manju pohvalu. Treće poduzeće načelnikovo jest gradjenje grobišta za Tešemhumcom. Ovom ne ćemo još da rečemo svoj sud, buduć je u zamet- ku. Tugomil. Vrgorac, 7 Augusta. Ovih dana stigao nam je novoimenovani su- dac Gosp. Petrović, koji da pokrije mjesto neza- boravnog nam Gosp. sudca Silobrčića, kojeg se svak dobro sjeća radi njegove pravednosti. Mi Vrgorčani nijesmo vični kuditi nikad nikoga tko tv nezaslužuje; a ni hvaliti, osobito činovnike. Nu pošto nam pretiču utješljivi glaso- vi — da je Gosp. sudac Petrović pravi vještak jurističke struke — a na pose pravedan, i strog, mi to moramo s radošću pozdraviti, jer takav je bio od prieke nužde, a da ispravi neki ostarjeli tru- lež u ovom zapuštenom narodu. Obće je veselje paka gdje neobći rada s glasovitim faktutumom, kojem će se sjegurno čini- ti kriva. M. Ston, 11 Augusta. Ima godina dana, da je Stonu sugjeno gu- biti svako malo sad ovog, sad onog činovnika. Lako bi to bilo pregorjeti, kad ovi ne bi bili vrijedni i svakog počitanja dostojni, što je sasvim istinito, jer se mjedan od njih odatle ne miče, ako ga starješine ne pomaknu na više. Tako je i ovih dana bio promaknut na čast oficijala gosp. Božo Perić, kancelist kod ovog su- da, žarki rodoljub, ugledni gragjanin, dika svojih roditelja i rodnog Stona, te veliki prijatelj puka .... & odlazi na svoje mjesto u Šibenik. Njegov odlazak žali svak: mješćani, rodbi- na, prijatelji i isti mu starješina. Da se barem nekako oduže njegovoj dobroti, čovječnosti, rev- nosti i ljubežljivom susretanju, mješćani i prija- telji prirediše mu u mjesnoj hrvatskoj čitaoni, sinoć, sjajnu oprosnu večeru.*) Svak se je tu ma- tjecao kako da bolje oslovi svoga Boža. Koga gubimo najbolje nam kaza zdravica gosp. sudca Castrapelli, koji najprije svom pot- činjeniku kao bratu i . . Otpraćen od svih ode na parobrod i uz za- nosno ,živio,“ otplovi bijelom Šibeniku, a ostavi rastužene mješćane i prijatelje, a osobito staricu majku i sestre. Bog te živio! kliču ti još jednom Mješćani i prijatelji. *) Prigodom ove večere bi skupljeno 15 kruna i $4 hel. za postradale Sinjane. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Ovih dana bili su u Beču ministri Banffy i Lukacs, da ongje vijećaju sa austrijskim ministrim Thunom i Kaizlom a programu za jesen. Iza ovih dogovora očekuju se oba ministra presjednika u Ischlu, da izvjeste kra- lja o položaju i o svojim osnovama. Njemačka. — Napetost koja vladaše izme- gju kuće Bizmarkove i cara Vilima neugodno se je dojmila cijele države; ali je ipak gotovo izgla- gjena, jer je car Vilim sve zapreke i despetiće ko- je mu je činio sin pok. Bizmarka, pokorno pro- guto. Carinarska razmirica, koja je bila nastala izmegju ove države i Ruske, potpuno je izmirena. Srbija. — Ova će dobiti u Engleškoj za- jam od 35 milijuna, ali će za to založit državnu željeznicu koja vrijedi 140 milijuna. Domaće vijesti. Opomena. — Već je odavna prošlo prvo polugodište, a mnogi nijesu podmirili pretplatu, i tim stvaraju velikih poteškoća ovome listu, koji zavisi jedino o patriotizmu svojih predbrojnika. Najuljudnije por 8 toga svu gospodu pred- brojnike, koji nam još duguju pretplatu, da ne kasne, te da nam istu što prije pošlju, i tako nas, inače neuklonjivih neprilika izbave, Na — Upozorujemo naše mladi- će, koji su gimnaziju, da će bit isano 20 mjesta pitomaca komisarijata c. i k. vodi mo- narice, Plaća je odmah 75 for, mjesečno i 150 st poleta e poi Sitno ženih ispita po gi 931 e ut u 10 činovni- — Dobro je odmah predati molbu, & i. Pišu nam iz Kotora, 3 Angusta. Profesur Jovo Jakšić sad se je nekako uz- vrpoljio. Naša mu štampa kvari račune i velike planove. Žao nam je, jer znademo da se on boji zasluženog premještaja. Mi ga svakako preporu- čamo. Ako neko želi, da nam u današnjoj srpskoj eri, naša mladež bude srpski odgojena, nek nam pa gimnaziji svakako uzdrži neophodno potrebitog profesora Jova Jakšića. Književnost. — Već smo u prošlom broju oglasili da smo primili od knjižare Lava Hartma- na u Zagrebu povijest Hrvatske i Srpske književ- nosti od dr. Šurmina. Što znači neimati sastavljenu povijest svoje književnosti, to zna najbolje oni narod koji je do- ista nema. Mi Hrvati za pravo imali smo, bilo vr- lo kratkih radnja te struke bilo opširnih, ali ove tu zahvaćale samo ili stanovite periode ili stano- vite vrsti naše književnosti. Cijelu književnost ob- ragjenu onako opširnu kao što je g. Šurmin izra- dio, do sada nijesmo imali. Dr. Šurmin je bio za- uzeo vrlo teški poso; ali sudeći po djelu možemo sjegurno kazati da je potpuno uspio. Nije on i- mao namjeru da sastavi svoju povijest za aksde- mičara ili profesora, za najuži sloj pučanstva, ne; on je htio da svoje djelo preda za duševnu hranu onima koji su ga najviše trebovali: srednjoškolci- ma i drugom širem pučanstvu, a u tom opet ka- žemo uspio je, te s punim pravom može se na- dat da će mladež radosno primit njegovo djelo i nastojat da se s njim što vise okoristi. Svoju povijest dr. Šurmin razdijelio je, kao što ju dijeli naš glasoviti prof. Jagić. Najprije govori u uvodu o ,Narodnom živo- tu i narodnim umotvorinama“ ; pak onda imamo »Pismenu književnost Hrv. i Srba obih zajedno.“ Napose pak govori o književnosti Hrvata a napose Srba, otkle se je mogla počet dijelit. Cijela je knjiga urešena s 21 ispravom i sa 72 portreta. Osobito su portreti dobro izragjeni kojih ima počevši od Dinka Ranjine, dakle od god. 1580. Od svih glav- nih djela dotičnih autora navagja u kratko i sa- držaj i donosi više ili maaje opširnu književnu kri- tiku; a sve ovo sosobitom radošću čitaš, jer mu je stil i jezik, da mu možeš uprayo zavidit. Da završimo. G. Šurmin s ovim djelom ispu- nio je prazninu u našem kulturnom napretku ko- ju smo vrlo neugodno osijećali, i oslobodio nas pravedna prigovora sa strane drugih naroda, s to- ga mu hrvatski narod mora bit zahvalan. Našoj mladeži pak radujemo se što eto ima djelo, koga je tako željno i nestrpljivo išćekivala. Još moramo pohvalit knjižaru Lava Hartma- na bilo za rjezin patriotski rad, bilo što nam o- vako lijepu i veliku knjigu daje za malu cijenu od 3 for. ili sjajno vezanu za 4. Gradska Kronika. Visoki Gosti. — Bugarski knez Ferdinand Koburški vraćajući se iz Crne Gore posjetio je u srijedu mimogred i naš grad. Obašao je njeke na- še crkve: Sv. Vlaha, Gospu, Rozarije. Ovoga pu- ta bio je u hrišćauskoj crkvi, gdje ga paroh i tu- torstvo već čekahu. Nazad tri godine nije mu to bilo moguće, jer ondašnji paroh g. Bućin nije u onaj čas mogao da nagje ključ od crkve. Njegovo Vis. darovalo je hrišćanskoj crkvi 100 forinta. Odlikovalo je Nj. Vis. gosp. Dr. Manussi-a de Montesole, ovdašnjeg upravitelja kod kotarskog Poglavarstva i gosp. Frana Goll a agenta Lloyda. Iz Kotora nam pišu, kad je Nj. Vis. stiglo, dočekaše ga na obali hrišćanski popovi, vogjeni od g. Bućina. Nj. Vis. poljubi ruku g. pa- rohu Baćinu. ii Dr. Cofler, — Na 17 ov, mj. doći će u Dubrovnik ovaj liječnik, specialitet za bolesti od oči: uzeti će sobu u ,Hotel Lacroma“. Pohvalno. — Prigodom smrti gospogje Draginje supruge Dr. Antuna Kobliške u Smede- revu u Srbiji bi jeno mjesnom dječijem za- kloništu for. & oD bole Kurajice iz Šibenika. Gosp. Vlaho Kisić Riječki načelnik da po- časti uspomenu preminuvšega M. P. O. Luja Uc- cellini, darovao je preko župnog upravitelja Ro- žata na uhar siromaha župe Rošata 30 kruna. Manovre. — U četvrtak vao je mjestni. bataljon Lacy 38 g64 kame Imenovanje. — Govori se po gradu da kle, no on laži g aje a era srdačna čestitanja vrijednome i učenome g. Mundi, x bili bi smo ali smo da. List“ bio zaplijenjen radi nje — sudeći po crta koji se potpuno slaže. Diskoras na Poljani. Ivo. — Ma de resto, Vlaho, znaš da im se ovijeh dana gruba plete ? Vlaho. — Komu? ) Ivo. — Našijem Srbima. Una pegola inaudita ! Tako mi, činu mi boles. Vlaho. — Činu ti boles ? Ivo. — Sikuro, Para ti se buzara za jedan partit, kad su kapurjunima zbučani klobuci ? Vlaho. — Poj s vragom! Sad si počeo govorit metafo- riko. Ivo. — Mi spiego. — (Broji na prste.) — Numero uno : Trojo, mezzo andato... In questi momenti critici, zajsto to je za njih una perdita irrimediabile.... anzi trostruki gubitak : sul campo politico, sul cam- po delle belle lettere e sul campo della scienza. — Numero due: Puljo, pod proćesom ... a što im je Puljo valjo..... Vlaho. — Tira avanti | tira avanti ? Ivo. — Numero tre: Urednik, idem, Numero quattro: Turčin, idem. Numero cinque : Božo, idem. Siromah | prisjele mu kokoši.... — Che perdita, Vlaho moj, che perdita! Ko će Boža zamijenit? Vlaho. — Naće se, jadan, naće se. Che diavolo | Imadu oni koliko hoćeš Boža u riservi. Ivo, — Bon! — Numero sei: Frano, disilluso, brate moj, disilluso .... ne bi ti ni sam umio rijet koliko. Vlaho. — Hm! Ta ti je stara, kako kučak svetoga Ro- ka. Frano se u njihov konat nije nikad iludavo ; piuttosto oni u njegov Ivo. — Jes; ma je ovega puta sve drugo i treće: tu su po srijedi nekakve vizite,.. nekakvi nastri ... Vlaho. — Ahl... Capisco, capisco. Ivo. — (Podbočiva se): A numero sette ? Vlaho. — Što je numero sette? Ivo. — (Dere se na vas glas): Što je? Srsko dubrovačko ministarstvo dalo je dimisijon ! Vlaho, — Oh! Ivo. — Sisignore.., — Svi, svisu dimisjonali, ., eccetto uno : il ministro della guerra. Ou je dignitosamente protesto. Vlaho. — Vigji ti! Ko bi to od njega rijet ?! Ivo. — Eppur je tako. — Hooo! To je riguardo ai ca- porioni. A gje je sadarica situacijon ? Vlaho. — Znam, znam.... diflicilissima. Ivo. — Nossignore ; ne znaš ništa... tutt' altro che dif- ficile: ridicola. Vlaho, — Da, spjegaj mi malo. Ivo. — Ecco: da greco-tramontana, carezze; da greco- quarto-e-mezzo-tramontana, dispetti i prikazanja ; da greco-levante, poljupci; da levante, zagrljaji; da tramontano-quarto-maistro, silenzio; e da tutta la rosa dei venti, un riso omerico. — (Dohodi Jo- vo) Ma, acqua in bocca: niti Jova. — (Jovu) — Bon gjorno, Jovo ! Jovo. — 'bro jutro, Ivo (Vlahu, po polako): Stoj atento. — (Jovu): Ma gje si zaprešio ?, ., Hoćemo li zamiješat jednu na do- minala ? Jovo, — Fala vi: nemam kad. (Hoće da ide). i Ivo (hita ga za ruku); A reci mi, Jovo, jesi li refo ono 50 fjorina ? Jovo (obrće se, kako da ga je zmija upekla; madrt): Ah | grom ih ubio! Znate i vi što su mi opravili ?,., / Neka! neka zna vas grad... vas svijet, Dao Bog da im...! Vlaho (sačugjen): Ma ja ne znam ništa, Di što su ti opravili ? Jovo (crljen kako rak, maha rukama): Pošo sam ih, ja- dan, pozdravit na vapor.... Imo sam u špagu od gaća banku od 60 u takuinu... Kad — vraćam se doma, nema takuina!... Phh1,.. Ode!,,. Ni luka jeo ni š njim vonjo. Vlaho. — 0, u, 4, u! Jovo, — I ko da mi ovo ima opravit, ne bi ni žalio, nego rogjeni brat! Da Bog da im!.,. , Ivo. — A što ćeš?1... Učini konat da si dd u milosti- nja. — Nego, reci mi, što se govori od gospodara? Jovo — Nezuam ja ništa... ne prtim se više u ništa... Sveta me Negjelja..! . Vlaho (Iva): Ma iti, znaš da si čudan! Što to njega pitaš? Oli ti on loga ,Nevosinje“ ? Ivo (prijeti prstom Vlahu): Koji si mi ti galijot!!! (Rastaju se. Juro ide put Dvora; Ivo u Loučarice; a Vlaho na Jesuvite.) JAVNA ZAHVALA. sA