mo i mi, no, za našu sreću, ne onako jaku. Pozdravljajuć oduševljenjem mili, junački i mučenički poljački narod koji je 0 Hrvatima vazda nepristrano i bratski sudio, želimo mu da se do- vine do idejala za kojim teži, a hoće, ako Bog da, jer je svojom energijom, napretkom i mudrom politikom svojih prvaka opstanak narodni već 0- sjegurao. Poljski narvd propasti neće, pa ma ka- kva god bura prohujila njegovom glavom. Jamči sato njegova velika kultura i narodna samosvijest. ko napora i progonstva, a da se održe kao narod! iaziniogentis Ko bi izbrojio njihove mučenike za narodnu stvar?! kom lasu“ i Oni mogu uprav da kažu: mevolja gola najbolja »Šrpakome p some odgovor Čudnovati su ljadi ovi naši ,Srbi.“ Kad im lja., Susjedne vlasti nastojahu da upotrebe ovaj živi i što ih, hvala Bogu, još u Boki imade. Zato žalosni položaj, & domaći poljački sinovi megju- nek se ocrajuju svim srestrima. kaonoti došljao we oi ovo INK trbušari gvijerske naravi i paklena srca. Daljnje općinstvo, koje ne znade kako uprav stvari stoje u Boki, klevetama i lažima, barem će kolikogoć povjerovati. Tako i radi skorašnjeg blagdaus Trojčinda- na. Prošlijeh godina Trojčindan u Kotoru za hriš- ćane bijaše najveći blagdan, najsvečanije proslav- ljen. Dočim ove godine nešto jer nemaju crkve, nešto jer je bila isti dan 1006a hrama u Budvi, a nešto (što je glavni uzrok) i $s megjusobne ne- sloge, svečanost ovogodišnja Trojčindana bila je i prošla, a da se je malo ko i osjetio. Ljuti radi neuspjeha nmjeki Srbi“, koji sad komandiraju i koji mišljahu da će pred svom Bo- kom u ,gardi“ paradirati, mješte da se svidu, svom žestinom ojagjele srpske duše obaraju se u br. 23 ,Srpskog Glasa“ na kotorske katolike i Hrvate, obasipljuć ih epitetima, tim pravim mio- mirisnim cvijećem, koje jedino može rasti u srp- skom perivoju. Ne rad njih, već radi našeg daljnjeg općin- stva, koje bi nepoznavajuć naše okolnosti, kako rekosmo, moglo povjerovati bačenim klevetama i prostim lažima ,Srpskog Glasa“ red nam ih je ispraviti. ,Došljaci, trbušari, htjeli pošto, po to, da o- sujete tu (Trojčindan) srpsku narodnu slavu — veli ,Srp. Glas.“ — Ta katolička stranka, ujedi- njeni Hrvati i autonomaši, prvi dan t. j. u nedje- lju pravila izlet iz Kotora u Tivat, a drugi svoju katoličku glazbu poslala na Rivu da svira u isto doba kad i srpska na piaci Sv. Nikole..... ovim činom posvjedočiše svoju svjersku narav i pakleno srce.“ — Koliko riječi, toliko laži! Najprije nam je istaknuti, da katoličke stran- ke u Kotoru i u Boki nema. Katolici amo nevo- de vjersku borbu, već neko drugi. Dokaz je ove- mu što se katolici dijele na Hrvate, Srhe, auto- nomaše i legaše, dočim stoji da su svi ma baš svi hrišćani ,Srbi.“ Ne čini cigli iznimku. Ovo je ne- pobitao. Izjavi nam je ujedno da mije istina da su u Kotoru ujedinjeni Hrvati i autonomaši, već je istina da su Srbi ujedinjeni s autonomašima ili ti bolje s legašima, koje su sad 0ni na noge podi- gli, tako da su se osmjelili ustrojiti svoj ,Gabi- netto.“ Čijom pak pomoći i čijim novcima, znat će najbolje ,Srpski Glas“ i njegovi ljudi. Nije istina da je ta tobožnja katolička stran- ka ujedinjeni Hrvati i autonomaši, prvi dan « j. u nedjelju pravila izlet iz Kotora u 1ivat_ kako kaže ,Srp. Glas“, već je istina da su samo glas- bari i članovi ,Kotorske Glazbe“ da pohode'i po- zdrave c. i &. Ratou Mornaricu, koja je pod Tav- sa