' Br. 20. (RVEM List izlazi svake subote. mu e znaprijeda 1 Otpromništvg Lata ma Darka, 4:50, na godine flor. 2:25 ; za fercegovinu & poštom : oštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati je predbrojen i za došasto polugodište. Pomozite postradalim od po- | tresa u Sinju i u okolici! Silni potres na 2 tekućega mjeseca jutrom u crno je zavio dobar dio ove općine. Posljedice su mu kobne, štete neprocienjive, najbitnije potrebe velike. Više je sela gola ruševina, na stotine kuća sgrominjano, pretežnije ih nemilo oštećeno. Tako pojata soreno, staja poharano, medja i ograda na kilometre svaljeno, plodina satrveno. pokućstva i hrane uništeno. Na hiljade je čeljadi da nema gdje ni glave barno zakloniti, ni ljetine ni jesenine spremiti. Poradi lanjske nerodice i ovogodišnje nevolje neki žele i crnu koru kruha, a po čitava sela zadesila je i bezvodica s bunara sasutih i s čatr- nja razpuknutih. I crkava i župničkih kuća i škola obaljeno ili razdrmano, puteva pokvareno, da zar i koljčno nakon koljena uzćuti dio pnemilih posljedaka. Pod tim ljutim bičem i nekoliko je ljudskih bića podleglo, a na desetke se ranjenih lieka. Žalost, jad, čemer, bijeda, nesreća ! Sela Turjake, Košute, Vojnić, Gardun i Trilj hametice sraženi, Čaporice Vedrine, Jabuka, Grab, Ruda i Otok svesebice ošinuti, a još neki drugi odlomci nemilice opatrnuti. Sve to skupa prikazuje vidoku najcrnju sli- ku, koja bi i najtvrdje srce ganula. Potpisanomu Općinskom Upraviteljstvu, te je u prvom redu pozvano, da, pri tim gorkim i kobnim činjenicama, biednicima i preuba pomogne, na ovoj zlogodini, jako plodnoj u Sinjskoj krajini tolikom nuždom i boleštinom, — nažalost, prazno- ruku, — ne nalazeći inoga izlazišta, nameće neiz- bježiva otčinska i sveta dužnost, radi Boga i o- tačbeništva, da im ovim vrlo nemilim i odurnim sredstvom strahoviti udarac i kolikogodj oblakša. Pouzdano, bez kakvih daljajih okolišanja, utiče se milošći i zauzetnosti svih plemenitih du- ša, kumeć ih i moleći, da, kako je kojoj od ruke, koja ima i kojoj je Bog dao sada ili ikada, pre- teče u pomoć tužnoj sirotinji preko ovoga Upra- viteljstva (te će svojkrat sve primane milodare putem javnosti oglasivati) bilo iz bratstva, bilo iz čovještva. Vjera jamac, ona će za života harna i do cigli novčić u suzam milostnicama okupati, da od dragoga Boga svojim dobročincima izprosi obilje biagoslova i blagodati, ovoga i onoga svijeta. Svesrdnom željom, da nikog nesnašao opisa- pi udes, a pod losikom ,jedan sa sve, svi sa jednoga,“ Svemogući Bog nasporio i pomogao! U Sinju, na 6. Srpnja 1898. Načelnik Tripalo. Prisjednici: Stjepan Opara, Toma Stuparić, Adolf Danek, Stjepan Čelmić, Ante Grabovac, Marko Žuro. na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa . list kad mu pretplata mine, smatra se da kuću i sa Austro-Ugarsku, | i utošlj Za oglase, priopćeno, Rukopisi se ne vraćaj »Srpstvo pak treba da ima na umu, da su mu po- jednaki m telji islam i unija.“ ,Srbađlja* izlazi daleko od nas, tamo u U- garskoj, mema ni Srba ,katolika“ ni tobož- njih ,Srba“ muhamedanaćča. Ko je Srbin taj je pravoslavni Nju dakle ne vežu nikakovi obziri srpske propagande. Zato je ona mogla da onako iskreno odvali ono što — svakome pravome Srbinu leži na duši. Mi pogagjamo ijed našijeh susjeda na svoga kolegu u Ugarskoj, koji je ovako neoprezno i ne- smotreno priznao poznatu istinu. No mi ćemo u- zeti u obranu veliko kikindsku .Srbadiju“ nami- jenjenu samo pravoslavnijem, koja u naše krajeve ne dolazi, pak nije mogla ni promislit, e će, ako i preko drugijeh usta, njezine riječi doći i do o- vijeh strana. U nas amo, naravno, drugačije se piše. Tre- ba naime zavesti za Srpstvo katolike i muhame- dance, a to nije lak posao. Još se nije zaboravilo kako su posrbljeni naši pravoslavni, čiji prostiji puk po Dalmaciji još i sad ispovijeda se Hrva- tom. Kod njih je radila vjera, pravoslavna, pro- zvana srpskom, po kojoj svaki pravoslavni eo ipso postaje Srbinom Za katolike i muhamedance va- ljalo je promijeniti taktiku, pa usprkos srpske vjere, proglasiti, da je brat mio koje vjere bio i da vjera narodnost ne dijeli. Mi ni malo ne zavigjamo uspjesima, što ih je ova politika do sada postigla. Osvem vjere i- made jedna odlučna činjenica, na koju je ona za- boravila da računa, a to je hrvatsko čuvstvo na- roda, koji je preduzela da posrbljuje. Nego ipak lijepo je da ovako, kad i kad, pravi i nepatvoreni Srbi otkriju svoju dušu, pa nam poput ,Srbadije“ iz Velike Kikinde iskreno kažu, kako oni misle ob ovijem liberalnijem ,na- čelima,“ kojim su nam uši zaglušili ; da nam ka- žu kako oni islam i katoličanstvo smatraju ne- prijateljima srpstva. Jer Srbi svi i svada ! Ali pravi Srbi samo pravoslavni Srbi! Kako li se u našemu nesretnome sporu sva- ki čas sjajno potvrgjuje ova Pavlinovićeva izreka!!! Španjolsko-američki rat. Ima nekoliko dana da se ne čuje nikakvih važnih vijesti sa ratnoga poprišta. Znamo da je žestoki juriš generala Shaftera na Santjago de Cuba od Španjolaca bio junački odbiven; da je u to doba uništena Cerverina flota, & on sam pa- nuo u ruke amerikanske; da su Amerikanci po- više puta tiskaju po. pogodbi i uz razmjerni popast. u. Listove nefrankirane no prima i \ Staroslavna Šnanjolska ostala je upravo ft gra- firana, dapače, ko da su Rčatgenove zrake radile, ni unutrašnjot njezina ue bi poštegjena. Historič- ki, ponositi, odu*evljeni, hrabri narod! Njegova oholost i sam ljublje mora da je podnijelo grozni- jeh muka, kad se morao da pokaže nemoćnim ispred sile, bogastva i obilja Saveznih Država. Španjolska je stala pred Amerikom kao propali aristokrat ispred modernog Kreza, koji se oboga- tio trgujuć brašnom ili svinjama. Vas njezin po- nos nije mogao ništa ispred svemogućega dolara. I ona je pokazala požrtvovnosti, ali gdje jema sini- ju patriotizma panula mršava pe3eta zaduženog hidal- ga, tu je yankee zazvonio svojim milijunima. 1 izne- nada stvara se ogromna, izvršna flota sa straho- vitim topovima; na silu dolara improvizuje se ve- lika vojska, raspolaže se svijem srestvima, koje utapredak“ i ,ivilizacija“ stvoriše za uništenje čovječanstva. Dok Španjolska krpi i popravlja svo- je staro i istrošeno brodovlje, novi moderni kolosi od čelika Jowa, Oregon, Tezas i trideset drugijeh kao strijele opkoljuju Kubu, a onamo na Filipi- nam sažižu drvene karkaše jadnoga admirala Via- cenza Montoja. Sav svijet gleda nejednaku borbu i dolazi do zaključka, dase Španjolska bori samo za piku narodau čast. Našto je spala ova slavna kraljevina! Neka- da gospodarica mora, koja se nije ni stavljala da opstoji kakva Eugleska. Gdje su njezini silni po- sjedi u Americi, Aziji, Africi? Gdje je gospostvo nad Italijom ? Ode u nepovrat. Majka domovina nema nikakve druge utjehe, nego da osiromašena gleda razvitak objesne svoje djece, američkih re- publika, kojim je ona dala ime narodno i mate- rinski jezik . . . . da se sjeća stare svoje slave i veličine |... . + Pri takoj katastrofi narodnoj leti na usta jedno, naravno pitanje : ko je tome kriv? Jedno pitanje i jedan odgovor: — Španjolska, Španjolci | Da, Španjolci semi. 1z doba zapeča zadnjeg kraja Španjolske, 0 koji to uhvatio — evo Kolumba sa