"Be. 47.

U DUBROVNIKU 19 Norembra 1898. —_

 

CRVENA HRVATS.

Pretplata i oglasi plaćaju se upran Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje sa

List izlazi svake REP O Uo rijeda u Otpravništvu lista: na godinu flor.
ga Gonna Uredništva.

kuću
s poštom : na godinu fior. 5, na p0 godine O SE i utažljivi, a dopisi šalju se

4:50, na_p0 godine fior. 2:25 ; za
iB :
flor. 4:50, i ki troškovi.

Po; broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište.

e o 1
Bistrimo!

Na nas je počela da se diže siloa bura sa
strane nekijeh, čiji ,rad“ prikaživamo u pravome
svijetlu. Viču, prijete, psuju, terorizicaju lažima i
podvalama. Ali mi sustati nećemo; ne vodi nas
nikakva ambicija, ne reflektiramo na časti i polo-
žaje i zato nam nije ni malo stalo hoćemo li se
zamjeriti Petru ili Pavlu, Narodu ćemo kazati is-
tinu, pa i gorka bila, a posljedice primamo vedra
čela i mirne savijesti, ubijegjenjem da smo izvr-
šili jednu otačbeničku dužnost.

Naš narod nije još politički odgojen i 08-
vješćen, kako treba. Da je, ne bi se vigjalo ne-
kijeh pojava. A ovako evo vidimo ljudi se prepi-
ru, kolju, veselo srću u razdor, misleći da rade
dobro; raskopavaju kuću mješte da je grade; po-
žižu plamen mješte da gase. Nastala je neka po-
metnja, nepovjerenje megju nama. Jedan drugo-
me ne vjeruje, gledamo se sumojivijem okom. Ot-
kuda to? Ko je začetnik ove sablazni?

Evo našega mnijenja i uvjerenja, od kojeg
nas niko maknuti neće, pa makar ostali osamljeni.

U Hrvatskoj preko Velebita stupio je u stran-
ku prava slavičan, ambicijozam čovjek — dr.
Frank. U stranku ga ne dovede uvjerenje nego
politička špekulacija. Negdašnji Pejačevićev adju-
tanat dogje u stranku u starim godinama, kad je
vidio da su njezina načela osvojila narodnu dušu.
Račun ga k nama doveo, počeo se razbacivati,
isticati, raditi. Stranka ga rado primila, dapače
ga i hvalila i njegov rad branila, Ali malo po
malo vidjelo se, da on želi nametnuti se stranci
prava; počeo da radi iz svoje glave; u ime stran-
ke držao čudne govore i poduzimao jos čudnije kora-
ke; mrzak mu bio dogovor, već želio da njegova
riječ bude jedina i odlučna ; načela stranke nika-
da ne razumio, hrvatstvo ne usisao, & hotio da
stranci bude ne samo vogjom nego sve. Počela
iznenagjenja i svakojake pogreške. Drugijem se
to ne dopadalo, ali ovaj umio uljesti u milost ob-
nemogiome i već na smrt bolesnome Starcu i kroz
njega stao tjerati iz stranke najzaslužajje prista-
še. A kad ga stranka, usprkos toj protekciji, ne
izabere svojim presjednikom, kako je želio — on
izvede raskol i tako postade tobožaja ,čista“ (u
istinu pomoćaica magjaronska) stranka prava |!

Ovo je glavni i jedini uzrok rasdora; ovo
je ono veliko ,načelo“ koje je porodilo čistu“
čistoću.“ Sve ostalo nijesu nego puste izlike,
koje su se poslije advokatskum vještinom iznosile

koji je ovaj korak vudio. Poznate su nam sve po-

i majsitoije sitnice, jer bijasmo očigledni
ove sablasni i možemo po duši kazati

  
  
 
 
 
 
 
 
   
  
  
 
 
 
   
  
 
 
 
 
 
 
 
 
   
   
   

Ali politički slijepci gori su od naravnih sli-
jepaca. Ovi ne vide jer, jadnici, ne mogu da vi-
de, a oni ne vide, jer, često puta, neće da vide.

x *
*

U nas u Dalmaciji, u manjem izdanju, ob-
navlja se ista sablazan. Razdor je već počeo i ve-
selo piri naprijed. Apoštoli razdora zalatiše ruke,
a razvezaše jezik pa mlate bez obzira, uvjerenjem
da vrše patrijotsku dužnost i da im narod ima
biti zahvalan. Iste posljedice, a isti i uzroci: 0-
sobnost. Kako je u Banovini Frank htio da u
stranci bude sve, tako isto amo hoće Prodan. O-
nome onamo ne pošlo za rukom: posljedica raz-
dor. Ovome ovamo isto tako ne išlo za rukom:
posljedica isto razdor |

Ovo je jasno kao sunce. Dogagjaji su pred
nama, živi, rječiti.

Ali kako svaki razdor, onako gol i vtvoren,
nakazna je figura, to mu valja skrojiti što ljepše
i šarenije haljinice, a da se lakomislenu svijetu
što krasniji prikaže. I haljinice su se našle a vrlo
zamamljive: i ovamo i onamo Starčevićevo ime
zlorabljeno na stotinu načina; a uz to ovamo udri
po zastupnicima pravaškijem, u ime odlučnosti
i načela.

Hrvat dobrijan, koji se čuti i osjeća Hrva-
tom; onaj koji glasuje, radi i žrtvuje, ali nema
kada da se politikom bavi ni 0 stvari dublje raz-
mišlja — kako da se siromah ne zavede, kada
sluša ovu bruku i galamu? On sluša bučne fraze,
grozomorne osude bez ikakve logike, pa se pre-
vari i pomisli: ne laju ovi radi sebe, nego radi
sela. Jer evo svakome je selo i samo selo na je-
ziku, i ako se katkad megjusobno u velikoj čed-
nosti čedao potkade. i

*

Da se li da načelno pobija ovaj razdorni i
rastvorni rad ?

Mi evo iskreno priznajeno, da nemamo ni
volje ni duha za takovu rabotu. Pero nam pada
i« ruka, jer znamo dobro uzroke koji porodiše
ovu smutnju; znamo da je sve osobnost i ništa
drugo nego osobna taština. S toga kako ćeš tu
da sjedeš pa da ozbiljno raspravljaš o prigovori-
ma, koji nijesu nego prosta izlika, maska?

A s druge strane kakovi su ti prigovori ?

U Banovini prigovara se koaliciji : slogi stran-
ko prava sa neodvisnom strankom proti magja-
ronskom sistemu. Ovi sporazum i sloga, onako ka-
ko su uglavljeni i provedeni, pravi su blagoslov
za hrvatski narod preko Velebita, Narod je na iz-
borim dokazao da mu je sloga u dušu srasla; on

*

  

. Taj rad — uzevši sve u obzir — takav je, da, mu

se prigovoriti ne može; ipak se na njih pasji na-
valjuje i potkopava im se povjerenje u narodu —
a baš radi rada u saborim Zadra i Beča. Iza ka-
ko je glavua skupština stranke, poslije odulje ras-
prave, zastupničko djelovanje pravaških zastupnika
jednodušno odobrila, izlaze sad kojekakvi Carne-
adi iz Bukovice, nauckani i naučeni, da siplju
smutnju. Kako ćete ovu opoziciju“ pobijati raz-
lozima, kad zuate da tu nema ni logike ni uvje-
renja, nego su posvema drugi, izakulisni uzroci.
po srijedi? - siš
* e x*

Bićemo iskreni, pak ćemo se ovdje obratiti:
svečenićkom stališu u Dalmaciji sa jednim priz-
nanjem. Priznajemo naime da jedan ne mali dio
svećenika u Dalmaciji ne odobrava ovo naše pi-
sanje. Mnogi, koji nam u svojoj duši davaju pra-
vo, vele, da nije dobro da ovo pišemo proti Pro-
danu, jer on je svećenik. Ali tijem mi odgovara-
mo, da ovdje pitanje Prodanova regjenja ne ulazi
ni najmanje: pita se da li je dobro, korisno, pa-
trijotično ono što je on poduzeo i ovaj razdor,
koji hoće da izvede u Dalmaciji, sijanjem mržnje
proti zastupnicima, sazivanjem protuskupština i
ustrajanjem protuodbora ? Koristi li se tijem
zi stranke i narodu hrvatskomu, ili se samo
ni osobni inad u slavu Franka, koji vidimo
radi? Ovo se ovdje pita. A ako se sve gornje
ma odobriti i premučati zato jer je Prodan
ćenik, e onda prestaje svaki razgovor. Ko
misli, neka pogleda i ma jedice ovoga
višta. Ali istodobno neka zna, da mi usmaknuti.
nećemo, a sve nam se nešto čini, da nijesmo 0+:
samljeni. gu sora
Zapriječimo dakle razdor dok je ma vrijeme.
Ne bježimo razlogu i trijeznoj raspravi, no sloća
i inad oštro ćemo šibati, Nama je potrebito sloge,
sloge i opet sloge, a uz to megjusobnog povjere-
nja i pošrtvovnosti. Lasno je vikati: neka smo tro- -
jica, al će bit kako ja hoću — no vidimo, da je:
narod ovoga inada i trvenja sit. Narod želi sloš
ge i rada na hrvatskim načelima. Icače po-
pušta svijest i oduševljenje, sile se troše u trve-
nju, & pogubne posljedice svukud se osjećaju — .
ne samo na političkom nego i na kulturnom po-
lju. Eno na pr. ,Matica Hrvatska“ za god. 1997 '
imade 458 članova

:

- 8%

63

ti, ali apeliramo se na rasborite i nepristrano ro-
doljuhe, da oni vide i prosude. i a
m i iša