LIE SN SST List izlazi svake subote. Cijena mu je una 4:50, na po godine flor. 2:25 ; za sa i Bosnu z troškovi. fior. 4:50, i po i " Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || Yiše pita je predbrojen i za došasto polugodište. Što bismo imali da radimo? U prošlome broju donesosmo izvješće skup- štine stranke prava na Sušaku, Kad bi htjeli da analizujemo dušu hrvatskoga naroda u Banovini, to bismo morali da kažemo: narod očekuje od svojih vogja rada na temelju sloge. KO da je na- rodu već dodijalo vječito prepiranje njegovih pr- vaka, a to pokazuju i oni pojavi što ih vidimo u omladini hrvatskoj. Omladina nije više mogla da se oduševi ovim neplodnim inadima, pa, nestrpljiva, počela je da nešto poduzima na svoju ruku — ali kao neiskusna zabasala stranputice. Hrvatski narod želi rada i sloge. Ali rada na čisto hrvatskim načelima i sloge u hrvatstvu. Inače on nesmisljeno prelazi preko svojih vogja. Za nj je mrtav isto tako onaj, koji se o hrvatsko načelo ogriješi, kao i onaj koji slogu hoće da pomuti. Uz ovakovu dispoziciju, koja je jednodušno vladala na skupštini, a kako se vidi vlada i u ci- jeloj Hrvatskoj i Slavoniji — izim nekih rijetkih iznimaka — dolaze baš u zgodan čas jednodušne izjave braće Slovenaca, koji se postaviše na sta- novište hrvatskog. državnog i narodnog prava, izjavljujuć se solidarni sa težajom, borbom i ide- jom našom. Mi Slovence danas možemo smatrati jednim narodom, dapače s nama jednom :trankom. U ovo kolo pristaju i naša braća Hrvati u Istri zajedno sa svojim zaslužnim narodnim pr- vacima, koji su djelom i primjerom pokazali, da znadu raditi, a do potrebe i žrtvovat se, Za na- rodnu stvar. = Iako smo mi danas od Hrvatske “faktično razdijeljeni, ali nikada jače ne osjeća se potreba, da se uspostavi neko sporazumno djelovanje svih. Hrvata s jedne i s druge strane, koji imaju' vo- lje, da nesebično preguu za oživotvorenje svojih idejala. Napose je ta sloga potrebita svijem pra- vašima, koji se nalaze u hrvatskim pokrajinama zastupanim u carevinskome vijeću. Ako i ob ,ovome. treba dokazivati, e onda kažimo odmah, da nijesmo ni sreli, ni sposobni da budemo slobodnim narvdom. Pa ipak evo u času kad nam je sloge i sp.- razumka potrebito kao ozeblu sunca, pojavljuju se neki osamljeni pojavi, koji nam kažu, da ima Hrvata, te bi pod kojom mu drago izlikom ovu slogu htjeli da pomute. Nas ne vežu nikakvi osobni obziri. Nama niko ne zapovijeda što ćemo, a što nećemo pisati. Nas ne vodi nikakva ambicija, da što postanemo. Nama dužnost nalaže da kažemo narodu što mi- slimo, bes obsira lioće li bit milo taštini Petra ili nadama Pavla." o. A narod aska prosudi naše riječi i neka razmisli ko ima pravo: » : Da li ani koji mu kašemo: brani odlućno hrvatska načela, kako te uči stranka prava; a uz to traši slogu i jedinatvo sa tvojom braćom u drugim pokrajiname, jer bes tuga nećeš ništa postići? 11 imaju pravo: oni drugi, koji traže sve | moguće načine da stvaraju svoje male strančice i izmišljeju pitanja, kojim da podijele narod, samo a u Otpravmištvu lista: na dnjem u kuću s ša Austro-Ugarsku, inu s poštom : na godinu fior. 5, na p& godine fior. 2:50 ; sa inosemstoo Za 0 DUBROVNIKU 29 Oktobra 1898. mii u fior. će dan kad ćeš tvoje korake proklinjati. Mješte napretka, ti ćeš nazadovati. Mješte da se boriš proti svijem javnim i tajnim dušmanima Hrvat- stva tvoga, ti bi, narode, trošio svoje sile u ina- du i prepiranju je li viši Hrvat Marko ili Nikola. A to ne smije da bude. Osobnost mora da ustupi mjesto općoj stvari. Neka svak radi kako bolje zna i umije, ali nek za to ne traži odmah platu, jer to nije patrijotizam. Pravo otačbeništvo sastoji u zatajivanju osobnih pohlepa za dobro i napre- dak naroda. Stranka prava u Dalmaciji ima na sve stra- ne ljutih dušmana, proti kojim da se bori. Eno Srba, koji, i ako klimavi i zavagjeni, još su ipak dosta jaki, da s onom mržnjom prama Hrvatstvu, koja odlikuje sve renegate, potkapaju i truju buj- ni razvitak hrvatske svijesti. Eno talijanaša, koji »Legama“, Gabinettima, burokracijom, jezikom koji u javnosti gospoduje i inim upriješe, da o- svoje izgubljeno zemljište i hrvatski narod otugje svome domu i imenu. Eno narodnjaka, strauke ko- ja se danas bori jedino za vlastitu eksistenciju, pa ne mari ni da mnehrvatski radi (vidi srpsko pisanje ,Jedinstva“) ni da se sa najljućim hrvat skim dušmanima druži (Pag, Vis, Šibenik Makar- ska itd.). Uza. sve ovo nadodajmo još sistem, koji nam je protivan u svim svojim koracima. A mi da se prepiremo ko će biti prvi? Da se cijepamo u frakcije i fakcije ? Na čiju korist?.... Ali ne samo u pokrajini, nego i van nje na- ma je potrebito sloge i bratskoga sporazumka. Šta će sama stranka prava u Dalmaciji, u oprije- ci sa pravašima Primorja, Kranjske, Štajerske i Koruške? Čudne li u nas sile, da se postavljamo na osami ko neki Ibsenovi nadljudi, kao da smo svi suho zlato i alem-kameni, a da bolje zavirimo našli, bismo — i te koliko! — jada i mizerije me- gju nama. Uprav kao da je sugjeno našem jadnom na- rodu, da se svegi, u teškim i odlučnim momenti- ma, nagje neko, koji će ga kojekakvim izgovori- ma i smutnjam zapriječiti i omesti. Pok. dr. Ante Starčević rekao je, da to neprijatelji paši — ma- kar i kroz desetu ruku, rade. Ko zna da li njeki naši rodoljubi, koji zakučice traže i razdor u stran+ ci prava na silu hoće, ne postadoše neopazice žrt« vom makar i kros desetu ruku dobačene tugjinske spletke # 3 +23 U našoj pokrajini, širom "po manjim i većim Pretplata i 'oglasi plaćaju se upravu ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva, rlase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se kaju po pogodbi i uz razmjerni popust. u Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane na prima ni uredništvo ni uprava i osvjedočeni pravaši i da odlučno kažu: nećemo razdora ! Propast Konavljana. Svak će se začudit ovome naslovu. Naši tri- jezni, radini, junački Konavljani pa da propadaju?! Ta zemlje su njihove do najmanjeg kutića obra- gjene i dosta plodne; ima vina, ulja, žita, .osi- jeuča i svakoga blaga božijega! Narod je radišan, umjeren i štedljiv. A ipak, uza sve to, Konavljani propadaju. No druge, ne elementarne nepogode, ja li prirodni poroci, uzrokom su njihovom: teš- kom stanju. Mi ćemo da otkrijemo ranu, jer nam je vi- še dodijalo, a istodobno i da ukažemo prstom na liječnike, koji su pozvani da je liječe. Teška mana svijeh Konavljana, bijaše od vajkada pravdanje i potezanje po sudovima. Nema toga Konavljanina koji nema po koju parnicu, te vodi, a nekoji pak i po više njih, tako te danas izgleda sasvim neobično, da Konavljanin silazi Cavtat, ili u grad, a nema ovakova nešto, što dovodi u dutićaj s ,velikom gospodvm*, bismo rekli, e je tamo mnijenje, da onaj ma parnici i nije čovjek. Uz ovu vrlo pogibeljnu manu, koja stita samijem Konavljanima, nego uopće u narodu, može da se posije velixs nesreća, ako su izmegju prvijeh osoba u tome paku nečovječni i nesa- vjesni ljudi. Tako'se na žalost dogagja u Kona- vlima i u Cavtatu, gdje ima dosta onijeh, na ko- je bi mnoga Konavoska obitelj mogla da uzdahne..., Ali to nije još sve, jer ima i tome (lijeka. Ama što kazati kada oni, koji sa u prvom redu pozvani da narod na dobro upućuju i od 'zla: ga brane, oni sami, iz lične koristi i inoga..... Ali što ćemo o tome govoriti?! Latinska poslovica veli: de mortuis nil nisi bene — o mrtvijem ni- je i 8 sia. i i E ti i : s : & i i i ti i