manju pohvalu. Treće poduzeće načelnikovo jest

gradjenje grobišta za Tešemhumcom. Ovom ne
ćemo još da rečemo svoj sud, buduć je u zamet-
ku. Tugomil.

Vrgorac, 7 Augusta.

Ovih dana stigao nam je novoimenovani su-
dac Gosp. Petrović, koji da pokrije mjesto neza-
boravnog nam Gosp. sudca Silobrčića, kojeg se
svak dobro sjeća radi njegove pravednosti.

Mi Vrgorčani nijesmo vični kuditi nikad
nikoga tko tv nezaslužuje; a ni hvaliti, osobito
činovnike. Nu pošto nam  pretiču utješljivi glaso-
vi — da je Gosp. sudac Petrović pravi vještak
jurističke struke — a na pose pravedan, i strog,
mi to moramo s radošću pozdraviti, jer takav je bio
od prieke nužde, a da ispravi neki ostarjeli tru-
lež u ovom zapuštenom narodu.

Obće je veselje paka gdje neobći rada s
glasovitim faktutumom, kojem će se sjegurno čini-
ti kriva. M.

Ston, 11 Augusta.

Ima godina dana, da je Stonu sugjeno gu-
biti svako malo sad ovog, sad onog činovnika.
Lako bi to bilo pregorjeti, kad ovi ne bi bili
vrijedni i svakog počitanja dostojni, što je sasvim
istinito, jer se mjedan od njih odatle ne miče,
ako ga starješine ne pomaknu na više.

Tako je i ovih dana bio promaknut na čast
oficijala gosp. Božo Perić, kancelist kod ovog su-
da, žarki rodoljub, ugledni gragjanin, dika svojih
roditelja i rodnog Stona, te veliki prijatelj puka
.... & odlazi na svoje mjesto u Šibenik.

Njegov odlazak žali svak: mješćani, rodbi-
na, prijatelji i isti mu starješina. Da se barem
nekako oduže njegovoj dobroti, čovječnosti, rev-
nosti i ljubežljivom susretanju, mješćani i prija-
telji prirediše mu u mjesnoj hrvatskoj čitaoni,
sinoć, sjajnu oprosnu večeru.*) Svak se je tu ma-
tjecao kako da bolje oslovi svoga Boža.

Koga gubimo najbolje nam kaza zdravica
gosp. sudca Castrapelli, koji najprije svom pot-
činjeniku kao bratu i . .

Otpraćen od svih ode na parobrod i uz za-
nosno ,živio,“ otplovi bijelom Šibeniku, a ostavi
rastužene mješćane i prijatelje, a osobito staricu
majku i sestre. Bog te živio! kliču ti još jednom

Mješćani i prijatelji.
*) Prigodom ove večere bi skupljeno 15 kruna i $4
hel. za postradale Sinjane.

 

Pogled po svijetu.

Austro-Ugarska. — Ovih dana bili su u
Beču ministri Banffy i Lukacs, da ongje vijećaju
sa austrijskim ministrim Thunom i Kaizlom a
programu za jesen. Iza ovih dogovora očekuju se
oba ministra presjednika u Ischlu, da izvjeste kra-
lja o položaju i o svojim osnovama.

Njemačka. — Napetost koja vladaše izme-
gju kuće Bizmarkove i cara Vilima neugodno se
je dojmila cijele države; ali je ipak gotovo izgla-
gjena, jer je car Vilim sve zapreke i despetiće ko-
je mu je činio sin pok. Bizmarka, pokorno pro-
guto. Carinarska razmirica, koja je bila nastala
izmegju ove države i Ruske, potpuno je izmirena.

Srbija. — Ova će dobiti u Engleškoj za-
jam od 35 milijuna, ali će za to založit državnu
željeznicu koja vrijedi 140 milijuna.

Domaće vijesti.

Opomena. — Već je odavna prošlo prvo
polugodište, a mnogi nijesu podmirili pretplatu, i
tim stvaraju velikih poteškoća ovome listu, koji
zavisi jedino o patriotizmu svojih predbrojnika.
Najuljudnije por 8 toga svu gospodu pred-
brojnike, koji nam još duguju pretplatu, da ne
kasne, te da nam istu što prije pošlju, i tako nas,
inače neuklonjivih neprilika izbave,

Na — Upozorujemo naše mladi-
će, koji su

 

gimnaziju, da će bit isano
20 mjesta pitomaca komisarijata c. i k. vodi mo-
narice, Plaća je odmah 75 for, mjesečno i 150
st poleta e poi Sitno ženih ispita po

gi 931 e ut u 10 činovni-
— Dobro je odmah predati molbu, &

 

i.

Pišu nam iz Kotora, 3 Angusta.

Profesur Jovo Jakšić sad se je nekako uz-
vrpoljio. Naša mu štampa kvari račune i velike
planove. Žao nam je, jer znademo da se on boji
zasluženog premještaja. Mi ga svakako preporu-
čamo. Ako neko želi, da nam u današnjoj srpskoj
eri, naša mladež bude srpski odgojena, nek nam
pa gimnaziji svakako uzdrži neophodno potrebitog
profesora Jova Jakšića.

Književnost. — Već smo u prošlom broju
oglasili da smo primili od knjižare Lava Hartma-
na u Zagrebu povijest Hrvatske i Srpske književ-
nosti od dr. Šurmina.

Što znači neimati sastavljenu povijest svoje
književnosti, to zna najbolje oni narod koji je do-
ista nema. Mi Hrvati za pravo imali smo, bilo vr-
lo kratkih radnja te struke bilo opširnih, ali ove
tu zahvaćale samo ili stanovite periode ili stano-
vite vrsti naše književnosti. Cijelu književnost ob-
ragjenu onako opširnu kao što je g. Šurmin izra-
dio, do sada nijesmo imali. Dr. Šurmin je bio za-
uzeo vrlo teški poso; ali sudeći po djelu možemo
sjegurno kazati da je potpuno uspio. Nije on i-
mao namjeru da sastavi svoju povijest za aksde-
mičara ili profesora, za najuži sloj pučanstva, ne;
on je htio da svoje djelo preda za duševnu hranu
onima koji su ga najviše trebovali: srednjoškolci-
ma i drugom širem pučanstvu, a u tom opet ka-
žemo uspio je, te s punim pravom može se na-
dat da će mladež radosno primit njegovo djelo i
nastojat da se s njim što vise okoristi.

Svoju povijest dr. Šurmin razdijelio je, kao
što ju dijeli naš glasoviti prof. Jagić.

Najprije govori u uvodu o ,Narodnom živo-
tu i narodnim umotvorinama“ ; pak onda imamo
»Pismenu književnost Hrv. i Srba obih zajedno.“
Napose pak govori o književnosti Hrvata a napose
Srba, otkle se je mogla počet dijelit. Cijela je knjiga
urešena s 21 ispravom i sa 72 portreta. Osobito
su portreti dobro izragjeni kojih ima počevši od
Dinka Ranjine, dakle od god. 1580. Od svih glav-
nih djela dotičnih autora navagja u kratko i sa-
držaj i donosi više ili maaje opširnu književnu kri-
tiku; a sve ovo sosobitom radošću čitaš, jer mu je
stil i jezik, da mu možeš uprayo zavidit.

Da završimo. G. Šurmin s ovim djelom ispu-
nio je prazninu u našem kulturnom napretku ko-
ju smo vrlo neugodno osijećali, i oslobodio nas
pravedna prigovora sa strane drugih naroda, s to-
ga mu hrvatski narod mora bit zahvalan. Našoj
mladeži pak radujemo se što eto ima djelo, koga
je tako željno i nestrpljivo išćekivala.

Još moramo pohvalit knjižaru Lava Hartma-
na bilo za rjezin patriotski rad, bilo što nam o-
vako lijepu i veliku knjigu daje za malu cijenu
od 3 for. ili sjajno vezanu za 4.

Gradska Kronika.

Visoki Gosti. — Bugarski knez Ferdinand
Koburški vraćajući se iz Crne Gore posjetio je u
srijedu mimogred i naš grad. Obašao je njeke na-
še crkve: Sv. Vlaha, Gospu, Rozarije. Ovoga pu-
ta bio je u hrišćauskoj crkvi, gdje ga paroh i tu-
torstvo već čekahu. Nazad tri godine nije mu to
bilo moguće, jer ondašnji paroh g. Bućin nije u
onaj čas mogao da nagje ključ od crkve. Njegovo
Vis. darovalo je hrišćanskoj crkvi 100 forinta.

Odlikovalo je Nj. Vis. gosp. Dr. Manussi-a
de Montesole, ovdašnjeg upravitelja kod kotarskog
Poglavarstva i gosp. Frana Goll a agenta Lloyda.

Iz Kotora nam pišu, kad je Nj. Vis. stiglo,
dočekaše ga na obali hrišćanski popovi, vogjeni

od g. Bućina. Nj. Vis. poljubi ruku g. pa-
rohu Baćinu. ii

Dr. Cofler, — Na 17 ov, mj. doći će u
Dubrovnik ovaj liječnik, specialitet za bolesti od
oči: uzeti će sobu u ,Hotel Lacroma“.

Pohvalno. — Prigodom smrti gospogje
Draginje supruge Dr. Antuna Kobliške u Smede-

revu u Srbiji bi jeno mjesnom dječijem za-
kloništu for. & oD bole Kurajice iz Šibenika.
Gosp. Vlaho Kisić Riječki načelnik da po-

časti uspomenu preminuvšega M. P. O. Luja Uc-
cellini, darovao je preko župnog upravitelja Ro-
žata na uhar siromaha župe Rošata 30 kruna.

Manovre. — U četvrtak
vao je mjestni. bataljon Lacy 38 g64 kame

Imenovanje. — Govori se po gradu da

kle, no on laži g aje
a era

srdačna čestitanja vrijednome i učenome g. Mundi,

 

x
bili bi smo ali smo da.
List“ bio zaplijenjen radi nje — sudeći po
crta koji se potpuno slaže.

Diskoras na Poljani.

Ivo. — Ma de resto, Vlaho, znaš da im se ovijeh dana
gruba plete ?

Vlaho. — Komu? )

Ivo. — Našijem Srbima. Una pegola inaudita ! Tako mi,
činu mi boles.

Vlaho. — Činu ti boles ?

Ivo. — Sikuro, Para ti se buzara za jedan partit, kad su
kapurjunima zbučani klobuci ?

Vlaho. — Poj s vragom! Sad si počeo govorit metafo-
riko.

Ivo. — Mi spiego. — (Broji na prste.) — Numero uno :
Trojo, mezzo andato... In questi momenti critici,
zajsto to je za njih una perdita irrimediabile....
anzi trostruki gubitak : sul campo politico, sul cam-
po delle belle lettere e sul campo della scienza. —
Numero due: Puljo, pod proćesom ... a što im je
Puljo valjo.....

Vlaho. — Tira avanti | tira avanti ?

Ivo. — Numero tre: Urednik, idem, Numero quattro:
Turčin, idem. Numero cinque : Božo, idem. Siromah |
prisjele mu kokoši.... — Che perdita, Vlaho moj,
che perdita! Ko će Boža zamijenit?

Vlaho. — Naće se, jadan, naće se. Che diavolo | Imadu
oni koliko hoćeš Boža u riservi.

Ivo, — Bon! — Numero sei: Frano, disilluso, brate moj,
disilluso .... ne bi ti ni sam umio rijet koliko.

Vlaho. — Hm! Ta ti je stara, kako kučak svetoga Ro-
ka. Frano se u njihov konat nije nikad iludavo ;
piuttosto oni u njegov

Ivo. — Jes; ma je ovega puta sve drugo i treće: tu su
po srijedi nekakve vizite,.. nekakvi nastri ...

Vlaho. — Ahl... Capisco, capisco.

Ivo. — (Podbočiva se): A numero sette ?

Vlaho. — Što je numero sette?

Ivo. — (Dere se na vas glas): Što je? Srsko dubrovačko
ministarstvo dalo je dimisijon !

 

Vlaho, — Oh!

Ivo. — Sisignore.., — Svi, svisu dimisjonali, ., eccetto
uno : il ministro della guerra. Ou je dignitosamente
protesto.

Vlaho. — Vigji ti! Ko bi to od njega rijet ?!

Ivo. — Eppur je tako. — Hooo! To je riguardo ai ca-
porioni. A gje je sadarica situacijon ?

Vlaho. — Znam, znam.... diflicilissima.

Ivo. — Nossignore ; ne znaš ništa... tutt' altro che dif-
ficile: ridicola.

Vlaho, — Da, spjegaj mi malo.

Ivo. — Ecco: da greco-tramontana, carezze; da greco-
quarto-e-mezzo-tramontana, dispetti i prikazanja ;
da greco-levante, poljupci; da levante, zagrljaji;
da tramontano-quarto-maistro, silenzio; e da tutta
la rosa dei venti, un riso omerico. — (Dohodi Jo-
vo) Ma, acqua in bocca: niti Jova. — (Jovu) —
Bon gjorno, Jovo !

Jovo. — 'bro jutro,

Ivo (Vlahu, po polako): Stoj atento. — (Jovu): Ma gje
si zaprešio ?, ., Hoćemo li zamiješat jednu na do-
minala ?

Jovo, — Fala vi: nemam kad. (Hoće da ide). i

Ivo (hita ga za ruku); A reci mi, Jovo, jesi li refo ono
50 fjorina ?

Jovo (obrće se, kako da ga je zmija upekla; madrt):

Ah | grom ih ubio! Znate i vi što su mi opravili ?,., /

Neka! neka zna vas grad... vas svijet, Dao Bog

da im...!
Vlaho (sačugjen): Ma ja ne znam ništa, Di što su ti

opravili ?

Jovo (crljen kako rak, maha rukama): Pošo sam ih, ja-
dan, pozdravit na vapor.... Imo sam u špagu od
gaća banku od 60 u takuinu... Kad — vraćam se
doma, nema takuina!... Phh1,.. Ode!,,. Ni luka
jeo ni š njim vonjo.

Vlaho. — 0, u, 4, u!

Jovo, — I ko da mi ovo ima opravit, ne bi ni žalio,

nego rogjeni brat! Da Bog da im!.,. ,
Ivo. — A što ćeš?1... Učini konat da si dd u milosti-

nja. — Nego, reci mi, što se govori od gospodara?

Jovo — Nezuam ja ništa... ne prtim se više u ništa...
Sveta me Negjelja..! .

Vlaho (Iva): Ma iti, znaš da si čudan! Što to njega
pitaš? Oli ti on loga ,Nevosinje“ ?

Ivo (prijeti prstom Vlahu): Koji si mi ti galijot!!!
(Rastaju se. Juro ide put Dvora; Ivo u Loučarice;
a Vlaho na Jesuvite.)

JAVNA ZAHVALA.

 

  

sA