List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu SOME donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, na godinu fior. 5, na po godine for. 2:50 ; sa inozemstvo 4:80, na_pć godine flor. 2:25 ; s i Bosnu s poštom : fior, 4:50, i poštarski troškovi. Pojed je predbrojen i za došasto polagodište. Poslanica ,Omladini.“ *) Preda mnom je poziv na predplatu na novo čedo pogubnog balkanizma, poziv na predplatu Nezavisnosti“, koja će počet da izlazi, čim 'se sa- kupi priličan broj pretplatnika a izdaje ju ,ujedi- nie 1a omladina“ u Spljetu. S listom se dakako ne- ću baviti, jer ga još nema, ali sam poziv na pred- platu, iz kojega se razabire smjer lista, da navješ- ćuje rat pravom hrvatstvu, turio mi je pero u ru- ku, da mu odgovorim, da ga osudim. U malo riječi! Osobito pak pri nastojanju 0 sjedinjenju Srba i Hrvata, hoće se iskrenosti i ustrajnosti“ to su riječi Dr. Lovre Montija, citirane na čelu poziva. Istinite su, ali dok ne bude u Srba iskre- nosti, kao što je nema, nema smisla govoriti o kakovoj slozi, a da o ujedinjenju i ne mislim ; is- krenosti u njih nema, a bojim se, da će je ikada biti! Prevarim li se u svom nazrijevanju, tim bo- lje, slagat ćemo s“, a da se ne odreknemo svoga imena, svojih prava, eda se bacimo u njihov za- grljaj, jedinoga imena, što ima pravo da vlada u domovini našoj — hrvatskoga imena, jer srpsko- me nema kod nas mjesta. Ima i njih nekoliko, ko- ji govore o toj ,jedinoj i spasonosnoj misli“ uje- dinjenja Srba i Hrvata, ali ni ne pomisle, da na- zovu svoj jezik hrvatskim, nije im ni na kraj pa- meti, da se odreknu svoga srpstva. A mlaši“ iz pukoga bratstva hoće da unište mahom ono, za čim su težili, oko čega su nastojali i radili naši oci, zašto su naši pregji i krv svoju prolijevali. Pružaju ruku pomoćnicu ljudima, koji pod krin- kom braće hoće da izbrišu sa površine svijeta na- še hrvatsko ime, najveću svetinju, koju moramo da čuvamo, možemo reći jedinu svetinju, što nam je namriješe naši stari. Pa da se i to odreknemo ? Nikad, te nikad. Razumije se, da će se ,Nezavisnost“ u pr- vome redu osvrćati na Dalmaciju, za tijem na sve krajeve, gdje nam živi jedan te isti narod.“ Eto! Vi hoćete da i Dalmaciju natrunite, hoćete da po- mažete talijanašima, da s njima u dvostrukoj fa- langi navalite i iztisnete iz kolijevke hrvatstva hr- vatsko ime! Pa još u Zvonimirovom gradu Splje- tu izdajete list, u neposrednoj, može se reći, bli- zini grobova hrvatskih kraljeva, koji se dičili i borili za to ime. Hoćete zar da trujete narod, da mu oduzmete i ime, niječete i hrvatsko državno pravo, taj najčvršći oslon hrvatstva? Naroda nam nećete otrovati, imena nam ne možete oduzeti, & za hrvatsko državno pravo, za koje velite da je samo na papira, radit ćemo mi, da ga oživotvori- mo, da ona mrtva slova, one mrtve riječi pretvo- rimo u silne, čvrste stupove, na kojima će, ako Bog da, poslije duge borbe počivati svoja, neod- se ima tomu više godina, vode u diobom Srba od.Hrvata, a Hrvate od Srba, uz sijanje gjavolske mržaje, pa da bi za što, već radi historije i radi vjere!“ Ovako vi dalje u vašemu pozivu razlažete. Pasat je to išta?.Zar vi ne marite za hištori. ju, sa prošlost hrvatskog parods, zar se ne dičite +) fa Lrvatskih owladinskih krugova. Ur, i broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da ju Srpstvo, pa ako je moguće i da izbrišu ime fior. slavnim djelima naših pregja, zar vi omalovažava- \ te njekadanju veličinu vaše domovine Hrvatske? | Vi, umjesto da nastojite, da u našem narodu pro- \ budite hrvatsku svijest, da ga pridigaete na svakom polju do onoga stupnja blagostanja i veličine, na kojemu je nekoć bio, da ga učinite neodvisnim, vi to sve zabacujete, pa mislite sa Srbima spasi- ti domovinu. Ili ste kratkog uma, ili....-.-.. Zar ne vidite ponor, u koji se bacate, zar ne vi- dite pogibelj, u koju srćete? Ili ne vidite, ili ne ćete da vidite, U prvom se slučaju kanite politi- ke, nemojte se stavljati na čelo narodu, kad ga ne znate voditi pravim putem; u drugom slučaju kad ga baš hoćete da navrnete na stranputicu, izdajice ste toga naroda. Ipak ih nešto dijeli; a to je tugja zloba. Mi hoćemo, da tugjin prestane svojim paklenim radom. Hoćemo da osvjestimo naš narod. Mi se istim poštovanjem klanjamo pred veličinom jednog Dušana kao i jednog Krešimira, istim čuvstvom sjećamo Lazara i Petra Svačića. Ne pravimo ra- zlike izmedju jedne i druge; Preradović nam je mio kao Njeguš, Vuk kao i Gaj.“ . . Kad je ta- ko, onda s Bogom diko! Vele, da nas tugja zloba dijeli. Dijeli nas više zloba samih Srba. Tugjin nas je razdijelio, vele i Srbi, ali čujte kako. — Neprijateljima našim išlo je u račun, da raskomeada- Srbin“. Jedan deo Srba pokatoličiše, drugi po- turčiše, treći pounijatiše. Jednim dadoše ime nHr- vati“ . . . veli Srbin na str. I. predgovora srp- skog izdanja Šenoinog ,Zlatarevog zlata“, što je izašlo u Beogradu god. 1892. Evo gledajte, omladinci, kako misle Srbi, a vi im hajdete još na ruku, odričite se hrvat- stva, pomozite im, da opet ujedine PTaskomadano Srpstvo.“ Da se klanjamo veličini Dušanovoj, dok Srbi ne priznaju Krešimira, da se sjećamo Laza- ra kao i Petra Svačića, kad ovaj za njih nije ni živio; da nam bude Preradović mio kao i Njeguš, Vuk kao i Gaj? Vele li Srbi tako kao i vi, ,hr- vatski omladinci?“ Kad bi Srbi poštivali našu prošlost, ne bi ni g0 jada bilo; ali da se mi di“ vimo i dičimo njihovom, a oni da niječu našu! Ne vjerujte? Evo vam dokaza! Govoreći dalje o Hrvatima, koje uvijek zove ,naša braća Srbi ka- toličke vere,“ veli u gore spomenutom predgovo- ru Mita Gijorić na str. IIL: ,Oni stvoriše, ismi- sljoše, i napisaše istoriju nekakvog hrvatskog na- roda, hrvatske države, hrvatskih careva i kralje- va, hrvatskih junaka . . . . I Stevan Nemanja i car Dušan i knez Lazar i Obilić i Kraljević Mar- i si i i i < tu iEHiZI HR ti kiš i lite i ljubite s ljudima, koji hodočasto iz Beogra- da u Magjarsku, da se tamo gjarima, našim zakletim dušmanima ; kad Srbi ne, mare za svoje suplemenike — Srbe tlačene, u Magjarskoj, već se još s tim tlačiteljima ljube i, grle, mislite li da mare za adi hoćete, ne ćete posve uspjeti; škodit ćete samo PA! 3i4 tfod go MON pivi ć i ix ia g “ (PP | 4 € grle i ljube s Ma- Hrvate? Radite kako hrvatskom narodu, no svako zlo, što ga nanesete i onako bijednoj, pocjepkanoj Hrvatskoj, na vašu dušu! — M. M. === Eddallu ale-I-hajri će failihi. (Ko upućuje na dobro, sam dobro čini.) Carigrad. 28 Avgusta.., , Gospodine Uredniče! Pod istim naslovom, kao što sam Vam opremio još jedan dopis šaljem Vam i ovi, pošto mi je to želja i dužnost da u-, pućuje na dobro svoju braću. i Iza onog prvog mog dopisa, koji sam Vam, upravio, bi mi s prijateljske strane pružen. br., 34, Vašeg cijenjenog lista, u kojem je štampana ona poruka iz Turskih krugova, namijenjena bra- ći jedne vjere u okupiranijem zemljama. ot Kad sam pročitao prevod onog pisma, koje, se potpuno podudara sa mojom porukom, koja ; najtoplije preporučam svojoj braći, ja evo plivam, u radosti, što će moja želja naći još više odziva kod moje braće u okupiranim zemljama. e KO da vidim, srpske će novine graknuti ns, ono pismo, Ali ja ću Vam evo. faktima da doka. žem, da postoji i da je u istinu onako, mišljenje , ne samo kod onog turskog .državnika, nego. da je; to javno mnijenje ovamošnjih Muslimana i njihov politički program, koji jednovjernim preporučuju. Bilo je izgleda, da su neki begovi iz trava- njskog okružja i iz još nekih strana hotili kao deputacija sastavljena iz više kotara doći u Cari- grad radi nekih vakufskih pitanja i uregjenja Medšlisi ulemata. Ali iz Carigrada dobili su ovu