4
\
i
1
i

4 a EA SE DERE AEL

GEES S. a RJ nd s

 

Br. 45.

Drugo Izdanje

U DUBROVNIKU 5 Novembra 1898.

 

URVEMA £

List izlazi svake subote.
MN na po godine flor. a ŽE

for. ta po tarski troškovi,

VRŠE Jat 19 1 rijeda u Otpravmištvu lista: na godinu
a Goađenjcm kuću i sa Austro-Ugarsku, |:
& poštom : maća 5, R40 gučino (ae. 2060; 09 tošenivo

  

flor.

VATSCa

Pretplata i oglasi plaćaju em Čara rm
i utažljivi, a dopisi šalju se Uredništvu.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a sni koji o

 

broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da| više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava.

je ME 2 i za došasto polugodište.

 

Nezdravi pojavi. j

Onomadne bila je nekakva konferencija stran-
ke prava u Zadru i to onih pravaša, koji su oso-

bni privrženici don Iva Prodana, urednika pokoj- |

ne ,Katoličke Dalmacije.“ Ova konferencija sa-
zvana je na svoju ruku. Stranka prava u Dalma-

ciji imade svoj Središnji Odbor, zakonito izabran |

na glavnoj skupštini stranke. Ovaj Odbor jedino
je vlastan da zazivlje sastanke cijele pokrajine, u

kojim će se odlučivati o stvarima naroda i stran-
ke. No sazivači Prodanove konferencije nijesu se
obazirali ma ustanovu Odbora, po njima istijem !
takogjer birana. Njih se je našlo desetak, iz ovo- |!
ga ili onoga mjesta, sastavili proglas na dalma-

konferenciju. Konferencija nije skupština u riječi,
ali u suštini jest. Se non č zuppa č pan bagnato.
Jer kada se čini proglas na konferenciju, na koju
je uopće pozvan svaki pravaš i ista se drži u pri-
suću c. k. političkog odaslanika, što je to nego li
javna skupština? Ona doduše brojno nije odgovo-
rila očekivanju, pošto je došlo samo nekolicima
iz Arbanasa i bližuje zadarske okolice, naročito
je stranka prava cijele Dalmacije ostala otsutna,
Ali namjera je ipak bila tu, javna i očita.

Već ovaj postupak mora da se najoštrije po-

kudi, jer bi onda svaki od nas, koji misli da mu ,

je šta nepravo učinjeno, ili da se njegova osoba
ne ističe koliko bi on želio, ili se na dlaku ne
slaže sa radom stranke (što mnogo puta bude tek
pusta izlika); svaki bi, velju, od nas mogao sa-
brati desetak prijatelja, naručiti koji brzojav i
stvarati protuskupštine, čim bi nastala potpuna
konfuzija u stranci prava, te baš onda ne bi se
znalo, što no riječ, ni ko pije ni ko plaća.

Da su na ovo promislili sazivači Prodanove
»konferencije“, bili bi se zanago malo drugčije
vladali. Mi pojmimo da je čovjeku teško, kada mu
nešto ne pogje za rukom onako kako bi on htio,
Ima ih, te bi u onom momentu za inad sve ga-
palili, jer vele, ad ne moše da bude kako ja ho-
ću, neka vrag nosi svekoliko / Ali javni čovjek tre-
ba da se sjeti, da on ima neku odgovornost i na-
prama drugijem i naprama stvari koju zastupa. I
zato bi valjalo pustiti, da se slegnu strasti prvo-
ga momenta; počekati malo da sudiš mirne pa-
meti; upitat se šta ćeš da postignes i kuda ideš
sa dotičnim korakom. lstina sve se u svijetu da-
de nekako opravdati, a najskoli u politici. Vješto
pero ili dobar govornik umjeće da prikaže naj-
goru političku pogrešku kao spas domovine, To
se u ovoj borbi vrlo lako može, pa to i čine po-
litičari — bos srca. Ali treba imati zeru sa
i ljubavi ša onu stvar, koju veliš da braniš.

Prodanova konferencija izabrala je i

Hi

 

 

!

 

 

tinske pravaše, kako im se već svidjelo i urekli |

a Prodan još nije; a Prodan da je najsaslužniji

prava it.d.* U opće se Prodana obasipalo svim
hvalama i u sve glase vapilo, da je on morao pod
svaku cijenu bit narodnim zastupnikom, ali ako
nije do sada, to će svakako u buduće.

Prodan je na sve ove hvalospjeve mirno
šutio. Drugi na njegovu mjestu bio bi ustao pa
rekao: — ,Ne dopuštam da u mojoj prisutnosti
napadate moje drugove u narodnoj borbi. Ako
su oni zastupnici, a ja još nijesam, za mene je
glavno da sam vršio svoju dužnost na obranu na-
, rodnih prava. Ja nijesam to radio iz pohlepe za
, kakvom narodnom časti, jer to bi se zvao inte-
res, nego jedino da koristim mome narodu.“

Ali d&! Prodan je u svojoj čednosti primio
sve one nedelikatne izjave. Zastupnička stolica to
je stara želja našega dum Iva, u ime koje on je
mnogo toga poduzeo, makar bilo i na štetu hr-

| vatstva. Mi bismo se okladili da i ova zadarska

konferencija namijenjena je jedino ovoj svrsi. Sve
ostalo što se na njoj reklo, to je samo izlika.

Jedan narodnjački zastupnik pripovijedao je,
da je on u klubu uvijek predlagao neka Proda-
na nose za zastupnika, I tim bismo, veli, s nje-
gove strane bili mirni, Jer, kaže, koga bi vraga
on umio da počne ?

Taj narodnjački zastupnik nije se, kako ne+-
što vidimo, varao. Mi nećemo da zaniječemo da
Prodan ne pokazuje puno otpornosti, a kad mu tre-
ba i odlučnosti, Mi mu priznajemo da je on za
onu stvar, koju je branio dosta pretrpio, a zaslu-
žan je takogjer za hrvatstvo u Dalmaciji. Ali gdje
ga nije, nije ga! Od toga, do vodstva ljedne stran-
ke megju narodom živim i otvorenim kao što je
naš — daleko je brate! Prodan nije sposoban da
nam bude vogja. Ponajprije on je odviše strastven
čovjek, a u strastvenosti svojoj često puta pri-
stran, izmišljav i nepravedan, premda, uvjereni
smo, da on ni sam toga ne uvigja. Drugo pak
njegova t. zv. odlučnost mješte da je plod hara-
ktera, bude više puta čedo tvrdokornosti, da ne

: rečemo tvrdoglavosti. Kad on nešto zabije u gla-«

vu, ne bi mu ni kliještima izvadio, pa i onda
kad očito nema razloga. Mnogi misle da je to ne-
ka osobita pojava značaja. A uz to Prodan ne umije
da vodi jednu stranku; on može samo da pred ne-
kim elementima paradira svojim govorima u sobici
sastavljenim i na izust naučenim. Al stranka
prava nije zatvorena u njegovoj sobi, nego mora
da radi u jednoj kraljevini. Dajte mu, deder, da
je on upravlja, pak će te vidjet koliko smeteno-
sti, neiskustva, nepraktičnosti i koliko, nu recimo
pravo: bedastoći |

Ipak naš dum Ivo misli kadgod da je on
vrlo lukav. Na pr. na ovoj zadarskoj ,konferen-
ciji“, on je držao govor proti našemu listu, a ta-
da se dotaknuo i pitanja o svećenstvu. On je po-
čeo ,dokazivat“ kako se u nas svećenstvo gapo-
stavlja, kako svjetovnjaci na svećenstvo podmr-
knjivaju, & ono ipak da najviše radi za narodnu
stvar, No tu je on mogao da se posove samo na
narodnjake, jer svak vidi da u stranci prava ro-
doljubno svećenstvo uvažena je po zasluzi. Nema-
mo nego tri zastupnika, a dva su svećenika. Ipak
Prodan je ovo pitanje svećenstva podvukao ne-
kako i pravašima. A u sebi misli; — ,Ovako treba |
Ja ću sada imati sve svećenike na mojoj strani,

NARODNA RNEPUPUIKA HRVATSKA

NAUČNA BYR IOTEKA, DUGROVNIK

a onda sam na konju! Ko će tad u Dalmaciji,
od svih, jer on je u Dalmaciji utemeljio stranku | da se sa mnom mjeri ?“

No njegove namjere odviše su prozirne &
da im se dosjetljiv čovjek ne bi odmah domislio,
da on tu hoće da navrati vodu na svoj mlin, I-
nače sve ono što ,dokumentira“ o nekom dubro-
vačkom izboru nije nego laž, svo puta pobivena
laž i neka nas više ne poteže za jezik .....

Rekosmo da su ove namjere prozirne, Ali
one su i pogibeljne. Jer osvem što se sa ,kou-
ferencijama“ čini razdor i stvaraju vlastite frakci«
je, neopreznim postavljanjem svećeničkog i svjetov-
njačkog pitanja baca se i tu, ako i sama klica
nepovjerenja a po tom i cijepanja. Pitanje ,libe-
ralizma“ i ,klerikalizma“ u nas ne opstoji. Zar
nam je malo nesloge, pa ćemo se i po tome di-
jeliti? U mas niko ne napada vjeru, dapače je
brani. Stranka prava uvijek je svećenstvu prizna-
vala zasluge za osviješćenje narodno i ponosila se,
što ga ima u svom kolu tako brojna. Stranka pra-
va nije nikad nikakva koraka ni zaključka učinila
proti vjeri i svećenstvu, nego uvijek u prilog. Ne-
umjesnim isticanjem o pogibelji vjere, o zapostav-
ljanju svećenstva, ovo bi moglo da počne dolazit
do uvjerenja, da je tako, Župnik siromašnog, o-
daljenog sela, kada to čita, on će nekako istink-
tivno povjerovati, da ga ,gradska gospoda“ istis-
nuše. Malo po malo, ako se strasti raspire (a to-
me kako vidimo dobre volje ne manjka) moglo bi
se doći do grubijeh sukoba, koji u nekim zemljama
utaman troše dragocijenu narodnu snagu. Ali mi se
nadamo da niko neće sjesti na lijepak onih laskavih
riječi i pohvala, koji imaju dobro proračunanu svrhu.

# *

a -

Evo ovako se ,radilo“ na toj zadarskoj kon-
ferenciji u ime načela stranke prava, u ime hrvat-
stva i Starčevića !! Kruna svega toga bila je, da
se stranka prava u Dalmaciji izjavi za onoga Fran-
ka, koji u Banovini potkopava slogu stranke pra-
va i zabija klin megju patrijotičnu opoziciju, na
veliko veselje magjarona, koji mu po svojim novi«
nama iz zahvalnosti slavu šire i prestavljaju ga
kao najvećeg Hrvata. Ko ovako ne misli, ko nije za
toga Franka, taj nije pravaš, nego slavosrb, izdajica,
nehrvat itd. Bučne fraze: ,Braćo Starčevićanci ! od«
lučno, neustrašivo, junački“ itd. imale su da pokriju
prazninu što je na sastanku nemilosrdno zijevala,

Mi znamo, da mnogi od niših čitatelja, ko-
jemu je do stvari a ne do inada, do Hrvatstva a
ne do osobnih ambicija, s nekom tugaljivošću či-
ta ove retke. I sami osjećamo neku veliku neu-
godnost i toga čitatelja posve dobro razumijemo,
Ovo što nanizasmo ne oduševljava zaisto, ali mo-
že ipak da koristi: može da zapriječi jedno veli.
ko zlo, da ostrani jednu amutnju koja se spravlja
u našemu narodu, sada u ovim odlučnim časovi«

ma, kud je cijeli sistem koji nas bije zaigrao o-
sudnu igru i kad nam više nego ikad treba, da
smo složni. Mi priznajemo da ovakove pojave ubi-
jaju i polet i svaku volju, da maogijem dogje pe
kažu: goto sh tamo, neka se kolju, ja ću gledat
moje posle.“ Ali to su malodušnici, a težak grijeh
pada na one koji ovakovo malodušje | svo-
a oće U duzno liva: derneku
Bi. da ootona siiici SA SLS