Istina je da bi grad bio okićen na drugi
dan duhova, kad bi imala proći litija (procesija)
po običaju radi pje — litije. A pošto se je već
unapred znalo, da ove godine neće biti litije, ko što
je nije ni dilo, naše se kuće nijesu okitile. Radi
istog uzroka ni općina, a ni naš ,Hrvatski (a ne
»Slav.“) Dom.“ ne izvjesiše zastave. Da je bilo li-
tije bile bi i maše zastave na svomu mjestu, jer
mi znademo štovati stare običaje.
Srpski Glas“ veli, da je ,Garda paradirala,
kao i obično“, što nije istina. Kako je već bilo
javljeno u ,Crvenoj Hrvatskoj“ zastava , Garde“
bila je hrvatska trobojnica. Pod ovom zastavom
pod hrvatskom trobojnicom, od svog postanka
Garda“ je vavijek paradirala. Ali na žalost, sa
crkvom sv. Nikole izgorela je i hrvatska trobojni-
ca — zastava ,Garde“. Pa mješte da se barem
radi dosljednosti, i radi svete uspomene rodoljub-
nih utemeljitelja ,Garde“, nabavi za nju ista za-
stava, hrvatska naime trobojnica, oni nabaviše
srpsku trobojnicu. I tako je ,Garda“ za prvi put
od svog postanka paradirala pod srpskom troboj-
nicom, pak imadu još obraza tvrditi, da je para-
dirala ko obično /
Dok širi ovakove neistine ,Srpski Glas“,
imade još smjelosti nas, starosjedioce Boke, na-
zivati došljacima. Mi došljaci!
Ta u samome Kotoru eto vidimo mnoštvo
besposlica, crnogorskih podanika, koji se amo iza
brda sele svaki dan. Ovi došljaci trebaju kotor-
skim Srbima, da pjevanjem, brukom i vrijegjanjem
prikažu naš Kotor kao pravcati šumadinski grad.
Trebaju im, da im križe i potpise meću u raznim
prigodam, pače i ma istim pouzdanicama, upra-
vljenim zastupnicima. Pouzdanica zastupniku, po-
znatome junaku Vrlike Trojanoviću, tiskana u pri-
logu br. 22 ,Dubrovnika“ potvrgjuje, da su na-
šim ,Srbima“ potrebiti potpisi pridošlica, Crno-
gorskih podanika, e da se pokažu u što većem
broju, pred onijema, koji ih iz bližega ne poznaju.
Mi došljaci !
Kad bismo htjeli opisati potanko kotorske
»Srbe“ došli bismo doista do zaključka, da se je
baš malo koji od njih rodio u Kotoru, već su oni
ili njihovi cci pridošli u Kotor iz Ercegnovoga,
Grblja, Budve, a osobito u zadnje vrijeme iz Cr-
ne Gore. Mi smo ih gostoljubivo primili, a oni,
da nam na to odvrate, poručuju nam. kličuć iz
svega srpskog grla u svome ,Srp. Glasu“: Budi-
mo gospodari u svojoj kući! Crne li nezahvalnosti !
Pa neka!
U toliko neka znade ,Srpski Glas“, da mu
je uzaludna sva pisanija. Mi znamo, da je uzrok
svemu: općina kotorska, koja je po pravu u na-
šim rukama, pak će i ostati pomoću Božjom i slo-
gom naših ljudi. Nek se uvjeri, da su prošla u
nepovrat ona vremena, da prisjednik općine ko-
torske, preobučen na crnogorsku ua kotorskoj
obali ljubi ruke....... Prošla su vremena, kad
je i na stanoviti svečani dan, u našem sv, Tripu-
nu, klupa odregjena za zastupstvo kotorske opći-
ne bila prazna! Prošla su vremena srpskog pašo-
PODLISTAK.
Svečanost Ruke Sv. Vlaha, — U doša-
sti Utornik na 5 Jula slavi Dubrovnik prenos ko-
sti svoga RADSIČNNJE zaštitnika Sv. Vlaha. Ovo
slavlje nazivlje se dlagdanom ruke sv. Vlaha. Go-
dine 1347 na 25 juna bi odlučeno u Velikom Vi-
jeću, uz prisutnost od 62 vijećnika, da svake go-
dine, na dan 5 jula bude se slavit prenos ruke
sv. Vlaha, jer taj dan god. 1346 bi svečeva ruka
iz Mletaka u DE Ako je ko
bio išta dužan u Dubro u novcu, bi mu do-
pušteno, da tri dana prije, do tri dana po sveča-
vovat istoj i proći Dubrovnikom
dopust zvao se franchisia S. Bla-
crkvena svečanost postojala je
formi sadašnje. Iza stolne cr-
u glasovitom moćniku sačuvane
svečeve kosti, ree cijelo svećensivo s bis-
vanja ispod Lovćena kojsh nepobitnu povijest za+
bilježi knjižica , Ugroci i posljedice“ izdata prigo-
dom glasovitih izbora općine Kotorske god. 1892.
Mi još čekamo, ;evo je šesta godina prošla
a sedma već ušla, da se nagje srpsko pero, koje
će barem pokušati pobijati One istine, koje crnu
ljagu bacaju na naše , Srbe“,
: Srpske delije dakie, mješte |črčkati neistine
i laži, kojim su vavijek kratke noge, ruke na po-
sao. Na obranu srpskog obraza i poštenja !
Mi vas čekamo.
+ . . .
Naši dopisi.
Kotor, 23 Juna.
Velecijenjeni Gosp. Uredniče! Molim Vas
uvrstite u Vaš cijenjeni list ,Urvena Hrvatska“
slijedeće, na točniji razjašnjaj dopisa izašla u i-
stoj, dne 18. t. mj. datirana 14. t. m. Boka
Dopis veli: ,Pri velikoj svečanosti posve-
ćenja ovdješnje tranjevačke crkve sve potalijan-
čeno.“ Kad je dopisnik stao nabrajat činjenice, da
dokaže uztvrgjeno, sva ta talijanština osamila se
na dvije nazdravice, poziv na obr.d i na objed.
udna slavodobića po talijanski elemenat ! Prvo
svega, jedina svrha velike te svečanosti bila je,
slava božja i čast njegova doma. Svak zna da
Franjevci ovdje živu jedino o milostinji svojih do-
bročinitelja. Onu milostinju, koju su kroz toliko
godina kupili iz ruku gragjana, bez razlike na pa-
trijotično osijećanje, dočuvali ju, te pod upravi-
teljstvom svog sindaka g. IL Giunia uz veliko nje-
govo požrtvovanje uložili na poljepšanje kuće bo-
žje i samostana Tom prigodom bili dobročinitelji
pozvani na obred i na gozbu, a to na talijanskom
jeziku, ne da se tim pravi demonstracija, nego
jer su svi razumjeli talijanski, dočim hrvatski svi
ne znadu. (U Boki!? Ur.) Nu dopisnik je zabo-
ravio one riječi M. P. Provincijala, nazdravljajuć
Načelniku: ,Ne mogu da odolim ljubavi za mo-
jim hrvatskim jezikom, koga ljubim kć zenicu o-
ka svoga.“ (Krasno rečeno! Ur.). Čovjek si bo-
žji, dopisniče, pak ko si da si, kako gojiš mutne
poimove ? Zar ne znaš da čovjek ima duh i tije-
lo? Kad je tijelo zabavljeno politikom jedva se
duh i opaža; zašto ti ne bi dao koji put i duhu
maha, da se u sličnim svečanostima pozabavi sam
o sebi? Pojam narodnosti i krijeposti uključuje
dva izvora; jedan dobrobit zemaljsku i prolaznu,
a drugi vječnu i duhovnu; po tom i dva resulta-
ta. To se dogodilo od rodoljubnih franjevaca da
su oni dan bili zabavljeni duhovnim poslim, kojih
možda dopisnik nije bio dionikom.
Vama gosp. Uredniće od svega srca pozdrav
Vaš
Fr. Serafin Ivasović
Gvardijan.
Pogled po svijetu.
Položaj u Austriji. — Grof Thun sazvaće
češke i njemačke pouzdanike na pregovore za
nove jezične naredbe. Nijemci su rekli: prije ne-
go se ove ne ukinu, ni govora! Hoće li Thun
uspjeti ?
Proračun za drugi semestar 1898 izdan je
na temelju $ 14. U njemu nema ništa o povišenju
činovničkih plata.
Napokon su Magjari učinili neki popust o
povišenju kvote i to da se ista povisi za — 6%, !!
Do jeseni ne će se o tome ni raspravljati.
Izbori u Njemačkoj svršili su posvema,
Socijaliste i centrum ulaze ojačani, junkeri potu-
čeni. Poljaci izgubiše 6 mandata.
NR RNS
dernoga. Poznato je koliko su Dubrovčani ljubili
i častili svoga Pokrovitelja i kojim marom nasto-
jali da sakupe njegove svete kosti. Neopisivo bi
njihovo veselje kada uz ostale svečane moći pri-
druže i njegovu lijevu ruku. No zbog nekih doga-
gjaja ova im još više omili. U strašnoj prigodi
velike trešnje nepoznati zlik.vac dočepa se reče-
ne moći i preda je nekom talijancu, koji se svo-
jim brodom nalazio u dubrovačkoj luci. Ovaj je
prenese u Italiju. Dubrovčani obaznadu da se mo-
ći nalaze u Genovi, te poslaše popa Andriju Ra-
stića kao svoga poslanika, da bi ih izvojštio od
genoveške vlade, što mu i pogje za rukom. Na
povratku iz Genove dopre brodom u Dubrovnik
na 5 jula, baš u isti dan kad prvi put bjehu dv-
nesene., Na 5 jula 1695 hijahu Dubrovčani oslo-
bogjeni nemilog harača, što im ga je Sultwn na-
metnuo, po nagovoru svog vezira Kara-Mustofe,
velikog protivnika Dubrovčana. Petar Kanavelić
sastavi tom prigodom pjesmu u svečevu slavu,
pripisujuć milost pri o Dubrovčana ruci
sv. Tako isto i
Sa sežnečii peo08. o RA je
uspomena nog dogogjaja, će
atreičani još vide pred svojim kodi Godine
1806 na 17 juna teškom opajedom stisnu Dubrov-
nik cr e čete pod vodstvom vladike Petra,
Najrerai i najtačniji opis toga kobnog dogogjaja
se u javnome m; upravljenu
Cara
na ruke 30. jaa. rvanta
U Franceskoj. — Nakon opet6vanih po-
; kušaja da se sastavi jedno ministarstvo, to je po-
, šlo za rukom tek Brissonu. Njegov kabinet imaće
strogo radikalnu boju, dakle oprečnu Melinovog.
U njemu je Cavaignac ministrom rata.
I u Italiji riješila se kriza. Ministarstvo
je sastavio general Pelloux, ali to neće bit voj-
nička vlada. Novom vladom upravljaće iza kulisa
Giolitti i Zanardelli.
Na Skrajnjem Istoku. — U engleskom
parlamentu objavljena je m Fogleske i Ki-
ne za reorganizaciju kineske vojske engleskim in-
struktorima. Rusi se boje, da bi Englezi, instru-
irajuć, mogli tamo i ostati, kao i u Egiptu, pak
ruska štampa pozivlje vladu, da proti ovom ugo-
voru preduzme shodne korake.
Španjolsko-A merički rat. — Američka
vojska iskrcala se oko Santjaga i brzojav svaki
čas navješćuje juriš, ali juriša još nema. Sada ge
javlja, da je američke vojske premalo. — Zapo-
vjednik druge španj. eskadre Gamarra krenuo je
sa svojom flotom put Filipina i već je u Suezu.
To je Amerikance uzbunilo i odrediše da flota
pod Watsonom ide bombardirati Španjolske luke
u Sredozemnom Moru, a za tim u potjeru za Ga-
marrom. Flota se sastoji od najboljih oklopnjača,
te ako prispije u Europu moglo bi doći do ne-
nadnih posljedica.
Domaće vijesti.
_ Odlikovanje. — Preuzvišeni gosp. Grgur
Rajčević nadbiskup zadarski, naš Dubrovčanin, bio
je odlikovan od Njeg. Vel. redom željezne krune
I. razreda. Radujemo se !
Pišu nam iz Mostara: — Prošlih dana de-
sio sam se, kad je jedan Hrvat putnik došao u
ovdješnji vladin hote! Narenta. Sa poslužbom ni-
je se mogao nikako razumjeti, jer su svi govorili
njemački. Ipak znam da u hotelu ima dvorana,
koji govore i hrvatski. Upozorujem na ovo nad-
ležnu vlast, neka učini, a da u hotelu prestane
ovaj prkos.
»Der Siiden.“ Primamo ovu obavijest: U
Beču izdavati će se od 1. jula t. g. pod imenom :
»Der Siiden“, Organ fiir die politischen, culturel-
len- und wirtschaftlichen Interessen der Kroaten und
Slovenen.“ Svrha mu je upoznavati strani svijet
sa odnošaji Slovenaca i Hrvata: Nušdan je upra-
vo u središtu monarhije. Našemu narodu štetno je
poglavito to, što se u njemu neprijateljskih zovi-
vina obavjestuje o nas krivo, i što do sada u!Be-
ču nema novine, koja bi krive izvještaje pobijala.
Pobijanje u domaćim novinam koristi malo, jer su
one premalo raširene i jer su inorodcim nerazum-
ljive. Novoustrojeni list imati će zadaću da krat-
ko, al odlučno i dostojno pobija krive glasove, što
ih o Hrvatim i Slovencim šire protivnička njim
glasila. S druge strane obovještivati će domaće
krugove o odnošajima tičućih se hrvatskoga i
slovenskoga naroda.
List će načelno izbjegavati domaće stran-
čarstvo i prepirke, i zastupati hrvatski i sloven-
ski narod u cjelosti.
Počet će se izdavat kao polumjesečnik, a
da se promjeni u tjednik odvisiti će od odziva što
ga bude našao u općinstvu. Upravo stoga jer će
rjedje izlaziti, moć će mu sadržaj biti izabran. -
Da će bit dobro vogjen, poruk je osoba iz-
davaoca lista g. Jakova Pukla, izkušanoga novi-
nara i rodoljuba dobro poznatoga takogjer izvan
slovenske domovine. i;
Cijena listu je za cijelu godinu 2 for. 50 nč.
za pol godine 1 for, 25 novč.
Uredništvo i uprava nalazi se u Beču —
EEE SSS SSS SSEJESSZSEESSSZESSNNSJZENSESTERSNSNSNNNNNNNNNNNNI
te hita kada čitaš sve ono što pretrpi jadni Du-
brovnik sa strane ove svoje ,braće“, koja od on-
da promijeniše možda dlaku, ali ne ćud. Pogibelj
je prijetila da sav stari i slavni Dubrovnik posta-
ne gomilom ruševina u vatri, prahu i u,
opljačkan i opustošen, kao što bi i
spleltana sva okolica od Konavala E Slanoga.
o Dubrovnik čudnovato ovaj put osta s
Na 6 jula, dan iza kako se, na 5 jula, svotčovale
ruka sv. Vlaha i dubrovački puk u crkvi zakli-
njaše svoga Pokrovitelja, da ga oslobodi od ovog
smrtnog poraza, budu Crnogorci, uz pomoć frao-
ceske vojske pod generalom Molitorom hametom
moga i Dubrovnik ostade, i ako ponižen, ali
opet živ.
Evo kako se tradicija dubrovačke povijesti
Meo zahvalnosti plete sa svečanosti ruke sv,