List izlazi svake subote. Cijena mu je tie u Otpravništvu lista: na godinu fior. kuću i sa Austro-Ugarsku, i s poštom: na godina Bor. 5, na po odio for. 3:50 ; sa inosematvo tE 4:50, na po godine fior. 2:25 ; sa i Bosnu Hi i flor. 4:50, i tarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu p je predbrojen i za došasto polugodište. Razoružanje država?! Ruski car Nikola IL. učinio je, preko svog ministra izvanjskih poslova, na sve prestavnike stranih država akreditirane kod petrogradskoga dvora, formalni predlog o općem razoružanju i 0 svjetskom miru. Ruski car nabraja užasne poslje- dice koje proizlaze iz prekomjernog natjecanja dr- žava u naoružavanju i želi, da bi se ovo pitanje jednim kongresom uredilo i otstranilo. Ovoga stoljeća nije zanago nikakva vijest došla, koja je potresla i iznenadila svijet kao ova. Narodi, vladari, državnici, novinstvo svi ostaše kao zapanjeni. U prvi čas mje niko htio da vje- ruje. Ali službena priopćena staviše stvar izvan svake sumnje. 1 sada su sva drđga pitanja potis- nuta s dnevnoga reda. Cijeli svijet bavi se isklju- čivo prijedlogom ruskoga cara. Njegovo ime pro- lazi dans od usta do usta milijunima, da stoti- nama milijuna duša. I da samo pitanje ne pogje pi za dlaku dalje od ovoga prijedloga, on sam sa- činja jednu od najvažnijih činjenica našega vijeka, a Nikoli IL ostavlja u povijesti naroda ime veli- ko i neumrlo. Ali nema govora da će se na tome ograni- čiti, jer predlog potječe od apsolutnog vladara naj- veće države na svijetu; od vladara koji u ovo 4 ' godine što je na prijestolju pokazao je veliku oz- biljnost, a i velike uspjehe u svojim namjerama. Koji će se koraci poduzeti, to se još ima da po- tanje utanači, ali nema sumnje, da nijedna drža- va ovoga svijeta neće se usuditi da izostane sa kongresa mira, koji se pokreće inicijativom ova- koga mogućnika. Dok se na tom radi zanimivo je motriti za- panjenje velikih naroda. Od svih najviše ostadoše zablenuti Francezi. Po njihovoj ćudi ideja im ne- ma bit odurna, sasvim da imaju razmjerno, najve- ću vojsku na svijetu. Ali politika ?... revanche?... Elsas-Lotringija?.... Ta cijeli rusko-francezki sa- vez, kako ga oni ahvaćahu, i nije imao drugoga cilja | Predlog ruskoga cara najednom udara ko mrzlom vodom na njihove revendikacije, pa dok oprezniji franceski listovi još čekaju da konačno vide kako će se ova stvar razviti, oni drugi već naviještaju, da je savez ovom porukom prestao bitisati. je pobijaju, a njemački car u duši svojoj žali, kako ova misao nije njemu panula na um. + Najoduševljeniji su 'Talijsni i to je posve vojske i onako mnogo tenajs, hd oN Mb žao da je i drugi reduciraju. S izjavljuju, da Eogleska svoju dlotu obaliti neće, Pa dok se retplata mine, smatra se da Rukopisi se ne , padno pomnožao konjaništvo i odredio stotinu mi- lijuna za nove ratae brodove, dolazi danas sa grančicom mira. Ali gdje je ta udica, toga Johu Bull jošte za pravo ne zua. No posljedice ovoga preznamenitoga doga- gjaja neće kasniti, pak će se onda stvar bolje mo- ći da promatra. * * * Uzamši predlog ruskoga cara u najboljim i najplemenitijim intencijama, on bi ipak u svakom slučaju ostao jedna sjajna i prekrasna utopija — i ništa više. Pitanje općega mira naprosto je neprovedi- vo. Niti se je rodio, niti će se roditi čovjek koji će ga ostvariti. Trebalo bi ponajprije ostraniti i uništiti sve državne interese; zatim igladiti sve opreke naro- da, vjera i reznijeh društvenijeh klasa. Dokle god ove opstoje, dotle je svjetski mir apsolutno ne- moguć. No recimo da bi to i mogao postignuti čo- vjek, za to mu se i opet hoće borbe, a borhe bez sile nema. Pa kad bi se sve gornje opreke i os- tranile, nema sumoje da bi u čovječanstvu niknu- le nove opreke, nama sada još nepoznate, koje bi tražile nove borbe i novijeh sila. Jer ovo zlo koje nas mčri ne leži ni u dr- žavama, ni u narodims, ni u osvjedočenjima. Ono leži u nama, u naravi i ćudi čovjeka. Da se po- stigne svjetski mir trebalo bi preobraziti čovje- čanstvo i učinit nas posvema drugčijim nego što smo. Trebalo bi naime da sve ovo 1500 milijuna ljudi budu bez ikakve slobodne volje, ili bolje, da imaju jednaku volju, jednaku ćud, jednake dušev- ne i tjelesne sposobnosti, pa da se ove megjuso- bom nikada i u nikakvom pravcu ne kose; da svi ljudi bez razlike postanu stvorenja savršene do- brote, plemenitosti i prosvjete. A je li to ikada moguće ? Treba priznati, da ovo stanje nije najbolje, ali iz njega izlaska nema. Promijeniće formu, ime ali će u suštini ostati isto. Pravo i interes dva su pojma, koja mnogo puta ne idu skupa. Čim se su- kobe, ko će pravu dati snagu da nadvlada, ako ne si- la? To je istinktivno. Ako se pak više puta ta sila zlorabi, to je u pogreškama čovjeka, koje su se ta- ko rekuć s njime rodile, koje opstoje otkad je svijeta i koje će opstojati dok teče ljudskog po- koljenja, sad u većoj sad u manjoj mjeri. Utopiste koji inače misle prestavljaju svijet dolinom ljubavi. A ne znadu da je ovo dolina susa, pomiješana žuči i čemerom, u kojim se kap- ljice radosti nevidom gube. Prama tome biće uvjek borbe izmegju čo- Pretplata i oglasi plaćaju so: upravi ,Orveno Hrvatsko“ u Dobrorniku, gdje..m a dopisi šalju ne Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. više puta tiskaju po pogodbi i us razmjerni popust. PI M&euju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ii ujršta plaća se 10. nori. poredku, a oglasi koji #4 ;] : NI za čas đblakša ovo teško stanje, eda narodi odahnu. Velimo ,za čas,“ jer sutra prva prilika donijeće sobom staro zlo. sta No pod ovim teškim bremenom, dobro je ipak ako i malo počinuti. Pa ako samo toliko uspije da izradi Nikola 1l., njegovo ime zabilješiće historija sline budućeg najvišeg mirotvorca! srm=m=nns=smm= Pešta, Beč i Hrvati. Ministri presjednici obijuh polovina, zajedao sa ministrima financija i trgovine neprestano su na putu: iz Beča u Peštu, iz Pešte u Beč. Ovo označuje nestalna nutarnju situacije. Sasvim tim carevinsko vijeće do brzo se saziva, a onda će se vidjeti šta će dalje da bude iz Ove nutarnje krize. U zadnje doba puno se puta spominjala i Hrvatska, kO da i ona ima nekih svojih zahtijeva jeljenje da slijedi. Carinskim odijeljenjem nastala bi ismegja Hrvatske i Austrije carinska granica. No ugarski gospodarski proizvodi tako bi uspješno konkuri- rali hrvatskijem, da bi im Banovina morala pod- leći. To je posvema naravno, ako so pomisli ko- jom žilavošću nastoje Magjari, da svu trgovina avrnu u svoje ruke, a prometnim srestvima r8s-