flor, 4:50, i troškovi je predbrojen i za došasto polugodište. ni Posl. br. pr. $ 1898. U Ime Njegovog Veličanstva Česara ! Ć. kr. Sudbeni Dvor 1. molbe u Dubrovniku, kao nadležni Sud u tiskovnim poslima u smislu $$. 485, 486 i 493 Kp ; riješavajući o prijedlogu ć. kr. Državnog Odvjet- ništva u Dubrovniku 7 t. m. St. ć/98, sudi : 1. Nalaze se skrajnosti prestupka uvrede poštenja predvigjenog u $. 491 kz. u sadržaju odlomka IV.e stavke od rijeći ,sićušna i neznatna“ do riječi ,u emigraciji“ kao i u sadržaju cijelih stavaka VI. IX. i XI. članka, koji je pod naslovom ,lz crnogorske emigracije“ tiskan u prvome i drugome stupcu druge strane političnog lista ,Crvena Hrvatska“ br. 45, koji je objelodanjen u Dubrovniku dne 5 t. m. pod uredništvom Frana Supila. ll. Potvrgjuje se već izvršena zapljena. ILI, Zabranjuje se daljnje rasprostiranje gori reče- nijeh stavaka. IV. Naregjuje se uništenje zapljenjenijeh primjera- ka, kao i onijeh koji bi unaprijed Lili zaplijenjeni, rastav- ljenje dotične tiskovne ploče i objelodanjenje ove odluke. Razlozi: Vidjevši da u smjeru i sadržaju gori rečenijeh sta- vaka nalaze se skrajnosti prestupka predvigjenog u $. 491 ks. jer se očito & njima hoće da metne prezirljivih osjeća- ja i svojstava N. V. Knjazu Crnogorskome i drugijem čla- navima kujaževskog Crnogorskog Dvora, hoteći ih tako izvrgnuti javnome preziru; bi sugjeno kao u odluci. — Ć. kr. Sudbevi Dvor I. mvibe u Dubrovniku. Otajek V, dne 9 Studenoga 1898 Milić, O Magjarima. (za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović). u Da gore naznačene zemlje, koje bi po gosp. Verozsilu, ne izuzam niti Polonyi-a, morale pri- padati ugarskoj kruni — njoj podaipošto ne pri- padaju, o tome su preuvjereni i vrabci pod kro- vovim. Nu što ja hoću to su dvije stvari: 1) opo- menuti braću Srbe na magjarske pretenzije, kao i na riječ: Srbija i Bugarska; te da bi se jednom kanili podupirati Khuenov sistem, koji za tim ide i da bi se složili sa svojom jednokrvnom braćom Hrvatim k oživotvorenju hrv. prava, k sjedinjenju Hrvatske, jerbo ,Srbim Bog je dao u Trojednici zemljište, na kome mogu narodni i državni život rasviti, kao nigdje inače u ovoj monarhiji, a što agirati na položaj narodnosti u Ugarskoj.“ je još god. 1887. napisao Dr. Polit-Desančić 1); 2) da naš Magjar Verozsil et Comp. imade sasma krivo o tomu su uvjereni i isti Magjari. .Samo čujmo gneke“ i to obzirom na hrvat. ske pokrajine. Magjarski pisac Ernest Klein kaše, da je Hrvatska u doba Arpadovaca spadala doduše kru- ni ugarskoj; ali da su Hrvati imali svoje posebne sabore, sakone ti vlad«u.3) Zatim dalje uči; ,da Hrvatska i Dalmacija nakon njihova sdruženja s Ugarskum sadržaše uvoje prijašnje gragjanske u- a4 Ovaj: zamei Dr Polit«Desančić ostao je vjeran i na- kon 10 godina poslije, te piše: ,t&rbi imali bi se radovati svakomu koraku Hrvata sa napredak dto veće samostal- mosti Tvrajednice“. Koja li razlika ideja i shvaćanja isme- dju Srbina Dr. Polita-Desaočića i ljudi oko , Dubrovnika“, uSrpskog Glasa“ i gSrbobrana“! Ma salto Srbi“ u Dal- mariji i u Hrvatskoj ne drže se te Dr. Pulit-Desančićeve maske: sašto & mama u suglasju ne rade sa sumostalnost dirvatske i 9.) omlet ,Goschichte von Uogarn* IL. izd, od E. Kleina 1867. str. 284. u kuću 4 sa Austro-Ugarsku, | ; m 5, na po godine fior. 2:50; sa inosemstvo broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust, 0 DUBROVNIKU 12 Novembra 1898. i oglasi plaćaju we išta glbvano Se a dopisi šalju se Uredništvu. Bi jice, gslaptana. zahvale i ost. plaća se 10 sa po retku, a oglas! koji 1e sie st » Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava “ redbe, i da meće da ih & ugarskim izmijene“ 3), Uz svjedočanstva Kleinova imademo i ona drugo- ' ga Magjara i to baš Gjure Kovačića, koji povo- dom dekreta god. 1472, veli koliko slijedi: ,Dr- je Hrvatska separatno riješila pitanje o prihwa+- tu pragmatičke sankcije“ 8), Tako Deak, velju Deak govori, a ja nado- | dajem: jesu li Hrvatska, Slavonija i Dalmacija žim, da u jednom saboru ugarskom dosele nijesu ' podložene Ugarskoj? Ko je dostojniji vjerovanja: sudjelovali poslanici kraljevine Hrvatske, u nijed- nom dekretu, osim u Ljudevita I. ne nalazim, da i | ili Magjari Virozsil i Polonyi, ili Magjari Klein, Kovačić, Vesselenyia, Košut i Deak? Na koji m- se išta odregjuje glede Slavonije ili odruženih , čio Hrvatska mogla je biti podložena Ugarskoj, zemalja. Po tomu se mora uzeti, da Hrvatska, sve koda svi zakoni stvoreni na magjarskom saboru do Ljudevita I, mije imala zajedničkoga sakono- ' bijahu stvoreni uz privolu i odobrenje naših hr+« davstva. Ovaj kralj, čini se, da je i sdružene zem- lje sazvao u zajednički sabor. Poslije njegove smr- ti Hrvatska se opet obdružila od zakonodavstva Ugarske sve do Matije I., pod kojim je, ako ne prije, a ono sjegurno u vrijeme ovoga dekreta k | kada se radi o svjetovnim i duhovnim častim 10)? njemu se povratila (dakle god. 1472). U slijede: ćem opet članku načinom dosada neobičnim po- | tvrgjuju se ne samo Ugarske, nego i slobodštine svih ostalih zemalja krune Ugarske. Od to doba unaprijed nalazimo, da se je već dosta odregji- valo glede Hrvatske“ 4, Magjar Nikola Vessele. pyi-a doslovce veli: ,Hrvatska i Slavonija su bi- le i jesu država“ 5), Kossut, o čijoj se pristrano. sti, kao i o gori navedenim, ne može dvojiti, evo ' što pise: ,U znak svoje državne eksistencije sla- le su ove kraljevine t. j. kraljevine Hrvatska, Sla- vonija i Dalmacija i zastupnike u ime zemlje na zajednički sabor. Osim toga imala je kraljevina | vatskih oratora?9) Na koji se način kraljevina Hr- vatska mora razumijevati pod imenom Ugarske, kada pod imenom ,Hungaris“ imadu se razumije- vati svi domaći sinovi i kraljevina Hrvatska samo Dakle: je-li hrv. pravo ,nepostojeće“ i da ono vrijedi ,u opsegu“ zemalja krune sv. Stjepana ? Te- žeći svi neodvisni Hrvati bez iznimke — a gdje isklju- čujem ljude, koji se kupe oko ,Hrvatskoga Prava,“ jer sav njihov rad za hrvatstvo sastoji u galami — za oživotvorenje svojega prava na koji način oni rade za ,otciepljenje“ od Ugarske i ,pr.ti časti i zemljištnoj merazdijelivosti ugarske dri- ve“? Naravno! Naravno! sve se dade lahko go- vorit i pisat, ali mučno dokazati. Po samoj m- | godbi od god. 1868, nama toliko nepovoljnoj Hr- | vatska je pravno posvema ravnopravna Ugarskoj ($8 1-5 i $. 70 zak. čl, I [XXX.] 1868) i napo- Hrvatska svoj posebni sabor, narodnu autonomi- kon Hrvatska pravno ima svoj politički teritorij ju i naprama nama. (t. j. Ugarcim) svoju poseb- nu političko - narodnu eksistenciju“ 6), Tako eto svjedoči onaj, koji god. 1848 nije mogao naći Hr. vatsku na zemljovidu, dok mu ju ban Jelačić ma. čem ne pokaza. Magjarski učenjak, državnik i patriota prvo- ga reda, Fran Deak slijedeće o suvenerstvu Hr- vatske kaže: ,Toliko je ipak istina, da je Hrvat- ska ili trojedna kraljevina ima uvijek posebnih | prava, koja je sama višeput zvala municipalnim ; | imala je svoj posebni sabor, kojemu je djelokrug bio sad veći sad manji i koji je pače mjerodavno odlučivao i #4 majvašnijim dižavnopravnim pita. njim. To se je dogodilo prigodom izbora Ferdi. nanda IL, god, 1527, a osobito?) god. 1712, kada Rano 8.) ,1d.* str. 460. 4.) ,Supplementum ad vestigia comitiorum* sv. 11. str, 229. — Dapače Hrvatska je za života Arpada Andrije LI, okrunila za svoga kralja Karla Roberta (Luc. ,De regao Dal. et Croatiae* |, IV, c, X), i tako isto priznavala je sa kralja Vladislava napuljca, dok Ugarska Sigizmunda (Luc. QNav. lj.* 1 V. e. IV.), Ob odnošajima Hrvatske spram Ugarske potanje se bavim u jedmoj svojoj radnji, koja Nationalitat“ g 1844. 6.) Kossut ,Mćmories* sv, II, str, 169. 7) Ove Deškove riječi na proučavanje hrvatskomu Polongi-u Dru. P. Gavraniću, koji u svojoj sloglasnoj o = (8. 59) sa isključivim službenim hrvatskim jezikom na tom teritoriju ($$. 56 i 57). To su fakta, & ne kojekakve riječi. Ob ovomu je uvjeren i ,Pester Lloyd,“ kada se je u svom broju od 20 oktobra 1889, ovako o hrvstsko-državnom pravu izrazio: » Priznajemo historične veze, koje vežu Dalmaciju sa Hrvatskom. Ove su veze našle izraza u zak. člaoku XXX. od 1868, kojim se neporecivo izri- če pripadnost Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji. Toj zakonski članak veže Ugarsku, da uspostavi le- ritorijalnu cjelinu trojedne kraljevine; ali o sjedi» pjenju Dalmacije s Hrvatskom moglo bi biti go- vora god. 1898, pri sklapanju nove nagodbe, & ne sada.“ G. Gavranić ne (tovoreći niti o Kolomanoru ugow« tu, niti o pragmatićkoj sankciji, niti o Cetinskomu sabort, imadu tu drgost, da pa str. 293 piše: ,Hrvatska državna tvorba, koloj bijaše srce u Dalmaciji, prestala je živjeti g 1102. Gospodstvo nad krajevima hrvatske državne bor« be prešlo je u magjarske ruke“ * Spram pisanja navedenih magjarskih povjesničara treba baš dati pero pod kiriju za tako pisati o svojoj do- movini bes dokasa, kako t) čini g Gavranić; a još veće uvjerenje o gluposti brvstske publike, kada na str. 4, u- sugjuje se pisati: ,Povijest u opće, & tako i politička povijest ne smije dakako pitati sa ,puku sklonost“ već samo sa istinu, neumoljivu istinu, bila opa kako mu dn- go neugodna i gorka“, Zašto se, gosp Gavraniću, nijeste držali tih vadih riječi? Zar povjesnička istina, neumoljiva istina, sastoji u tome t. j. u mramorkome muku o najvatnijim va hrvatske povijesti, kao što su: Kolomanov ugovor, Cetin sl sabor, Prgmalčka akcija d 1 o druim | sa gov: rim? Još bessramno tvrdite, da je vaša povjest ,0d pr- vog početka do danas“? Nedvojbeno tako bi ste Vi mogli govoriti i pisati ljadim društva Sv. Vida, a ne hrvatskoj publici. Istina je prava | nepristrana povijest ne dakako pitati sa ,puku sklon«t“, ali ona Me ertrčo o oli ren rot 8. ift bor orbaltniss und Mire 7. i 0.) Corpus juris Hungarici* 4. 87. god. 1680. : 10) 4lde 8 i, godi M74 pod imenom Hanga; u ti 9