flor, 4:50, i troškovi

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

ni

Posl. br. pr. $ 1898.

U Ime Njegovog Veličanstva Česara !

Ć. kr. Sudbeni Dvor 1. molbe u Dubrovniku, kao
nadležni Sud u tiskovnim poslima u smislu $$. 485, 486 i
493 Kp ; riješavajući o prijedlogu ć. kr. Državnog Odvjet-
ništva u Dubrovniku 7 t. m. St. ć/98, sudi :

1. Nalaze se skrajnosti prestupka uvrede poštenja
predvigjenog u $. 491 kz. u sadržaju odlomka IV.e stavke
od rijeći ,sićušna i neznatna“ do riječi ,u emigraciji“ kao
i u sadržaju cijelih stavaka VI. IX. i XI. članka, koji je
pod naslovom ,lz crnogorske emigracije“ tiskan u prvome
i drugome stupcu druge strane političnog lista ,Crvena
Hrvatska“ br. 45, koji je objelodanjen u Dubrovniku dne
5 t. m. pod uredništvom Frana Supila.

ll. Potvrgjuje se već izvršena zapljena.

ILI, Zabranjuje se daljnje rasprostiranje gori reče-
nijeh stavaka.

IV. Naregjuje se uništenje zapljenjenijeh primjera-
ka, kao i onijeh koji bi unaprijed Lili zaplijenjeni, rastav-
ljenje dotične tiskovne ploče i objelodanjenje ove odluke.

Razlozi:

Vidjevši da u smjeru i sadržaju gori rečenijeh sta-
vaka nalaze se skrajnosti prestupka predvigjenog u $. 491
ks. jer se očito & njima hoće da metne prezirljivih osjeća-
ja i svojstava N. V. Knjazu Crnogorskome i drugijem čla-
navima kujaževskog Crnogorskog Dvora, hoteći ih tako
izvrgnuti javnome preziru; bi sugjeno kao u odluci. —

Ć. kr. Sudbevi Dvor I. mvibe u Dubrovniku.

Otajek V, dne 9 Studenoga 1898
Milić,

 

 

O Magjarima.
(za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović).
u

Da gore naznačene zemlje, koje bi po gosp.
Verozsilu, ne izuzam niti Polonyi-a, morale pri-
padati ugarskoj kruni — njoj podaipošto ne pri-
padaju, o tome su preuvjereni i vrabci pod kro-
vovim. Nu što ja hoću to su dvije stvari: 1) opo-
menuti braću Srbe na magjarske pretenzije, kao
i na riječ: Srbija i Bugarska; te da bi se jednom
kanili podupirati Khuenov sistem, koji za tim ide
i da bi se složili sa svojom jednokrvnom braćom
Hrvatim k oživotvorenju hrv. prava, k sjedinjenju
Hrvatske, jerbo ,Srbim Bog je dao u Trojednici
zemljište, na kome mogu narodni i državni život
rasviti, kao nigdje inače u ovoj monarhiji, a što

agirati na položaj narodnosti u Ugarskoj.“
je još god. 1887. napisao Dr. Polit-Desančić 1); 2)
da naš Magjar Verozsil et Comp. imade sasma

krivo o tomu su uvjereni i isti Magjari.
.Samo čujmo gneke“ i to obzirom na hrvat.

ske pokrajine.

Magjarski pisac Ernest Klein kaše, da je
Hrvatska u doba Arpadovaca spadala doduše kru-
ni ugarskoj; ali da su Hrvati imali svoje posebne
sabore, sakone ti vlad«u.3) Zatim dalje uči; ,da
Hrvatska i Dalmacija nakon njihova sdruženja s
Ugarskum sadržaše uvoje prijašnje gragjanske u-

a4 Ovaj: zamei Dr Polit«Desančić ostao je vjeran i na-
kon 10 godina poslije, te piše: ,t&rbi imali bi se radovati
svakomu koraku Hrvata sa napredak dto veće samostal-
mosti Tvrajednice“. Koja li razlika ideja i shvaćanja isme-
dju Srbina Dr. Polita-Desaočića i ljudi oko , Dubrovnika“,
uSrpskog Glasa“ i gSrbobrana“! Ma salto Srbi“ u Dal-
mariji i u Hrvatskoj ne drže se te Dr. Pulit-Desančićeve
maske: sašto & mama u suglasju ne rade sa sumostalnost
dirvatske i

9.) omlet ,Goschichte von Uogarn* IL. izd, od E.
Kleina 1867. str. 284.

u kuću 4 sa Austro-Ugarsku, | ;
m 5, na po godine fior. 2:50; sa inosemstvo

broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust,

0 DUBROVNIKU 12 Novembra 1898.

i oglasi plaćaju we išta glbvano Se
a dopisi šalju se Uredništvu.

Bi jice, gslaptana. zahvale i ost. plaća se 10 sa po retku, a oglas! koji 1e

sie st »

  

Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava “

redbe, i da meće da ih & ugarskim izmijene“ 3),

Uz svjedočanstva Kleinova imademo i ona drugo- '

ga Magjara i to baš Gjure Kovačića, koji povo-
dom dekreta god. 1472, veli koliko slijedi: ,Dr-

 

je Hrvatska separatno riješila pitanje o prihwa+-
tu pragmatičke sankcije“ 8),

Tako Deak, velju Deak govori, a ja nado-
| dajem: jesu li Hrvatska, Slavonija i Dalmacija

žim, da u jednom saboru ugarskom dosele nijesu ' podložene Ugarskoj? Ko je dostojniji vjerovanja:

sudjelovali poslanici kraljevine Hrvatske, u nijed-
nom dekretu, osim u Ljudevita I. ne nalazim, da

i
|

ili Magjari Virozsil i Polonyi, ili Magjari Klein,
Kovačić, Vesselenyia, Košut i Deak? Na koji m-

se išta odregjuje glede Slavonije ili odruženih , čio Hrvatska mogla je biti podložena Ugarskoj,

zemalja. Po tomu se mora uzeti, da Hrvatska, sve

koda svi zakoni stvoreni na magjarskom saboru

do Ljudevita I, mije imala zajedničkoga sakono- ' bijahu stvoreni uz privolu i odobrenje naših hr+«

davstva. Ovaj kralj, čini se, da je i sdružene zem-
lje sazvao u zajednički sabor. Poslije njegove smr-
ti Hrvatska se opet obdružila od zakonodavstva

Ugarske sve do Matije I., pod kojim je, ako ne
prije, a ono sjegurno u vrijeme ovoga dekreta k | kada se radi o svjetovnim i duhovnim častim 10)?

njemu se povratila (dakle god. 1472). U slijede:

ćem opet članku načinom dosada neobičnim po- |

tvrgjuju se ne samo Ugarske, nego i slobodštine
svih ostalih zemalja krune Ugarske. Od to doba
unaprijed nalazimo, da se je već dosta odregji-
valo glede Hrvatske“ 4, Magjar Nikola Vessele.
pyi-a doslovce veli: ,Hrvatska i Slavonija su bi-
le i jesu država“ 5), Kossut, o čijoj se pristrano.

 

 

sti, kao i o gori navedenim, ne može dvojiti, evo '

što pise: ,U znak svoje državne eksistencije sla-
le su ove kraljevine t. j. kraljevine Hrvatska, Sla-
vonija i Dalmacija i zastupnike u ime zemlje na
zajednički sabor. Osim toga imala je kraljevina |

vatskih oratora?9) Na koji se način kraljevina Hr-
vatska mora razumijevati pod imenom Ugarske,
kada pod imenom ,Hungaris“ imadu se razumije-
vati svi domaći sinovi i kraljevina Hrvatska samo

Dakle: je-li hrv. pravo ,nepostojeće“ i da ono
vrijedi ,u opsegu“ zemalja krune sv. Stjepana ? Te-
žeći svi neodvisni Hrvati bez iznimke — a gdje isklju-
čujem ljude, koji se kupe oko ,Hrvatskoga Prava,“
jer sav njihov rad za hrvatstvo sastoji u galami
— za oživotvorenje svojega prava na koji način
oni rade za ,otciepljenje“ od Ugarske i ,pr.ti
časti i zemljištnoj merazdijelivosti ugarske dri-
ve“? Naravno! Naravno! sve se dade lahko go-
vorit i pisat, ali mučno dokazati. Po samoj m-
| godbi od god. 1868, nama toliko nepovoljnoj Hr-
| vatska je pravno posvema ravnopravna Ugarskoj
($8 1-5 i $. 70 zak. čl, I [XXX.] 1868) i napo-

Hrvatska svoj posebni sabor, narodnu autonomi- kon Hrvatska pravno ima svoj politički teritorij

ju i naprama nama. (t. j. Ugarcim) svoju poseb-
nu političko - narodnu eksistenciju“ 6), Tako eto
svjedoči onaj, koji god. 1848 nije mogao naći Hr.
vatsku na zemljovidu, dok mu ju ban Jelačić ma.
čem ne pokaza.

Magjarski učenjak, državnik i patriota prvo-
ga reda, Fran Deak slijedeće o suvenerstvu Hr-
vatske kaže: ,Toliko je ipak istina, da je Hrvat-
ska ili trojedna kraljevina ima uvijek posebnih |

prava, koja je sama višeput zvala municipalnim ; |

imala je svoj posebni sabor, kojemu je djelokrug
bio sad veći sad manji i koji je pače mjerodavno
odlučivao i #4 majvašnijim dižavnopravnim pita.
njim. To se je dogodilo prigodom izbora Ferdi.
nanda IL, god, 1527, a osobito?) god. 1712, kada

Rano

8.) ,1d.* str. 460.

4.) ,Supplementum ad vestigia comitiorum* sv. 11. str,
229. — Dapače Hrvatska je za života Arpada Andrije LI,
okrunila za svoga kralja Karla Roberta (Luc. ,De regao
Dal. et Croatiae* |, IV, c, X), i tako isto priznavala je sa
kralja Vladislava napuljca, dok Ugarska Sigizmunda (Luc.
QNav. lj.* 1 V. e. IV.), Ob odnošajima Hrvatske spram

Ugarske potanje se bavim u jedmoj svojoj radnji, koja

Nationalitat“ g 1844.
6.) Kossut ,Mćmories* sv, II, str, 169.
7) Ove Deškove riječi na proučavanje hrvatskomu
Polongi-u Dru. P. Gavraniću, koji u svojoj sloglasnoj

o

= (8. 59) sa isključivim službenim hrvatskim jezikom
na tom teritoriju ($$. 56 i 57). To su fakta, & ne
kojekakve riječi. Ob ovomu je uvjeren i ,Pester
Lloyd,“ kada se je u svom broju od 20 oktobra
1889, ovako o hrvstsko-državnom pravu izrazio:
» Priznajemo historične veze, koje vežu Dalmaciju
sa Hrvatskom. Ove su veze našle izraza u zak.
člaoku XXX. od 1868, kojim se neporecivo izri-
če pripadnost Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji. Toj
zakonski članak veže Ugarsku, da uspostavi le-
ritorijalnu cjelinu trojedne kraljevine; ali o sjedi»
pjenju Dalmacije s Hrvatskom moglo bi biti go-

vora god. 1898, pri sklapanju nove nagodbe, &
ne sada.“

G. Gavranić ne (tovoreći niti o Kolomanoru ugow«
tu, niti o pragmatićkoj sankciji, niti o Cetinskomu sabort,
imadu tu drgost, da pa str. 293 piše: ,Hrvatska državna
tvorba, koloj bijaše srce u Dalmaciji, prestala je živjeti
g 1102. Gospodstvo nad krajevima hrvatske državne bor«
be prešlo je u magjarske ruke“ *

Spram pisanja navedenih magjarskih povjesničara
treba baš dati pero pod kiriju za tako pisati o svojoj do-
movini bes dokasa, kako t) čini g Gavranić; a još veće
uvjerenje o gluposti brvstske publike, kada na str. 4, u-
sugjuje se pisati: ,Povijest u opće, & tako i politička
povijest ne smije dakako pitati sa ,puku sklonost“ već
samo sa istinu, neumoljivu istinu, bila opa kako mu dn-
go neugodna i gorka“,

Zašto se, gosp  Gavraniću, nijeste držali tih vadih
riječi? Zar povjesnička istina, neumoljiva istina, sastoji
u tome t. j. u mramorkome muku o najvatnijim va
hrvatske povijesti, kao što su: Kolomanov ugovor, Cetin
sl sabor, Prgmalčka akcija d 1 o druim | sa gov:

rim? Još bessramno tvrdite, da je vaša povjest ,0d pr-
vog početka do danas“? Nedvojbeno tako bi ste Vi mogli
govoriti i pisati ljadim društva Sv. Vida, a ne hrvatskoj

publici. Istina je prava | nepristrana povijest ne
dakako pitati sa ,puku sklon«t“, ali ona

Me ertrčo o oli ren rot
8. ift bor orbaltniss
und Mire 7. i

0.) Corpus juris Hungarici* 4. 87. god. 1680. :

10) 4lde 8 i, godi M74 pod imenom Hanga;

u

 

ti

  

9