G\ i Bosnu fior. > i je predbrojen i sa došasto polugodište. Uoči skupštine. Na 12 ov. mj. na Sušaku sastaje se glavna godišnja skupština stranke prava, na koju će pri- stupiti — kako se već čuje -— veliki broj pravaša sa raznih strana naše domovine. Stranka prava je prvi i najvažniji faktor u narodnom životu Hrvata, i ako se to ne opaža, ako se sudi po vanjskim znakovima rapresentativ- nim. Može biti ljudi koji drugčije misle i u dru- ge stranke pripadaju. Ali načela stranke prava tako su se upila u narod, da ih se više nije mo- guće otresti. Stranački protivnik, renegat ili ma ko bio u našem parodu, i neopazice ima na sebi nešto hrvatskoga, što mu udahnuše ova jedino hrvatska, jedino narodna načela. Danas nije kako je bilo prije. Mi vidimo svaki čas kako tugjin i Nehrvati uopće kore sve nas, dapače i one kojemi već davno smatramo odmetnicima, da su pravaši. O- ni, biva, imaju po katkat ma i sami jedan čin, koji će dokazati, od kolika je utjecaja stranka prava na hrvatstvo. A što je to tako magična, te ova stranka u sebi posjeduje? Koje je to njezino načelo, koje se tako neodoljivo nameće ? Naj je nostavnije od svih: Hrvatstvo stranke prava! U našem na- rodu ima i drugih mačel«. Ali nijedno ne uhvati takog korjena, jer neshvatljivo ili tugje. Jedni vele: Mi moramo s Magjarima, pod krunom Sv. Stjepana kao država u cjelini. Jedna država ili dvije? Sami nijesu na čistu ni kakva bi to imala bit država, ni čiji mi državljani. Nego nose u sabor jabuke, kao dr. Tomašić, pa ih režu do petlje i tumače s njima, & ne znaju, da se jabu- ka, razrezana, ne može očuvati, već ili sagojije ili ju moraš pojesti. A stranka prava veli: mi tražimo da imamo svoju: državu, svoju kućica; svoju jabuku ako i malenu, ali ćijelu. Mi hoćemo Hrvateku. Drugi opet kombiniraju visoke politike, skla- paju (u mašti) saveze i stapljaju narode, Na pa- piru to lako ide, na djelu malo teže. Programa i načela izobilja za pusto mudrovanje. A stranka prava kaže: onoliko nas ie koli- ko nas je Bog dao. Nastojmo da budemo svoji, valjani, napredni, — da bademo dobri Hrvati. Treći... no ko'bi sve niiance nabrojio ? Naprama svijem njima ustala je stranka prava i iznijela jedu jedinu zastavu: hrvatsku ; jedou je- dinu narodnu i državnu ideju. I Hrvatstvo stranke prava prigrlio je, shva. tio i upio hrvatski narod: Još se tamo-amo pomi- če po koja utopija. Ali, kako rekosmo, načelo stranke prava tako je impregniralo sve duhove, da (ti i tehiote moraju pripomnati. —' “ Ali načelo, — to je nešto spstrektna, & lju- di sti /oaf, koji tome života daja i ideju u djelo vljaju. Stranka prava brojila je u svojoj stedi- gli dičitt Izmegju svijeh Eugen Kvaternik, i jedan i drugi zaađajem, voljom, krepostima. A njih rasla je felanga narodnih nfih odvojiše dr. Aute Starčević i velikani umom, Cijenik 19 uatpetjoća £ Oprhunilim Žinie: so GNEŠNA u kuću ustro- garsku, s poštom : na godinu fior, 5, na pd godine for. 2:80; sa inozemstvo i utužljivi, a dopisi šalju se U broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da 0 DUBROVNIKU 8 Gktobra 1898. Pretplata i oglasi plaćaju. se. upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, | redništvu. kve druge nagrade, osvem samosvijesti, koju uživa pošten čovjek, kada vrši svoju dužnost naprama narodu, čiji je sin. Inače pristaša stranke prava izvržen je svakojakim materijalnim i inim neugo- dnostima, a to su žrtve, koje načelo i harak- ter, u današnjim prilikama, od njega traži. No osvjedočen pravaš te je žrtve rado pri- nosio oltaru domovine i cijeli ovaj list nebi do- stojao da ispiše samo imena onih, koji su trpili kao pristaše stranke prava. To je naravno podavalo stranci novoga ži- vota i snage. Rekosmo da su njezine ideje provagjali lju- di. No ne rekosmo da je izmegju dobrih bilo i zločestih pravaša. Bilo je naime i takovih, koje u pravaško kolo ne dovede mi uvjerenje ni domo- vinska ljubav; nego začarani našim uspjehom u narodu, pristupiše k nama iz slavohlepja ili iz i- nih ličnih pohota. Pa kako su ovaki elementi 0- bično ambicijozni i po naravi puni isticanja, to stadoše raditi, a taj ,rad“ samo je škodio stran- ci, jedno jer oni ne bijahu proniknuti njezinim načelom, a drugo jer ne radiše radi stranke i na- roda, nego radi — sebe. Povijest stranke prava bilježi mnogo tako- vih slučajeva sa pojedinim svojim članovima, kojih se stranka vazda sretno riješila, uz manje ili veće nutarnje krize, a onda bi išla dalje — svojim pu- tem sve na boljak i sreću naroda hrvatskoga. * * > Evo ovo je stranka koja za 12 oktobra sa- zivlje veliku svoju Skupštinu na Sušaku u Hr- vatskoj. Stranka prava imala je u zadnje doba radi gore istaknutih razloga veliku nutarnju smutnju. Došao stran čovjek, tugj narodu našem i po ro- du i po jeziku i po osjećaju i po mišljenju i po svemu što nas čini Hrvatima. Ovi čovjek primio vjeru naroda našega, naučio jezik naš i stao, bez osjećaja, tumačiti mišljenje naše, onako kako je on htio ili znao, pa želio da sajaši našu stran- ku. Ali stranka prava u Banovini i Istri nije se dala pod tugju mamuzu i dobro je uradila. U Dal- maciji imade ih na žalost jošte, koji ili zavedeni nekim smutljivcima, ili neupućeni u stvar, još ne vide što i slijepi vide. Ali to neće mnogo trajati. Srdačno pozdravljamo pravašku skupštinu na Sušaku, željom da ova podigne duh naroda hrvatskoga i da mu pokaže i razvijetli put, kojim mu je poći, ako želi sebi dobra! Za učitelje!! : Iz srednje Dalmacije, 1 oktobra. Danas kad stupa u krijepost zakon 0 povi- :šenju činovničkih plaća, ne savigjajoć nikomu, ': BIKA HRV. 75 oo i NAUCKA Ri OTEKA, DUBAOVNIK i podučitelji ne moraju se zanimati nuzgrednim poslovima, uzmognu svu svoju snagu zvanju svo- me posvećivati, a učitelji još i porodicu svoju ot- hranjivati primjerno mjestnim okolnostima.“ — Ruke na prsa gospodo koja vladate sudbinom u- čitelja i kažite istinu, jeste li se kada ozbiljno pobrinuli. da smisao onog humanitarnoj paragrafa udjelotvorite? Nerazmjerje izmegju činovničkih plaća, te danapokon onih poslužaika, koje će sko- ro zastalno u krijepost, tako je ogromno, da se učiteljstvo osjeća poniženo, te ide u susret novoj školskoj godini, gdje ga čeka toli visoka zadaća, razočaranjem koji ubija zanos i oduševljenje, bez kojih nema pravog napretka u nikakvoj školi. Veliki broj učitelja iz srednje Dalmacije. Na hodočašću. Erceg-Novi, 29 Septembra. Ne znam upravo zašto, ali vidim, da su se vijerne sluge nešto mnogo ovud užurbale! Sve po dvojica od jedared, i to svaki iz svoga kraja, do- laze na Cetinje ,ad audiendum verbum vegium * — Eto tu prije neki dan odjuriše bez duška uz- brdo Kašiković, izdavalac ,Bosanske Vile* iz Sa- rajeva i u isti mah Jovo Kovačević, nepismeni \- rednik , Bosansko-hercegovačkog Glasnika“, iz Bi- ograda. — Kažu, da dovode nekakvu djeca na ' vaspitanje na Cetinje, jer su crnogorska prosvje- ta i kultura, sigurno već preskočile zapadnjačku obrazovanost. Siromašna djeca! Veći ona moraju padati žrtvom, kad se radio sasvim običnim poli- tičkim spletkama! — Nu takvo mu je vrijeme! — ' Na Cetinju se zorli naljutili na predlog rs- zoružanja, kojim je car Nikola, onako ispod žita, pokušao podvaliti Evropi. —- Šta mislite? Tolike puške! Tolika džebana | pa sve to sad da trune u skladištima! Ne, ne, to ne može, to ne smije bi- ti; a najmanje (onda, kad okretm agenti-izasivači, Kašikovićeve i Kovačevićeve bagre, onako uspi- ješno utiru put onoj velikoj ideji, kojom %e već nekoliko desetina godina bujno zanosi glava knez- Nikolina! — Kašikoviću sigurno stoji u izgledu kakvo mjesto ,carsko dvorskog maršala“, a Jovo Kovaćević, koga u Srbiji me mogahu upotrijebiti ni za sreskog pisara, postaće najmanje okružnim prestonice! Ako, ako, ,neka # u našemu gaju na- | raste drenova batina !“ Nu dok Kašiković i Jovo Kovačević, o tu. : Ali ljudi Kašiković-Korčevićeve torte, uvigjaja ipak imaju računa, da potpomaže nečije pretjera- ne trtoglavice. ,Zasno je čovjeku kupiti kapu — e