' Br. 20.

(RVEM

List izlazi svake subote. mu e znaprijeda 1 Otpromništvg Lata ma Darka,

4:50, na godine flor. 2:25 ; za

fercegovinu & poštom :
oštarski

troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati

je predbrojen i za došasto polugodište.

Pomozite postradalim od po- |

tresa u Sinju i u okolici!

Silni potres na 2 tekućega mjeseca jutrom
u crno je zavio dobar dio ove općine.

Posljedice su mu kobne, štete neprocienjive,
najbitnije potrebe velike.

Više je sela gola ruševina, na stotine kuća
sgrominjano, pretežnije ih nemilo oštećeno. Tako
pojata soreno, staja poharano, medja i ograda na
kilometre svaljeno, plodina satrveno. pokućstva
i hrane uništeno.

Na hiljade je čeljadi da nema gdje ni glave
barno zakloniti, ni ljetine ni jesenine spremiti.

Poradi lanjske nerodice i ovogodišnje nevolje
neki žele i crnu koru kruha, a po čitava sela
zadesila je i bezvodica s bunara sasutih i s čatr-
nja razpuknutih.

I crkava i župničkih kuća i škola obaljeno
ili razdrmano, puteva pokvareno, da zar i koljčno
nakon koljena uzćuti dio pnemilih posljedaka.

Pod tim ljutim bičem i nekoliko je ljudskih
bića podleglo, a na desetke se ranjenih lieka.

Žalost, jad, čemer, bijeda, nesreća !

Sela Turjake, Košute, Vojnić, Gardun
i Trilj hametice sraženi, Čaporice Vedrine,
Jabuka, Grab, Ruda i Otok svesebice ošinuti,
a još neki drugi odlomci nemilice opatrnuti.

Sve to skupa prikazuje vidoku najcrnju sli-
ku, koja bi i najtvrdje srce ganula.

Potpisanomu Općinskom Upraviteljstvu, te
je u prvom redu pozvano, da, pri tim gorkim i
kobnim činjenicama, biednicima i preuba pomogne,
na ovoj zlogodini, jako plodnoj u Sinjskoj krajini
tolikom nuždom i boleštinom, — nažalost, prazno-
ruku, — ne nalazeći inoga izlazišta, nameće neiz-
bježiva otčinska i sveta dužnost, radi Boga i o-
tačbeništva, da im ovim vrlo nemilim i odurnim
sredstvom strahoviti udarac i kolikogodj oblakša.

Pouzdano, bez kakvih daljajih okolišanja,
utiče se milošći i zauzetnosti svih plemenitih du-
ša, kumeć ih i moleći, da, kako je kojoj od ruke,
koja ima i kojoj je Bog dao sada ili ikada, pre-
teče u pomoć tužnoj sirotinji preko ovoga Upra-
viteljstva (te će svojkrat sve primane milodare
putem javnosti oglasivati) bilo iz bratstva, bilo
iz čovještva.

Vjera jamac, ona će za života harna i do
cigli novčić u suzam milostnicama okupati, da od
dragoga Boga svojim dobročincima izprosi obilje
biagoslova i blagodati, ovoga i onoga svijeta.
Svesrdnom željom, da nikog nesnašao opisa-
pi udes, a pod losikom ,jedan sa sve, svi sa
jednoga,“ Svemogući Bog nasporio i pomogao!

U Sinju, na 6. Srpnja 1898.
Načelnik
Tripalo.

Prisjednici: Stjepan Opara, Toma Stuparić,
Adolf Danek, Stjepan Čelmić, Ante Grabovac,
Marko Žuro.

na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa .
list kad mu pretplata mine, smatra se da

 

kuću i sa Austro-Ugarsku, | i utošlj

Za oglase, priopćeno,
Rukopisi se ne vraćaj

 
  

»Srpstvo pak treba da ima na umu, da su mu po-

jednaki m telji islam i unija.“
,Srbađlja* izlazi daleko od nas, tamo u U-

garskoj, mema ni Srba ,katolika“ ni tobož-
njih ,Srba“ muhamedanaćča. Ko je Srbin taj je
pravoslavni Nju dakle ne vežu nikakovi obziri srpske
propagande. Zato je ona mogla da onako iskreno
odvali ono što — svakome pravome Srbinu leži
na duši.

Mi pogagjamo ijed našijeh susjeda na svoga
kolegu u Ugarskoj, koji je ovako neoprezno i ne-
smotreno priznao poznatu istinu. No mi ćemo u-
zeti u obranu veliko kikindsku .Srbadiju“ nami-
jenjenu samo pravoslavnijem, koja u naše krajeve
ne dolazi, pak nije mogla ni promislit, e će, ako
i preko drugijeh usta, njezine riječi doći i do o-
vijeh strana.

U nas amo, naravno, drugačije se piše. Tre-
ba naime zavesti za Srpstvo katolike i muhame-
dance, a to nije lak posao. Još se nije zaboravilo
kako su posrbljeni naši pravoslavni, čiji prostiji
puk po Dalmaciji još i sad ispovijeda se Hrva-
tom. Kod njih je radila vjera, pravoslavna, pro-
zvana srpskom, po kojoj svaki pravoslavni eo ipso
postaje Srbinom Za katolike i muhamedance va-
ljalo je promijeniti taktiku, pa usprkos srpske
vjere, proglasiti, da je brat mio koje vjere bio i
da vjera narodnost ne dijeli.

Mi ni malo ne zavigjamo uspjesima, što ih
je ova politika do sada postigla. Osvem vjere i-
made jedna odlučna činjenica, na koju je ona za-
boravila da računa, a to je hrvatsko čuvstvo na-
roda, koji je preduzela da posrbljuje.

Nego ipak lijepo je da ovako, kad i kad,
pravi i nepatvoreni Srbi otkriju svoju dušu, pa
nam poput ,Srbadije“ iz Velike Kikinde iskreno
kažu, kako oni misle ob ovijem liberalnijem ,na-
čelima,“ kojim su nam uši zaglušili ; da nam ka-
žu kako oni islam i katoličanstvo smatraju ne-
prijateljima srpstva. Jer

Srbi svi i svada !

Ali pravi Srbi samo pravoslavni Srbi!

Kako li se u našemu nesretnome sporu sva-
ki čas sjajno potvrgjuje ova Pavlinovićeva izreka!!!

 

Španjolsko-američki rat.

Ima nekoliko dana da se ne čuje nikakvih
važnih vijesti sa ratnoga poprišta. Znamo da je
žestoki juriš generala Shaftera na Santjago de
Cuba od Španjolaca bio junački odbiven; da je
u to doba uništena Cerverina flota, & on sam pa-
nuo u ruke amerikanske; da su Amerikanci po-

više puta tiskaju po. pogodbi i uz razmjerni popast.
u. Listove nefrankirane no prima

i
\

 
   
 

Staroslavna Šnanjolska ostala je upravo ft gra-
firana, dapače, ko da su Rčatgenove zrake radile,
ni unutrašnjot njezina ue bi poštegjena. Historič-
ki, ponositi, odu*evljeni, hrabri narod! Njegova
oholost i sam ljublje mora da je podnijelo grozni-
jeh muka, kad se morao da pokaže nemoćnim
ispred sile, bogastva i obilja Saveznih Država.
Španjolska je stala pred Amerikom kao propali
aristokrat ispred modernog Kreza, koji se oboga-
tio trgujuć brašnom ili svinjama. Vas njezin po-
nos nije mogao ništa ispred svemogućega dolara.
I ona je pokazala požrtvovnosti, ali gdje jema sini-
ju patriotizma panula mršava pe3eta zaduženog hidal-
ga, tu je yankee zazvonio svojim milijunima. 1 izne-
nada stvara se ogromna, izvršna flota sa straho-
vitim topovima; na silu dolara improvizuje se ve-
lika vojska, raspolaže se svijem srestvima, koje
utapredak“ i ,ivilizacija“ stvoriše za uništenje
čovječanstva. Dok Španjolska krpi i popravlja svo-
je staro i istrošeno brodovlje, novi moderni kolosi
od čelika Jowa, Oregon, Tezas i trideset drugijeh
kao strijele opkoljuju Kubu, a onamo na Filipi-
nam sažižu drvene karkaše jadnoga admirala Via-
cenza Montoja. Sav svijet gleda nejednaku borbu
i dolazi do zaključka, dase Španjolska bori samo
za piku narodau čast.

Našto je spala ova slavna kraljevina! Neka-
da gospodarica mora, koja se nije ni stavljala da
opstoji kakva Eugleska. Gdje su njezini silni po-
sjedi u Americi, Aziji, Africi? Gdje je gospostvo
nad Italijom ? Ode u nepovrat. Majka domovina
nema nikakve druge utjehe, nego da osiromašena
gleda razvitak objesne svoje djece, američkih re-
publika, kojim je ona dala ime narodno i mate-
rinski jezik . . . . da se sjeća stare svoje slave i
veličine |... . +

Pri takoj katastrofi narodnoj leti na usta
jedno, naravno pitanje : ko je tome kriv? Jedno
pitanje i jedan odgovor: — Španjolska, Španjolci |

Da, Španjolci semi. 1z

doba zapeča

zadnjeg kraja Španjolske, 0 koji
to uhvatio — evo Kolumba sa