O DUBROVNIKU 80 Jula 1898. List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. 4:50, na po godine tior. 2:25 DA doan sa & Bosnu inu s poštom : na godinu fior. 5, na fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, e predbrojen i za došasto polugodište. Naše stanje. Stvari koje se dogagjaju u Austriji, počele su zanimati sve slvjeve pučanstva, što dokazuje veliku važnost dogogjaja. Malo ima tih iole mao- briženijih ljudi koji s napetošću ne bi pratili što se sve to dogagja u Beču. Čekaju se novine, telegrami, svakojake vijesti, sve se to s takon pohlepnošću čita, da bi čovjek mislio da su nam vijesti koje dolaze od tamo potrebae kao što nam je hrana potrebna. Pa tako i mora da bude! Koji Slaven, koji Nijemac, da se ne zanima za borbu koju sad vode Česi i Nijemci, kad o po- bjedi zavisi i sudbina, i to ne samo tih dvaju, nego svih ostalih naroda u Austriji? Ugarska sama ta silna, i jaka država kako je zovu Magja- ri, pa strepi čekajući svrhu ove borbe, ma i da je slobodna, i premda se ova borba ne vodi u njezinoj kući. Ali Magjari nijesu ludi, zaaju oni da to nije naprosto natezanje radi jezičnih nareda- ba, već da je došo čas gdje su se dva žilava i kulturna i brojna naroda uhitila u koštac te je- dan hoće da slomije drugoga: ili život ili smrt! Zato se bori i jedan i drugi; a jedan mora da pobjedi, jer borba prije ne svršava, kojem god om pravcom tekla. Magjari znaju da po njihovu interesu isključivu pobjedu ne smiju pod nipošto održat niti sami Slaveni niti sami Nijemci, jer da onaj dan, kad se to bude dogodilo, njima je već udaren križ, više groba. Magjari ovo vrlo dobro vide i znaju, pak su stoga u groznici, kojoj kao da i oni sami vide da lijeka nema. No dok je ovo s Magjarima, da vidimo ma- lo, što je Hrvatima, kad je tu već i naša koža na pazaru. Česi su počeli da siječu čvor buduć- nosti ove države, i rek bi da su oni u tom poslu toliko uradili, da su svoj dio gotovo i izvršili, i da će još malo vremena potrajat, a oni će imat ono za čim su hodili. No ko malo bolje pogleda PODLISTA X. Zrcalo srpske duše. Da se naši čitaoci razvesele i ugodno na- smiju, prinašamo i ovu pjesmicu, koju je neki pi- skaralo srpski upravio ,Hrvatskoj Zadrugi.“ Živjela hrvatska Boka — bum |! U Boki su čibukaši A u Kninu toljagaši, Hr nor. pj. po godine fior. 2:50 ; sa Rukopisi se ne vidjet će da čvor nije prerezan, već da taj poso ima neko drugi obavit; a tu smo mi Hrvati. Na- ma je dakle, kako se čini, dovršit djelo koje su Česi počeli. Sad nastaje pitanje: kako će Hrvati izvršit svoj zadatak, naime da odluče sudbinom svojom i drugih naroda sve monarkije ? Nije to u ovom slučaju ništa ponosito ni slavno i ako je djelo ve- liko, jer je samo slučaj tako htio. Ali će sigurno to bit slavno ili sramotno, kakv će se oni okori- stiti tom svojom, tako rekuć, misijom. Ili će sebe uzdignut a dušmanima slomit, ili će ovoga uzvi- sit a sebe ukopat. Sve to zavisi o vodjama Hrvat- skoga naroda, o njihovom patriotizmu. Sto bi ovi dakle imali prije svega radit? Naše je mnijenje, da bi oni imali nastojat da Hrvatski narod sve svoje sile ujedini i da kao jedna falanga stupa proti navali, koja će na nj sa dvije strane juriš uči- niti. No jedan narod može sve svoje sile njedini- ti tekar onda ako je politički ujedinjen, i stoga bi narvdni vogje morali najprije nastojat da narod koji je ovako rascjepkan ujedine. Nadalje morali bi se pobrinut da barem u ovim sudbonosnim vremenima budu u slozi, a napokon (ili bolje naj- prijel) sami oni da budu pravi rodoljubi, prožeti isključivo Hrvatstvom, i geslo : Sloboda Hrvatskoj da im bude nada sve ino. Ali Nijemci i Magjari koji paze na politiku više nego Hrvati, a i razumiju je bolje, neće nam dakako u toj našoj borbi za samostalnost Hrvat- ske, polojit poluge da prije dogjemo. Jer obojica videći da su im se Česi izmakli, gledaće na sva- ki način da se odštete i da po mogućnosti pre- dusrete tako svojoj propasti. Nema dvojbe dakle da čim Česi buuu pobjedili (a pobjediće sigurno), ona očajna borba koji su oni vodili s Njemcima čeka nas i sa strane Nijemaca i sa strane Magja- ra. Borba će bit sigurno očajnička, ali mi ipak nedvojimo da će Hrvati pobjedit samo ako budu dobro vogjeni. 1 Magjari i Nijemci, premda dvo- Čibuk neće praha ni olova Ni željeza ljute krvopje, Već po grudih naših sokolova Dim — oblake smijući se sije. A kad desi prigoda se kakva U obravu srbinskog obraza, Tvrdoća ti j' i žestina takva Stvori prizor ,prorokova laza.“ 4) O čibuće, čisto naše drvo Perivoja iz srpskog ubrato, Mnoge ti si poteškoće shrvo, Tuko glave časno obilato. Gdje e udriš OSMA PEPIUNRJIKA MTV YTEKA NAUČNA 8i6LIOTEKA, DUBROVNIK : Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su em u kuću i za Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva. inosemajo Za oglase. priopćeno. zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se smatra se da | Yiše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava Ps jica i premda su jači, boje se ove borbe i velikim nepouzdanjem gledaju u svoju moć. Da je ovo 0- vako imamo najbolji dokaz taj, da oni nijesu če- kali zadnji čas da započmu onu borbu, već ima godina da su je počeli i da malo po malo nasta- vljaju sve većom žestinom. Najprije kad su nam dali magodbu odcijepili su Dalmaciju, u kojoj oni vide temeljni kamen Hrvatske države. Kranjci i Istrani su i onako od nas odijeljeni. Kad su za- uzeli Bosnu-Hercegovinu nijesu je ćeli priključit Hrvatskoj nego su joj dali posebnu upravu. Treba dakle bit slijep na oba oka, a da ne vidiš da su pas naši dušmani već dobro slomili, kad su nas razdijelili ništa manje no na 7 djelova, a u sva- kom ima više stranaka i k tomu još po dvije tri narodnosti. Treba snovat izdaju svojoj domovini, a ne htjet u ovom tužnom stanju ko može da joj pomogne. Prvi posao dakle Hrvata u Dalmaciji kao i u banovini, bio bi da nas sjedine s materom zemljom s Hrvatskom, da sile sjedinimo. Ne smijemo se plašit od Magjarske graje, koju su digli ovih zad- njih mjeseca, te duk na; jednom pozivlju da se sjedinimo, drugi put vam dovikuju da će nas uči« nit pokrajinom da im budemo mrnari, te da va- lja da oni imaju mora, pa makar Hrvatsku u pu- stoš učinili. Tih prijetnja mi se ne bojmo, jer ove se stvari više ne dogagjaju to je roba srednjega vijeka, a ovaj je Bogu hvala prošo. Ta Magjari znadu da kad bi se oni na taj korak i makli, da bi se odma našo ko bi im kosti ispravio. do du- še na svoju korist. S toga te grožnje ne mogu se ostvarit, već su samo upotrijebljene da nas od- vrate od naše nakane. Ovo nam najbolje dokazu- je koliko je važno po nas sjedinjenje, i da je do- šo ,zgodan čas,“ Na vogjami i narodnim zastup- nicima je da se narodnom silom i svojom moći na korist Hrvatstvu posauže dok je jos na vrije- me. Jer čim Česi budu dobili svoje, ako se mi budemo nalazili još u ovom stanju, što sada mo- žemo su malo dobre volje učinit, stat će nas on- IHDERRASPAA EPP RIRAAPFRJANSRNNNNRNNINNNNNCNESNES Tvrdi čibuk Srbići fildiše . . %) Al što bi smo na dalje hodili Boku valja na juriš uzeti | — Kad u Zagreb jesu izgubili Starčevićev dom tu zidat sveti. Al da vidiš bokeljske junake Jurne stekliš.... čibukom ga smlati Na načine namješta ga svake Gradi temelj Starčević palati. $ Zeta vaga trećim i desetim om Proroku Bokelj S' uzvišenim u zraku Te. A stekliškom krvcom omastio, Pa je noge prekrstio vito, Čibuk pali, jere je po grudi die da nema. U i