Lijepe stvari, reći će kogod. Bez dvojbe i lijepe i korisne, ali to su sve sitnice naprama glavnome šivotnome pitanju, koje se uprav rad njih pušta s vida, a mnogo puta s njime se za . njih it trguje, kako smo to prošlih godina u više prigotia .vidjeli. “- toga da Bog da, ne dočekali nikad ar- žansko i sličnih stečevina, ako ove ima- ju da prejudiciraju onom načelu po kome je Hr- vat Hrvatom ! Zaludu! Hrvatska politika kako je mi u Dal- maciji vodimo ne vrijedi upravo ništa. Mješte u- prijeti svijem silama za sjedinjenje, mi se gubimo u oportunističnim trgovinama, zaboravljajuć da smo izgubljeni, ako se što prije ne svežemo s bra- ćom našom. Naši političari ne goje nikakvih sveza sa pa- trijotima s onu stranu Velebita. Narodnjaci ne, jer ih nijesu nikada ni gojili, pošto gospoda u Zadru i Beču to nerado gledaju, te im nema niš- ta mrže, nego kad Dalmacija onamo pogleda. Pra- vaši su nekada imali nekoga odnosa. ali sada i od njih mnogi postadoše obzirni iz straha da ih sta- noviti špekulanti ne proglase izdajicama domovi- ne, ako ne dogju njima metanisat. Sve se nešto čini, ko da je Dalmacija uzela za devizu: Dalmazia fara da se! Ako je tako e- vala ! Cosi faremo la Croazia ! Fara da se, a u toliko eno čujmo što go- vori Ferjančić i kako mu odgovara Fremdenblatt. Čujmo i upaiatimo ! Pa mješte tražiti lijeka našim ranama u Be- ču, pohrlimo bratskom Zagrebu, onamo neka su uprti pogledi naši. Doduše i braća nam preko go- re nijesu ni bez mana ni bez nevolja, al je brat opet brat. Naš položaj je izniman i mogao bi da bude vrlo dobar. Samo da bismo ga u ovom me- težu, umjeli kako treba izrabiti. Českijem ,,Narodnijem Listima.“ U 2070m br. organa mladočeske stranke i- ma dopis iz Cetinja, s potpisom ,Starosrb.“ Do- pisnik se tuži na čifucke novine, koje — veli — uzeše na nišan knjaza Nikolu; opravdava priček Hercegovaci na Cetinju; napada na gospodina Ku- ćinskoga, Austrijskog ministra residenta, podmeća- jući mu svakojakijeh spletak& proti Crnoj Gori; pa spominje napokon i naš teferič u Kotoru, ve- leć da smo pravili demonstracije proti Crnoj Go- ri, ubrajajuć i nju u Veliku Hrvacku. Nas se tiče jedino ovo pošljednje, te na o- vo i odgovaramo. Neka g. Starosrb izvoli nanizati u čemu su se sastojale te demonstracije. U klicanju? Ne; jer nijesmo nijednim pokli- čem spomenuli susjednu kneževinu. U napitnicam ? Ne; jer ni u jednoj napitnici nijesmo se ni iz da- leka dotakli Crne Gore. U govorima? Ne; s pro- stog razloga, što su nam govori bili zabranjeni. KRENE mmm PODLISTA K. Pučanstvo i narodi zemlje. — Koliko imade ljudi na svijetu? Na ovo pitanje nije lak I ako je kultura osobito u zadnje doba silno ovala, a s njome uporedo koraca i statistika, ipak mi još nijesmo dotle došli, a da bi se mogli približno tačno izbrojiti. Za Europu, Ameriku, Australiju još kako tako. Ali za Aziju i Afriku? . . . . A ipak ove zemlje bijahu koli- jevkom prosvjete naroda! ....Ma što statisti- čari čko se pe a ni približno označiti, jer u ogromnoj e su se ljudi nikada popisivali, dapače predjele velika kao Austro-Ugarska noga kulturna čovjeka još ni ko- raknula nije. Ko će tu da opredijeli broj ljudi ? Kaže se da Afrika imade 200 milijuna. Možda ih je U čemu dakle? Ne preostaje nam no ovo: u ni- šem nazočju. Prema tome: nazočje Hrvati u Ko- toru već je samo po sebi za Crnu Goru demon- stracija, uvreda i — horribile dictu -— privnaja- nje onijeh lomnijeh brda k veliko-hrvackijem po- krajinama. To je dopisnikovo mojenje. Cijenimo, čestiti g. Starosrbe, da Vas ne ćemo uvrijedit ako Vam rečemo da je to mnjenje kri- vo; krivo s ovo njekoliko razlogi Kotor — dajbudi do dana današnjega — spa- da kraljevini Dalmaciji, a ova Austrijskom carstvu, koje je carstvo opet država na po se, jednako kano i Crna Gora. U toj kraljevini Dalmaciji živu Hrva- ti. Tvrgja: zastupnici rečene kraljevine na care- vinskom vijeću; zastupnici na pokrajinskom sa- boru i općinske uprave dalmatinskijeh gradova. Me- gju tijem općinskijem upravam — koje se pri- znavaju hrvackijem — spada i grad Kotor. A sad pitamo gospodina Starosrba: kako i po čem može promislit, da prosti teferič, priregjen u pokrajini jedne države, od sinovi jednoga grada te pokra- jine u drugi grad iste pokrajine — od Hrvati ka Hrvatima — kako i po čem može uvrijediti drugu susjednu državu, kada ova ne bješe na tom teferiču ni riječju ni djelom izazvana i kad ova nema nikak- vo ni historičko ni narodno pravo na rečenu po- krajinu? Ne bismo li mi mogli obrnut na g. Sta- rosrba onaj prijekor, što ga upravlja na nas, i ri- jeti da g. Starosrb sans fagon hoće da svojata svu Dalmaciju za veliku Srbiju, resp. za Crnu Goru — jež neptajic se zahrnuje takć Dalmaciju do Velkćho Srbska resp. Černa Hora? Što bi na o- vaj zaključak imali pravo da rečemo mi ? Što da reče carstvo? Ah!g. Starosrbe! Eto vidite: o dla- ci ne izazvaste vašijem dopisom jedan vasioni jev- ropejski rat. Mi smo odavna navikli na nepravedne napa- daje i podvale sa strane naše bratije Srbi. Izmi- šljotine i laži, s kojijem nas naša braća ogrnuše prilikom onog nevinog teferiča uprav su nevjero- jatne. No, opetujemo, mi smo se na to obikli: to nam je kruh naš svakdašnji. Ali na što se ne- ćemo i ne možemo obiknuti, to je ono sistematično zadirkivanje nas Hrvata sa strane glavnog organa mladočeske stranke; one stranke, za čija se pra- va naši zastupnici u Beču bore i borili se; one stranke koja je vezana s nama s vezami ,slavjan- ske uzajamnosti,“ pak ta stranka evo ovako nam odvraća milo za drago. Ali nije ogo prvom da se » Narodni Listi“ ovako s nama ponašaju. U njihovi- jem stupcima nagjoše mjesta dosta i dosta puti otrovni izlijevi našijeh Srbi na nas Hrvate. Mi smo mučali. Mučali smo, pokle znadijasmo da na redak- ciji njihovog lista ima jedno klepetalo srpsko, za- dojeno mržnjom na Hrvate, koje Česima navlaš pomućuje pojmove, svegi kad je govor o Hrvati- ma. I s toga smo sva bockanja i peckanja gotovo mukom mimoišli. No sad nam je više dodijalo, Jer htjeti nas prikazati svijetu kano nesšladne dera- oma azmaEIEENE==z#NASNSJIAAESNNNSINENRIZS==ERNNS==mw zaborave da se sjete, da po njihovom računanju o progresivnom učetverostručenju ljudstva za 4 vijeka naprijed, dolazimo do zaključka, da 4-5 vjekova natrag nije bilo nijednoga čovjeka, a to je besmisao. Očito je dakle da će teorija i ovdje ustupiti mjesto praksi, te neće biti onako kako statističari računaju, ali će svakako biti više lju- di, kako se budu množili izvori hranjenja. Množine su opstojale i u najstarija povješća poznata vremena. Samo što razmjer i broj ljudstva prelazi sa jednoga kraja svijeta na drugi. Bez dvojbe je da je pred 4000 godina Egipat bio na- pučeniji nego li je danas, a tako isto Mezapota- mija, gdje su cvale šilne prijestolnice, kojim da- nas ni trak nama, Gdje je Atena Periklova, Kar- tago Hamibalova, Rim Augustova doba? Računa se da je Rim u svome cvijetu brojio preko 3 mi- lijuna duša. Danas ih ima 300.000, Stara, bogata Galija kad ju je Cesar zavojštio bila je jamačno skoro tako napučena kao i danas. Gdje su naša Salova, Epidaurus i drugi veliki rimski i grčki po obalam Jadranskoga mora? Kad je Ameriku našao e ponu kr- ne kano bjesomučne megalomane, kano policajska plaćenike, dok mi vedra čela i čiste savijesti mo- žemo pristupit pred Bogom i pred našijem nar»- dom, to je odviše. Za to otvoreno poručujemo Če- šima: Mi smo vas od vajkada braćom cijenili i ljubili; vaše težoje vazda smo pomagali, jer nam to nalažaše pravda, savijest i bracka krv. Ali ako vi ovu liubav ne ćete ljubavlju odvrnuti, a ono nemojte mržoju. Ako ne ćete pomoći, nemojte nam odmagat. Nemojte trovati megju nama krv i ne- mojte sijat razdor, nemojte se činit trubljom du- šmanskijeh podvala i uvrijedi. Jerbo bolnije upe- će nemila riječ s prijateljske strane nego dušman- ska rana. Naši dopisi. Blato, 25 Srpnja. Kad smo Vam nazad dvije godine opisali imenovanje sadašnjeg obćinskog upraviteljstva re- kosmo: ,Zora puca bit će dana.“ I uprav se ne- prevarismo. Hvale vrijedno obćinsko upravitelj- stvo, sa vrlim načelnikom Ivanom Petkovićem, držeć se načela Seaekova: ,non est vir fortis et stremus, qui laborem fugit,“ razvilo je potpuno svoju djelatnost, da unaprijedi moralno i ekono- mično stanje svojih obćinari4. Najznamenitiji nje- gov podhvat jest uregjenje Prigradice. Luka i ako ne po veličini ali po polažaju, sa svakog pogleda, može nositi barjak svima dalmatinskima lukama, Prigradica je dobro poznati još i u XIII. v. a kakvu zaštitu dava brodarima proti svakom vje- tru, najbolje znaju Račešćani, morski labudovi, koji se vazda sa svojim jedrenjačama u Prigra- dici usidruju; tko se hoće još bolje uvjeriti nek pogleda zemljovid Dalmacije. Neumjestna su nje- ka pribadanja koja se običavaju čuti. Velika za- sluga ide velmožnog načelnika J. Petkovića i ve- lečastnog D. Pera Bačica, Ante Petkovića, prvog prisjednika, da Prigradica zauzme u trgovini mje- sto, koje je po zasluzi ide. Ovih dana vidjelismo »uucrt Prigradice,“ koji kad bude izveden, a jur se je počeo slične obale ne će biti. Ona će stati i muke i truda Blaćinina al kad bude gotova bi- će im i na ponos i na koris, Dok bude Prigradica živjet će i ime načel- nika J. Petkovića, D. Pera Bačica i A. Petkovića. "Premda Prigradica nije udaljenija od Blata preko 25 časa ipak, da bude lašnje tjerati trgovinu, ut- vrgjuje se široka ćesta oko 4 metra, po kojoj će ttdobno i kola i kočije se koturati, To će biti prava blagodat sa higijeničnog pogleda, osim trgovačkog i za šetnju ljeti. Svje- tovali bismo dično obćinsko upraviteljstvo, da uzput, kud put utiru, krajem i stabla zasade. To bi malo troška stajalo a cesta bi dobila mnogo čara, Kao što proizvoditelji ovih podhvata zaslužuju svaku pohvalu tako i narod koji se je sav jednoglasno odazvao njihovom pozivu, vrijedan je da primi ne umm ====—=—ummmmmm kost pučanstva šeta se po kori zemaljskoj. Gdje je juče bila pustinja, danas su milijuni, a o: bi- jahu milijuni ruševine su. Od svih naroda na svijetu Englezi imaju najjaču asimilacijonu snagu. Nazad 300 godina ni- je ih bilo više od 5 milijuna. Danas oko 1830 mi- juna duša govori engleskim jezikom, premda ni deseti dio toga nije čistog engleskog porijetla. Za njima bi u Europi došli Nijemci, koji su po- jeli nekoliko slavenskih naroda i ko zna što bi od nas bilo da kultura i svijest narodna njemač- kom apetitu ne začepiše usta, nadamo se ga na- vijek. Latinski elemenat u Europi tvrd je i žilav; ne gubi od svoga, asimilira što primi, ali se ne širi. Boljim se pokazao u novom svijetu u južnoj jedi rednih