Jedan visoki crkveni dostojanstvenik, poznat kao odlučan Hrvat, na prolasku kroz Dubrovnik, čitajući u , Kat. Dalm.“ izvješće ob ovijem i sličnijem junačkim djelima za Hrvatsku, nije mogao a da ne usklikne : ,Dum Ivo Prodan! Ono je naša tuga!“ x * o * Evo ob ovakovijem bedastoćama govoriše ukovci na spljetskoj skupštini i ove se ludori- jea dugo i široko pripovijedaju u Frankovskom Novom Vijeku“, koji hoće da se drži za ozbilj- nu smotru | Ja ovdje nijesam se osvrnuo već sa- “mo na ono što se ovoga lista i mene tiče, ali to nije sve. Ovako su ti isti, ili nj im slični, elementi navalili na zastupnike, osobito na dra. Trumbića, pa na Biankinia i Perića, zatim i na druge pra- vaše. Svrha koja se tijem hoće da postigne očita je: kad nije moguće povesti za sobom u bezglav- je cijelu stranku prava, a ono barem posijati raz- dor i nepovjerenje i izmegju dalmatinskih prava- ša. U to ime udružiše se zasukana glupost, ne- sposobnost i perfidija, a da stranku prava satje- raju u tor majlicemjerskije političke špekulacije, što ju je Hrvatska u ovo zadnje doba doživjela. I svako je srestvo dobro, sve se odobrava, i Sterčevićevim načelom proglasuje, što god se počini ! Evo jednoga primjera stranačkog slijepila: Čisti“, t. j. dr. Frank i drug mu, napraviše ove godine kompromis s magjaronima pri izboru u kraljevinski odbor. Izborna cedulja bijaše sajednič- ka. Dr. Frank je glasovao za kandidate magjaro- na, megju kojim bijaše i on, a oni su isto tako glasovali za se i za dra. Franka. Kud ćete očiti- jega sporazumka? Šta više, izabran, Frank se je toga izbora primio, proti svoj nauci Starčevića i proti tradicijam i načelima stranke prava, koja kraljevinski odbor, kao kreaciju nagodbe, nikada priznavala nije. — Pa ipak ti njegovi ,čisti“ »Starčevićanci“ ovaj postupak ne samo žestoko brane, nego užasnim riječima svakoga izpsuju ko proti tome pisne. I to sve u ime Starčevićeva načela, u ime pravaštva !! A stranka prava oko ,Hrvatske Domovine“ ništa no što je s Obzorašima izborni kompromis sklopila, a da se skupa othrvaju zajedničkome protivniku Hrvatske. Takav kompromis sklapao se i prije, za živa dra. Starčevića i takav kompro- mis, bio shodan ili neshodan, nije nikakva na- čelna stvar, dok se u program ne dira. I evo ,či- sti“ da pobijesne proti ovim zaslužnim i muče- ničkim borcima za Hrvatsku, te predlažu da se ,Crv. Hrv.“ iz pravaških organa isključi, jer se usudila da ih brani! obrazložene, dokazone, temeljiti i umjesne, da ih sastanak odobravanjem, jednoglasno prisvojio odobrio. U srijedu, 24, najvećim napetošću, sasta- nak je slušao prof. Zelenku; i vjeroučitelja Jakića. Kad se je obradilo, što je bilo u programu, rihvatile su mnoge korisne revolucije, i tim je trodnevni rad, VI. sa- stanka, koji će Božjom pomoću uroditi ob plodom, ne samo radi naporna truda izvjestitelja, nego radi svetosti i pravičnosti poprimljenih re- solucija, pokrep nih blagoslovom erovim i spljetskog Biskupa, Prisvj. Nakića, koji je br- gzojavno svoj b udijelio sastanku. Njegova Preuzvišenost, za oba dana, pozvao m učesnike na objed. Nije lako spomenuti ne nazdravice, a još manje njihove uzveše- učesnicima, da bi se dali brzoslikati smi- lim Meceaom i njegovim kaptolom. N Pre- - usvišenost, onom popularnošću, koja mu je na Nije li posve nar&vno da ne čovjek upita: Šta je ovo? Zaslijepljenost? paroksizam ? U jednu riječ: kakva je ovo bolest, koja je obvladala je- dnim dijelom pravaša? Pa kako ćete, da kod ovakovih pojava na- preduje stranka prava, uza sva najuzvišenija nje- zina načela? Jeli se čuditi ako se iskren rodoljub razočara, neću reći nad strankom, nego nad ovim ljudima, koji u njoj evo najviše viču? Iz južne Dalmacije nije na skupštinu niko došao osvem načelnika Trpnja dr. Stjepana Ferri. Čujem da se gospodin dr. Ferri povratio kući sa vrlo neugodnim utiskom. A kako i nećeš? Mješte ozbiljna rada i pametna vijećanja, stranci i narodu hrvatskome toli potrebita, prisiljen si da slušaš sve one glu- posti i onu zagrižljivost pojedinaca, koji ne umiju da ništa pametna naprave, a samo hoće da se ističu i da se najviše čuju. Moje je tvrdo uvjerenje, da Frankovluk u Dalmaciji nije nego plod osobnosti i od toga me niko razuvjerit neće. I to ću da dokažem, jer ovako dalje ne može i ne smije ići. Dum Ivo Pro- dan hoće da bude vogja. On vidi da je narodna stranka na svome zapadu; da u pokrajini niče či- tava vojska mladih inteligentnih ljudi, osvjejioče- nih pravaša, koji će danas sutra naravnim proce- som stupiti na čelo hrvatskoga naroda u Dalma- ciji. Tu su mladi dr. Arneri, već načelnik Korču- le, dr. Trumbić, dr. Ferri, dr. Krstelj, dr. Miha- ljević, dr. Tommaseo, dr. Škarica, dr. Smodlaka, dr. Bulić, dr. Duboković, dr. Majstorović i ko bi ih svijeh nabrojio! Tu su opet Biankini, Perić, Didolić, stari Arneri, i drugi stariji ljudi stranke prava. Uz ovake elemente naravno da Prodan mo- že najviše ići uporedo, nikako prvi, jer nije spo- gobaa. On to valjda i sam intuira. I zato ište smutnju, organizira četice, traži zakučice i razli- ke, koje će da ga od drugih dijele i tako osebice istaknu. U to ime gleda se okružit ,tipovima“ & la Relja, Roca, Medini e Comp., jedino megju ko- jim on može da paradira. On je ko Cesar, koji je volio bit prvi u zadnjem švicarskom selu, nego drugi u Rimu. No Cesar je bio — (Cesar i bio je prvi u Rimu, a naš Prodan je pobjegao u.... zadnje švicarsko selo, da s njime Rim osvaja. Uz ovakovu dispoziciju nastoji on i javno i potajno, eda u stranci prava stvori, ako i mala, ali svoju četicu. U tu svrhu ponajprije pokuša da odijeli svećenstvo, (k0 da smo proti vjeri i popo- vima !!) misleći da će bar tu biti barjaktar, a ne zna koliko ih je tamo, kojim on nije ni do kolje- na! Sada se opet uhvatio Frankovluka. Da su o- ni drugi Frankovci, on bi mu bio protivnik, ko što mu je bio prije, dok je bilo uzroka da ga se napada. Jer on hoće da se u nečemu razlikuje; ne voli veliki zajednički hram, nego svoju crkvi- cu, makar i malenu kapelicu, samo da on u njoj pontifikuje. Svaka mu je prilika dobro došla, & gdje prilike nema, služi se zakučicama, doskoči- cama i sličnim. Prodan ne samo što nema široka vidika, nego on uopće nema nikakva pogleda na narodnu stvar. Cjepidlaka da mu para nema, on će ti od jedne črknje ili uskličnika stvorit bitno pitanje. Polemika, razlaganje, tumaćenje načela i ideja — to je sve u njega pusto cjepidlačerenje i ništa drugo. A uz to je spirito di contradisione, kakvih se ne vigja često. Neka na podne dogju Trumbić, Biankini i drugi pa reknu da je dan, Ovo je velika nevolja naša i velika zapreka za naravni i bujni razvitak stranke prava u oji su na spljetskoj skupštini po- njegovih šeremeta protiv ,Crve- = ž S i i ši i š i UH i h i : : E e : s = i i : : 3 i š s ii u Dalmaciji pren6su škandale, koji su: 86 tkađd odigravali u Zagrebu, na veliku sablazan cijeloga Hrvatstva. Frano Supilo. »Lega“ u Šibeniku. Šibenik, 19 Septembra. - Mi Hrvati težili smo dosle neprestano samo za tim kako bi same sebe što bolje prevarili. Mi volimo na pr. govoriti o Šibeniku kao o kakvom hrvatskom gradu, jer to našoj taštini i našem im- potentnom rodoljublju godi, pa smo, uslijed au- tosugestije došli do, nedužnog doduše, tvjerenja da je baš tako. Pomislimo sada da je došao koji stranac u Šibenik i da mu je neko od nas Hr vata ćićerunom. Ako je taj ćićerum stranci rekao da je Šibenik s narodnog gledišta hrvatski grad, (ko što zbilja jest) kakvo će mnijenje » nama Hrvatima taj stranac dobiti poslije kratke šetnje preko Šibenika? Na gospodskom trgu, baš prema divnoj našoj bazilici diže se stara ukusna mle- tačka loža. — ,Šta je to?“ upitaće stranac. Ako neće da laže naš ćićerun mora da odvrati: ,ta- lijanski casino.“ Svira li glazba? ,Ah to je ja- mačno općinsko, naravno hrvatska glazba, je li da?“ A naš ćićerun: ,Ne; to je talijanska.“ Pro- lazi mrtvački sprovod a za njim radnici pod za- stavom. Naš ćićerun, na upit, mora da odvrati je u Šibeniku radničko društvo, doduše bez tičke boje, jer ima u njemu Hrvata i Talijanaša, ali da talijanaši gospoduju. Došla je opereta ? Stra- nac se neće više čuditi da se šibensko kazalište zove: Teatro Mazzoleni. U sred Šibenika, u sred grada gradi se ku- ća. To će barem biti neko hrvatsko podrzeće : th grade je hrvatski radnici, t& veselo se tu ori hr« vatska riječ iz njihova grla. Svijet se zaustavlja, gleda, motri, ispitkuje . . . . . A na upit ćićerun odvraća: Scuola della Lega Nasionale! Stranac je pobjego. Kažu da je u svom bjesnilu dopro do ludnice i da su ga tu zadržali, jer da je nepre- stano vikao, da je Pariz kineski grad ...... A Mi obično zavijamo naše rane gromopucališ: ljnim frazama, te kad smo se dobro razvikali i kad smo (a to je vrlo jeftino) ustvrdili da je Ši- benik naš, mi smo uvjereni da je naša dužnost ispunjena. A megjutim gospoduju u našoj kući krvni neprijatelji našega jezika i našaga naroda! Dao Bog da nam džilit sramote već jednom šteno okrvavi lice, da se prenemo, da ot: stimo, da riđimo, da budemo ljudi! A ako već nijesmo sposobni za borhu, ako joj nijesmo dora- sli a mi onda bacimo ono malo kukavnoga, hr- gjavoga oružja što nam je preostalo! I nemojmo govoriti da smo Hrvati kad nijesmo dostojni to- ga imena ! a Pogled po svijetu. Položaj u Austriji. — Odjek žalosti i ve- ličanstvenih žalobnih iskaza po malo se sliježe a nastaju brige oko riješenja nutarnje situacije. Par- lamenat se otvora; ako opstrukcija započne, reg- bi da će Thunova vlada zauzeti odlučan Koji? Paragraf 14, ili početak federal'zacije? u ovome leži ključ dsljnih dogagjaja. U Franceskoj se bojati teških stvari. Mi- nistarstvo je pristalo na reviziju, ako je komisija odobri. Narod je uzrujan do najveće mjere. Voj- voda orleanski upravio je manifest na narod, ne dopusti, da narodni neprijatelji upropaste movinu. U Parizu sve vri. gp Francesko-engleski sukob ozbiljno pres- toji, ako su u južnom Sudanu (Fašodi) franceske čete na putu engleskoj vojsci, jer londonski listo- vi uvjeravaju, da Kitehener paša ima nalog zapo- sjesti Fašodu pod svaku cijenu. Kina i Japan hoće da sklope saves, me bi Japan pratzeo da po malo gromno carstvo. U to ime bivši presjednik markiz Ito imenovan je poslanikom u Peking a da stvar voriše svijem sahtjevima Kagleza, što postavili u ultimatum |radi zadnje bune. Sad tamo relativni mir.